1. Transkribovano ime je po meni igrarija slovima i rečima. Na primer neko piše Prisli, neko piše Presli a ja bih čak rekao da je Preslej. Zašto se Cadillac piše Kadilak a ne Kedilek? Zašto je Exit - Egzit a ne Eksit (ili u suprotnom extra - ekstra a ne egztra?) Dakle ako napišem kako se ime stvarno izgovara a ne onako kako se obično transkribuje imam opet problem.
2. Kada imate transkribovano ime pred sobom i hoćete da prevedete tekst na izvorni jezik stojite pred velikom zagonetkom jer ne znate kako se dotična osoba u stvari zove. Da ne govorim o tome da jedno ime i prezime ima i pravni značaj. Šta je sa nazivima preduzeća? Da li bi Bayer AG trebalo transkribovati kao Bajer AG? Da li bi ugovor sa tako izmenjenim nazivima preduzeća, lica i adresa bio važeći? Da ne govorim o konstrukcijama kao što je naziv časopisa "Virtšaftsblat" (he? Viršlaftsblat?).
3. I na kraju krajeva moram da kažem da je meni lično smetalo kada neko u inostranstvu pogrešno piše i izgovara moje ime. Mislim da nije kulturno jednostavno promeniti nečije ime samo da bi ti bilo lakše da ga napišeš i izgovoriš.
Ako već toliko želimo da postanemo deo te Evropske Unije, i s obzirom na to da nam je opšte obrazovanje glavna dika, bilo bi prikladno da se ovo kruto pravilo malo ublaži u odnosu na jezike koji se govore u EU, pa makar to značilo da naučimo po koje slovo koje ne postoji u našoj azbuci. Mada mislim da je to pre inat nego neznanje, jer i slova Y, X, W na novim registarskim tablicama izazivaju pometnju a mislim da svako zna kako se ta slova izgovaraju.
Edited by Topgun33, 07 July 2011 - 16:52.