sličnog ovom, da li koristite svoje pravo ime? A šta biste da morate da
koristite svoje pravo ime?
Pre par nedelja je jedan od
vodećih svetskih proizvođača igrica pokušao da uvede politiku "komentare
morate da ostavljate samo pod svojim pravim imenom". Odaziv, jako loš.
Izdržali su 2 dana pre nego što su odustali od ove zamisli.
Ali ponovo, to je delovalo samo kao privremeni pokušaj odlaganja odricanja od anonimnosti. Facebook
Conect se pojavljuje svuda i podstiče (ponekad i na prevaru) korisnike
da koriste svoje Facebook ime na drugim sajtovima. Dok ovo čitate, jedna
od najviše umreženih zemalja na svetu, Južna Koreja primenjuje politiku
korišćenja svog pravog imena na internetu, uvedenu još prošle godine.
Uskoro
će se spustiti zavese (ili podići, otkrivši prave identitete svih nas
na internetu) i zanimljivo je videti kako različiti ljudi reaguju na ovu
mogućnost.
1. Ljudi sa tajnim (ali potpuno legalnim) online životom
Realno,
svako od nas obično ostavi lažno ime na nekom forumu ili socijalnoj
mreži. Sasvim je normalno i možemo to da posmatramo kao prosto odvajanje
javnog, realnog života od naših hobija i interesovanja. Niko od nas ne
želi da ga recimo, na intervijuu za posao vide kao onu osobu koja je u
petak uveče divljala na svirci u svom omiljenom underground klubu.
Nažalost, postoje i oni...
2. Ljudi sa tajnim (i ilegalnim) online životom
Upravo
ovi ljudi su meta politike protiv anonimnosti: ljudi koji spamaju bez
ikakvih posledica; korisnici dečje pornografije; anonimni besposličari
koji izmišljuju laži i tako uništavaju reputaciju drugih ljudi čisto iz
zabave.
Pored toga što anonimnost omogućava ovakvo ponašanje, ona
ga čak i podstiče. Izvitopereno ponašanje posledica je toga što su ljudi
svesni da mogu da napišu ili urade šta god žele, a da neće biti
pronađeni niti odgovarati za to.
Upravo je serija maltretiranja
preko interneta jedne devojčice u Južnoj Koreji doprinela usvajanju i
prihvatanju zakona protiv anonimnosti na internetu u ovoj zemlji.
Ironično, tu je i grupa ljudi koja je i pokrenula celu ovu priču a to su...
3. Ljudi koji misle da će ih zbog interneta silovati
Neki
ljudi jednostavno nemaju šta da kriju osim činjenice da postoje, a to
je po njima dovoljan razlog da ih neko pronađe, prati i na kraju siluje.
Naročito ako su ženskog pola. Kao primer, evo citata iz internet
društvene igre World of Warcraft, kao odgovor na uvedenu politiku da svi igrači ostavljaju svoje pravo ime:
"Ne
bih da kvarim sve, ali samo posmatrajte. Nakon samo mesec ili dva,
povećaće se broj napada, silovanja, kidnapovanja i ubistava a sve to će
biti povezano sa tim što moramo da ostavljamo svoja prava imena ovde."
"Da
li vam je ikad palo na pamet da će na ovaj način devojka koja igra
Warcraft imati samo dva izbora a) da ne učestvuje b) ili učestvuje i
rizikuje da bude proganjana, silovana i/ili ubijena?"
O da, bilo
je razloga za nasilje i slične strašne stvari zbog interneta, ali je to
samo mali, malo deo svega onog što se dešava u stvarnom životu. Ipak
nekako, smatramo da je internet mnogo opasniji nego vraćanje kući u 3
ujutru pustim ulicama.
4. Ljudi koji su uznemireni ali na filozofskoj osnovi
Većina
ovih ljudi ne vodi tajne živote, nema nikakve fetiše i egzibicije koje
zadovoljava pod tajnim imenom na internetu i čak nema nikakve strahove o
tome šta im se može desiti ako otvaraju naloge pod svojim pravim
imenom.
Ali oni veruju u privatnost. Postoji gomila sitnica koje
nisu pogrešne a koje radimo, ali drugim ljudima mogu izgledati pogrešno.
Na primer kako dokazati mami da vas niko neće kidnapovati samo zato što
imate profil na Facebook-u. Ili kako da u pauzi igrate WOW, ako vaš šef
misli da su svi "gejmeri" okoreli ovisnici?
Ono što meže biti
frustrirajuće kod ovih ljudi je činjenica da pronalaze svake nedelje
novi razlog oko kog će histerisati. Za nijh je jednostavno sve, od
zahteva za internet anonimnošću do borbe za legalizaciju marihuane,
epska borba između dobra i zla, u ovom slučaju , sa hrabrim ljudima koji
se bore za svoju privatnost na strani dobra.
Pa kako ih onda shvatiti ozbiljno?
5. Ljudi koji ne vide oko čega se diže tolika frka
Ovi
ljudi su retki, ali postoje. Oni nisu nešto posebno uplašeni da će ih
pratiti i ubiti, takođe nemaju ništa ni da kriju i ne svataju zašto se
drugi ljudi toliko uzbuđuju oko cele priče, sem ako nemaju neke skrivene
namere.
Njihov avatar je zapravo njihova sopstvena fotografija.
Možda su to ljudi koji imaju 1000 prijatelja na Facebook-u i sve ih
pozovu na svoj rođendan. Ili ostave komentar na forumu da su večeras kod
kuće, ako neko slučajno želi da svrati.
Međutim, većina ljudi
samo misli da je u ovoj grupi, ali ustvari nije. Trebalo bi da se
zamisle oko toga. Zapravo, svi bismo trebali da se malo zamislimo, jer
bliži se dan kada ćemo pripadati ovoj grupi. Zato pokušajte ovo sad, kao
pripremu: kada nakon čitanja teksta ispod pritisnete dugme "Postavi
kao.." zamislite da će komentar izaći sa vašim pravim imenom i adresom.
Šta mislite, da li je pravo svakoga da ostane anoniman ili treba da svojim pravim identitetom stoji iza onoga što radi na netu?
Edited by nero oceana, 15 July 2012 - 02:28.











