Mislim da je problem u nerazumevanju reci "cenzura". Naime, ta rec nema pozitivne konotacije koje joj ti ovde pridajes. Ono sto je sankcionisano pravnim, profesionalnim ili moralnim principima NIJE primer za cenzuru. To da se u medijima ne moze pozivati na genocid, npr. NIJE posledica cenzure. Pravna regulativa, profesionalni principi i eticka nacela su primarna ogranicenja "polja diskursa" kojim se bave mediji; tek unutar tog polja se moze govoriti o "slobodi medija" ili "slobodi izrazavanja". Kao sto se vaterpolo ne moze igrati bez vode, tako se ni novinarstvom ne mogu baviti oni koji granice polja diskursa ne poznaju. Masic nije trazio nikakvu cenzuru - on je trazio da osoba koja bi zelela da se bavi vaterpolom prizna neophodnost vode.
Karikirala sam, jer u Mašićevom tekstu postoji ton koji govori da on na neki način izjednačava bbc sa kurirom, čim ima potrebu da se na bbc poziva i jednom ogavnom tabloidu drži pridiku o novinarstvu (paz ironije).
Nekako mi dođe na isto kao kada bi se novinari cnn-a obračunavali i držali pridiku piskaralima iz enquirer-a.
Kod nas je problem što Kurir ne može da se zadrži na tabloidnom pisanju o suknjama i šnalama, farmama i nebeskim pevačkim talentima, nego hoće da pišu i ozbiljne tekstove. Zaista mislim da bi to trebalo da se kod nas razgraniči. Ili si dnevni izveštavački list ili si tabloid i u tom smislu mislim da treba da postoji neka cenzura. Kao što mislim da treba da postoji cenzura popriličnog broja tv stanica i njihovog programa - počevši od pink-a.