O mučenju zarobljenih iz Dobrovoljačke:
Sjednica Predsjedništva 4.maj 1992.
JERKO DOKO:...Ja se od prvog dana ne slažem, razgovarao sam sa
komandantom i komandantom policije vojne koja je formirana da
nijedan zarobljenik pa bilo to kog čina ili vojnik obični da se
nesmije tući.
Ja sinoć nisam mogao spavati. Pobjegao sam tamo
u sobu kada sam vidio te ljude kako su istučeni, izmlaćeni, isprebijani
po nosu. I tako, nekakvi pregovori se s njima vrše, izjave se
uzimaju i tako
PREDSJEDNIK: Gdje se to vršilo Doko?
JERKO DOKO: Evo gore u Komandi. Pazite ja se uopšte stim ne
mogu složiti kao čovjek. 173 čovjeka su tu. Pazite kada razmišljamo
ovako. Prije smo morali postaviti stvar. Da vojska nama
kaže, vojni stručnjaci koje smo tu stavili i formirali taj Štab da kažu
ako se izvuče odatle ta komanda što se ja s komandantom slažem
- i pobjegne nam dole, ona će odozdo komandovati i fino nas
uništiti ovdje. To vojnički nije mudro. Trebamo ih zadržati tu rasporediti
itd. Anarhija je bila. Gospodine predsjedniče morate se
staviti u ulogu ratnu i vrhovnog komandanta. Morate biti tu cijeli
dan. I u svakom momentu presudjivati. Ja neznam šta će nam to
sada donijeti. Ovdje je sada, zato je bila priča jer nam je donio -
ako možete malo taj mali papir. Donio nam je Karić. A ja sam bio
zabranio i napisao sam naredbu. Da ne može Karić ni bilo više
ništa nikakav papir bez mog potpisa nikakve izjave da daje mog
znanja. Ako ću ja zato odgovarati. A mimo mene su dvije odluke
prošle, do kojih je moglo doći do rata. I Kariće se opet - rekao
sam sinoć da se Karić ne smije javljati zato - samo da vi možete
s predsjednikom on opet je kontaktirao. Ja nemam šta tu raditi.
Ako se mene neće slušati.
PREDSJEDNIK: Ja imam utisak da se vrši izdaja da vam pravo
kažem. Ako se nešto kaže nemojte nešto raditi, a oni to urade ja
imam utisak da se radi po nalogu armije. I dolazi do konflikta.
JERKO DOKO: Ako sam ja ministar i ako sam ja dao naredbu ja
ču zato odgovarati. Ali ako se ne poštuje moja naredba ja nemam
šta tu tražiti. Pa kaže vojne starješine i gradjanaka lica koja su bila
u toj koloni (a ja neznam jeste li dogovorili da oni izidju ozgo u
toj koloni 173 čovjeka). Ako niste mi imamo pravo uhvatiti onda.
Od toga kako su sada obavljeni razgovori, noćas i jutros od toga
da se vrate Kukanjčevim jedinicama su se izjasnila 33 čovjeka,
starješine i gradjanska lica. A da idu kući da se ne vrate njima, a
neće ni sa nama da ostanu 139 gradjanskih lica i vojnika. A 1 se
oficir izjasnio samo da pridje TO-u.
PREDSJEDNIK: Samo mi reci je li pritiska na njih bilo? Prije toga.
Možda mnogi nisu ni smjeli, znaš vele pobiće nas itd.
JERKO DOKO:
Ja neznam, ja sam vidio neke ljude tako
unakažene da nisam mogao to više gledati,PREDSJEDNIK: Ma ko je to uradio?
JERKO DOKO: Ne bih htio ja - neka komandant priča o tome. Ja
sam htio samo napomenuti da sam ja kao čovjek i kao ministar
odbrane ne slažem s takvim načinom. Niti ću biti na čelu tog minstarstva
ako se ja ne budem pitao. Da ministar vodi politiku a
komanda operativu. I po onome se slažem s gospodinom predsjednikom
Edited by maks, 29 July 2010 - 15:46.