"Lepe misli"...
#241
Posted 23 June 2004 - 15:51
Momo Kapor
Jedne Nove godine, ne secam se vise koje, izadjoh pred jutro na ulicu.
Bilo je to u ono daleko vreme dok je jos padao sneg i jelke bile
prave, a ne plasticne.
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbacenim sarenim kapama
od kartona. Ucini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.
Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?
Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom
ispod koga je svetlucala duga vecernja haljina, tako nestvarno tanka,
i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sasivena od magle i paucine.
Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu drzala samo dva
jedva vidljiva zlatna kaisica. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre.
Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridrzavala je ovratnik
kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka,
istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.
Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu,
poput najfinijeg nakita?
Prosla je pokraj mene ne primetivsi me, kao u snu. U prolazu
obuhvati me oblak nekog egzoticnog mirisa. Nikad ga posle nisam
sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne,
ridja! Imala je ogromne tamne oci; u to sam siguran.
Zasto je napustila pre vremena novogodisnje slavlje? Da li je
neko ko je te noci bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li
se napio i bio prost?
Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li mozda jedan
od retkih nocnih setaca koji je imao srecu da je vidi licno?
Ili je to bila Snezana kojoj su dojadili pijani patuljci?
Ali, zasto je plakala?
Jesam li vec rekao da sam ovu pricu napisao samo zbog toga da
je ona mozda procita i javi mi se telefonom?
Vec vise od petnaest godina razmisljam o tome zasto je plakala
one noci.
...
#242
Posted 27 June 2004 - 00:53
Томас Ман - "Чаробни брег"
- Руко испружена према другој обали клони
Ако смо пали били смо паду склони
Овде је ноћ што се животу опире
Бранко Миљковић - "Дис"
- Ако пишете о крвавом срцу или ако вам срце просто менструира, мастило мора постати црвено, а ту више није реч о углу из којег пада светлост петролејке на ваш рукопис. Песнички је инфантилно претеривање ту чињеницу наглашавати тиме што ћете начети челичним пером врх свога прста, као када вам болничар узима крв.
Данило Киш "Пешчаник"
#243
Posted 27 June 2004 - 13:41
Pretnja
To je ljubav. Pokušaću da se sakrijem ili pobegnem.
Rastu zidovi njene tamnice, kao u strašnom snu. Lepa maska se promenila, ali, kao i uvek, jednistvena je. Čemu moji talismani: bavljenje književnošću, nepouzdana erudicija, učenje reči koje je koristio oštri sever da opeva svoja mora i svoje mačeve, vedrina prijateljstva, galerije Biblioteke, obične stvari, navike, mlada ljubav moje majke, ratničke seni predaka, bezvremena noć, ukus sna?
Biti sa tobom ili ne biti sa tobom je mera moga vremena.
Već se vrč razbija na izvoru, već čovek ustaje na cvrkut ptice, potamneli su oni koji gledaju sa prozora, ali tama nije donela spokoj.
To je, već znam, ljubav: nemir i olakšanje kad čujem tvoj glas, čekanje i sećanje, užas življenja u budućnosti.
To je ljubav sa svojim mitologijama, sa svojim nepotrebnim malim vradžbinama.
Ima jedan ulični ugao kojim se ne usuđujem da prođem.
Vojske me već opkoljavaju, horde.
(Ova soba je nestvarna; ona je nije videla.)
Ime jedne žene me odaje.
Boli me jedna žena svuda po telu.
#244
Posted 01 July 2004 - 15:01
To gledanje nije optimisticno? Ali, covekova je duznost da samo u ocima drugih bude optimista, ne i u svojim. Ah, reci cete - Oliver bi svakako rekao - upravo se to desilo s Gordonom, jednostavno vas je samleo, to nije bilo fer, draga, probajte ponovo. Pa nisam samo zahvaljujuci zivotu sa Gordonom dosla do te odluke: imam ja oci i za brakove drugih. I to vam sasvim posteno kazem. Postoje neke istine sa kojima mozete da zivite ako su vam bile predocene samo jednom. Tako vas ne opterecuju, pored njih ima mesta za znak pitanja. Ali ako se takve istine predoce dva puta, opterecivace vas i gusiti. Ne mogu da podnesem da to bude istinito i to dva puta. Tako da se drzim podalje od te istine, i od braka. Un oeuf je dovoljan. (Jedan oeuf i buf!) I kako ono vi jos kazete? Nema kajgane bez razbijenih jaja. Dakle, za mene nema omleta.
Jos malo Barnsa - Troje
#245
Posted 02 July 2004 - 11:26
Aleksandar Safonov / Ispravno i pogresno, kratka prica
#246
Posted 04 July 2004 - 20:40
Jovan Hristic - Terasa na na dva mora i druge price
#247
Posted 05 August 2004 - 09:25
odlomci...
"...jer počinjem da sumnjam da su iskrenost i poštenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom."
"Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo što se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštuje. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek. Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče, i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi."
"Govorio sam:
Smrt je propadanje tvari a ne duše.
Govorio sam:
Smrt je promjena stanja. Duša počinje da živi sama. Dok se nije rastala od tijela, onaje prihvatala rukom, gledala okom, slušala uhom, ali je suštinu stvari znala sama sobom.
Govorio sam:
Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,
ne misli da ću osjećati bol za ovim svijetom.
Ne plači i ne govori: šteta, šteta.
Kada se mlijeko pokvari, veća je šteta.
Kad vidiš da me polože u grob, na neću nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zađu?
Tebi se čini smrt, a to je rađanje.
Grob ti se čini tamnica, a duša je slobodna postala.
Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zašto da sumnjaš u zrno čovjekovo?"
"Govorio sam tako, bezbroj puta.
A sad nisam siguran da to treba da kažem starcu što me čeka. Ne zbog njega, već zbog sebe. Prvi put-koliko ću puta ovih dana reći: prvi put?-smrt mi nije izgledala tako jednostavna kako sam vjerovao i uvjeravao druge.!
"Iza tog nekorisnog lijepog uvoda slijedila je prilično nama poznata žalba zbog šugave ovce u porodici, zbog velikih nada koje su ramotno iznevjerene. Toj porodičnoj zalutaloj ovci ne smeta njega šuga, a za njih je to tuga i nesreća, sramota pred svijetom i strah pred Bogom. Tu lijepu tužbalicu pjevaju pred nama ponekad iskreno, nadajući se pomoći, koju obećavamo ali rijetko ispunjavamo, a najčešće da budemo svjedoci pred ljudima kako su oni učinili sve što su mogli, čak su i božje ljude pokrenuli, i nije njihova krivica što je zlo neiskorjenjivo.!
Kako sam krenula, mogla bih i cijeli roman prepisati, ali...nema smisla.
Edited by Dee, 05 August 2004 - 09:26.
#248
Posted 30 August 2004 - 09:35
... leto se zavrsilo kao bioskopska predstava u tesnoj, zagusljivoj dvorani; svi smo bili umorni i zasenjenih ociju. grad se napunio kao posuda u kojoj se slivaju prljavstina i otrovi sveta, sa ade ciganlije su nestali i poslednji kupaci, baste po kafanama su sklopile svoje sarene suncobrane i tende kao latice mrtvoga lisca. nikada vise nije dolazila i jedino bih katkad na telefonu zacuo promukli, potreseni glas svoje nekadasnje ljubavnice; njena je samomuciteljska ljubav jaukala kao majka nad umirucim sinom i meni se cinilo da cujem sebe, plac svog podeljenog bica...
#249
Posted 31 August 2004 - 15:19
is certainly more beautiful, but it's just too much fuss, too much mess.
You can say what you like about fake ones.
But you can't deny that they are a lot less trouble.
Edited by iris w, 31 August 2004 - 15:21.
#250
Posted 10 September 2004 - 11:46
#251
Posted 10 September 2004 - 18:55
Dr Ričard Miler
#252
Posted 12 September 2004 - 00:39
#253
Posted 12 September 2004 - 05:56
D. Adams
#254
Posted 12 September 2004 - 13:51
Ivo Andric ("Na Drini cuprija")
#255
Posted 12 September 2004 - 22:47
Henry Miller, (Black Spring, Paris, 1935)
Orion hung over the mountains, and how young we still were. Almost as young as now.
Remarque to Marlene Dietrich
I see many people die because they judge that life is not worth living. I see others paradoxically killed for the idea or illusions that give them a reason for living (what is called a reason for living is also known excellent reason for dying).
Camus
The only true exile is a writer who lives in his own country.
Cortazar
But he liked to think about all things that he was involved in and since there was nothing to read and since there was nothing to read and he did not have a radio, he thought much and he kept on thinking about sin. You did not kill the fish only to keep alive and to sell for food, he thought. You killed him for pride and because you are fisherman. You loved him when he was alive and you loved him after. If you love him, it is not a sin to kill him. Or is it more?
“You think too much, old man” he said aloud.
Hemingway (The Old Man and the Sea)
Cijenim ritam, kao i rimu, jer oni cine poeziju poezijom, ali ono sto djeluje stvarno duboko i temeljito, sto istinski obrazuje i podstice, to je ono sto ostane od pjesnika kad se prevede u prozu.
Gete (Autobiografija)