Lacio - Roma poluvreme 1:0, strelac Milinkovic-Savic
Solidna utakmica za sada... SK3
edit:
Na kraju zasluzenih 2:0 za Lacio koji je tako stekao solidnu prednost pred revans. Roma uzasna, ni delic one igre od pre tri dana kada je pociscen Inter na Meaci... Morace to mnooogo bolje u subotu protiv Napolija.
Dobar derbi, opet gol u nadoknadi za 2:2, kao i u prvom delu, samo ovaj put u bukvalno poslednjim sekundama meca. Deolofeu bi morao da igra jednostavnije kad nema drugih resenja ili kad ga stigne umor, previse komplikuje i tezi atraktivnosti. Deluje mi kao klasican pipavac, ali videcemo.
Roma je golom u 91. minutu dosla do pobede i direktnog plasmana u LS. Steta sto strelac pobedonosnog gola nije bio Toti kako bi ceo dozivljaj dobio drugaciju dimenziju... Atmosfera na prepunom Olimpiku je podsetila na neka lepsa vremena ne samo po Romu vec i italijanski fudbal.
I tako... Ode u penziju jedna istinska fudbalska velicina, za mene mozda najveca u poslednjih 30 godina. Ostati citavu karijeru u jednoj Romi koja nema ni para, ni igrackih, ni sudijskih resursa poput Juventusa, Milana, Intera, u ekipi koja je uvek igrala sporednu, a ne glavnu ulogu je neverovatno dostignuce za bilo kog fudbalera, a ne za nekoga ko je lagano mogao do zlatne lopte da je igrao u nekom Realu, Milanu...
25 sezona, 786 utakmica, 307 golova...
Kraj jedne ere...
28.05.2017. dan kada je Olimpiko plakao...
"Rim je moj dom 40 godina. Kao fudbaleru Roma mi je dom 26 godina. Kad god sam igrao, bilo da je to bila prvenstvena utakmica ili meč u Ligi šampiona, nadam se da sam predstavljao Romu i njen grb što sam bolje mogao i da sam njen barjak držao visoko. Nadam se da sam vas učinio ponosnima.
Možete reći da sam ja čovek u čijem se životu red oduvek znao. Nisam se iselio iz porodične kuće dok nisam verio moju ženu Ilari. Kada se osvrnem i pogledam šta će mi nedostajati, znam da će to biti ona rutina, oni svakodnevni detalji koji se ponavljaju iz dana u dan. Sati treninga, razgovori u svlačionici. Mislim da će mi najviše nedostajati šoljica kafe sa saigračima. I to svakog dana. Možda ako se jednog dana vratim kao sportski direktor, možda će opet biti tih dana.
Ljudi me često pitaju - zašto si ceo život, celu karijeru proveo u Romi?
Zato što je Rim moja porodica, moji prijatelji, ljudi koje volim. Rim je grad, Rim je more, Rim su planine, spomenici. Rim su, naravno, Rimljani.
Rim je žuto i bordo.
Rim je za mene svet.
Ovaj klub, ovaj grad - to je moj život.
Sempre (zauvek)".
Nikada mi nije bio u grupi omiljenih, ali sam ga uvek gotivio i poštovao maksimalno sve što je uradio u karijeri, a posebno tu privrženost Romi i Rimu.
Sada mi je baš krivo što nisam otišao sa drugarom na poslednji Totijev graCki, bila je neka smešna kinta u pitanju. A ispade mrak tekma, kontroverzna...
Sada lagano odmor, pa za koju godinu pored aut linije.