Jump to content


Photo
- - - - -

Paul Bocuse


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
19 replies to this topic

#1 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 16 September 2012 - 17:21

Pre nekoliko dana, po prvi (i verovatno jedini) put u zivotu, rucao sam u restoranu ove legende svetskog kulinarstva, u Lionu. Bocuse je kreator "nove francuske kuhinje", a njegov restoran je jedno od svega nekoliko kultnih mesta svetskog kulinarstva.
Prepisujem jelovnik iz racuna, koji sam sacuvao:

Soupe aux truffes noires V.G.E
Filet de boeuf Rossini
Fromages frais affines Mere Richard
Delices & Gourmandises
Coupe de Billecart Salmon brut Rose
Verre de Cote Rotie La Germine 2009 - Duclaux
Verre de Chartreuse Verte
Cafe expresso

Dozivljaj je za mene bio neopisiv!
Supu, kojom sam zapoceo obed, Bocuse je kreirao 1975. za rucak, kada je francuski predsednik bio njegov gost. To je, zapravo, neverovatna harmonija ukusa i mirisa, bistra govedja supa, sa sitnim komadicima mesa i guscjom dzigericom, posluzena u ciniji gde je zapecena u potpuno vazdusastom lisnatom testu. Ta supa i jeste bila najimpresivniji utisak tog mog rucka.
Filet Rosini takodje je bio savrsen: najbolji moguc biftek, preko koga lezi veliki komad guscje dzigerice i dosta tartufa.
Izbor sireva posle ovoga bio je zapravo nezamisliv - sa kolica mi je servirano 6 sireva, svi apsolutni vrhunac u svojoj kategoriji.
Slatkis je bio malo razocaravajuci: Nekakva velika bela kugla, sa zutim sosom, a zapravo to je bio nacin na koji se prezentuju obicne sne-nokle.
Naravno, i pica - sampanjac kao aperitiv, vino i liker na kraju, bili su primereni obroku.
Skupo je "da usi otpadaju"; navedeni rucak za mene samog kostao je 274 eura.
Medjutim, ako ste zaista gurman, vredi probati bar jednom u zivotu.

Edited by vladan, 16 September 2012 - 17:22.


#2 Publius

Publius
  • Members
  • 401 posts

Posted 19 September 2012 - 23:26

Vladane, uz svo dužno poštovanje, koje je to jelo koje može da ispadne loše sa guščijom džigericom i dosta tartufa? :)

Čak i u supi ima tartufa.

Soup with black trouffles Elysee

http://www.saveursdu...-noires-elysee/

Edited by Publius, 19 September 2012 - 23:34.


#3 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 20 September 2012 - 05:22

Lekar ste pa ima opravdanja za moje pitanje: kako ste se, fizicki, osecali posle obroka? Da li ste bili umorni ili osvezeni, mislim na period od cca 2 - 4 sata nakon obroka? Koliko je trajao rucak? Da li je bilo pauza izmedju serviranja pojedinih jela?
U celom konceptu, izbegla bih samo deo sa sirevima, znam da je to francuska tradicija ali mislim da je neopisivo tesko za varenje. Jednom u zivotu sam bila na slicnoj veceri (orgnizovana je privatno) i sirevi su me izludeli svojim aromama ali sam imala problema satima nakon (rane) vecere. Pa, kako je vashe telo dozivelo ovakav rucak?

#4 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 20 September 2012 - 10:35

Osecao sam se odlicno; verovatno zbog izvesnog intelektualnog uzbudjenja da sam prvi i verovatno jedini put u zivotu u takvom restoranu.
Naravno, taman da sam britanska kraljica, ne bih se tako hranio svakodnevno, ali, jednom u zivotu, vredelo je probati.
Ja znam da u svetu ima jos restorana sa tri Michelinove zvezdice, kao ovaj i siguran sam da se tamo ne jede nista losije - u nekima sam cak i bio - medjutim, ovaj restoran okruzen je oreolom legende.

#5 veïna

veïna
  • Members
  • 258 posts

Posted 20 September 2012 - 14:41

Osecao sam se odlicno; verovatno zbog izvesnog intelektualnog uzbudjenja da sam prvi i verovatno jedini put u zivotu u takvom restoranu.
Naravno, taman da sam britanska kraljica, ne bih se tako hranio svakodnevno, ali, jednom u zivotu, vredelo je probati


Citajuci recepte na ovom forumu ponekad i meni dodje da zavapim “aman, ljudi, kamo zdravlje?!?” ali u ovom slucaju moram da se slozim sa Vladanom.
Restorani sa Miselinovim zvezdicama su nesto posebno. Naravno da se radi o hrani ali na jednom drugacijem nivou. Vise je to dozivljaj za cula, isprobavanje kulinarskih umeca i granica, nego ishrana u klasicnom smislu. Kada sastavljaci Miselinovog kulinarskog vodica procenjuju restoran uzimaju u obzir sve, od lokacije do kvaliteta ubrusa i usluge. Dakle, prodaje se vrhunski kulinarski ugodjaj, ne rucak ili vecera. Uslo je u modu poklanjati obed u takvom restoranu mladencima kao svadbeni dar, bas zato sto se radi o vanserijskom i najcesce neponovljivom iskustvu u zivotu (ako niste food critic ili gurman sa jako dubokim dzepom). Ovakva mesta mogu biti rasprodata i po nekoliko meseci unapred.

Konkurencija je brutalna u tom biznisu, restorani se jako trude ne samo da dobiju vec i da odrze zvezdice koje imaju. Pre nekoliko godina se jedan poznati francuski kuvar ubio jer su nameravali da mu oduzmu jednu od tri zvezdice koje je imao. Odrzavanje takvih resporana jako mnogo kosta, slavni sefovi se zale da moraju imati paralelne biznise da bi mogli da opstanu.

Do pre par godina neprikosnoveno prvo mesto medju „gazdama“ ovog kalibra imao je moj (novo) zemljak, katalonac Ferran Adrià. Njegov restoran, el Bulli, proslavio se po inovativnim kulinarskim kreacijama i senzacijama. Neverovatan dozivljaj je pocinjao vec kod lokacije, Roses, Costa Brava. Magicno mesto! Danas je restoran zatvoren a Sr. Adrià vodi Tiquets, tapas bar, koji je sve samo ne tipican tapas bar. Ulaznice se kupuju preko neta, svakog dana se pusti limitirani broj, kelneri su vise zabavljaci nego kelnera, a sâme tapas naravno bogovske.

Trenutno vodece mesto zauzima René Redzepi sa restoranom Noma u Kopenhagenu. Covek je uslovno receno „nase“ (ex-Yu) gore list. Otac mu je makedonac i kao klinac René je svako leto provodio kod babe i dede, gde je hrana direktno iz baste stizala na sto. Osnova njegove kuhinje je danas upravo to, svezina i lokalne namirnice, sâmo u skandinavskom okruzenju. A nije da mu je bilo lako. Od „par korova“, krtola i mlecnih proizvoda covek pravi cuda. Pricao je jednom kako su ga pecene paprike obelezile (one nase tipicne, „lucane“,-). Jako simpatican lik, u ranim tridesetim.
To ne znaci da se tako treba hraniti svakodnevno ili tvrditi da je to prenemaganje za velike pare. Jer nije. Nisu snicle sa krompir pireom ili purica sa mlincima bolje ili gore u apsolutnom smislu od jela sa Miselin zvezdicama, jednostavno su u drugoj kategoriji.

#6 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 20 September 2012 - 14:49

Hvala na odgovoru. Ne vidim razloga da Vam ovo bude presedan. Troskove takvih izleta treba uracunati u troshak godishnjeg odmora pa je ucesce takvog rucka na, recimo, 10% sto i nije za padanje u nesvest.
Danas sam bila u dilemi da upadnem u dozvoljeni minus na 5 dana ili da propustim dobro parce dimljenog cureceg belog mesa. To je namirnica koju moja cerka jako voli i - kupila sam tu curetinu, sad bar znam zasto sam, zaradjujuci danashnju dnevnicu - pokisla kao mish. ;)

#7 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 24 September 2012 - 00:31

...

...
Filet de boeuf Rossini


Divota!
Imas od mene dva ogromna plusa!



#8 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 30 September 2012 - 16:34

...


Divota!
Imas od mene dva ogromna plusa!


Blagodarim; u Lionu, kod "majstora" ovo nije jelo, nego svecanost za sva cula.

#9 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 30 September 2012 - 16:41

Lep aranzman - fency, sto bi se reklo, ali lamb under the satch je lamb under the satch :s_d:

#10 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 30 September 2012 - 16:57

Ja jako volim jagnjetinu ispod saca, ali ovo su dve dijametralno suprotne stvari - poanta nije kako se ukusno najesti.

#11 kronostime

kronostime
  • Banned
  • 27,590 posts

Posted 30 September 2012 - 17:04

Ja jako volim jagnjetinu ispod saca, ali ovo su dve dijametralno suprotne stvari - poanta nije kako se ukusno najesti.

Moj covek, javi se kad dodjes u BG, idemo na janjet`nu & repertoar domacih pecara :D

#12 Kinik

Kinik
  • Members
  • 43,426 posts

Posted 01 October 2012 - 01:04

...

Nije sve u ozderavanju.
No, to je nasledje vukojebinske gologuzije koja je uvek bila gladna.

...

#13 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 01 October 2012 - 05:37

Ne bih da kvarim idilu, tek mala napomena: beli tartuf mi, da ne upotrebim neku tezu rec - ne mirishe lepo i ne bih ga narucila, za crni - ne znam, nikad ga nisam probala. Guscija dzigerica - kod nas u Banatu, to vam je bilo kao "dobar dan" - svaka kuca je imala guske i svaka kuca ih je kljukala, vrlo ruzan i nasilan prizor. Kada bi moja baka zaklala gusku, dzigerica se prva izdvajala iz droba i stavljala na zar, jednostavno: baka bi otvorila vratanca za lozenje njenog gvozdenog shporeta i ubacila dzigericu na zar. Dzigerica je uvek bila namenjena deci. Potpuno ista stvar bi se deshavala prilikom klanja svinje, u Slavoniji, kod mog hercegovackog dede: dzigerica se bacala na zar ognjishta i nije se cekalo da se, kao ostalo meso, "ohladi", i ona je davana deci.
Baka iz Banata je, za Bozic, uvek imala dzigericu kljukane guske zatopljenu u gusciju mast, cuvala je to u ocakljenim, glinenim loncicima povezanim navoshtenim papirom. E, to je je vec druga prica - uz krishku domaceg hleba, sveze mlevenog bibera - to je bilo za pamcenje.

#14 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 01 October 2012 - 12:01

Ne bih da kvarim idilu, ...

Mislim da se ne radi o idili vec o neuporedivosti nekih stvari.
Svako poredjenje ovako razlicitih konteksta i pristupa se jedino moze zavrsiti skrnavljenjem (oba ta konteksta).
Ako niko nema tapiju na jelo onda barem ima na prezentaciju i dozivljaj.

#15 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 01 October 2012 - 15:45

Nisam bila zlonamerna, rucak kod Pola Bokiza jeste idila i pristala bih da tamo, za jedan rucak - mesec dana perem sudove. "Ne bih da kvarim idilu" se odnosi na moj tekst koji sledi, secanje na moju baku i njeno jato gusaka, gushciju dzigericu izvadjenu "mashicama" iz zara i pepela koju sam morala da jedem "jer je to dobro za krv" i dzigericu od tek zaklane svinje ciji su mi krici josh odzvanjali u ushima a ja sam morala da pojedem bar komadic, pod budnim okom bake Stoje.
Obecavam da vishe necu pisati komentare u cik zore, tada se osecam kao poslednji covek na planeti pa kao da pricam sama sa sobom, sorry....

Edited by highlanderka, 01 October 2012 - 15:46.