Jump to content


Photo
- - - - -

Dylan Dog


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
1 reply to this topic

#1 Yonai

Yonai
  • Members
  • 159 posts

Posted 04 April 2011 - 20:55

Dylan Dog

Posted Image


Sećam se tog trenutka. Sedeo sam u sobi, ćutao, dok se na gramofonu vrtela stara dobra "Norwegian wood" od Beatles-a. Ujak je nepomično sedeo, hipnotisan nekom šarenom knjigom na kojoj je pisalo "Dylan Dog". Sećam se da je na koricama te šarene knjige bio neki strašan duh, neka strašna prikaza koja se mom dečjem umu činila nekako posebno strašno, a opet tako zanimljivo. Pitao sam ga da mi da tu knjigu da je pregledam. "Nije to za tebe", rekao je. "Još si ti mali za to." Bilo mi je krivo. To mi je u tom trenutku delovalo kao zabranjeno voće, voće sa nazivom "Dylan Dog"...

Danas kada se sa ove distance setim toga uviđam da je to bio početak jedne strasti, pasije koja je za mene sigurno najvažnija sporedna stvar na svetu. Sa Dylanom sam zakoračio u svet stripa, svet nečeg maštovitog i fantastičnog, svet oblaka, linija, umetničkih impresija. Mnogi su skloni da pojam stripa vežu za decu, ali to je svakako krajnje pogrešna predrasuda koja nastaje iz neznanja. Tvrditi da je strip nešto samo za decu je ravno svetogrđu u očima bilo koga ko je imao prilike da se upozna sa magijom ovog vida umetnosti. Junak o kome je reč na ovoj temi svakako potvrđuje da je strip umetnost u jednom od svojih najboljih oblika.

Dylan Dog je nastao za nas daleke 1986. godine kada je Tiziano Sclavi, do tada potpuno nepoznat široj publici, odlučio da se čitaocima predstavi nečim što je svakako bilo drugačije od svega do tada viđenog u svetu stripa. Odlučio je da čitaocima podari jednog antiheroja, specifičnog lika koji se istovremeno uklapa, a opet i ispada iz strip klišea, specifičnu individuu čiji je život prepun simbolike, filozofije, alegorije i natprirodnog. Sclavi je sve elemente klasičnih strip junaka podigao na viši nivo i odveo nas korak dalje - u svet koji neprekidno balansira između života i smrti, svet koji nas navodi na razmišljanje da li su snovi u stvari realnost u nekoj drugoj dimenziji, svet koji je različit od ovog, a opet tako sličan. Čitalačka publika je sa dozom opreza primila ovaj serijal. Ali ta doza opreza je savršeno postala bezrazložna za svakog ko je pročitao taj prvi broj koji je kod nas preveden kao "Zora živih mrtvaca". Bilo je jasno da se radi o horor žanru sa izrazitim fokusom na apstraktno i tu je za sve ljubitelje žanra oprez prepustio mesto oduševljenju. Nova zvezda je rođena.

S obzirom da je Dylan Dog počeo sa objavljivanjem u vreme enormne popularnosti serijala Martin Mystere, sami izdavači oličeni u strip instituciji "Sergio Bonelli Editore" nisu imali prevelika očekivanja od svega, ali su ipak pružili podršku do tada anonimnom autoru jer su verovali da bi sama ideja mogla da uspe. I nisu se prevarili. Po izdavanju broja prvenca bilo je jasno da je Dylan Dog predodređen na uspeh. Nije trebalo dugo da se stvori armija fanova koja je verna serijalu i dan danas i pored kreativnih uspona i padova koji su nastali po odlasku Tiziana Sclavi-ja sa kormila serijala.

Ko je u stvari Dylan Dog?

Da bi došli do približnog odgovora na to pitanje, krenućemo od same geneze njegovog imena. Kako je sam Sclavi naznačio u nekoliko malobrojnih intervjua i tekstova, ime potiče od imena velškog pesnika i pisca Dylan Marlais Thomas-a (27.10.1914 - 09.11.1953.) koji je u mnogo čemu bio inspiracija za kreaciju Dylan Dog-a. Ovaj umetnik je baš kao i njegov strip imenjak bio večno mlada lutalica, romantik, zaljubljiva persona sklona ka čaši, čovek koji nikad nije želeo da bude deo ovoga sveta, već je stalno živeo u nekom svom izmaštanom kutku koji je kroz pesničko pero podario ovom svetu stihove koji uživaju bezvremensku lepotu. Život ovog umetnika je okončan prerano u trideset i devetoj godini, ali čak i tad on je odbijao da bude bilo šta drugo osim jednog velikog romantičnog deteta koje je ceo svet video kao genija koji nas je prerano napustio. Slava mu.

Prezime "Dog" (engl. pas) takođe nije prepušteno slučajniosti. U čitavoj plejadi likova poput Nathan Nevera i Piter Parkera koji su kroz istoriju stripa nosili "catchy" prezime Sclavi je video prazninu, upražnjeno "pasje" mesto koje je rezervisano za nekoga ko je kao pas dobroćudan i veran, a istovremeno osuđen da bude lutalica. Lutalica u tuđim snovima, tuđim košmarima. Lutalica koja ne pripada ni "ovom" ni "onom" svetu i koja je večno osuđena na nemir. U skladu sa tom vizijom, Sclavi-ju je savršeno poslužila i još jedna stvar iz života Dylan Thomas-a - on je izdao i jednu zbirku pripovedaka pod nazivom "Portret umetnika kao mladog psa" (engl. "Portrait of the Artist as a Young Dog", 1940.) gde se takođe nazire paralela sa samim karakterom našeg strip junaka o kome je na ovoj temi reč.

Ostali aspekti Dylan-ovog života su takođe puni prenesenih značenja koja se čitaju između redova. On živi u ulici Craven Road (Craven... Wes Craven), u kući koja mnogim detaljima predstavlja omaž tom majstoru horora čije prezime ulica i nosi. Broj kuće je 7, simbol dobra, a kao protivteža je registarski broj njegove "bube", žig Zveri. Opet, kao koncept protivteže javlja se legendarni Groucho, oličenje Groucho Marx-a (02.10.1890. - 19.08.1977.) koji je direktna suprotnost Dylan-ovom romantičnom i povučenom karakteru. Groucho, taj strip simbol elementarne nepogode predstavlja personu koja unosi drugu dimenziju u ceo univerzum Dylan Dog-a, dimenziju realnosti posmatrane kroz prizmu apsurda, haosa i prirodne sile oličene u nezaustavljivom humoru. Bez Groucha bi život svakako bio dosadan, a sam serijal možda i ne bi imao tako epsku monumentalnost u svetu strip horora. Grouchov neverovatni humor je svakako kocka šećera koja na neki uvrnut i čudan način daje sladak ukus apstrakciji i iskonskom hororu. U tom pogledu lik ovog brkatog pesimiste otrovanog optimističnim humorom i nepresušnom željom da ga deli sa okolinom svakako predstavlja izuzetno bitnu kockicu u mozaiku pod nazivom Dylan Dog.

Sve u svemu, ovo je samo mali deo onoga o čemu nadalje želim da prepustim reč vama, članovima ovog foruma i iskrenim ljubiteljima stripa. Svi vi koji volite Dylana ste svakako najzaslužniji što on i dalje živi i što nas svakog meseca obraduje svojim novim dogodovštinama. Stoga, ne budite lenji, podelite sa nama svoje impresije. Brojni crtači i autori koji su radili na ovom umetničkom delu nakon Sclavi-ja svakako zaslužuju da budu spomenuti, ali namerno nisam hteo da budem ja taj koji će prvi govoriti o tome. Ko vas je impresionirao? Čiji crtež vas je oduševio? Zašto volite ovog romantika u crvenoj košulji i crnom sakou? Koje su vam omiljene epizode?

I dalje mi povremeno kroz glavu prolazi stih iz "Norwegian wood-a" kog se rado setim dok čitam ovo vrhunsko ostvarenje...

"I sat on a rug, biding my time, drinking her wine..."

...i odmah sa Dylan-om povežem asocijaciju sa vinom... Što starije to bolje...


#2 Svet stripa

Svet stripa
  • Members
  • 119 posts

Posted 06 May 2013 - 00:20

Od pre nekoliko dana na sajtu Sveta stripa možete komentarisati pročitane stripove o Dilanu u delu koji smo nazvali Arhiva stripa.

Znači, da ne bude samo suvoparno postavljanje naslovnih strana naveli smo imena autora i stavili naslovne strane italijanskih originala koji su ujedno linkovi ka SBE.
Napisali smo nešto i o tekstualnim dodacima u knjigama o Dilanu.

Kako to izgleda u slučaju DD Biblioteke pogledajte ovde:
http://www.svetstrip...-biblioteka-019

A evo i redovne serije:
http://www.svetstrip...silazak-u-ponor

Pišimo o Dilanu!