Kad se zakon menja,računa se na to da se zakonom dodje do kvalitetnijeg rešenja.Ovde se otvara prostor da radnik bude oštećen,na taj način,što ako dobije spor,a spor npr. traje 6 meseci,poslodavac nije dužan da isplati primanja,koja su "tekla" u medjuvremenu.
Naime,po mom mišljenju,otvara se "širok prostor" za svakojaki mobing,a na način što poslodavac može vrlo lako dati,mimo sklada sa zakonom,otkaz zaposlenom i da posle nekoliko meseci,a možda i godinu dana (npr.) Sud naloži povratak zaposlenog na posao,a nadoknade nema.Posle nekoliko meseci,situacija se može ponoviti...Da uzmemo za primer jedno JP gde je direktor uglavnom "partijski kadrovik" i "nedodirljivi-mali bog", kome zbog "koalicionog sporazuma" je fotelja zacementirana neverovatno čvrsto,isti može "improvizovati" do neslućenih razmera...
Odlično primećeno, i ja sam to video kao glavnu i možda jedinu pomena vrednu novinu.
Promene se na privatni sektor ne odnose, pisane su samo da bi se malo smanjila primanja u zdravstvu i prosveti, a javna preduzeća, policija i vojska i dalje ostaju privilegovani. Jedina novina, i to velika, koja kači javni sektor je mogućnost nezakonitih otkaza bez ikakvih posledica. To neće biti masovna pojava jer to ne bi dozvolili sindikati, ali ova mogućnost i strah koji će to uneti među zaposlene pretvoriće radnike u apsolutne poslušnike koji će slušati i izvršavati bezpogovorno sve naloge partije koja je osvojila dotično javno preduzeće. Dakle, partijska država u još jačem obliku.