Jump to content


Photo
- - - - -

Ljubav prema zivotinjama


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
No replies to this topic

#1 zoran59

zoran59
  • Members
  • 10,124 posts

Posted 01 December 2011 - 18:04

Mog dobrog prijatelja vise nema, pa sam se, prisjecajuci se naseg prijateljstva, prisjetio i nekih momenata koje zelim podijeliti s ljubiteljima "tih divnih stvorenja." Bolje je to nego neka umjetna lamentacija.

Charlie je bio dealer motora i tako smo se upoznali (motociklist sam), pa i sprijateljili, kad smo ustanovili da imamo puno zajednickog - ukljucujuci i ljubav prema zivotinjama. Izgledao je opasno. Ja sam 186 cm visok, a Charlie me je nadvisivao za pola glave. Imao je oko 140 kg i veliku cupavu crnu bradu. Uz to, bio je nagluh, pa je svojim bas-baritonom govorio vrlo glasno (kao i drugi gluhi, mislio je valjda da ako on ne cuje, ne cuju ni drugi. Ukratko, tip da se useres od straha ako ga sretnes u polumraku... Ipak, ispod te grube fasade je kucalo srce od zlata.

Imao je tri psa, sva tri nasao kao lutalice i usvojio.

Jednom idemo kamionetom (isli po neke motore) kroz pustu ravnicu (zapadna Oklahoma) oko 130 km/h, cesta ravna, kad najednom Charlie zakoci kao sumanut, iskoci van i potrci nazad cestom, a onda skrene u polje nekoliko desetaka metara. Ja pomislio, usr'o se. Krenemo dalje, pitam ga sto je bilo - a on vidio malu kornjacu na cesti, pa se vratio da je odnese u polje, da je neki automobil ne pregazi.

Drugom prilikom, nadje mladu pticu ispalu iz gnijezda (grackle - nemam pojma postoji li "nas" izraz - googlajte), donese kuci i othrani, pa pusti. Ovaj pticurak se vracao jos godinu-dvije, valjda kad god mu se nije trazilo hranu - kod Charlia se uvijek nesto naslo.

I sad (zucker kommt zu letzt), najzgodnija prica.
Jedne noci pljusti kisa k'o iz lavora. Citavu noc. Ujutro Charlie ode na posao, otvara ducan i na betonu pred ducanom spazi malog misa, jedva je davao znakove zivota. Jos slijep, valjda se tek okotio (zakljucili smo da je silna voda od te kise poplavila gnijezdo i istjerala miseve). Unese ga u ducan, njezno obrise krpom, jurne do drugog ducana i vrati se sa mlijekom i kapaljkom za oci, pa nahrani sitno stvorenje. Citav dan ga je pazio, a navece odnese kuci. Stavio ga je u plasticnu kantu oblozenu starim krpama, hranio jos par dana - i mis ugine. Charliu zao.
Par dana kasnije, Charlie vodi pse veterinaru na redovni pregled i isprica mu citavu zgodu. Veterinar mu objasni da su misevi izuzetno osjetljivi na razne kemikalije, pa ako je ta kanta ranije bila upotrebljena za pranje deterdzentom ili sl. (a bila je), to je vjerojatno ubilo misa. Tu se, osim sto mu je bilo zao, Charlie jos osjeti i krivim.
Prodje nekoliko dana i on ode u nabavku hrane za pse, u ogroman ducan sa svim mogucim vrstama zivotinja, opremom za drzanje istih, hranom itd. Prolazi kroz ducan bas u trenutku kad se jedan od zaposlenih spremao hraniti neku zmijurinu - a hrani je zivim misevima. Drzi taj tako misa u ruci i sprema se ubaciti ga zmiji u terarij, a Charlie to vidi i vikne: "Stoj! Ni makac! Ja kupujem tog misa!" Valjda misleci, ako je pocinio "ubistvo iz nehata" nad jednim misem, e, sad ce spasiti drugog. Vratio se iz ducana sa hranom za pse, a bogami i terarijem, piljevinom, hranom za misa i misem. Nije proslo dugo, a Charlie zakljuci da misu treba drustvo...
Da skratim, mic po mic, za godinu dana imao je tri terarija i 10-ak pitomih miseva. Ma super su bili - jednom sam jednog drzao na dlanu, a ovaj se uvuce u rukav, izadje kod kragne i pocne mi grickati uho... Cesto su jurcali po kuci, cak su se i psi navikli na njih i nisu ih dirali. Silno je smijesan prizor kad dzukela od 30-ak kg mirno lezi na podu, a tri misa se pentraju po njemu.

I tako danas meni misli vrludaju, i sve mi dolazi da i ja odem i kupim misa (dva, tri...).

edit: gramatika

Edited by zoran59, 01 December 2011 - 18:07.