Mnogi velikani pop muzike su cesto definisani uticajem koji su imali u odredjenom trenutku. To se svakako uzima kao njihova velicina, kapacitet da ispitaju i promisle duh vremena u kome rastu, tu otisnu svoj stvaralacki trag i tako pomognu sebi i drugima da se preispitaju. Ali cesto nakon tog zenita padnu u zaborav, sluze kao reperi za definisanje pop kulture, i svaka njihova kasnija produktivnost se cesto previdja ili pak ne dostize prethodne visine. Ima svakako sijaset primjera gdje se to zaista desava, i gdje je ti pojedinci nisu u stanju da nadju taj magicni trenutak stvaralastva.
Medjutim napravio sam jednu malu listu od Top 5 (+ 3) autora i njihovih albuma izdatih u ovoj deceniji, u kojoj pomenuti pojedinci i pored jedne kontinuirane i zavidne karijere, pracenu usponima i padovima, ipak uspijevaju (su uspijevali ✝) da budu at the top of their game:
- Nick Cave & The Bad Seeds - Push The Sky Away (2014)
- Leonard Cohen - You Want It Darker (2016) ✝
- Prince - HitnRun Phase Two (2015) ✝
- Bob Dylan - Tempest (2012)
- David Bowie - Blackstar (2016) ✝
------------------------------------------------------------------
- Tori Amos - Native Invader (2017)
- Gary Numan - Savage (Songs from a Broken World) (2017)
- Megadeth - Dystopia (2016)
Edited by fulleren, 26 March 2018 - 15:46.