Lektira:
https://www.dlib.si/...09abd27b48e/PDF
Uvodnik:
"Kada se pojedincu ili narodu dešavaju zle stvari, onda je svakom ko hoće da mirno razmišlja o dogadajima na pameti pitanje: koliko smo sami krivi, šta smo sami doprineli da nas mrze, gde smo i kada pogrešili? Jedan moj prijatelj, inače pametan i objektivan čovek, dobija nastupe besa kada mu postavim ovakva pitanja u vezi dogadaja na Kosovu. On ih jednostavno smatra defetističkim, mazohističkim i potpuno neumesnim i neprimerenim situaciji u kojoj se, mi Srbi, u odnosu na Kosovo danas nalazimo. Moje je, opet, mišljenje daj e ovakvo njegovo (i ne samo njegovo) reagovanje na pitanja od kojih nam zavisi budućnost, 'nojevska' politika neurotičnog potiskivanja neprijatnog koja nikad nikome ne donosi ništa korisno. Da bi individuacija nekog čoveka mogla uopšte da krene sa 'mrtve tačke', da bi se neki dalji stepen zrelosti postigao, dužnost je i zadatak čoveka da upozna svoju senku, 'tamnog brata' u sebi, ono što je u njemu inferiorno, nerazvijeno ili bolesno. Ovo saznanje ne postiže se bez unutarnjeg napora, ali ni bez muke i patnje kada se muljeviti talog u sebi otkrije. Ne vidim da može biti drukčije ni sa individuacijom, odnosno sazrevanjem jednog naroda, konkretno, srpskog naroda. Šta treba očekivati u senci srpskog naroda? Njegovu adolescentnu žustrosti emotivnu nezrelost u reagovanju, nerazvijen smisao za zajednicu, a opasno negovanje individualnoanarhičnih elemenata u sebi, pohlepnost prema vlasti, potkupljivost i sklonost izdaji, precenjivanje svojih bioloških i intelektualnih snaga što direktno vodi ne samo rasipanju ovih snaga, već i težnji ka samouništenju uz gotovo potpunu otsutnost svesti o ovoj pogubnoj težnji". "Teorija", časopis Filozofskog društva Srbije, br. 3-4./1987. Beograd Vladeta Jerotić - "Jedan psihoterapeut razmišlja o dogadajima na Kosovu"