Jump to content


Photo
- - - - -

Free will vs determinism


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
45 replies to this topic

Poll: Sta vi mislite (35 member(s) have cast votes)

Sta vi mislite?

  1. Covek je slobodan u svojim postupcima (23 votes [71.88%] - View)

    Percentage of vote: 71.88%

  2. Covek nije slobodan u svojim postupcima (9 votes [28.12%] - View)

    Percentage of vote: 28.12%

Vote Guests cannot vote

#1 Torshavn

Torshavn
  • Members
  • 1,897 posts

Posted 20 February 2011 - 23:22

Kao sto je vec i najavljivano na temi Biblija, otvaram ovu temu koja ce se baviti pitanjem covekove slobodne volje, tj. da li takva uopste moze i da postoji?

Mozda nisam najkompetentniji u pogledu ove teme, posto nisam neurolog, a mozda i ova tema ne treba da stoji ovde vec na PDF Nauka i tehnologija? Mozda, ali ako ostavimo sve po strani pitanja su sledeca:

1. Da li covek moze imati slobodan izbor ili ne?

2. Da li uopste postoji nesto sto se zove racionalno razmislanje kod ljudi? Da li uopste postoji razmislanje?

3. Da li smo i koliko odgovorni za svoje stavove? Da li smo prosto takvi, pa se potcinjavamo svojim karakteristikama ili mozemo da se menjamo?

4. Vazno pitanje: Sta su uopste covekove misli?

Zasto ne kazemo, splet neurona u nasem mozgu je tako elektrohemijski povezan (glup izraz, priznajem) pa smo zato velikodusni umesto skrti, na primer, nego govorimo: On je tako velikodusan?

Takodje, jedna vazna napomena. Mnogo puta cujemo fraze poput, "ukljuci mozak", "zasto ne koristis mozak", "razmisli malo", "koncentrisi se". Ali, ko to treba da ukljuci mozak, ko to treba da razmisli ili se koncentise. Tako dolazimo do najvaznijeg pitanja:

5. Ko smo mi? ili: Sta je to covek?

Vasa razmisljanja?



#2 tomas.hokenberi

tomas.hokenberi
  • Members
  • 4,349 posts

Posted 21 February 2011 - 00:02

Morali bi prvo da tacno definisemo sta se znaci to "slobodan u svojim postupcima" da bi mogli da odgovorimo na pitanje iz ankete.

Sto se tice fraza tipa "ukljuci mozak" i slicnih mislim da fraze nisu relevantne za raspravu, posto nemaju nikakvo znacenje u smislu postojanja slobodne volje, ali ni u kontekstu nacina funkcionisanja mozga.

Ako je pitanje da li mi postojimo nezavisno od telesnog, odnosno da li nase odluke mogu da postoje nezavisno od bazicnih fizickih zakona koji upravljaju fizikom, hemijom i biologijom rada naseg mozga i ostalih relevantnih organa, ubedjen sam da je odgovor NE.
Ne vidim zasto bi to iskljucilo racionalno razmisljanje, odnosno razmisljanje uopste. (Trebalo bi da definisemo i sta podrazumevamo pod racionalnim razmisljanjem).

Sto se tice promena, mislim da mozemo da se menjamo, na manje-vise isti nacin na koji se menja/obucava vestacka neuronska mreza koja maksimizira ciljnu funkciju u skladu sa spoljasnjim pobudama ( i stohastickim modifikacijama) i na taj nacin "uci".

#3 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 21 February 2011 - 13:47

Dakle, pridruzujem se Tomasovoj sugestiji da se definise na koju vrstu slobode se misli. Jasno je da postoji sloboda u pravnom smislu (npr. slobodan covek vs. u zatvoru/pritvoru), sloboda u politickom smislu (npr. covek u totalitarnim rezimima poput nacizma ili komunizma, vs. covek u demokratskom sistemu), sloboda u fizickom smislu (npr. cestica u slobodnom kretanju vs. cestica u sistemu veza), itd. Pretpostavljam da se mislilo na slobodu u filozofskom smislu, tj. pitanje da li bismo mogli delovati drugacije nego sto smo uistinu delovali u nekom trenutku u proslosti.

Ako je ovo trece u pitanju, veoma dugacka istorija ovog problema nas uci da postoje tri sustinska odgovora:

1. determinizam (nismo mogli nista da postupamo drugacije nego sto uistinu jesmo; ovo su ucili, recimo Demokrit, Aristotel ili Hobs i pravdali na razlicite nacine)
2. libertarijanizam (mogli smo da postupamo drugacije nego sto uistinu jesmo, covek ima intuitivno shvacenu slobodu - ovo je ucio, recimo, Kant)
3. kompatibilizam (mada nismo mogli postupati drugacije nego sto jesmo, to je zbog toga sto nismo mogli ni zeleti drugacije; sloboda se mora definisati jedino u odnosu na nase zelje i volje, a ne na apsolutnu istoriju dogadjaja; ovo je novije stanoviste od druga dva, zastupao ga je prvi u nekom grubom obliku Raid, a u novije doba Strawson i Dennett)

Meni je licno kompatibilizam najblizi, ali nemam narocito jako misljenje o tome.

#4 namcor

namcor
  • Members
  • 4,045 posts

Posted 21 February 2011 - 18:41

Postoje različiti aspekti.
Ako govorimo o "sudbini" ili božijem planu tj. mogućnosti da su sve naše akcije i konačni ishodi unapred određeni, mislim da nešto takvo ne postoji.
Problem je što ne postoji ni način da sa sigurnošću znamo dugoročne efekte naših sadašnjih akcija, pa nam se ponekad čini da su neki događaji jednostavno predodređeni. Jednostavno, u igri je toliko parametara i toliko nepoznatih da je nemoguće sve predvideti i u svakom momentu pravilno odabrati.
Problem je i što često pokušavamo da pronađemo uzročno-posledične veze i tamo gde ih nema. Npr. spasemo nekog čoveka sigurne smrti, a posle par meseci on ipak umre i onda ljudi kažu da je to "očigledno" sudbina, mada takve tvrdnje logički nisu ispravne i ništa nije očigledno. Dodatni problem pravi to što takve stvari mnogo bolje pamtimo nego neke "obične" u kojima čovek kojeg smo spasili doživljava duboku starost.

#5 kiju

kiju
  • Members
  • 1,387 posts

Posted 21 February 2011 - 19:37

Dakle, pridruzujem se Tomasovoj sugestiji da se definise na koju vrstu slobode se misli. Jasno je da postoji sloboda u pravnom smislu (npr. slobodan covek vs. u zatvoru/pritvoru), sloboda u politickom smislu (npr. covek u totalitarnim rezimima poput nacizma ili komunizma, vs. covek u demokratskom sistemu), sloboda u fizickom smislu (npr. cestica u slobodnom kretanju vs. cestica u sistemu veza), itd. Pretpostavljam da se mislilo na slobodu u filozofskom smislu, tj. pitanje da li bismo mogli delovati drugacije nego sto smo uistinu delovali u nekom trenutku u proslosti.

Ako je ovo trece u pitanju, veoma dugacka istorija ovog problema nas uci da postoje tri sustinska odgovora:

1. determinizam (nismo mogli nista da postupamo drugacije nego sto uistinu jesmo; ovo su ucili, recimo Demokrit, Aristotel ili Hobs i pravdali na razlicite nacine)
2. libertarijanizam (mogli smo da postupamo drugacije nego sto uistinu jesmo, covek ima intuitivno shvacenu slobodu - ovo je ucio, recimo, Kant)
3. kompatibilizam (mada nismo mogli postupati drugacije nego sto jesmo, to je zbog toga sto nismo mogli ni zeleti drugacije; sloboda se mora definisati jedino u odnosu na nase zelje i volje, a ne na apsolutnu istoriju dogadjaja; ovo je novije stanoviste od druga dva, zastupao ga je prvi u nekom grubom obliku Raid, a u novije doba Strawson i Dennett)


Thumbs up za post, sem shto bih ja pre rekao da je prvi odgovor (opcija) fatalizam, a da je determinizam samo jedna (najpopularnija, pa je dobila svoje ime :D ) fatalistichka varijanta, a i sve vishe je sumnji da li je Hobs bio determinista, ili neki prototip kasnijih kompatibilista. :)

Enihau, ova tri moguca odgovora su uglavnom diktirana samom klasichnom postavkom problema slobode volje (mada, u prethodnom i ovom veku se ta postavka ne uzima toliko zdravo za gotovo kao ranije) koja grubo nacrtano izgleda ovako:


1. Neka osoba je mogla delovati drugachije nego shto je delovala u aktualnom svetu. (pocetno odredjenje slobode volje)

2. Delovanje osobe je dogadjaj (event; u fizichkom smislu)

3. Svaki dogadjaj ima svoj uzrok. (ili uzroke)

4. Svaki dogadjaj koji ima uzrok, jeste uzrochno determinisan.

5. Ukoliko su delovanja osobe uzrochno determinisana, onda ona nisu mogla biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

6. (iz 2, 3, 4, 5) Delovanja osoba nikada ne mogu biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

1 i 6 su u protivrechnosti, i to je cela istorija problema grubo nacrtana.


Same opcije koje je Shrodinger pomenuo su odredjene ovim problemom:

- determinista je onaj koji bira da poriche prvu pretpostavku; (kao i fatalista, sa tim shto bi se u tom sluchaju morale kasnije stvari malo mrdnuti)

- libertarijanac je onaj koji poriche 3 (mozhe se pozvati na postojanje nematerjalnih delova choveka (ojea, it's a soul, baby), za koje ne vazhe fizichki zakoni; ili jednostavno na neku indeterministichku fizikalistichku teoriju, mada je ovo zapetljanije), ili ce poricati 4 (isto pozivanje na nematerijalni deo, ali priznati da sve ima svoj uzrok, samo da nije tim uzrokom potpuno determinisano)

and fajnali,
- kompatibilista je onaj koji ili poriche da odredjenje u 1 zaista kupi ispravno znachenje termina "slobodna volja" ili poriche 5 (ovo najchesce vodi u suptilne logicko-lingivistichke rasprave oko upotreba modalinih glagola (kao 'mogao') i sve se svede na to koje znachenje ima "mogao" (could have) u ovakvoj formulaciji)


Meni je lichno najblizha moderna verzija kompatibilzma u Dennetovoj izvedbi - u grubim crtama, njegova verzija uslkadjenja slobode volje i determinizma se oslanja na njegovu poziciju u filozofiji duha - u osnovi se poziva na to da su folk psyhology, i to da su ljudi intencionalna bica. Odluka da neshto interpretiramo kao intecionalno bice je chisto pragmatichka (mi mu pripisujemo intencionalna stanja) i kao takva se ne kosi sa metafizichkim teorijama (kao shto je potpuni determinizam). Sloboda volje se ovde interpretira iz okvira intencija intencionalnog subjekta - same intencije su takve da su konstutiusane iz razloga subjekta, ne fizichkih chinjenica. (ovo je pragmatichki nivo argumntacije). Ali, na metafizichkom nivou, on i dalje priznaje uzrokovanost fizichkih dogadjaja drugim fizichkim dogadjajima.

Naravno, u modernom dobu, ovaj problem je postao isprepletan sa filozofijom duha, pa se tako za svaki od tri osnovna odgovora mozhe naci jedno zilion verzija zavisno od veza sa drugim branshama shto nauke, shto filzofoije.

#6 Upekkha

Upekkha
  • Members
  • 3,058 posts

Posted 22 February 2011 - 09:25

Thumbs up za post, sem shto bih ja pre rekao da je prvi odgovor (opcija) fatalizam, a da je determinizam samo jedna (najpopularnija, pa je dobila svoje ime :D ) fatalistichka varijanta, a i sve vishe je sumnji da li je Hobs bio determinista, ili neki prototip kasnijih kompatibilista. :)

Enihau, ova tri moguca odgovora su uglavnom diktirana samom klasichnom postavkom problema slobode volje (mada, u prethodnom i ovom veku se ta postavka ne uzima toliko zdravo za gotovo kao ranije) koja grubo nacrtano izgleda ovako:


1. Neka osoba je mogla delovati drugachije nego shto je delovala u aktualnom svetu. (pocetno odredjenje slobode volje)

2. Delovanje osobe je dogadjaj (event; u fizichkom smislu)

3. Svaki dogadjaj ima svoj uzrok. (ili uzroke)

4. Svaki dogadjaj koji ima uzrok, jeste uzrochno determinisan.

5. Ukoliko su delovanja osobe uzrochno determinisana, onda ona nisu mogla biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

6. (iz 2, 3, 4, 5) Delovanja osoba nikada ne mogu biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

1 i 6 su u protivrechnosti, i to je cela istorija problema grubo nacrtana.


Zaboravio si:

7. Ne postoji osoba

;)

#7 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 22 February 2011 - 12:14

Da dodam na kijuov lep post, da je kompatibilizam zapravo vrlo intuitivan, kad se malo promisli o tome. Zasto mi kazemo da je Pera u kafani slobodan, a Zika u zatvoru nije (sad nezavisno od njihovog pravnog statusa)? Pa zato sto Pera moze da popije pivo kad to pozeli, a Zika moze da zeli pivo koliko hoce, ali ne moze da to realizuje. Dakle, intuitivno, mi o slobodi mislimo u kontekstu nasih zelja - a nigde nije receno kako se te zelje formiraju (deterministicki ili ne). Intuitivno, covek je slobodan ako je u mogucnosti da dela u skladu sa svojim zeljama, a kompatibilizam mu to omogucuje. Pri cemu, da budemo sasvim striktni, kompatibilizam nas NE obavezuje na fizikalizam, tj. na ideju da su mentalna stanja, incl. zelje, identicna sa nekim fizickim stanjima. To se meni licno ne dopada kod Denetove formulacije, posto nema logicke nuznosti da zelje budu posledice deterministickih fizickih stanja, to je sasvim druga i slozenija prica...

#8 cmix909

cmix909
  • Members
  • 776 posts

Posted 22 February 2011 - 12:14

... Ne postoji osoba


Nalazim se pred dilemom da li da pokrenem svoj prst. Za ovo nije neophodna nikakva verbalizovana misaona predradnja, a u svojoj svesti ne zapazam ni bilo koji drugi posredujuci mehanizam. Prst ce se pokrenuti tacno u trenutku kada ja to hocu. Ipak nikako ne mogu da uhvatim to ja – onog ili ono ko ili sto odlucuje. Slobodna volja cini se isuvise slobodnom. Medjutim, posmatram li nekog drugog – neki superkomplikovani bio-koznasvekakav proces - , prestajem da budem tako siguran. Dosta davno (kao slabo obavesteni atomista) dosao sam do zakljucka da je sve predodredjeno ukljucujuci i taj moj „uvid”. Lakse je ziveti sa idejom slobodne volje makar ona bila i strogo determinisana zabluda.

#9 Upekkha

Upekkha
  • Members
  • 3,058 posts

Posted 22 February 2011 - 14:18

Nalazim se pred dilemom da li da pokrenem svoj prst. Za ovo nije neophodna nikakva verbalizovana misaona predradnja, a u svojoj svesti ne zapazam ni bilo koji drugi posredujuci mehanizam. Prst ce se pokrenuti tacno u trenutku kada ja to hocu. Ipak nikako ne mogu da uhvatim to ja – onog ili ono ko ili sto odlucuje. Slobodna volja cini se isuvise slobodnom. Medjutim, posmatram li nekog drugog – neki superkomplikovani bio-koznasvekakav proces - , prestajem da budem tako siguran. Dosta davno (kao slabo obavesteni atomista) dosao sam do zakljucka da je sve predodredjeno ukljucujuci i taj moj „uvid”. Lakse je ziveti sa idejom slobodne volje makar ona bila i strogo determinisana zabluda.



Upravo tako.


Edited by Upekkha, 22 February 2011 - 14:19.


#10 slow

slow
  • Members
  • 3,778 posts

Posted 23 February 2011 - 12:05

Thumbs up za post, sem shto bih ja pre rekao da je prvi odgovor (opcija) fatalizam, a da je determinizam samo jedna (najpopularnija, pa je dobila svoje ime :D ) fatalistichka varijanta, a i sve vishe je sumnji da li je Hobs bio determinista, ili neki prototip kasnijih kompatibilista.

Enihau, ova tri moguca odgovora su uglavnom diktirana samom klasichnom postavkom problema slobode volje (mada, u prethodnom i ovom veku se ta postavka ne uzima toliko zdravo za gotovo kao ranije) koja grubo nacrtano izgleda ovako:


1. Neka osoba je mogla delovati drugachije nego shto je delovala u aktualnom svetu. (pocetno odredjenje slobode volje)

2. Delovanje osobe je dogadjaj (event; u fizichkom smislu)

3. Svaki dogadjaj ima svoj uzrok. (ili uzroke)

4. Svaki dogadjaj koji ima uzrok, jeste uzrochno determinisan.

5. Ukoliko su delovanja osobe uzrochno determinisana, onda ona nisu mogla biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

6. (iz 2, 3, 4, 5) Delovanja osoba nikada ne mogu biti drugachija nego shto su bila/jesu u aktualnom svetu.

1 i 6 su u protivrechnosti, i to je cela istorija problema grubo nacrtana.


Same opcije koje je Shrodinger pomenuo su odredjene ovim problemom:

- determinista je onaj koji bira da poriche prvu pretpostavku; (kao i fatalista, sa tim shto bi se u tom sluchaju morale kasnije stvari malo mrdnuti)

- libertarijanac je onaj koji poriche 3 (mozhe se pozvati na postojanje nematerjalnih delova choveka (ojea, it's a soul, baby), za koje ne vazhe fizichki zakoni; ili jednostavno na neku indeterministichku fizikalistichku teoriju, mada je ovo zapetljanije), ili ce poricati 4 (isto pozivanje na nematerijalni deo, ali priznati da sve ima svoj uzrok, samo da nije tim uzrokom potpuno determinisano)

and fajnali,
- kompatibilista je onaj koji ili poriche da odredjenje u 1 zaista kupi ispravno znachenje termina "slobodna volja" ili poriche 5 (ovo najchesce vodi u suptilne logicko-lingivistichke rasprave oko upotreba modalinih glagola (kao 'mogao') i sve se svede na to koje znachenje ima "mogao" (could have) u ovakvoj formulaciji)


Meni je lichno najblizha moderna verzija kompatibilzma u Dennetovoj izvedbi - u grubim crtama, njegova verzija uslkadjenja slobode volje i determinizma se oslanja na njegovu poziciju u filozofiji duha - u osnovi se poziva na to da su folk psyhology, i to da su ljudi intencionalna bica. Odluka da neshto interpretiramo kao intecionalno bice je chisto pragmatichka (mi mu pripisujemo intencionalna stanja) i kao takva se ne kosi sa metafizichkim teorijama (kao shto je potpuni determinizam). Sloboda volje se ovde interpretira iz okvira intencija intencionalnog subjekta - same intencije su takve da su konstutiusane iz razloga subjekta, ne fizichkih chinjenica. (ovo je pragmatichki nivo argumntacije). Ali, na metafizichkom nivou, on i dalje priznaje uzrokovanost fizichkih dogadjaja drugim fizichkim dogadjajima.

Naravno, u modernom dobu, ovaj problem je postao isprepletan sa filozofijom duha, pa se tako za svaki od tri osnovna odgovora mozhe naci jedno zilion verzija zavisno od veza sa drugim branshama shto nauke, shto filzofoije.


kao i uvek, odličan post Kiju :+1:


Skoro sam čitao nešto o algebarskoj teoriji sistema i naleteh na rad profesora Michael Sain-a i njegove ćerke Barbare koji su pokušali šematski da predstave ( u duhu iskusnog automatičara i katolika :D ) model volje, tačnije model odlučivanja u nekoj osobi. Korišćen je klasični model kontrolera sa negativnom povratnom spregom. Ništa spektakularno, ali dobro ''naleže'' na naš topic.

Attached File  tekst.pdf   186.61KB   7 downloads

Advances in Statistical Control, Algebraic Systems Theory, and Dynamic Systems Characteristics
Systems and Control: Foundations & Applications, 2009, 4, 1-12, DOI: 10.1007/978-0-8176-4795-7_16
Theology and Engineering: A Conversation in Two Languages




Ono što je najzanimljivije je uvođenje dve volje u model ( sasvim u duhu hrišćanstva) tako da se problem prevage jedne ili druge volje svodi na jačinu povratne sprege.

Edited by slow, 23 February 2011 - 12:06.


#11 slow

slow
  • Members
  • 3,778 posts

Posted 23 February 2011 - 12:15

Zaboravio si:

7. Ne postoji osoba

;)


ili možda


8. ima više osoba koje se bore za ograničene resurse u okviru jedne ličnosti :D



#12 Upekkha

Upekkha
  • Members
  • 3,058 posts

Posted 23 February 2011 - 13:52

ili možda


8. ima više osoba koje se bore za ograničene resurse u okviru jedne ličnosti :D



Turtles all the way down.

:rolleyes:

Attached Files



#13 slow

slow
  • Members
  • 3,778 posts

Posted 23 February 2011 - 14:35

Turtles all the way down.

:rolleyes:


Ne, pre je pitanju levo i desno rame i ono što se nalazi na njima




Posted Image

Edited by slow, 23 February 2011 - 14:39.


#14 DonJuan

DonJuan
  • Members
  • 21,299 posts

Posted 23 February 2011 - 19:28

Ne, pre je pitanju levo i desno rame i ono što se nalazi na njima




Posted Image

Illi ova jos gora varijanta :)
http://www.youtube.com/watch?v=6TgalWfU0mE

#15 kiju

kiju
  • Members
  • 1,387 posts

Posted 25 February 2011 - 00:16

Zaboravio si:

7. Ne postoji osoba

;)



Ne zezaj :P :) Pod osoba u 1 sam mislio chovek bilo da ima ili nema slobodu volje (jes' da sam bio neprecizan, ali to sam odmah rekao :) ), a poricanjem neke od pretpostavki se opredeljuje za neshto od ta dva. Mora postojati osoba u tom shirem smislu :)


. Pri cemu, da budemo sasvim striktni, kompatibilizam nas NE obavezuje na fizikalizam, tj. na ideju da su mentalna stanja, incl. zelje, identicna sa nekim fizickim stanjima. To se meni licno ne dopada kod Denetove formulacije, posto nema logicke nuznosti da zelje budu posledice deterministickih fizickih stanja, to je sasvim druga i slozenija prica...


Sa ovim se potpuno slazhem, kompatibilizam je potpuno neutralan prema bilo kojoj teoriji o (ne)postojanju duha (za razliku od druge dve opcije), ali se od Deneta nikako nije moglo ochekivati da ostane neutralan tu - jedna od stvari zbog kojih je on i zanimljiv i odbojan istovremeno jeste shto mislim da nema pitanja na koje on nije uzeo na sebe da pruzhi bar neki odgovor :D



Sad, poshto sam ja pomalo advokatisao za Denneta u svom prethodnom postu, da se objasnim da je to zbog moje bliskosti sa njegovom teorijom iz f-zofije duha (ali, shto ti kazhesh, to jeste druga i slozhenija pricha), ali dodao bih da ona ne mozhe da se samo okarakterishe kao chist fizikalizam, vec pre kao chudan potomak fizikalizma i funkcionalizma (chudan jer odstupa od uobichajenih takvih poduhvata).




A glavni problem Dennetove verzije kompatibilizma (a vrlo moguce i svake moderne, ali nisam spreman toliko chvrsto da tvrdim to) jeste tzv. Source Incompatibilist Argument, koji glasi otprilike:


1. Osoba postupa po slobodnoj volji iskljuchivo ako je ona ultimativni izvor odluke.
2. Ako je determinizam istinit, niko nije ultimativnih izvor odluka.


Dakle - ili je determinizam neistinit, ili nema slobodne volje.


I sad, poshto inkompatibilisti (bilo da su neutralni, libertarijanci ili deterministi) u pretpostavci jedan pokazuju da postoji drugachija intuicija povodom toga shta znachi slobodna volja, dalja "bitka" se gotovo uvek odvija na semantichkom planu, i ko da bolje objashnjenje zashto je jedna intuicija bolja od druge. Shto je uglavnom i problem, kada rasprava oko ovih stvari spadne na objashnjavanje i opravdavanje intuicija - teshko se dolazi do reshenja, bilo za jednu, bilo za drugu stranu.

kao i uvek, odličan post Kiju :+1:


Skoro sam čitao nešto o algebarskoj teoriji sistema i naleteh na rad profesora Michael Sain-a i njegove ćerke Barbare koji su pokušali šematski da predstave ( u duhu iskusnog automatičara i katolika :D ) model volje, tačnije model odlučivanja u nekoj osobi. Korišćen je klasični model kontrolera sa negativnom povratnom spregom. Ništa spektakularno, ali dobro ''naleže'' na naš topic.

Attached File  tekst.pdf   186.61KB   7 downloads

Advances in Statistical Control, Algebraic Systems Theory, and Dynamic Systems Characteristics
Systems and Control: Foundations & Applications, 2009, 4, 1-12, DOI: 10.1007/978-0-8176-4795-7_16
Theology and Engineering: A Conversation in Two Languages




Ono što je najzanimljivije je uvođenje dve volje u model ( sasvim u duhu hrišćanstva) tako da se problem prevage jedne ili druge volje svodi na jačinu povratne sprege.


Fala vi. Ako budem skrpio vremena (shto je ipak, u poslednje vreme, gotovo nemoguca misija :s) bacim pogled na ovo, mada odsutpa od moje uobichajenog okruga chitanja. :)