Jump to content


Photo
- - - - -

Nekreditni Novac- Part II


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
26 replies to this topic

#16 Levin

Levin
  • Members
  • 10 posts

Posted 16 March 2014 - 15:11

Prvo da razjasnimo način funkcionisanja frakcionog bankarstva. Način na koji se 10 miliona dolara uloženog kapitala multiplikuje do 100 miliona dolara kredita izgleda, šematski, ovako: Pera ima 10 miliona dolara i odluči da otvori banku. Mika dolazi u Perinu banku i traži kredit od 10 miliona dolara da kupi kuću od Laze. Pera mu daje 10 miliona, Mika kupuje kuću od Laze, a Laza odlučuje da u ovom trenutku ne želi da potroši svoj novac nego ga deponuje u banku kod Žike. Žika koji prima u depozit 10 miliona dolara obavezan je da drži u rezervi samo 1 milion, a 9 miliona može da plasira nekome kao kredit. Kod Žike tada dolazi Steva i uzima 9 miliona kredita itd.

 

Dakle, osim ako je ona jedina banka na tržištu, nije verovatno da banka 10 miliona dolara sopstvenog kapitala multiplikuje do 100 miliona dolara kredita. U najboljem slučaju, ukupan bankarski sistem može narasti za (najviše) 100 miliona dolara. Drugo, prihod koji banka ubire od kamate ne predstavlja čistu dobit banke. Za početak, banka takođe plaća kamatu na primljene depozite, tako da joj u najboljem slučaju samo razlika između kamate na kredite i kamate na depozite može predstavljati dobit. Međutim, kamata ne primljene depozite nije jedini trošak koji banka ima. Zanemarujući administrativne troškove (objekti, osoblje, sistemi i sl.), banka ima trošak po osnovu kredita koje neće uspeti da naplati, koji takođe mora da se kompenzuje kroz kamatu koja ona naplaćuje, tako da ona sama može da izmiruje svoje obaveze (isplati depozite po potrebi) i usput ostvaruje neku dobit.

 

Ta dobit je u svakom slučaju manja od 50% godišnje, meri se racijom "return on equity" i recimo da se kreće između 10% i 20% godišnje. To je srazmerno veliki prinos, ali to nije siguran prinos: u kriznim godinama banka može ostvarivati gubitke, čak toliko velike da progutaju ceo njihov kapital, kao što je bio slučaj sa mnogim bankama u poslednjih nekoliko godina. U svakom slučaju, prinos na kapital koji ostvaruju banke uporediv je sa prinosom koji se ostvaruje i u drugim industrijama sa istim nivoom rizika. Da nije tako, investitori ne bi investirali u te druge industrije nego samo u banke i tako sve dok se prinosi u bankarskom sektoru i drugim sektorima ne izjednače. Dakle, faktor rizika kod banka i te kako postoji.

 

Kad smo to razjasnili, hajde da razjasnimo kako dužnici vraćaju svoje kredite. Pretpostavka je, ako govorimo o firmama, da one uzimaju kredite da bi povećale svoje prihode i dobit, tako da će te kredite vraćati iz prihoda koji bi trebali da se povećaju za više nego što su im obaveze za kredite (zašto bi ih inače uzimale?). U tom smislu, ako gledamo racio troškova kredita ili ukupne zaduženosti i prihoda ili dobiti, firma ne bi trebala da postane zaduženija nego što već jeste. To što je nominalno veći nečiji dug, ne znači da je on u relativnom smislu zaduženiji, jer je veća i njegova imovina i njegovi prihodi i njegova dobit (ako posluje kako treba). A što se tiče nominale, verovao ili ne, ali dužnicima pogoduje inflacija, zato što obezvređuje njihov dug, koji je fiksiran u nominalnom iznosu. To je jedan od razloga zašto je deflacija strašna za privredu, mnogo strašnija i od umerene do srednje inflacije: u situaciji deflacije, sve veći broj dužnika više nije u stanju da servisira svoje obaveze, jer su one sada relativno veće nego što su bile u trenutku kada su ušli u dug. Zato je jedan od osnovnih zadataka nacionalne banke da kontroliše inflaciju na način da ne prelazi u npr. dvocifrenu zonu, ali ni da ne pređe u deflaciju, jer je i jedno i drugo loše za privredu.

 

Ukratko, nije moguće posmatrati samo nominalnu zaduženost, nego racio zaduženosti i imovine, prihoda ili dobiti. Ono iz čega se stvarno vraćaju krediti je povećana produktivnost. A nacionalna banka je tu da brine da i u pogledu nominale novca ima tačno toliko koliko treba. Tu se dotičemo poslednje tačke. Novac koji emituje nacionalna banka nije ništa više realan nego novac koji stvaraju komercijalne banke. Novac koji emituje nacionalna banka ima podlogu jednim delom u zlatu, a jednim delom u državnim hartijama od vrednosti, odnosno u porezima koje države naplaćuju od svojih građana, dakle u krajnjoj liniji u njihovoj produktivnosti. Novac koji stvaraju komercijalne banke, sa svoje strane, ima osnovu u sposobnosti dužnika da servisiraju obaveze, odnosno, opet, u njihovoj produktivnosti. Dokle god raste produktivnost, sistem funkcioniše. A kada privreda zapadne u recesiju, problem nije nužno u zaduženosti, već i u likvidnosti. Tako je bilo i prilikom ove poslednje krize. Ali to je već druga tema.



#17 AgroUrban

AgroUrban
  • Members
  • 4,027 posts

Posted 16 March 2014 - 15:43

Hvala Levin na opsirnom a razumljivom odgovoru. ;)



#18 darth bane

darth bane
  • Members
  • 7,311 posts

Posted 16 March 2014 - 16:30

Prvo da razjasnimo način funkcionisanja frakcionog bankarstva. Način na koji se 10 miliona dolara uloženog kapitala multiplikuje do 100 miliona dolara kredita izgleda, šematski, ovako: Pera ima 10 miliona dolara i odluči da otvori banku. Mika dolazi u Perinu banku i traži kredit od 10 miliona dolara da kupi kuću od Laze. Pera mu daje 10 miliona, Mika kupuje kuću od Laze, a Laza odlučuje da u ovom trenutku ne želi da potroši svoj novac nego ga deponuje u banku kod Žike. Žika koji prima u depozit 10 miliona dolara obavezan je da drži u rezervi samo 1 milion, a 9 miliona može da plasira nekome kao kredit. Kod Žike tada dolazi Steva i uzima 9 miliona kredita itd.

 

Dakle, osim ako je ona jedina banka na tržištu, nije verovatno da banka 10 miliona dolara sopstvenog kapitala multiplikuje do 100 miliona dolara kredita. U najboljem slučaju, ukupan bankarski sistem može narasti za (najviše) 100 miliona dolara.

 

Ovo bodovano je tacno, ali ako je obavezna rezerva 10 % znaci da je multiplikator novca = 10. te predstavlja i maksimalno moguci iznos koji jedna banka moze da napravi. Naravno to ne znaci da sve banke multipliciraju novac za x10 , ali potencijlano to mogu da urade. Da li i uspevaju - zavisi od sposobnosti menadzmenta.

Btw. sad si me podsetio : banka multiplicira novac na osnovu stednih uloga - dakle ne mora da ima "svoj" pocetni kapital.Npr. Ti ulozis 10 miliona i onda na osnovu tvog uloga banka multiplicira novac, kroz kreditnu emisiju.


Edited by darth bane, 16 March 2014 - 16:33.


#19 ing.glick

ing.glick
  • Members
  • 412 posts

Posted 16 March 2014 - 20:42

@Levin

 

Vrlo dobar  i jasan post.

 

To je jedan od razloga zašto je deflacija strašna za privredu, mnogo strašnija i od umerene do srednje inflacije: u situaciji deflacije, sve veći broj dužnika više nije u stanju da servisira svoje obaveze, jer su one sada relativno veće nego što su bile u trenutku kada su ušli u dug.

 

Ovo je poznata mantra za koju mislim da je pogresna. Nije problem deflacija, nego iznenadna i neocekivana deflacija.

 

Ako uzmes kredit tokom inflacionih ocekivanja od 3%, onda pri deflaciji od 1% imas 4% skuplji kredit nego sto si mislio. To je veliki problem. 

 

Ali, ako si ocekivao 1% deflacije pri uzimanju kredita, to je sasvim ok. Vidi pod proizvodjaci elektronike (u njihov mikro svetu cene padaju, pa opet imamo bum u zadnjih pola veka).



#20 Levin

Levin
  • Members
  • 10 posts

Posted 16 March 2014 - 20:56

Ne zavisi tek od sposobnosti menadžmenta nego i od faktora monetarne politike (referentna kamatna stopa) kao i stanja privrede (da li postoji tražnja za kreditima i koliko je interesenata za kredit zaista kreditno sposobno).

Takođe, nije tačno da banka može biti banka bez sopstvenog kapitala. Postoji minimum kapitala koji banka mora da ima srazmerno sumi kredita koje je dala i njihovoj rizičnosti.

Bankarska industrija je jako strogo regulisana i u njoj je odlučujuća funkcija nacionalne banke. Nacionalna banka politikom kamatnih stopa i tzv. operacijama na otvorenom tržištu određuje količinu novca u opticaju, uključujući i novac koji stvaraju komercijalne banke. To funkcioniše ovako: ako nacionalna banka odluči da vodi ekspanzivnu monetarnu politiku, ona kupuje državne ili druge vrednosne papire (praktično štampa novac) ili snižava svoje kamatne stope, snižavajući posredno i stope komercijalnih banaka, koje su vezane za njene stope. Ako smatra da je potrebno voditi restriktivnu politiku, onda radi obrnuto: prodaje hartije (povlači novac) i povećava kamatne stope. Komercijalne banke su samo posrednici koji obezbeđuju bolju alokaciju količine novca koju odrrđuje nacionalna banka.

U kom smislu? Zamislimo da ne postoji bankarski sistem i da država direktno kontroliše količinu novca u opticaju. Osim očiglednih nedostataka takve neograničene moći države, na koji način bi novac dolazio do onih kojima je potreban? Samo ako su na platnom spisku države ili direktno posluju sa njom. To nije optimalno u decentralizovanoj privredi. Alternativno, država bi morala da uspostavi sopstveni sistem banaka koji bi bio isti kao sadašnji, samo što bi imao dodatno sve probleme kao i državna preduzeća, zbog nepostojanja adekvatnog sistema podsticaja i tržišne kontrole. Stoga ne vidim kakav je to alternativni sistem koji bi bio bolji od ovog koji imamo sada.

#21 Levin

Levin
  • Members
  • 10 posts

Posted 16 March 2014 - 21:14

Prethodni post je bio odgovor Darth Banetu.

 

@Levin

 

Vrlo dobar  i jasan post.

 

 

Ovo je poznata mantra za koju mislim da je pogresna. Nije problem deflacija, nego iznenadna i neocekivana deflacija.

 

Ako uzmes kredit tokom inflacionih ocekivanja od 3%, onda pri deflaciji od 1% imas 4% skuplji kredit nego sto si mislio. To je veliki problem. 

 

Ali, ako si ocekivao 1% deflacije pri uzimanju kredita, to je sasvim ok. Vidi pod proizvodjaci elektronike (u njihov mikro svetu cene padaju, pa opet imamo bum u zadnjih pola veka).

 

Pa možda si u pravu, nisam naročito duboko analizirao taj argument, slažem se da je neočekivana deflacija katastrofalna, ali koji je odgovor na drugi argument zašto je deflacija uopšte opasna, naime, da u deflaciji firme nisu motivisane da investiraju ni ljudi nisu motivisani da troše jer znaju da će kroz šest meseci sve biti jeftinije nego danas?



#22 ing.glick

ing.glick
  • Members
  • 412 posts

Posted 16 March 2014 - 21:22

Taj argument je mozda smislen i teorijski ispravan, ali u praksi se pokazalo da nema ni trunke istine u njemu. Mislim da je to najvise zato sto ljudi cene svoje vreme koje je jako ograniceno.

 

Niko nece preskociti letovanje jer ce sledece godine da bude 1% jeftinije. Niko nece da odlozi kupovinu bureka jer ce sledece godine za iste pare moci da dobije 2.5 grama (jedan listic) vise. Najbolje se vidi po racunarima, mobilnim uredjajima, kojima cena iz godine u godinu nije 1% niza, nego 10%, 20%, nekad i 50%. Pa ljudi i dalje kupuju.

 

Nize cene privlace kupce, iz nekog razloga niko nema strpljenja da ceka joj nize cene.



#23 Levin

Levin
  • Members
  • 10 posts

Posted 16 March 2014 - 21:34

Ali padanje cena u određenoj industriji nije deflacija. Možda ću ja sutra moći da kupim više računara za iste pare nego danas, ali ukupno gledano novac koji imam na računu danas sutra će vredeti manje, i zato treba ili da ga uložim negde ili da ga potrošim. U deflaciji ja znam da će novac koji imam danas sutra vredeti više, i zato mi se baš i ne žuri da ga trošim, niti mislim da ga negde ulažem. Najbolje je ako samo stoji.

 

Osim toga, smanjena potrošnja ne znači izostanak potrošnje. Ljudi neće gladovati danas zato što će sutra moći da jedu više za iste pare, ali neće kupiti danas ono što im nije baš neophodno, ako mogu da sačekaju još koji mesec. Mislim, tako glasi argument.


Edited by Levin, 16 March 2014 - 21:36.


#24 ing.glick

ing.glick
  • Members
  • 412 posts

Posted 16 March 2014 - 22:27

Nisam rekao da je pad cena u odredjenoj industriji deflacija, nego sam dao primer koji pokazuje da:

- firme opstaju iako cene njihovih proizvoda rapidno padaju.

- potrosaci kupuju iako cene proizvoda rapidno padaju.

 

Iz toga zakljucujem da 1% deflacije ne moze nikom da skodi (izuzev ako je deflacija neocekivana i nagla)

 

A novac koji imas na racunu ce vredeti manje, ali ces ga za godinu dana imati vise jer dobijes nesto kamate. Ako ti treba racunar, kupices ga iako mu cena pada. Mozda je nekom nelogicno, ali ljudi dokazano to rade.



#25 Levin

Levin
  • Members
  • 10 posts

Posted 16 March 2014 - 22:48

Nemoj pogrešno da me razumeš, ja ne odbacujem tvoj stav a priori, već ga čelindžujem da bih video koliko mi je ubedljiv, s obzirom da mi je nov.

 

Ono što mi sada pada na pamet kao kontraargument jeste da u industriji kao IT, model računara koji kupiš danas i isti taj model ako ga kupiš za godinu dana nisu u potpunosti isti proizvod: u periodu od godinu dana će se pojaviti drugi modeli koji će biti moćniji od ovih danas tako da će u relativnom smislu prošlogodišnji model biti slabiji nego pre godinu dana. Ako bi čekao sa kupovinom, za godinu dana ćeš želeti da kupiš neki jači računar po sličnoj ceni kao danas, tako da ne bi stvarno uštedeo.

 

Takođe, opet kažem, odlaganje potrošnje ne znači potpuno odsustvo potrošnje, odnosno odlaganje ne ide u beskraj, jer i samo čekanje je određeni input u funkciji odluke. Ali odlaganje može biti taman toliko da dodatno destimulativno deluje na privredu. A odlaganja u situaciji cena koje padaju sigurno ima. Ja lično sam pre nekoliko meseci odlučio da kupim novi telefon. Nakon što sam se odlučio za model koji hoću, onda sam čekao još dodatnih nekoliko nedelja da ga kupim čekajući da mu cena padne (a opet da ga uzmem pre nego što se pojave novi, znatno jači modeli).

 

U međuvremenu sam pronašao ovaj članak: Deflation and Recession: Finding the Empirical Link, ali nemam vremena da ga čitam sada. Osim toga, plašim se da smo se isuviše odaljili od teme.  :)



#26 ing.glick

ing.glick
  • Members
  • 412 posts

Posted 17 March 2014 - 13:52

Ono što mi sada pada na pamet kao kontraargument jeste da u industriji kao IT, model računara koji kupiš danas i isti taj model ako ga kupiš za godinu dana nisu u potpunosti isti proizvod: u periodu od godinu dana će se pojaviti drugi modeli koji će biti moćniji od ovih danas tako da će u relativnom smislu prošlogodišnji model biti slabiji nego pre godinu dana. Ako bi čekao sa kupovinom, za godinu dana ćeš želeti da kupiš neki jači računar po sličnoj ceni kao danas, tako da ne bi stvarno uštedeo.

 

Procitaj ovo jos jednom, videces koliko je gimnastike bilo potrebno da iznedris kontraargument. Ako kupim prsutu po ceni parizera, ili dve cokolade po ceni jedne, ja jesam stvarno usteo jer sam dobio vise za svoje pare, to je definicija ustede. Svejedno je sto sam potrosio istu kolicinu para.

 

Takođe, opet kažem, odlaganje potrošnje ne znači potpuno odsustvo potrošnje, odnosno odlaganje ne ide u beskraj, jer i samo čekanje je određeni input u funkciji odluke. Ali odlaganje može biti taman toliko da dodatno destimulativno deluje na privredu. A odlaganja u situaciji cena koje padaju sigurno ima. Ja lično sam pre nekoliko meseci odlučio da kupim novi telefon. Nakon što sam se odlučio za model koji hoću, onda sam čekao još dodatnih nekoliko nedelja da ga kupim čekajući da mu cena padne (a opet da ga uzmem pre nego što se pojave novi, znatno jači modeli).

 

Tako je, ali do odlaganja potrosnje jednostavno ne dolazi, naprotiv, ljudi kupuju vise kako cene padaju.

 

U međuvremenu sam pronašao ovaj članak: Deflation and Recession: Finding the Empirical Link, ali nemam vremena da ga čitam sada. Osim toga, plašim se da smo se isuviše odaljili od teme.  :)

 

Pogledacu clanak kasnije. Ne vidim sta gubimo ako se udaljimo od bezvezne teme poput "nekreditnog novca". :)



#27 darth bane

darth bane
  • Members
  • 7,311 posts

Posted 19 March 2014 - 06:16

"...Vi ste objasnili da ako DBP raste za 3% tako treba da se uvećava i količina novca da bi se kupio dodatni proizvod, po nepromenjenim cenama, bez inflacije. Potpuno ste u pravu i tu nema šta da se doda. Vi već znate ekonomsku nauku bolje nego ekonomisti nobelovci i bolje nego g. Rastko i Recycle Bin. Vi ste sada na nivou Zarlenge, koji je osmislio predlog za američki nekreditni novac i na nivou Linkolna i Kenedija, koji su emitovali nekreditni novac, pa su zato bili ubijeni, a sistem kreditnog novca se održava zato što Vi mislite da kao laik nemate prava da razmišljate o novcu, nego to pravo treba da pripada navodnim ekspertima kao što su ovi od kojih tražite mišljenje. Niko na svetu ne može Vam reći nešto bolje od onog što ste sami zaključili. Ali, posle ovih loji su protiv nekreditnog novca, počinju da me omalovažaaju i ovi koji su za nekreditni novac koji se dodaje, koliko raste DBP. Tu nema više šta da se doda i dosadilo im je da me slušaju, zato što se stalno ponavljam. Ali, pošto ste Vi tako brzo i tako dobro shvatili šta je nekreditni novac, a tu ste sada na pola puta pa ću se ja usuditi da Vm još malo dosađujem, u nadi da će te shvatiti da ste tek na pola puta. Pola nekreditnog novca potrebno je da bi se kupila povećana proizvodnja, za šta smo zahvalni proizvođačima. Ali, niko ne obraća pažnju na potrošače. Potrošači imaju zasluge što se usporava brzina opticaja novca a zbog toga je takođe potreban nekreditni novac, da kupi robu koja se ne može prodati zbog usporenja brzine opticaja novca. Koliko je nove robe proizvedeno toliko je ostalo i neprodato. Zato ja pridajem jednak značaj potrošnji, kao što Vi pridajete proizvodnji. U današnje vreme raste značaj potrošnje. Ako ste prihvatili ovo što sam rekao možete slobodno udvostručiti količinu nekreditnog novca i zadovoljiti potrebe neke sirotinje, koja vapi za tim proizvodima a oni se bacaju jer navodno predstavljaju suvišnu proizvodnju. Ona je suvišna samo sa gledišta ekonomske nauke i prakse koja sledi tu nauku, ali nije suvišna sa gledišta ljudi koji imaju potrebu koju treba zadovoljiti. Ta roba nije ni polovna, nego takođe nova samo što je malo duže čekala na prodaju. Ako ste i ovo shvatili, onda više ne morate da slušate mene ali ni bilo koga drugog, jer već znate sve. Nadam se da ste tako mslili pre nego što ste pošli u osnovnu školu, kad ste se upoznali sa pojmovima trgovina, kupac, prodavac itd. to ste već shvatili zdravorazumski ali kad ste pošli u školu učili su Vas da nije tako, pa ste zaboravili sopstveno mišljenje. Ja sam to mišljenje zadržao do pezije i ohrabrujem Vas da se i Vi podsetite šta ste o tome mislili. Mislili ste da i kupac i prodavac nešto dobiju, inače ne bi trgovali. Ali onda su se pojavili učeni ekonomisti i rekli Vam da oni razmenjuju robe jednake vrednosti, a Vi ste mislili da svaki daje manje da bi dobio više. Vi ste bili u pravu, a ne ekonomisti. Nije Vam potrebno da studirate ekonomiju. Tamo nema ništa što Vi već ne znate..." - Stojan Nenadovic