1374 replies to this topic

[zoran59]

Ovo vec spada na pdf. Lingvistika.

 

Za nekoga kazu "fundamentalist," za nekog drugog da je "ortodoksni" a za slijedece da su "iskonski," "autenticni," "pravi" ili sto vec...

Sve se svodi na isto.

[Gogy]

I kako to mislite "on je vjernik fundamentalista"? Fundament je temelj, osnova nečega pa kako je onda loše ako se neko drži fundamenata nečega? Zaista je ovo silovanje jezika i logike nepodnošlljivo. Nikad u životu nisam čuo da postoji ljekar fundamentalista, humanista fundamentalista, vegetarijanac fundamentalista, pravnik fundamentalista, arhitekta fundamentalista... već samo vjerski fundamentalizam.

 

Valjda zato, jer se vjera kao živo biće vremenom menjala, prilagođavala, tu i tamo prikrojila, pa u mnogo čemu 'olabavila' neka pravila. Tu na scenu stupaju fundamentalisti, koji bi vjeru vratili u one prvobitne okvire...

[Schrodinger]

Fundamentalizam apsolutno postoji i drugde, politicki, filozofski (kad su u pitanju odredjene skole i doktrine, npr. vrlo cesto se srece termin "marksisticki fundamentalisti"), itd. Nema niceg spornog u njemu sa semantickog stanovista. Sporno je sa moralnog stanovista sto budala ima previse...

[Honey Badger]

Kako religija može voditi do nasilja

 

Najnovija žrtva je francuski svećenik kojeg su ubice, vičući "Allahu Akbar! ", ubile u njegovoj crkvi. Nakon takvih napada, muslimanski lideri nas uvjeravaju kako, kao što je to Tariq Ramadan  rekao nakon masakra u Parizu, su ubistva  “čista izdaja naše vjere“ . Nakon pucnjave u Bruxellesu, vodeće sunitsko sveučilište Al-Azhar je objavilo izvještaj u kojem piše:

"Ovi gnusni zločini krše tolerantna učenja islama."

Slične reakcije su došle nakon nedavnih napada u Orlandu i Nici. Rečeno nam je kako su fanatične, manjinske grupe koje čine ove užasne stvari, u suprotnosti s esencijalnom muslimanskom predanosti miru i ljubavi. Razumijem razloge takvih odgovora, ali oni previše pojednostavljuju odnos religije prema  netoleranciji i nasilju, do kojeg može dovesti, za New York Times piše Gary Gutting.

I Islam i kršćanstvo tvrde kako su božanske objave, smatraju kako su njihova učenja istine koje nam je sam Bog saopćio i koje želi da svi mi prihvatimo. Obe religije su, od samog početka, misionarske. Religija zadužena za donošenje Božije istine svijetu se suočava s pitanjem kako se nositi s ljudima koji odbijaju te istine da prihvate.  U kojoj mjeri bi trebalo tolerisati 'pogrešne' religije? U određenim dijelovima svojih historija, i kršćanstvo i islam su bili netolerantni prema drugim religijama, često i jedni prema drugima, čak i do tačke nasilja.

Ovo nije bilo neizbježno, ali nije bilo ni slučajno. Potencijal za netoleranciju leži u logici religija poput kršćanstva i islama koje kažu kako njihova učenja proizlaze iz božanske objave. Najvažnija istina koja postoji za njih je božanska objava; s toga; odbijanje ili sumnja u tu istinu je vrlo opasna, i za nevjernike, kojima nedostaje ta osnovna istina, ali i za vjernike koji su možda zavedeni negiranjima i sumnjama nevjernika. Ako uzmemo u obzir te pretpostavke onda je lako zaključiti kako su čak i ekstremne mjere opravdane da bi se eliminirali nevjernici.

Ne morate se slagati kako moralni obzir treba ograničiti naše protivljenje nevjerovanju. Ali, zar ljudi nemaju ljudsko pravo da slijede svoju savjest, te da štuju Boga onako kako oni misle da treba? Ovdje dolazimo do suštinskog pitanja  za one koji se čvrsto drže božanske objave. Oni mogu prihvatiti uobičajne ljudske standarde moralnosti kao granicu načina na koji tumače božanska učenja, ili mogu insistirati na potpunoj vjernosti onome što smatraju božaskom objavom, čak i kad je u suprotnosti s uobičajnim ljudskim standardima.

Oni koji slijede drugo vjerovanje insistiraju kako božanska istina potpuno nadmašuje ljudsko poimanje, te da ljudi nemaju pravo da sude o toj istini. Bog nam otkriva stvari upravo zato što postoje istine do kojih nikada ne bi došli prirodnim putem. Kada sveznajući Bog progovori, mi se samo možemo pokoriti.

Za one koji se drže ovakvog stajališta, nikakva sekularna razmatranja, čak ni pozivanja na konvencionalnu moralnost ili zdrav razum, ne mogu  srušiti vjersko uvjerenje kako su 'lažne religije i vjerovanja' nedopustivi. I samo kršćanstvo ima dugu historiju netolerancije, među kojima su i progoni Židova, križarski ratovi protiv muslimana, i Tridesetogodišnji rat u kojem su se vjerska i nacionalistička rivalstva udružila kako bi devastirala Srednju Europu. Ta devastacija je inicirala pomak ka toleranciji među narodima koji su shvatili ludost pokušavanja nametanja svojih religija strancima. No, netolerancija internih disidenata – katolika, jevreja, rivalskih protestantskih sekti – se nastavila i kroz 19. stoljeće. (Vrijedi napomenuti kako je muslimansko Osmansko carstvo, u tom razdoblju, bilo u mnogočemu tolerantnije od većine kršćanskih zemalja.) No,  kršćani su na kraju, kroz dugi i složeni historijski proces prihvatili tolernaciju.

Kritike kršćanske objave od strane prosvjetiteljskih mislilaca poput Voltaira, Rousseau i Hume su postavila ozbiljna pitanja koja su učinila nekršćanske religije - čak i odbacivanje religije - intelektualno cijenjenim. Društvene i ekonomske promjene – među kojima su i kapitalistička ekonomija, tehnološke inovacije, te demokratski politički pokreti – su urušile društvene strukture koje su održavale tradicionalnu religiju.

Krajnji rezultat je bio rasprostranjen stav o vjerskoj toleranciji u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. Taj stav je predstavljao etički napredak, ali također je implicirao kako vjerska istina nije toliko važna da bi njeno negiranje bilo nedopustivo. Religijska vjerovanja i prakse su se počele posmatrati kao izraz ličnih uvjerenja, a ne kao nešto što će državna vlast podržavati ili nametati. Takvo stajalište je kao posljedicu imalo podređenost vrijedosti religije vrijednostima mira u sekularnom društvu. Danas su se gotovo svi kršćani pomirili s ovom revizijom, a mnogi čak i tvrde kako takva podređenost bolje odražava pravo značenje njihove religije.

Isto ne vrijedi za muslimane. Mali broj muslimanskih nacija ima visok stepen vjerske tolerancije; kao na primjer, Albanija, Kosovo, Senegal i Siera Leone. No, većina - među kojima su: Saudijska Arabija, Iran, Pakistan, Irak i Malezija – su zadržale visok stepen ograničenja za nemuslimanska vjerovanja i prakse (u nekim slučajevima i za određene muslimane "heretike"). Iako mnogi muslimani smatraju kako Božja volja zahtijeva toleranciju prema 'krivim religijskim stajalištima', mnogi ne smatraju isto.

Anketa istraživačkog centra Pew iz 2013. godine  je pokazala kako u Iraku, Maleziji, Pakistanu i drugim zemljama u kojima je islam privilegovana religija, velika većina muslimana smatra kako određeni oblik islamskog prava treba biti dio državnog zakona. Anketa je također pokazala kako 76 posto takvih muslimana u Južnoj Aziji, i 56 posto na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi  odobrava egzekuciju muslimana koji su se odrekli svoje vjere, te kako u 10 muslimanskih okruga najmanje 40 posto muslimana odobrava primjenjivanje islamskog zakona na nemuslimane. Ovi rezultati pokazuju kako, za mnoge muslimane, objavljene istine islama nisu samo pitanja ličnih uvjerenja, već, također, moraju imati centralno mjesto u javnoj sferi dobro uređenog društva.

Ne postoji centralni religijski autoritet ili nadmoćni konsenzus koji bi isključio takve muslimane iz islama. Netolerancija ne mora dovesti do nasilja nad nevjernicima; ali, kao što smo to vidjeli, logika objave se spremno kreće u tom smjeru, osim ako tumačenja svetih tekstova podliježu svjetovnim ograničenjima. Islamski mislioci poput Ibn-Sine su prihvatila takva ograničenja, i tokom srednjeg vijeka muslimani su često bili mnogo tolerantniji od kršćana. Međutim, put moderne tolerancije se pokazao mnogo težim za islam nego za kršćanstvo, i mnogi muslimani još uvijek ne prihvaćaju etička ograničenja koja zahtijevaju vjersku toleranciju, a značajna manjina vidi nasilje protiv nevjernika kao  svoju svetu dužnost. Možda nam je teško povjerovati kako vjerska uvjerenja mogu motivirati ubistva, te stalno insistiramo na tome kako je ekstremno nasilje uvijek posljedica mentalne nestabilnosti ili političkog fanatizma. Ali logika (i historija) religija govori protiv takvog stajališta.

Znači li to kako je islam zlo? Ne, ali znači kako islam još uvijek nije ukrotio opasnosti koje se kriju u svakoj religiji koja tvrdi kako je baš ona istina samog Boga, ne u mjeri u kojoj kršćanstvo jeste.  Jednostavno rečeno, islam kao cjelina nije napravio ustupke sekularnim vrijednostima koje je kršćanstvo napravilo. Kao što je to predsjednik Obama nedavno rekao: "Neke struje islama nisu prošle kroz reformu koja bi pomogla ljudima da prilagode svoje vjerske doktrine sadašnjem vremenu." Ta prilagodba će biti duga i teška, te će zahtjevati mnoge intelektualne i društveno-ekonomske promjene, neke od njih će biti prouzrokovane vanjskim silama, a druge će proizaći iz sve veće snage islamskog učenja o toleranciji i ljubavi. No, dok ne dođe do takve transformacije, pogrešno je reći kako su netolerancija i nasilje "čista izdaja" islama.

Tekst "How Religion Can Lead to Violence", autor Gary Gutting, objavljen 1. avgusta 2016. godine na portalu The New York Times.
Za Front Slobode prevela Esma Klico

[blond]

[blond]

[djolesrb]

Da li samo ja ne vidim poslednja dva posta ili je svevišnji umešao svoje prste?

[Schrodinger]

Da li samo ja ne vidim poslednja dva posta ili je svevišnji umešao svoje prste?

Ocigledno je Bozija volja da ih ne vidis... doduse, nije updejtovao softver, pa se vidi prazno polje, umesto da su potpuno nestali iz egzistencije.

[blond]

Ocigledno je Bozija volja da ih ne vidis... doduse, nije updejtovao softver, pa se vidi prazno polje, umesto da su potpuno nestali iz egzistencije.

Ma 'teo sam da vidim da li ce neko da mi udeli plusic za komentar… znas, ono kao 'Sokal hoax'.

[blond]

[Vjekoslav]

 

[mudrac na klonji]

Fratar, efendija i paroh u BiH 

https://www.youtube....h?v=IDKbUhXLG24

 

Tamo od 29:30 kreće lobotomija. 

 

Meni bilo neprijatno koliko je emisija loše izbalansirana jer ovaj Dragićević nije imao s kime da razgovara.

 

O teladi iz publike ne vrijedi ni trošiti riječi. Krajnji produkt 25-godišnjeg mentalnog eksperimenta. Ponosno hendikepirani.

[filadelfija]

Islam "nema" problema sa fundamentalizmom... http://nypost.com/20...-muslim-school/

[Tobijas]

Islam "nema" problema sa fundamentalizmom... http://nypost.com/20...m-muslim-school

 

Nema ni pravoslavlje...

Edited by Tobijas, 27 June 2017 - 16:55.

[Honey Badger]

The Pakistani Christians Who Worship Nigel Farage