Staza Žil Vilnev, Montreal
Dužina kruga: 4361 m
Broj krivina: 15
Broj krugova: 70 (305,27 km)
Rekord staze: 1:13.622 (Rubens Barikelo, Ferari, 2004)
(nemojte zameriti, malo ću prepisivati sam od sebe)
Iako su trke za Veliku Nagradu Kanade relativno novijeg datuma u poređenju sa Monakom, Francuskom, Britanijom, Italijom, Nemačkom i drugim evropskim Velikim Nagradama, Kanada ima dugu i bogatu tradiciju u auto-moto-sportu koja seže do samih početaka trkanja na dva i četiri točka. Kanađani su učestvovali i pobeđivali na Granpri trkama na čuvenom Bruklendsu još davno pre nego što je i postojala F1. No, geografski vezan za dešavanja u SAD kanadski auto-sport ipak više pripada severnoameričkoj varijanti nego evropskoj, i Kanađani više preferiraju Indikar, Naskar i NHRA dragstere nego F1.
Ista situacija je i sa vozačima koji se radije opredeljuju za takmičenja na svom kontinentu nego da se odluče za prelazak "preko bare", u nepoznato. Većina Kanađana koja se oprobala u F1 je odvezla tek pokoju trku, uglavnom u svom komšiluku, u Kanadi ili SAD. Samo njih nekoliko je pokušalo da učini nešto više.
Prvi među njima beše Džordž Iton, izdanak čuvene bogataške familije Iton iz Toronta, koji je odvezao 13 trka za BRM na prelazu 60-tih u 70-te.
Uz njega, tu je još i Al Piz, čovek koji je u istoriji F1 ostao (nepravedno) zabeležen kao "najgori vozač u istoriji" jer je jedini diskvalifikovan sa neke trke jer je bio prespor, no istini za volju to je više bila posledica zastarelog i neispravnog bolida kojeg je vozio nego li njegovog vozačkog umeća - naime, Piz je legenda i daleko najtrofejniji vozač koji je ponikao u Kanadi sa šampionskim titulama u više kategorija.
I naravno - dinastija Vilnev. Legendarni Žil čija je karijera tragično prekinuta u Zolderu 1982, koji je svojim agresivnim stilom vožnje i skoro magičnom kontrolom bolida stekao poštovanje svih koji su imali prilike da ga gledaju, njegov brat Žak koji je uglavnom vozio Indikar i trke motornih sanki uz samo par izleta u F1, i Žilov sin Žak mlađi, svetski šampion 1997, Indikar šampion i pobednik Indi 500.
Kada se priča o učešću Kanađana u F1, ne sme se propustiti da se pomene i Valter Volf, Kanadski biznismen slovenačkog porekla koji je krajem 70-tih u partnerstvu sa Frenkom Vilijamsom vodio vrlo uspešan F1 tim. Već u svojoj prvoj sezoni postojanja 1977. Valter Volf Rejsing je sa Džodijem Šekterom za volanom ostvario 3 pobede - uključujući tu i pobedu na VN Kanade - uz još 6 podijuma, obezbedivši Šekteru vicešampionsku titulu a sebi 4. mesto u poretku konstruktora.
Počeci trke za VN Kanade vezani su za stazu Mosport kraj Bovmanvila u Ontariju. Ovo je jedna od prvih permanentnih trkačkih staza izgrađenih u Kanadi, i postoji i dandanas u svojoj originalnoj konfiguraciji. Smeštena među blagim brežuljcima, odlikuju je mnoge visinske promene i spektakularne veoma brze krivine. Prva VN Kanade je organizovana baš na ovoj stazi 1961. godine, doduše ne kao trka koja se boduje za šampionat F1, a nije ni vožena po F1 pravilima već kao trka sportskih prototipova. 1966. VN Kanade se uključuje u novoosnovani severnoamerički Kanam šampionat prototipova, a već sledeće 1967, na stogodišnjicu kanadske državnosti, ova trka počinje da se vozi po F1 pravilima i boduje se za svetski šampionat.
Mosport je inače ovog februara promenio vlasnika, i sada se zvanično zove Kanedijen Tajr Motorsport Park, dožieo je kompletan fejslifting prateće infrastrukture (sama staza nije dirana) sa ciljem da privuče trkačke serije višljeg profila.
Jedno vreme trka se rotira između Mosporta i novosagrađene staze Montremblan u blizini mestašca Sanžovi, poznatog skijaškog centra u Lorentinskim planinama u Kvebeku. Ova spektakularna staza je mnogo poznatija kao poprište Indikar trka, čiji su bolidi poslednji put tu boravili 2007. godine, i njena jedina mana je što se nalazi usred ničega - na stotine kilometara oko nje nema većih naseljenih mesta. VN Kanade je dva puta organizovana na Montremblanu, 1968. i 1970, nakon čega se ona ponovo permanentno vraća na Mosport dok se u Kvebeku ne sagradi neka nova, povoljnije locirana staza.
No, kako to već ide, napretkom tehnologije i povećanjem brrzina koje proizilazi iz toga, Mosport je ubrzo postao prevaziđen i veoma opasan za vozače F1 bolida. Trka tako za stalno prelazi u Montreal, gde ostaje do danas.
Staza u Montrealu sagrađena je na veštački podignutom ostrvu Notrdam na reci Sent Lorens, stvorenom nasipanjem iskopane zemlje tokom izgradnje sistema podzemne železnice 1965, i koje je bilo mesto održavanja Svetske izložbe Ekspo 1967. Staza je polupermanentnog karaktera, prolazi kroz park koji okružuje građevine nekadašnjih paviljona za Ekspo, i jedan njen deo se koristi tokom cele godine za javni saobraćaj dok se na ostatku voze samo trke.
Izgrađena u sklopu infrastrukture za Olimpijadu 1976, staza Notrdam (kako je bila poznata pre 1982. kad je preimenovana u slavu nastradalog Žila Vilneva) po prvi put postaje domaćin trke za VN Kanade 1978, i osim 1987. i prošle 2009. godine svake sezone od tada ugošćava vozače iz "najbržeg cirkusa".
Staza u Montrealu predstavlja veliki izazov za konstruktore bolida, pošto sadrži dugačke pravce koji se voze velikim brzinama iza kojih dolaze oštre krivine i šikane gde se kočnice izlažu velikim opterećenjima, kao nigde drugde tokom cele F1 sezone. Dodatni problem predstavlja i blizina betonskih zidova oko staze, slično kao u Monaku, samo što su ovde brzine mnogo veće, kao i visoke bankine koje, ako vozač napravi grešku pri ulasku u krivinu, mogu da, poput odskočne daske odbace bolid pravo na ogradu.
Tu se nalazi i čuveni "zid šampiona", na početku pravca start-cilj, o koji su se slupavali neki od najčuvenijih vozača F1 poput Mihaela Šumahera, Dejmona Hila, Žaka Vilneva, Fernanda Alonsa, Huanpabla Montoje...
Zbog ovih osobina, na stazi u Montrealu često imamo prilike gledati vrlo interesantne trke, sa dosta promena u poretku, nepredvidljivih rezultata i preticanja. Poslednjih sezona ovde smo imali prilike da vidimo najuzbudljivije trke sezone: 2007. debitantsku pobedu Luisa Hamiltona, veliki udes Roberta Kubice i Takumu Satoa kako pretiče Fernanda Alonsa, 2008. 1-2 za BMW i Hamiltonovu "bravuru" na izlasku iz boksova.
Sttaza u Montrealu je imala velike probleme sa sleganjem terena jer je tlo veštačkog ostrva na kome je sagrađena još uvek nestabilno, tako da je dolazilo do pucanja asfaltne podloge koja u takvom stanju jednostavno ne može da izdrži trkanje po njoj i staza bi se tokom granpri vikenda bukvalno počela raspadati. Nekoliko krpljenja i preasfaltiranja nije rešilo problem, pa je staza 2009. uklonjena sa kalendara da bi se temeljno rekonstruisala uz upotrebu nove vrste asfalta specijalno pripremljenoj za auto-sport kakva se koristi na ovalnim stazama na kojima se vozi Naskar.
2010. smo dočekali uz dominaciju Njuijevih bolida i svi su očekivali laganu pobedu za RBR, ali upravo zbog gorepomenute podloge servirano nam je jedno od najvećih iznenađenja u skorijoj istoriji F1, umnogome najavivši stil F1 trkanja koji gledamo ove sezone.
Rekonstrukcija je uspešno rešila problem raspadanja podloge staze, ali neočekivano je stvoren jedan drugi - povišeno trošenje guma na abrazivnoj Naskar podlogi. Bridžston se našao u nebranom grožđu, jer se ispostavilo da njihovi pneumatici koji su na ostalim stazama često mogli bez problema i celu trku da izguraju ovde postaju neupotrebljivi posle samo desetak krugova.
(Ironija koja posebno upada u oko leži u tome što je samo par godina ranije zbog sličnog problema u Indijanapolisu Bridžstonov konkurent Mišlen platio ceh - Bridžston je tada imao prednost korišćenja informacija od svoje sestra-firme Fajerston koja oprema Indikar i koja se tamo već takmičila te sezone pa su znali šta ih očekuje, dok su ovaj put u Kanadi zaista uhvaćeni spuštenih gaća!)
Ovo je nagnalo timove da se dovijaju na razne načine i alternativnim taktičkim rešenjima pokusaju da reše problem. Rezultat svega je bila jedna veoma uzbudljiva trka uz mnoštvo promena pozicija i podijum bez ijednog vozača RBR na njemu. Pobedio je Hamilton predvodeći Meklarenov 1-2 sa Batonom kao drugim dok je Alonso uzeo treće mesto za Ferari.
Pozitivne reakcije ljubitelja auto-trkanja na ovakav razvoj događaja su umnogome i navele čelnike FIA i FOTA da od Pirelija kao novog oficijelnog snabdevača gumama zahtevaju da njihovi pneumatici emuliraju ovakvo ponašanje i na ostalim stazama. Uz generalno manju izdržljivost koja će zahtevati višestruko odlaženje u boks tražila se i veća razlika među ponuđenim smešama - tvrđe gume bi na svakoj stazi morale biti značajno sporije od mekih, takođe i da traju osetno duže ali ne toliko dugo da bi se sa njima trka mogla izvesti sa samo jednim zaustavljanjem.
Ispostavilo se da je Pireli u ovoj nameri bio i više nego uspešan, i sada isti ti koji su tražili više neizvesnosti na stazi kukaju za "starim dobrim vremenima" kada su trke bile predvidljivije a gume trajale večno.
Sama trka je bila opet veoma haotična, ovog puta u glavnoj ulozi bila je kiša. Kao i u dotadašnjem delu sezone vikendom je dominirao aktuelni šampion Fetel, sve dok trka nije bila zaustavljena zbog provale oblaka i prave poplave na stazi. Tokom početne faze trke došlo je do kontakta između Batona i Hamiltona nakon kojeg je Hamilton odustao a Baton morao u boks, na stazu po prvi put izlayi sejftikar . Baton je pri tome zaradio i drajvtru kaznu što ga je bacilo na samo začelje poretka.
Uskoro se kiša pojačava, vozači odlaze u boks po gume "monsunke", da bi uskoro na stazu ponovo bio pozvan SC. U tom trenutku vodeći Fetel je imao nekih 10-tak sekundi prednosti nad drugoplasiranim Masom i 25 nad Kobajašijem koji je bio treći. Fetel i Masa odlaze u boks, Fetel se vraća kao vodeći dok Masa pada iza Kobajjašija kada se trka prekida.
Nakon prekida od nekih dva sata usledio je restart iza SC. U tom momentu Baton je bio deseti. Kad se SC povukao sa staze dolayi do kontakta između Batona i Alonsa u kome gore prolazi Španac, ostavši zaglavljen u šljunku kraj staze dok Baton mora ponovo u boks zbog probušene gume i ponovo pada na začelje.
U međuvremenu po još uvek mokroj stazi ostali vozači prave greške, izleću, sudaraju se, samo je Fetel naizgled bezgrešan i opet pravi prednost od 10-tak sekundi. Nakon udesa između Kobajašija i Hajdfelda opet izlazi SC. Sve ovo je naravno pomoglo Batonu koji je, naravno i uz odličnu i veoma agresivnu vožnju, restart dočekao na četvrtom mestu.
Sledi sprint od 10 krugova do cilja, velika borba Šumahera i Vebera za drugu poziciju koju Baton koristi da ih obojicu pretekne i krene u trku za Fetelom koji je imao oko 3 sekunde prednosti. Samo dva kruga pre kraja, sa Batonom direktno iza njega, Fetel pravi svoju prvu i jedinu grešku celog dana, ulazi preširoko u jednu krivinu, proklizava na bari vode i tako prepušta pobedu Batonu!
Iza njih, duel između Vebera i Šumahera biva rešen u korist Australijanca, dok peto mesto uzima Petrov u Renou.
Prošle godine FIA je za Montreal odredila dvostruku DRS zonu, ali se to nije pokazalo kao uspešno, ocenjeno je da je preticanje bilo "suviše lako", pa će ove godine biti samo jedna.
I ove godine bi vremenske (ne)prilike mogle da igraju značajnu ulogu, za ceo vikend se najavljuje promenjivo vreme sa pljuskovima uz temperature oko 20-25 celzijusa.
Takođe, nakon fijaska u Bahreinu opet se u F1 upliće politika - zbog studentskih demonstracija u Montrealu organizatori su odlučili da suspenduju sve aktivnosti na stazi planirane za četvrtak.
Pireli, kao i prošle godine, a takođe isto kao i na prethodnoj trci u Monaku, donosi dve najmekše smeše guma, supermeke (crvene) i meke (žute).
RBR će, nakon odluke FIA o nelegalnosti rešenja na podu njihovog bolida, morati da za ovu trku spremi revidiranu verziju.
Trke u Montrealu je uvek bilo teško prognozirati, čak i u "normalnim" sezonama, kamo li kad je ovakva ludnica kao ove godine. Da li će se nastaviti trend sa novim pobednikom na svakoj trci ili ćemo videti prvog dvostrukog pobednika u ovoj sezoni - ostaje da vidimo. Ono što je sigurno je da trka neće biti dosadna - to se u Muntrealu jednostavno ne događa!
Pobednici VN Kanade:
(* obeležava trke koje se nisu bodovale za šampionat; ** obeležava trku koja se bodovala za Kanam prvenstvo)
1961* Piter Rajan (Lotus)
1962* Masten Gregori (Lotus)
1963* Pedro Rodrigez (Ferari)
1964* Pedro Rodrigez (Ferari)
1965* Džim Hol (Šaparal)
1966** Mark Donohju (Lola)
1967 Džek Brabam (Brabam)
1968 Deni Halm (Meklaren)
1969 Žaki Iks (Brabam)
1970 Žaki Iks (Ferari)
1971 Džeki Stjuart (Tirel)
1972 Džeki Stjuart (Tirel)
1973 Piter Revson (Meklaren)
1974 Emerson Fitipaldi (Meklaren)
1976 Džems Hant (Meklaren)
1977 Džodi Šekter (Volf)
1978 Žil Vilnev (Ferari)
1979 Alan Džons (Vilijams)
1980 Alan Džons (Vilijams)
1981 Žak Lafit (Ližje)
1982 Nelson Pike (Brabam)
1983 Rene Arnu (Ferari)
1984 Nelson Pike (Brabam)
1985 Mikele Alboreto (Ferari)
1986 Najdžel Mensl (Vilijams)
1988 Aerton Sena (Meklaren)
1989 Tjeri Butsen (Vilijams)
1990 Aerton Sena (Meklaren)
1991 Nelson Pike (Beneton)
1992 Gerhard Berger (Meklaren)
1993 Alen Prost (Vilijams)
1994 Mihael Šumaher (Beneton)
1995 Žan Alezi (Ferari)
1996 Dejmon Hil (Vilijams)
1997 Mihael Šumaher (Ferari)
1998 Mihael Šumaher (Ferari)
1999 Mika Hakinen (Meklaren)
2000 Mihael Šumaher (Ferari)
2001 Ralf Šumaher (Vilijams)
2002 Mihael Šumaher (Ferari)
2003 Mihael Šumaher (Ferari)
2004 Mihael Šumaher (Ferari)
2005 Kimi Rajkonen (Meklaren)
2006 Fernando Alonso (Reno)
2007 Luis Hamilton (Meklaren)
2008 Robert Kubica (BMW)
2010 Luis Hamilton (Meklaren)
2011 Dženson Baton (Meklaren)
Rekord u konkurenciji vozača na trkama za VN Kanade neprikosnoveno drži Mihael Šumaher sa 7 pobeda, dok su u konkurenciji konstruktora najuspešniji Ferari sa 13 i Meklaren sa 12.
Edited by alpiner, 06 June 2012 - 12:57.