25 replies to this topic

[Schrodinger]

Znaci li ova tuzna vest da ni svetski mocnici nemaju lek protiv raka?

Termin "svetski mocnici" me isuvise podseca na milosheskuovu, mitevicevu i minovicevu propagandu i ispiranje mozga koje je u Srbiji toliko fantasticno uspelo da posledice i danas osecamo, iako je pozarevacki vampir formalno mrtav vec pet godina. U tom smislu mu zbilja nije mesto na topiku posvecenom licnosti koja je u svemu bila suprotnost balkanskoj zatucanosti i mitomaniji.

[mrd]

Veliki covek. Ono sto se najcesce zaboravlja jeste da je bio polu-Arapin (otac mu je bio sirijski student i ilegalni imigrant), da je bukvalno poceo ni od cega, da za razliku od nekih konkurenata nije preuzeo niciju gotovu firmu, niti sibicarski platio 50 dolara za nesto sto vredi 5 miliona, da je bio Budista i ubedjeni pacifista, da se druzio sa nekim pristojnim svetom (umetnicima, matematicarima, a ne samo sa CEO-vima i slicnim), da je za razliku od ogromnog broja svojih kolega odlicno razumeo sta znaci odgovornost. Doduse, imao je i malo srece, posebno kad je onako za par glasova uspeo da ukloni onu stetocinu i budalcinu Amelija, ali sreca kazu i prati hrabre...

Bio je ljudina. Secam se 2007 je na usFirst robotics takmicenju srednjoskolaca u San Joseu i Davisu setao kroz standove u kojima su deca spremala robote i sa svima zastao i popricao, o nacinu kako su spremili robote, sta im jos fali itd. Da ne napominjem da je bio jedini od poznatijih koji je to radio. Apple je obezbedjivao stipendije i opremu za skole sa izuzetnim olaksicama. Car je uvek imao lepu rec za mlade.

[ControlFreak]

Veliki covek. Ono sto se najcesce zaboravlja jeste da je bio polu-Arapin (otac mu je bio sirijski student i ilegalni imigrant), da je bukvalno poceo ni od cega, da za razliku od nekih konkurenata nije preuzeo niciju gotovu firmu, niti sibicarski platio 50 dolara za nesto sto vredi 5 miliona, da je bio Budista i ubedjeni pacifista, da se druzio sa nekim pristojnim svetom (umetnicima, matematicarima, a ne samo sa CEO-vima i slicnim), da je za razliku od ogromnog broja svojih kolega odlicno razumeo sta znaci odgovornost. Doduse, imao je i malo srece, posebno kad je onako za par glasova uspeo da ukloni onu stetocinu i budalcinu Amelija, ali sreca kazu i prati hrabre...

Ja sam samo znala da je usvojen, ali kad sam procitala tvoj post, zaintrigiralo me da saznam vise. Steven Paul Jobs was born Feb. 24, 1955, in San Francisco to Joanne Simpson, then an unmarried graduate student, and Abdulfattah Jandali, a student from Syria. Simpson gave Jobs up for adoption, though she married Jandali and a few years later had a second child with him, Mona Simpson, who became a novelist.



Steven was adopted by Clara and Paul Jobs of Los Altos, California, a working-class couple who nurtured his early interest in electronics. He saw his first computer terminal at NASA's Ames Research Center when he was around 11 and landed a summer job at Hewlett-Packard before he had finished high school.

[cmix909]

Termin "svetski mocnici"... isuvise podseca na... ispiranje mozga... u Srbiji...

O tome se i radi, doduse ne na ovoj temi.

[visnja]

Svaka njemu cast. Steta sto ga je zadesila bolest. Takvi se ne radjaju svaki dan.

Neka pociva u miru i vecna mu slava!

Attached Files

•  181478_118-reuter-yuriko-nakao_orig.jpg   184.47KB   1 downloads

[ManicMiner]

Neka mu je laka zemlja.....

Stiv Dzobs je bio jedan od pionira kucnog racunarstva i zahvaljujuci njemu i njemu slicnima racunari su se preselili iz ormana racunarskih centara na stolove ljudi sirom sveta.


Iako mi se digitalna distopija u kojoj sve pocinje i zavrsava se Apple-ovim hardverom, softverom i internet servisima, a koja je bila Dzobsova vizija, nikad nije svidjala (naprotiv, strahovito mi ide na zivce), treba odati priznanje za sve sto je uspeo da uradi. Potrosacku elektroniku doveo je do neslucenih visina, bezmalo stvorio kult i postavio domaci zadatak koji ce tesko ikada biti dostignut.

[liques]

Bedak.Bash bedak.Nek pochiva u miru.

[denzel]

Licemjerje većine "drugačijih"

Priča o Steveu i Marini
Obrat je sasvim appleovski zabavan, i podsjeća na onu genijalnu scenu iz kultnog Monty Pythonovog Brianovog života, kad nesuđeni prorok s prozora roditeljskog doma uvjerava sljedbenike kako on nije nikakav Mesija i kako svatko od njih mora razmišljati svojom glavom. "Tako je!", klicala je oduševljena gomila. "You're all different!" - Svi ste vi drugačiji! - nemoćno je vikao Brian, na što se iz gomile javio tek jedan bojažljivi, usamljeni glas: "Ja nisam!"


Umro je Steve Jobs, najveći sin svjetskih naroda i narodnosti, i uistinu - nedostajale su još samo sirene i Verdijev Requiem na televiziji. S naslovnica nas je gledao njegov asketski lik, televizije su prekidale redovni program, slučajni prolaznici su plakali, književnici i inženjeri ispisivali su dirljive nekrologe, a stupovi društva natjecali se u odavanju počasti najboljemu među njima.

Umro je Steve Jobs, drug Tito našega doba, John Lennon koji je zamišljao bolji svijet, Che Guevara koji ga je stvarao, Nikola Tesla koji mu je pomicao granice, Martin Luther King koji nas je učio da su na njemu svi ljudi isti, Kurt Cobain koji nas je učio da nisu, Isus Krist koji je s govornice Stanford Universityja pozivao ljude da vjeruju.

Steve Jobs je bio genij koji je promijenio naš svijet, nije razumno sporiti se s tim. Kako ga je promijenio? Jednostavno: i ekonomisti i esejisti u ove se dane nacionalne žalosti slažu kako je najgenijalnija njegova ideja bila ona da ljudima ne treba prodavati ono što im treba, već ih uvjeriti da im treba ono što prodaješ. Cijela je korporativna ekonomija stala u tu rečenicu: mi znamo što vam treba.

Kako je, međutim, Jobs to znao? I nije: on je samo kupce svojih inventivnih, zabavnih i veličanstveno nepotrebnih gadgeta uvjerio da su drugačiji od ostalih, i da su upravo oni ti koji se ne daju uvjeravati. Think different!, razmišljaj drugačije!, glasoviti je Appleov kredo iz vremena dok je narančasti iMac još imao od čega biti drugačiji i protiv koga biti pobunom. U konačno globaliziranom svijetu stvar će se ispostaviti kao genijalna podvala: kad je Che Guevara korporativne ere shvatio da ljudi ne traže slobodu, već samo šire prostor potrebe, najprije ih je uvjerio da im treba sloboda od potrebe, a potom im je prodao za 499,90 dolara.

Otišao je tako Steve Jobs, ne dočekavši ostvarenje svoga sna – da svi na kraju imaju iPod i iPad, da ne ostane više nitko isti kao ostali, i da svi budu drugačiji.

Obrat je sasvim appleovski zabavan, i podsjeća na onu genijalnu scenu iz kultnog Monty Pythonovog Brianovog života, kad nesuđeni prorok s prozora roditeljskog doma uvjerava sljedbenike kako on nije nikakav Mesija i kako svatko od njih mora razmišljati svojom glavom. "Tako je!", klicala je oduševljena gomila. "You're all different!" - Svi ste vi drugačiji! - nemoćno je vikao Brian, na što se iz gomile javio tek jedan bojažljivi, usamljeni glas: "Ja nisam!"

Jedna takva priča - ali više ni appleovski narančasto zabavna, ni montypythonovski ozbiljno smiješna - objavljena je istog dana, u istim novinama s asketskim likom Stevea Jobsa na komemorativnoj naslovnici. Priča je to o dvanaestogodišnjoj Marini, učenici šestog razreda jedne zagrebačke osnovne škole, koja proživljava pakao i povraća svako jutro kad ide u školu, samo zato što su joj roditelji siromašni, i što nema - iPhone.

- Ne mogu više. Svi me maltretiraju. Cijeli razred. Kad su završili školski praznici i kad sam se sjetila da ponovo moram u školu, doslovno mi je pozlilo – priča Marina kroz suze. - Glavni razlog je to što su mama i tata siromašni, što nemam ni tenisice Nike, ni Dieselove traperice, ni iPhone.

U divnom obratu - za kakvoga bi blazirani apostoli Welchovih business seminara u Lisinskom dali i dupe i iPad - svih ostalih dvadeset osam učenika iz Marininog razreda imaju tako brendirane tenisice i traperice, podjednako posve metaforički i nimalo metaforički svi imaju iPhone ili iPod, "they're all different", svi su drugačiji, s bijelim žicama što im vire iz uha - samo Marina nije: ona je ista kao ostali, nosi traperice kupljene kod švercera na tržnici i ima prastari mobitel. U razredu je, međutim, ona ostala posljednja takva, dakle ista. Svih ostalih dvadeset osam učenika su drugačiji, imaju Nikeove tenisice, Dieselove traperice i iPhone.

"Think different!", uzvikuje tako Prorok sa stanfordske katedre. "Yes, we will!", uzvraća složno dvadeset osam učenika zajedno sa svojim roditeljima. "You're all different!", nastavlja on. "Yes, we are!", uzvraćaju đaci kao jedan.

"I'm not", bojažljivo se među njima javlja mala Marina.

Da nema, eto, Velike Korporacije, ni Marina ni njeni roditelji – u tragičnom raskoraku s uzbudljivim novim dobom - ne bi znali što im zapravo treba. A da je Prorok živ, mala bi Marina u poluminutnom filmiću s happy endom, nemojte sumnjati u taj genij!, bila upravo idealna zvijezda kampanje za novi iPhone 4S. Think different, be different. Nemojte dopustiti da vas pregazi vrijeme, i da ostanete posljednji isti.

http://www.e-novine....veu-Marini.html

Ovo je jedan jako zanimljiv tekst Borisa Dezulovica o globalnom fenomenu zvanom Apple.

[Schrodinger]

Teksta je zabavan, kao i svi Dezulovicevi, ali ga ne treba uzimati previse ozbiljno. Manji broj ljudi ima iPad (a pogotovo iPhone) nego sto koristi ili M$oftove ili Toyotine ili Samsungove proizvode, nego sto jede Monsantovu hranu, ili se greje BP ili Gaspromovim gorivima...tako da je ta ideja da je SJ nesto nepotrebno "unificirao" svet besmislica. Evo ja nemam - niti sam pozeleo da imam - nijedan jedini Appleov proizvod, cak sam odbio kad su mi nudili Mac na fakultetu i uzeo intelov laptop umesto toga, a opet smatram da je njegova vizija velicanstvena i da je bio covek kakav se retko radja na ovoj zabacenoj planeti...

[denzel]

Teksta je zabavan, kao i svi Dezulovicevi, ali ga ne treba uzimati previse ozbiljno. Manji broj ljudi ima iPad (a pogotovo iPhone) nego sto koristi ili M$oftove ili Toyotine ili Samsungove proizvode, nego sto jede Monsantovu hranu, ili se greje BP ili Gaspromovim gorivima...tako da je ta ideja da je SJ nesto nepotrebno "unificirao" svet besmislica. Evo ja nemam - niti sam pozeleo da imam - nijedan jedini Appleov proizvod, cak sam odbio kad su mi nudili Mac na fakultetu i uzeo intelov laptop umesto toga, a opet smatram da je njegova vizija velicanstvena i da je bio covek kakav se retko radja na ovoj zabacenoj planeti...

Slazem se, meni je njegov govor na Stanford univerzitetu sjajan. Prava vodilja za zivot.

[honey]

Priča je to o dvanaestogodišnjoj Marini, učenici šestog razreda jedne zagrebačke osnovne škole, koja proživljava pakao i povraća svako jutro kad ide u školu, samo zato što su joj roditelji siromašni, i što nema - iPhone.

- Ne mogu više. Svi me maltretiraju. Cijeli razred. Kad su završili školski praznici i kad sam se sjetila da ponovo moram u školu, doslovno mi je pozlilo – priča Marina kroz suze. - Glavni razlog je to što su mama i tata siromašni, što nemam ni tenisice Nike, ni Dieselove traperice, ni iPhone.

Prica moze da se cita i drugacije: trulo bogato drustvo ako samo jedan djak u odeljenju (pretpostavljam public) skole nema iphone i markiranu garderobu.
A premisa da je za to nekako odgovoran Stive Jobs, Nike i Diesel je idiotska cak i kao shala.
Pod tom pretpostavkom "siromah sam, nemam za Iphone" se palio London onomad.
Kod mene ni deca milionera ne idu u (privatne) skole ovako opremljena.

Na temu, uskoro izlazi SJ biografija.

Edited by honey, 28 October 2011 - 17:12.