...
...
Kinice, zanimljiva prica, ali govori i o neznanju/neiskustvu tehnicara i radiologa.
Prvo, "korpulentnost" pacijenta je najmanje vazna kod snimka pluca, posto su pluca uglavnom vazduh i puno lakse se "probiju" nego stomak.
Drugo, u ekstremnim primerima, pomaze znanje i improvizacija. Svojevremeno, imao sam pacijenta od (doslovno!) 350 kg - taj je negde u zapisan u rekorde u bolnici, a mozda i u drzavi. Resenje za "portabl" snimke: dupla ekspozicija. Okines snimak 2 puta na jedan film, dobijes nesto vidljivo. Nije lepo kao snimak mrsavog pacijenta, ali ima dijagnosticku vrednost...
edit:
da dodam nesto, u vezi "korpulentnih" pacijenatata i radiologije.
Za neke pretrage, pacijentu se ubrizga kontrastni materijal (tekucina) u krv. Bez toga, na snimku se ne vide krvni sudovi. No, ta supstancija je toksicna i dozvoljena je samo odredjena kolicina, inace moze doci do otkazivanja bubrega. Kod pacijenata sa vec ostecenom funkcijom bubrega, ne koristi se - ili, ako je bas neophodno, upotrebi se ali nakon pretrage pacijent odmah, u kratkom roku, ide na dijalizu.
A gde je problem sa "korpulentnima?"
U tome sto covek od 200 kg ima bubrege iste velicine kao i da ima 80 kg - no, ima osetno vise plazme, masti i svega ostalog. Tako, u njemu se injekcija "razredi" i slabije je vidljiva nego u nekom anoreksicnom. A ako mu dam duplu injekciju, upropasticu mu bubrege (ima jos popratnih efekata, no ne bih da ovde trolujem).
Pre nekoliko godina, napravio sam jedan takav neuspesan i dijagnosticki bezvredan pregled na ogromnom pacijentu. Moj prijatelj, radiolog koji se nasao na duznosti, je to fino, lepo i diplomatski objasnio pacijentu, recima: "Gospodine, kad ovoliko narastete, mnogo ogranicavate ono sta mozemo da ucinimo za vas - i dijagnosticki i terapijski."