Jump to content


Photo
- - - - -

"Lepe misli"...


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
729 replies to this topic

#406 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 08 November 2005 - 07:42

Dan Brown, eat your heart out :lol: -ovako se pise (misterija)
-----------------------------------


...

"The next moment Frau Fromm's restless fingers had gathered at one point on the smooth silver surface - it was like spiders coming together, like sentient beings suddenly attracted by the scent or sight of their prey and descending on the same spot. They clambered over each other, pushed and shoved, scrabbling at the same place with hungry movements until suddently a spring gave a quiet click: the Tula box lay open in Frau Fromm's hands.

"Immediately I was beside her. She had become quite calm and held the open box out toward me on the palm of her outstreched hand in a gesture expressing disgust of horror at an ugly or dangerous beast. Her features bore a look of triumph and joy, and an inner radiance which I found difficult to interpret, but which affected me like the entreaty of a love too timid to declare itself.

"Without a word I took the box out of her hand. At that she seemed to wake up and her face expressed bewilderment, anxiety. She knew how strictly I insisted that nothing on my desk should be touched, nothing moved from its place. Nervous, incomprehending and at the same time triumphant, she looked me full in the face, and I knew that one word of reproach in that moment would have driven her for ever from me and from my house."

....



The Angel of the West Window, Gustav Meyrink, p.222-223, Dedalus, Ltd (June, 2000)

#407 nemavishe

nemavishe
  • Members
  • 146 posts

Posted 08 November 2005 - 10:35

a man is a man, and a beast is a beast,
but a dragon is a dragon is a dragon.

#408 AndiSam

AndiSam
  • Members
  • 635 posts

Posted 08 November 2005 - 16:30

Posto mi je Kundera aktuelan ovih dana, iz vrlo licnih razloga, evo jednog citata iz njegovog remek-dela:
"Pre nego sto nestanemo bicemo pretvoreni u kic."

#409 siroma

siroma
  • Banned
  • 772 posts

Posted 08 November 2005 - 16:42

Led?
Hvala, nije neophodno.
Posmatrao sam taj mali podijum osvetljen s tri reflektora na koji je trebalo da se Lynn popne.
U boji? Upitao sam Gordona više se zezajući.
Da, klimnuo je glavom. Osetljiv film, dodao je.
Osetljiv film, dodao je.
Osetljiv film, to me je dotuklo. Taj film je bio oseteljiv koliko i ulazna vrata nekog javnog klozeta. Mr. Džouuunz je otpio nešto iz čaše nazdravljajući mi. Još nisam video tu lovu. Šta ako Lynn ne dobije ni cent? Ja bih se dobro nasmejao, ali šta bi ona uradila? Pridružila mi se? Nije postojao nikakav ugovor, ništa napisano, samo neko nazdravljanje između mene i melezijane.
Lynn je ušla u sobu. Prošla je kroz stranicu časopisa koji sam držao u rukama. Namerno je otvorila ogrtač, kao bi ukazala ovim tipovima da joj se žuri i da ne želi da gubi vreme skidajući sa sebe deo po deo.

Zdravo, rekla je snimatelju, ti si Harry, zar ne?
Ne, opet je on ozbiljno odgovorio. Gordon.
On je Gordon, rekao sam Lynn, kako bih je zaustavio u ovom zezanju.
Mr. Jones, zvani Džouuunz, pošao je ka improvizovanom podijumu.
Dođi, rekao je.
Lynn je prišla. Imala je cipele na nogama. Čedno je izgledala. Sela je na stolicu. Namignula mi je. Okrenuo sam stranicu časopisa i ona je još sedela tamo.
Evo šta je posredi, rekao je snimatelj.
Izvadio je jednu plastičnu patku i dao je Lynn.

Mr. Jones je skinuo sako. Ovo je bila predstava za njega, to je bilo jasno. Nozdrve su mu se raširile. Hoću pravu stvar, rekao je. Nikakvo zezanje. Kamera će ići u krupan plan dok svršavaš, nastavio je. Bez foliranja, molim te.
Prići ćeš, rekao je Gordon.

Lynn je isprljala svoju haljinu na proslavi u školi, rekla je njena majka. Sladoledom. Lynn je imala kike i držala je za ruku svoju stariju sestru. Imala je veliku tamnu mrlju od sladoleda na svojoj beloj haljini. Lynn je isprljala svoju haljinu na proslavi u školi...

Prići ćeš, rekao je Gordon, negde iz dubine. Ja slikam praznu stolicu i neke stvari okolo, ti dolaziš i sedaš. Na moj znak. Zakopčana si do grla tako da niko ne pretpostavlja da si gola ispod. Glumiš dosadu i otkopčavaš ogrtač. Nadrkaš grudi pre toga. Hoću da vidim prave bradavice. Hoću da slikam svaku bradavicu posebno, da se razumemo. Probaj da vidim.
Lynn je isprljala svoju haljinu na proslavi u školi. Više je nećemo puštati da ide na proslave jer ona ne zna da pazi na svoje stvari. Možemo li mi Lynn da tebi kupujemo haljinu svakog dana? Možemo li? Lynn prelazi rukom preko grudi. Desnom. Bradavice joj rastu.

Gordon je iza kamere, dosta zadovoljan.
Tako, viče, to je to!
Onda svrši, kaže joj Gordon. Nemaš potrebe da ne svršiš. Kao da se ti i ja tucamo.
Ona se nasmeja, ali bez glasa. Samo razvuče usne u osmeh.

Danas sam dobila na poklon prsluče od svile, rekla je Lynn dečaku koji je držao za ruku. Mogu li da ga vidim? upitao je dečak. To niko ne sme da vidi, rekla je ona. To su zabranjene stvari. Zbog čega mi dopusštaš da te držim za ruku? nastavio je dečak. To nije ništa strašno.

Odlično, kaže Gordon, sad počinješ da masturbiraš. Lynn spušta ruku dole, pokazuje sebe u prvom planu raskrečivši noge. Onda pruži ruku ka improvizovanom baru i odande uzima veštački dildo. Zabija ga u sebe, želevši da što pre završi sve ovo, činilo se. Vidim je kako se unosi u to unutra-napolje s nekom plastičnom spravicom, vidim je kako zatvara oči pokušavajući da proživi sve to i doživi orgazam. Otpijem džin koji mi zapali sav duvan u ustima.

Boleće me, reče Lynn dečaku. Budi pažljiv. Dečak nije ništa rekao. Ležali su na travi, njeno prsluče od svile je bilo pored njegovih nogu. Kako se to radi? upitala je Lynn. Dečak nije znao šta da joj odogovori. Instiktivni joj je raširio noge.

Obećaj mi, rekla je Lynn, obećaj mi da ćeš me uvek voleti. Dečak nije ništa odgovorio.
Kako ona izgleda u boji, na tom osetljivom filmu? Gordon drži desnu ruku na zumu, ulazi s vremena na vreme u krupno. On nju tuca. S tom kamerom. Ustani, kaže joj, sipaj piće i tek onda nastavi.

Lynn se ne pomoče. Radi desnom rukom, očiju ztvorenih, dišući ubrzano.
Prestani! viče Gordon, videvši da mu traka ističe. Ona ne otvara oči. Ne reaguje. U nekom podrumu smo na Florin bulevaru. Gordon pušta neku muziku, pritisnuvši prekidač na podu, ispred kamere. OOOOOOHHH, urla Isac Hayes iz zvučnika.

Vidiš, nije te bolelo, rekao je dečak. Lynn je spavala na travi i nije čula dečaka. Pokri se, rekao je on. Opasno je gledati te. Pokrio je Lynn svojim džemperom. Onda je uzeo njeno prsluče od svile i počeo da razgleda. Zbog čega devojke nose ovo? upitao se. Lynn je spavala i nije mogla da mu odgovori.

Lynn je blizu da svrši, vidim joj to na licu. Skuplja usne i pravi grimase.
Otvori se, viče Gordon.

Lynn se raširi koliko može. Ulazi s tom plastikom u sebe oslonivši se drugom rukom na šank. Onda skine taj frotirski ogrtač i spusti ga na pod. Svi je tucamo, u tome je taj utisak. I ja, i Gordon i mr. Džouuunz, i hiljade posmatrača koji će kupiti ulaznicu da bi videli Lynn kako masturbira na ovoj stolici. Svi će da svrše u trenutku kad ona svrši. Sedeće u nekom bioskopu, i prvom redu, onanisaće zajedno sa njom.

Lynn se sada probudila i gleda u dečaka. Oh, nemoj nikad da me ostaviš, rekla je to i zagrlila ga čvrsto. Ne posle ovoga. Dečak nije ništa rekao. Video je krv na njenim butinama. Odakle to? začudio se. Da li me voliš? upitala ga je. Odakle ta krv? dečak je pokazao rukom. Ja ne volim da gledam krv. UUUUUUUUUUUHHHH, viće Lynn, na-i-la-zi mi! Mr. Jones se nasmeje. Gordon izoštrava kameru. Saaad ću, viče Lynn, saaad ću da svršim...

Uvija se na toj stolici potpuno gola, praveći sebi prazan prostor za tih dva soma dolara.
Snimaj mi pičku, viče Gordonu, jer ja svršavam...ja to više ne mogu da zaustavim.
Ne folira dok sedi na toj stolici okrećući glavu levo i desno, svršavajući kao da joj je ovo jedino tucanje u životu. Vidim kako Mr. Jones ustaje i posmatra Lynn kako se uvija, jecajući nešto i radeći rukom sve sporije i sporije. Na kraju se Lynn umiri, još uvek zatvorenih očiju, nogu raširenih na crvenoj stolici.

Odakle ta krv? ponovo je upitao dečak. To tako mora da bude, odogorila mu je. Dečak je ustao, navukao svoj džemper i pošao.
Kuda ćeš? Lynn ga je uplašeno upitala. Odlazim, rako je on, ne mogu da gledam krv.
Odlično, viče Gordon, izvadi to sad iz sebe.
Lynn izvuče tu plastiku i poče da je liže. Znam da je stvarno svršila jer još ne otvara oči, ukočena je, skupi se u embrio na kraju.
JOOOOOY, peva Isac Hayes.

Onda se sve umiri, Lynn otovori oči i Gordon zaustavi kameru. Gleda me. Shvata šta je uradila, ali ne oseća krivicu, gleda me širom raširenih zenica. Onda ustane navuče ogrtač i kaže
Nije bilo loše, a?

Sjajno, dobacuje Mr. Džouuuns, pljeskajući rukama.
Jebi se, kaže mu Lynn, ja sam stvarno svršila.
Dobro snimljeno? pita Jones snimatelja.
Bez greške, odgovara Gordon, SVE se videlo.
Lynn odlazi u kupatilo. Otpijam do kraja džin iz čaše, mr. Jones stvarno izgleda zadovoljan.

Koliko je trajalo? pita.
Devet minuta, odgovara Gordon. Moglo je malo duže.
Dobro je obavila posao, kažem melezijani. Nije mogla bolje.
Otkud znaš? pita on.
Pa, digla mi se patka, odgovaram.
Stvarno mi se bila digla patka. Bezmalo neprimetno, dok se Lynn uvijala na stolici, u jednom trenutku kad je Gordon krenuo zumom ukrupno.
Da, rekao je Jones. Ti si svarno SAMO njen prijatelj.

Lynn se vraća u sobu.
Kasno je, kaže.
Znam da moram da ustanem iz ove fotelje i da budem uz nju. Sada se radilo o najzabavnijem delu.

Izgubila si 1.100 dolara, kaže melika.
Izgubila sam ja mnogo više dolazeći ovde. Daj lovu pa da brišemo. Lynn je bila dosta oštra.
Devetsto, kaže Jones, skratila si film za 11 minuta.
U redu, kaže ona. Dvadeset minuta lažnog svršavanja je značajnije od devet minuta pravog. Daj lovu.



mika oklop

ca blues

#410 siroma

siroma
  • Banned
  • 772 posts

Posted 08 November 2005 - 20:37

[Unpacking] i ja
Unpacking: Engleski prevod srpskog izraza "raspakivanje kofera"
Između oka, snajperskog nišana i okidača, postoji vreme. Kao između dva snošaja, tri špricera ili sedam Borhesovih knjiga. Prostor je ovde zanemarljiv jer pripada više geografskoj nego duhovnoj kategoriji.
Šta to radiš? pita me sin Damjan na sredini sobe i usred dana.
Pakujemo se.
Isti odgovor je dobio od mene, nešto drugačijeg, davnog marta 1992. godine. Trpao sam košulje u duguljastu torbu zajedno sa knjigama, kasetama sa radio-dramama, sepija fotkama sa Slavije i Čubure, Bregovanim vinilom (G. Bregović i "Dugmići"), nekim opipljivim nostalgijama koje staju u duguljastu torbu. Postoji li uopšte tako nešto: duguljasta nostalgija?
Vreme, naravno, postoji između okidača i mete: ono se ne meri u sekundama ili minutima već pokretom. Ukoliko se meta brže kreće, pokret je kraći. Kratak pokret ne karakteriše po pravilu profesionalca, on je često iznuđen, nenadan i neplaniran. Vremenski pokret.
Opet?
Ne znam da li da mu odgovorim kako je pakovanje deo svakodnevice, kako se i Eskimi pakuju, i Novozelanđani i Indijanci, po uzoru na Srbe. I kako se, uglavnom, pakuju slične ili iste stvari.Pakovanje je uslovljeno pokretom, a pokret seobom. Još nisam doživeo selidbu bez pakovanja, to je moguće u snovima, a pravi san više ne dolazi sam i nije besplatan. Ovde gde živim, moguće je otvoriti prodavnicu snova, na uglu Hayes i Octavia, to su imena koja mogu da se uvuku u svaki san. Neki zaostali francuski nadrealista bi mogao da mi obavlja posao snonoše.
Sada se pakujemo zato što se vraćamo, kažem mu. Vraćamo se zato što je tamo dobro.
"Tamo" je za njega Beograd.
Stvari su se promenile.
Ponećemo i auto? pita.
Ne, auto nam ne treba zato što je sada tamo dobro. Ni sam nisam siguran šta mislim, tamo gde je dobro automobil nije potreban? Nije potrebno ništa, samo to DOBRO, jer ako je dobro, onda je to promena, vremenski pokret.
Vlasnik oka i prsta na okidaču se zove snajperista. Sem ovoga, on je vlasnik računa u banci, kabrioleta i stola za kojim se sedi prilikom dogovora. Bay, Damjanov prijatelj iz Hunters Point-a, kaže da je on nekoliko puta pregovarao stojećki. Drugim rečima, dobar snajperista ne mora da bude vlasnik stola. Mora da raspolaže sa vremenom i da poznaje datume: ne puca se na duhovne praznike jer to donosi nesreću. Odbio je da likvidira "El Greka", gazdu noćnog kluba NEW CENTURY 6. januara zato što je bio grčki praznik Epiphany ili nešto slično. Pitam ga da li bi likvidirao nekog 19. decembra, kaže mi da taj datum nema u notesu i odmah ga upisuje pod Srbi - Sveti Nikola - Patron Saint.
Šta ćemo uopšte poneti? nastavlja Damjan.
Vraćamo ono što smo poneli odande.
Zašto smo uopšte donosili te stvari?
Jebi ga. Kako da mu objasnim da se poneto prividno vraća jer se nikad fizički ne ponese, već samo premesti. Sve je geografija sem duha. Počinjem da prezirem sopstvenu kovanicu "duhovna mapa". Šta bi bila severna strana duha? Moj duh se premestio sa Aljaske na polutar?
Nema nikakvog kontakta između oka, mete i okidača. Snajperista postoji tu, na prozoru, terasi, u sobi, na krovu, samo i jedino zbog "tate", mastermind-a iliti Auctoritasa. On određuje vreme. Na Uskrs, popodne, ujutru ili na Badnje Veče. To je ram ili okvir za pejsaž. Vreme između povlačenja okidača i pogodjenog cilja se meri istorijskim aršinom i ono nema nikakav uticaj na probavu, seksualni život ili krvnu sliku atentatora.
Moj sin Damjan je proveo skoro godinu dana sa Kimom, crnkinjom sa kojom je stanovao u Summerdale getou. Bio je jedini belac u čitavom naselju, svi su ga voleli i on mi kaže da je voleo Kimu. Njen otac je osuđen na 20 godina zatvora zato što je kidnapovao gradonačelnika Oakland-a i bacio ga u kantu za đubre. U getu je upoznao Bay-a, simpatičnog tamnoputog ubicu i postali su prekonoćni drugari.
Ako postoji pravo đubre, onda je to BELO đubre, kaže mi Damjan. Bej nikada ne bi pucao na Božić ili Đurđevdan. To može samo "white trash".
Duguljasta torba je skoro puna. Moram još da ponesem paket iz jermenske crkve Bodi Markoviću; novu knjigu Suzan Zontag Dekiju Mihailoviću; nešto nove muzike Vlaji, Mišku i Sanji; sestri priručnik za brzo sušenje cveća; baterije za laptop; sanduk kalifornijskog vina (da li se plaća carina?) ...
Utišaj tu muziku, kažem Damjanu dok zatvaram torbu.
On sluša rep, mlatara rukama i kezi se dok ponavlja reči.
Izvršen je atentat, kaže bledunjava spikerka sa Kanala 2.
"I kill a devil right now. . . . I say kill whitey all nightey long . . . I stabbed a fucking Jew with a steeple. . . . I would kill a cracker for nothing, just for the fuck of it . . . Menace Clan kill a cracker; jack ‘em even quicker . . . catch that devil slipping; blow his fucking brains out"
Utišaj! čujem sebe kako vičem.
Pogođen iz snajpera danas rano popodne.
Najavljivačica ima svetlo plavu bluzu, kao rol kragnu koja je davi dok čita najnovije vesti sa gluperde. Vidim poznatu fotku na kojoj se lafčina smeje. Mora da je postojalo neko rastojanje između njegovog osmeha i Auctoritasa, nešto što me je održavalo ovih desetak godina. Vidim sebe pod vodom i nečiju ruku kako mi tupim perorezom preseca trsku kroz koju dišem.
Utišao sam, kaže Damjan, i šta sad to radiš?
Raspakujem se.
Opet?
Uzmi kao da se nikada nismo. I tu stanem. Stvarno stavim tačku. Nikada nismo. Niti ćemo.
Za Novu godinu ću u Menlo park, sviraju Lari Vučković i Buca Nećak. Postoji jedan trenutak, baš oko ponoći, kada razgaljeni Ameri traže od Lazara da im svira Monka, ‘Round About Midnight’. Onda mu ja priđem i šapnem mu: menjaj brzinu Leri.
Opet u rikverc? pita.
Stane, odigne ruke visoko iznad dirki, malo razgiba prste i počne da svira.
BALKAN BLUE.
"Beogradski bluz".
Imam utisak kako smo i on i ja i Buca na sigurnom, nekako ušuškani i pomalo uspavani. Kako smo daleko i van vidokruga. I dok Lazo iz Kotora prosipa bogomdani talenat podjednako na bele i crne dirke, po ko-zna-koji-put ću pomisliti na vreme i geografiju: možda je ovog puta razlog za prednost snajpera nad klavirom bio u Zokijevom osmehu.


mika oklop

#411 siroma

siroma
  • Banned
  • 772 posts

Posted 08 November 2005 - 20:39

Otvori usta i sakrij se iza njih.

Moje ime je Johnny Walker. Izgovara se isto kao sto se i pije.

Ja ne radim nigde: isuvise sam lak za tezak posao, isuvise sam
tezak za lak posao, i isuvise seksi za nocni posao.

Jos niko nije otisao na sud zato sto je ubio neciji duh.

Ima ljudi u drustvenim bolnicama koji su tamo proveli po trideset
krvavih godina samo zato sto su nekad davno razbili prozor u svom
vlastitom stanu.

Volim te. Ne znam kako se to kaze na kalifornijskom.

Poceo sam da ceznem za zavicajem; za nekim toplim krevetom, ljudima
koje sam poznavao, za nekim mirnim ulicama, za nekim lukama u kojima
je voda ruzicasta sa zalaskom sunca, za nekim devojkama koje sam
ostavio iza sebe, na brzinu, pakujuci se sebicno za put. Kako je to
kurvinsko osecanje, ta ceznja! Ne nostalgija, ne patnja zbog toga
sto si nekud daleko otisao - to je bila ceznja u najcistijem obliku,
uvek sanjas o necemu DRUGOM.


mika oklop

#412 zvezdarka

zvezdarka
  • Members
  • 14 posts

Posted 15 November 2005 - 10:17

secam se kad sam od frenda uzela Idiota gde je njegov cale podvlachio rechenice koje su ga posebno dojmile ili, josh gore, obelezavao cele pasuse pa pored njih stavljao usklichnik ili komentar: lepo

i shto me je josh vishe nerviralo, uvek sam vishe obracala paznju na obelezeni text
uzas


:lol: :lol: :lol: HAHAHAHAHAHA ! SAVRĹ ENO!!!

#413 BGhost

BGhost
  • Banned
  • 1,978 posts

Posted 15 November 2005 - 14:42

a man is a man, and a beast is a beast,
but a dragon is a dragon is a dragon.

<{POST_SNAPBACK}>


Gertruda Stajn? A rose is a rose is a rose :-) Kakav tres jebote.

"Until someday in very disgust he risks everything on the single blind turn of a card". Iz Foknerove "Buke i besa", inace moj moto.

#414 moke

moke
  • Members
  • 2,958 posts

Posted 21 November 2005 - 02:24

umetnost je veličanje samoće. :lol: beket

#415 Rostokovsky

Rostokovsky
  • Members
  • 3,260 posts

Posted 21 November 2005 - 05:05

jebote, koja picka, sa dva ch
marinac

#416 Luscinda

Luscinda
  • Members
  • 9 posts

Posted 23 November 2005 - 15:08

Posto mi je Kundera aktuelan ovih dana, iz vrlo licnih razloga, evo jednog citata iz njegovog remek-dela:
"Pre nego sto nestanemo bicemo pretvoreni u kic."

<{POST_SNAPBACK}>


Od Kundere bih mogla da napisem dosta, dosta lijepih misli i odlomaka, kao ovo:

Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti ovise o našoj milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali proizlaze iz njega.
Milan Kundera - NEPODNOSLJIVA LAKOCA POSTOJANJA

#417 JadnaMalaIzvrnutaTorta

JadnaMalaIzvrnutaTorta
  • Members
  • 13 posts

Posted 23 November 2005 - 16:06

Milan Kundera - NEPODNOSLJIVA LAKOCA POSTOJANJA

<{POST_SNAPBACK}>


U mojim rukama nikada nije bila knjiga bolja od ove. A bilo ih je mnooogo.

#418 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 24 November 2005 - 02:49

"I am drinking the stars!"



(Dom Perignon, on his first sip of bubbly Champagne)

#419 vladislava

vladislava
  • Members
  • 12 posts

Posted 24 November 2005 - 23:13

Od Kundere bih mogla da napisem dosta, dosta lijepih misli i odlomaka, kao ovo:

Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti ovise o našoj milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali proizlaze iz njega.
Milan Kundera - NEPODNOSLJIVA LAKOCA POSTOJANJA

Setila sam se coveka koji mi je nekada bio omiljeni pisac, hvala:

Covek prolazi kroz sadasnjicu vezanih ociju. Sme samo da sluti i nagadja sta , u stvari, on zivi. Tek kasnije, odvezuju mu maramu sa lica i on, kad osmotri proslost, utvrdjuje sta je ziveo i kakav je to imalo smisao.( Smesne ljubavi, price)

Kada bi covek bio odgovoran samo za ono cega jesvestan, glupaci bi bili unapred oslobodjeni svake krivice. Samo, covek je duzan da zna.Covek je odgovoran za svoje neznanje. Neznanje je krivica. ( Smesne ljubavi)

Ljudi izvikuju kak zele stvoriti ljepsu buducnost, ali to nije istina. Buducnost je praznina prema kojoj su svi ravnodusni, koja nikoga ne zanima, dok je proslost puna zivota i njeno lice nas izaziva, ljuti, vredja, tako da ga zelimo unistiti ili premazati bojom. Ljudi zele biti gospodari buducnosti samo zato da mogu mijenjati proslost.
( Knjiga smjeha i zaborava)

Potrebno je tako malo, tako beskrajno malo pa da se covjek nadje na suprotnoj strani granice iza koje sve gubi smisao, i ljubav, i uvjerenje, i vjera, i istorija. Citava tajna ljudskog zivota pociva u tome sto se odigrava u neporednoj blizini te granice,cak u direktnom dodiru s njom, sto je od nje udaljen, ne kilometrima nego tek jedan milimetar. ( Knjiga smjeha i zaborava)


#420 mango

mango
  • Members
  • 11,607 posts

Posted 25 November 2005 - 08:11

Boj se ovna, boj se govna, a kad cu onda zivjeti?


M. S.