Jump to content


Photo
- - - - -

Neotenija


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
7 replies to this topic

#1 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 12 March 2012 - 20:49

Radoznalost, imaginacija, zelja za igrom i eksperimentisanjem, otvorenost, humor, nivo energije, fleksibilnost, kooperativnost i zelja za novim saznanjima samo su neke od kvaliteta koje poseduju deca, a koje krecu da blede i iscezavaju dok traje proces sazrevanja i starenja. Deca ce po pravilu reci istinu, ukoliko im ne preti opasnost od kaznjavanja. Ona nazivaju stvari pravim imenom.
Ovakav model razvoja nije karakteristican samo za sapiensa. Bebe simpanze ca takodje pokazivati sve ove osobine do odredjenog doba. Flomaster u rukama mladunca simpanze je orudje kojim ono kreira i postaje svesno svojih kreacija. U jednom trenutku ili periodu, sva kreativnost nestaje i simpanza utone u bezvoljno zvakanje lisca. Izgled se takodje menja i beba simpanza, koja neodoljivo podseca na coveka oblikom lobanje, pozom i nedostatkom dlaka dozivljava transformaciju u fazi starenja. Kod coveka, ova faza ostaje donekle usporena, posebno u ovim pomenutim fizickim karakteristikama.
U trenutku kada mladunce simpanze pocne da gubi interes za istrazivanjem, kod bebe sapiensa taj proces se produzava a iz linija i tacaka na papiru krecu da se pojavljuju avioni, brda i drvece.

Za ovo je zasluzan proces neotenije, odnosno proces usporavanja ili odlaganja ranih osobina razvoja.

Karl von Baer, Edwin Drinker Cope, Adam Sedgwick, JBS Haldane samo su neki od naucnika koji su (krajem devetnaestog i u prvoj polovini dvadesetog veka) primetili ovu osobinu kod razlicitih zivotnih formi.
U nasoj kulturi je sve napravljeno po meri odrasle jedinke i njene osobine se posmatraju kao krajnji cilj. Posmatramo dete kao nuznu fazu iz koje ce se kasnije razviti finalni proizvod. Rano sazrevanje i osamostaljivanje su oduvek posmatrani kao pozitivni kvaliteti. Ponekad nas bukvalno bombarduju iskazima kao sto su: Odrasti vec jednom, 'urazumi se'. Sa stanovista brige oko dece i ocekivanja da nam sopstveno potomstvo pomogne, rani razvoj je srecna okolnost. Takodje, rani brak i reprodukcija u ranim dvadesetim nesto je sto se smatra dobrim na nasem nivou tumacenja bioloskih statistika i 'zdravog' razvoja.
Zbog ovih kocnica razumevanje procesa neotenije ostao je u drugom planu i nedovoljno razjasnjen. Tek u drugoj polovini dvadesetog veka shvaceno je da je upravo sve suprotno od nasih naslednjenih dogmi. Produzena faza razvoja mozga (kod dece do seste godine) upravo je inicijalna kapisla za prirodnu selekciju koja je dovela do evolucije.
I ranije je bilo jasno da postoje faze u razvoju jedinke ali je tek sa razvojem genetike i bukvalno u poslednjih 20tak godina proces Neotenije shvacen mnogo bolje. Nakon prvobitnih pretpostavki da razlika izmedju na primer simpanze i sapiensa lezi u razlicitom genetskom materialu doslo se do novih otkrica. Genetski material je manje vise isti. Ono sto je razlicito su takozvani genetski promoteri i 'stoperi'. Oni diktiraju trenutak kada ce odredjeni gen (za razvoj mozga npr.) prestati da se manifestuje. Bukvalno sve zavisi od tajminga kada pojedine faze razvoja prestaju i pocinju. Tako su kod sapiensa (a ranije kod australopitekusa i erektusa) ovi procesi razvoja nastavili da se prolongiraju, sto je sa jedne strane dovelo do potrebe da se mnogo duze brine o potomstvu ali je nagrada za to postala uspesnija i inteligentnija jedinka, koja u zrelom dobu lakse manipulise okolinom i lakse prezivljava i reprodukuje se. To bi upravo moglo biti objasnjenje za covekovu evoluciju kada se govori o mehanizmu. Logika se zaokruzuje ostalim osobinama koje se kao pratece pojave reflektuju na coveka, kao sto su nedostatak dlaka, uspravna kicma, razvoj karlice. Svi ovi procesu ustvari se desavaju zajedno, jednostavnim produzavanjem rada odredjenih gena i zaustavljanjem nekih drugih gena koji dovode do starenja organizma.
O ovome govori Matt Ridley u epilogu svoje knjige 'Genome'.
Naravno, promene klimatskih uslova i ambijenta su druga strana medalje i drugi razlog koji dovodi do evolucije. Adaptirati se na zivot u preriji i upustiti se u borbu za hranu sa predatorima vec adaptiranim na takvu vrstu uslova bi bilo ono sto nas razvaja od simpanze (ili bonoboa) koji je ostao u svom prethodnom sumskom stanistu, bez novih okolnosti koje dovode do evolutivnog razvoja. Neotenija upravo pruza objasnjenje za mehanizme koji dovode do materijala za prirodnu selekciju. Ovo objasnjenje je vrlo elegantno i ne zahteva pretpostavku komplikovanih i malo verovatnih mutacija koje bi nas dovele dovde.

Ashley Montagu u svojoj knjizi Growing Young (1981) govori o naucnom razvoju ovog koncepta. On zakljucuje da bi bilo idealno kada bi faza naseg razvoja trajala do sezedesete ili kasnije, pri cemu bismo na mnogo bolji nacin bili u stanju da razumemo prirodu i damo ono najbolje od sebe. Montagu nalaze da ohrabrimo decu da nastave sa igrom dokle god je to moguce i da ne izgube prerano kljucne kvalitete kao sto je radoznalost.

Materijal za ovaj post nasao sam u knjigama 'Growing Young', zatim 'Naked Ape' Desmonda Morris-a(1976), 'Ontogeny and Phylogeny' Stephena J. Gould-a (1977), 'Genome' Matt Ridley-a (1999) i 'The Greatest Show On Earth' Rachard Dawkins-a (2009).

Prokomentarisite, dodajte nesto sto ste procitali ili videli. Bilo bi dobro dodati i produbiti i druge evolutivne mehanizme ili jednostavno dodati bilo sta sto vam je zanimljivo u evoluciji ili prirodnim naukama.
Cheers.

#2 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 17 March 2012 - 15:59

Posted Image

Na slici Herberta Langa (American museum of natural History), infant simpanze oblikom lobanje neverovatno podseca na coveka.
Ocigledno je da genetski materijal simpanze 'zna' kako da 'napravi' lobanju coveka. Veliki deo evolucije se sastoji upravo u
produzenju/skracenju pojedinih faza razvoja, odnosno promeni brzine pojedinih faza u odnosu na neke druge. Vecina ovih faza desava
se pre rodjenja, tokom razvoja embriona.


Posted Image

Odrasli primerak simpanze prosao je kroz peramorfozu, tj kasniju fazu metamorfoze, gde vilica i kosti lica (a i ostale kosti karlice ramena i nogu)
krenu da se razvijaju drugacijim tempom u odnosu na druge delove skeletona (lobanja)


Posted Image

Na slici razvojne faze lobanje simpanze i coveka
Covek nikada ne prodje kroz poslednju fazu metamorfoze. Prakticno, hormoni koji bi trebali da nas prevedu u sledecu fazu razvoja nikad se ne formiraju,
i mi ostajemo 'neotenizovani', odnosno zadrzimo izgled blizak nasoj infantilnoj fazi.

#3 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 18 March 2012 - 05:06

Is there no end of humiliation that science heaps upon our species?
Copernicus expelled our planet from the center of the universe.
Darwin reduced us to just another twig on the evolutionary bush.
And then genetics began to reveal how ordinary our genes were.

We have fewer chromosomes than a chicken, much less DNA than a lungfish,
a fewer genes than a rice plant. (24000 compared to 40000)

And it gets worse. Until few years ago human beings thought they had 50000
special genes unique to their species just for making their oh-so-special brain.
Now that we read genome of the mouse, we know that mice have not only the same
number of genes as human beings, but also the very same genes.
Give or take a few, every mouse gene has recognizable human equivalent,
often very slightly different, but still basically the same gene. The difference
between a man and a mouse lies not in having different genes but in turning on
those genes in a different pattern and in a different order.

I have a favorite analogy for this. Hamlet, Othello and King Lear are written with basically
the same words, give or take a clutch or proper names. Yet, they are very different plays
because the words are used in a different pattern and order.

That, we now know, is roughly how mammals' genomes work:
They deploy the same genes in different tissues to do various jobs at various stages
of development and for various lengths of time.
One species differs from another simply by turning on certain genes earlier or later,
or for a longer or shorter duration. It is a great and unexpected discovery, which incidentally
reinforces both our kinship with the rest of the mammals and the value of using them in
medical investigation.

Since the sequence of the human genome was completed in 2003, the spotlight has been
thrown on the bits between the genes rather then the genes themselves. For it is here,
among the non-coding "junk" sequences, that lie the secrets of how the order and pattern
of gene expression is controlled. Simply by adding or subtracting short stretches of "text"
upstream of the gene, Mother Nature can alter where and when it is switched on.
These "promoters" are slowly and painstakingly revealing themselves to science.

Matt Ridley , (Update to book 'Genome')

Edited by Kido from Junkovac, 18 March 2012 - 05:08.


#4 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 05 November 2013 - 18:00

Prvi put vidim da se na srpskom raspravlja o ovom pojmu. Verovatno nemam pristupa svemu.

Ovo je deo predavanja: 'Vreme u Evolucionoj Biologiji' , Aleksej Tarasjev-a koji je odrzan / pripremljen

u Petnici. Inace, ceo rad (a i ostala predavanja) su vrlo dobrog kvaliteta. Nadam se da ce ovi klinci

iz Petnice imati neke koristi od ovoga.

 

 

" Smatra se da su promene razvojnih trajektorija igrale znacajnu ulogu i u

evoluciji nase vrste. Tu se zapravo radi o tzv. neoteniji, kada se zadrzavaju juvenilne,

ili karakteristike mladih organizama, iako organizam brzo raste i polno

sazreva. Pa i mi mnogo vise licimo na mlade majmune, nego na starije. Znaci,

odnos glave i trupa ukazuje da bi promena razvojnih trajektorija bila najefikasniji

nacin da se od nekog zajednickog pretka (koji je bio slicniji danasnjim

 majmunima nego nama) dodje do ovakve morfologije. Neki evolucioni

biolozi su zbog toga cak govorili da smo mi „na brzinu prepravljeni majmuni”.

Postoji osnova za to da su u nasoj evoluciji regulatorni geni, koji mogu menjati

tempo razvitka organizma, igrali mnogo vecu ulogu nego strukturni, koji bi

morali da menjaju osobinu po osobinu. "



#5 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 05 November 2013 - 21:12

Prvi put vidim da se na srpskom raspravlja o ovom pojmu. Verovatno nemam pristupa svemu.

Ovo je deo predavanja: 'Vreme u Evolucionoj Biologiji' , Aleksej Tarasjev-a koji je odrzan / pripremljen

u Petnici. Inace, ceo rad (a i ostala predavanja) su vrlo dobrog kvaliteta. Nadam se da ce ovi klinci

iz Petnice imati neke koristi od ovoga.

Ha, gde si ga nasao? Obavestenja radi, eto vrlo uskoro i knjige sa tim predavanjem (i jos kojecim) u stampi, tako da se moze natenane da se cita...



#6 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 05 November 2013 - 21:45

Poslao mi ga je prijatelj, ( jedan od predavaca ). Radi se o nedovrsenoj verziji, sa puno sintaksnih gresaka.



#7 Kido from Junkovac

Kido from Junkovac
  • Members
  • 6,635 posts

Posted 30 January 2016 - 04:17

Jezgrovito

 

In animals, neoteny comes about because of delays in development, points out molecular biologist Philipp Khaitovich of the Max Planck Institute for Evolutionary Anthropology in Leipzig, Germany. For instance, humans sexually mature roughly five years after chimps do, and our teeth erupt later. “Changes in the timing of development are some of the most powerful mechanisms evolution can use to remodel organisms, with very few molecular events required,” he explains.

 

http://www.scientifi...more-infantile/



#8 AgroUrban

AgroUrban
  • Members
  • 4,027 posts

Posted 30 January 2016 - 08:27

Veoma zanimljiva tema! Tek sada sam je video, posto je pokrenuta pre nego sto sam postao clan foruma, ali uzivanje je bilo citati je ovo jutro. :)