Jump to content


Photo
- - - - -

Cekajuci njega


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
No replies to this topic

#1 alisa.u.zemlji.slova

alisa.u.zemlji.slova
  • Members
  • 14 posts

Posted 22 October 2012 - 21:49

Zvuk pucnjave I eksplozija savrseno su prikrivali moje jecaje,rekli su mi “Zao nam je,kadet je preminuo u sredu.Iskreno saucesce.” Rekli su to tako mirno,kao da im nije ni vazno,njima je bio samo broj,samo jedan vise u gomili koji ce bez pitanja I prigovora marsirati noseci municiju,oduzimati drugima zivot I samim tim nekoj zeni srusiti citav svet,ubiti onog kog je volela,onog kog voli.Tako su ubili I njega,onog kog sam ja volela,onog kog I dalje volim,onog ciji les upravo trazim na gomili I drzim ruku na izbocini na stomaku koju je on prouzrokovao,dosla sam da mu kazem da sam trudna.Sada to vise nije ni bitno,sada kad je umro,moji-koji ga svakako nisu voleli ce me udati za seoskog doktora u kom vide dobru priliku,uradice to pre nego sto bude I suvise primetno da sam zatrudnela pre braka kako ne bih ukaljala obraz porodice.I ovako su govorili “Sta ti se boris za ljubav?Vidis da citav svet ratuje a ti places zbog njega!”
A ja sam samo zelela da se I ovaj,drugi po redu,svetski rad zavrsi I da na kraju ove price mogu da budem srecna.Konacno,pronadjoh ga u raspadnutoj gomili mirisa na trulez,krv I barut.Niko,nikada ne bi mogao da opise bol koji osetih tada.Hladan je,prekriven svojom I tudjom krvlju a ja ga se secam tako zivog,toplog.Secam se njegovog pogleda prvi put kad smo se sreli na seoskom vasaru,ponudio mi je voznju na prateru I non-salantno se osmehnuo.Ne zeleci da priznam sebi,osobi koja je citav zivot bezala od ljubavi I verovala u Frojdove teorije kako je ljubav samo iluzija,samo skup pobunjenih hormona ja zadrhtah I pomislih “Sigmunde,samo si delom bio u pravu”
Vidjali smo se krisom,gledajuci se sa ceznjom,strepeci da ne sanjamo I bojeci se da ovo drugo nestane.Njegove usne su bile tople,cak I tokom onih belih februarskih noci,tad je I prvi put skupio hrabrosti da me poljubi,citava ulica je bila bela,sacinjena od pahulja razlicitih dimenzija,ali opet su se I tako razlicite savrseno uklapale,bas poput nas dvoje,isticuci jos vise jarke boje mog crvenog kaputa I njegove plave uniforme.
On je verovao u drzavu,poredak I ljude,a ja,pa ja sam verovala samo u njega,sve ostalo me je razocaralo.Vidjali smo se krisom sve dok nije odlucio da istupi pred mog patrijahalno nastrojenog oca I zatrazi moju ruku.Nisam znala da je to moguce ali sam ga u tom trenutku jos vise zavolela.A onda je otisao,dobio je prekomandu,rat se zakuhtavao I otisao je na bojiste 3892km udaljeno od mene.Plakala sam,cesto,retko pred drugima,nisu razumeli zasto vec deset godina ne prihvatam tudje prosidbe,ali ja sam znala..Kontradiktorno sam cekala da ga prebolim a I u isto vreme sam cekala da se vrati.I vratio se,I voleo me vise nego ikada,I dala sam mu sve,svaki deo sebe,svaki uzdah,jecaj,pogled I smeh,sve moje je postalo njegovo.Na radiju su govorili da su ovo poslednji nalet rata,I on je otisao,da po poslednji put ubija za ovu prokletu drzavu,a ja sam ga cekala,jer ipak,cekam ga citav zivot,sto ne bih I sada,po poslednji put.Ali to nije bilo dovoljno,on je umro,a ja sam znala da mi je to bio prvi I poslednji put da sam volela.

Attached Files