...
Nesto sam prebirao klasike pa naletim na ovo.
Opet oko 'propasti prirode / covecanstva' a opet sa toliko najstorke iropnije i zezanja!
Divota.
Pa sam se mislio - da okacim ovo na 'citanje' ili na 'klimatske promene'!?
>> ... Prisjetimo se, barem, zemljoposjednika Mihaila Hruščova iz drame 'Леший' (1889):
"Milijarde stabala umiru, domovi i životinje su devastirani, reke plicaju i suse se, predivni krajolici nepovratno nestaju ...
Mora se biti bezobzirni varvar ... spaliti svu ovu lepotu u našoj peći, uništiti ono što ne možemo da stvorimo ... reke su suve, igra se promenila, klima je suva, igra se promenila, klima je suva, klima se promenila ... razmažena, i svaki dan zemlja postaje sve siromašnija i ružnija” (11,382).
Isti monolog reči po reč ponovio je doktor Astrov u čuvenoj drami "Ujak Vanja" (11, 204). (1896)
I evo još jednog sličnog govora:
"Šteta! ... i, Bože, kako mi je žao!" To je, naravno, Božja volja, nije nas stvorio svet, ali ipak, brate, šteta je. Ako se jedno drvo osuši ili, recimo, jedna krava padne, a onda je potrebno sažaljenje, ali šta je dobar čovek da vidi da li je ceo svet prašina? Koliko dobra, Isuse Hriste! .. I sve to mora da propadne! ”(6, 252-253).
I posle dve stranice: "Sve će biti izgubljeno za ništa ..." (6, 257).
Ova tuga o gubicima, od kojih svet u priči „Свирель“ / 'Svirala' (1887) melodioznog, lirskog glasa pastira Luke, čuje se i u delu Čehova - „Sreća“ (1887), napisanom u istom periodu.
“Dakle, dobro se gubi za ništa, bez ikakve koristi, kao što su pljeva ili ovčiji izmet! - Neimenovani stari pastirski lamenti u ovoj priči. „Ali, mnogo je sreće, toliko, dečače, da bi to bilo dovoljno za čitavu oblast, ali nijedna duša ne može da je vidi“ (6, 166).
Ovde, u podtekstu, opet humor, blago izrugivanje onima koji oplakuju gubitak sveta, no nije li iznenađujuće da su ove reči:
"izgubljeno za ništa", "izgubljeno je uzalud", "propade uzalud", "besmisleno propada", "uzalud" - tokom godina postaju sve češći motiv u tim Čehovljevim pričama i pismima, gde on već, bez osmeha, izražava ne opste, već sopstvene, iskrene misli i osećanja.
>> ... ' Леший / Ujka Vanja' ... <<
'Sreća'
>> ... Radnja
Jedne noći u stepi, pastir sa oko tri hiljade ovaca, pastir star oko osamdeset godina i mladić Sanjka, posmatrali su nebo.
Nedaleko od njih pojavio se čovek s konjem - Pantelej iz gazdinstva Makarova. Starac je razgovarao sa Pantelejom o zlim duhovima, o bogatstvima, kojih je mnogo zakopanih u ovom kraju, o začaranom blagu. Blago je navodno uzeto od Francuza tokom njihovog povlačenja iz Rusije 1812. godine. Sagovornici su bili zainteresovani za ideju pronalaženja blaga.
Blago koje povezuju sa srećom, koje je zakopano u zemlju. Pantelej im kaže: "Lakt je blizu, nemojte se uristi ... Postoji sreća, ali nema smisla da je tražite." A starac čak i ne zna "šta će uraditi sa blagom ako ga nađe."
Nakon razgovora, sagovornici su se razišli. Svi su razmišljali o sreći. Mladi Sanjka nije bilo zainteresovan za samu sreću, "to mu nije bilo neshvatljivo, već za fantastičnu prirodu i neverovatnu ljudsku sreću." Ovce takođe razmišljaju o nečemu. ... <<
Svirala
>> ... Radja
Jednom u leto, službenik sa farme Dementieva, Meliton Šiškin, lovio je sa psom u šumi. Izlazeći na ivicu šume, ugledao je starog, siromasnog pastira Luku koji je duvao u sviralu. Starac i službenik razgovarali su o vremenu, lovu, sećali su se starog lova. Po njihovom mišljenju, sada se sve pogoršalo - ne da je ribe manje, a životinje i ptice nestale, potoci presusili, šume posecene. Zivelo se losije. Meliton je imao osmoro dece, ženu, majku, a njegova plata je bila deset rubalja mjesečno.
Od siromaštva, njegova žena je bila "besna", a on je počeo da pije. Na tu pricu Melitona o životu, pastir je rekao: „Šteta, bratuška! Bože, kakva šteta! Zemlja, šuma, nebo ... svako stvorenje - sve je stvoreno, prilagođeno, u svemu postoji inteligencija. Sve nestaje. A najviše mi je svih ljudi žao.
Kada je počelo da pada kiša, sagovornici su se oprostili i Meliton je otišao. Dok je odlazio, slušao je kako je pastir nastavlja da duva u sviralu, i bi mu zao neba, zemlje, sunca, šume i psa. ... <<
...