Od onih sam koji su se prilikom poslednjeg karambola privremeno oprostili od foruma. Posto nisam nikakav karakter, vratila sam se koliko za par dana. Dobih za to par samara dobrodoslice od prisutnih forumasa, kao i zelju i preporuku da odmorim jos neki dan od strane prisutnog moderatora. Trudim se da ne primim to k srcu, pa nije mi forum zivot, ali ne mogu da se otmem utisku da sam ovde uljez, nezeljen gost, kojem se u svemu pokusava naci neki greh, razlog da mu se pokazu vrata.
Nisam nijednog trenutka pomislila da cu nekog kazniti svojim odlaskom s foruma ili da ce neko za mnom plakati, seci vene i stajaznam, ali tog osecaja da se trpam gde mi nije mesto, ne mogu da se oslobodim.
Cinjenica je da je fb92 okupio zavidan broj ljudi iz regiona koji su spremni, a u najsirem smislu receno i sposobni da ovaj cyber prostor obogate necim smislenim. Nisu u tome tolike zasluge samog foruma, koliko cele kuce b92 koja nas je u onim godinama ludila odrzavala normalnima, a kojoj smo uzvracali koliko smo mogli, spasavajuci joj pokvasene kablove, a kasnije gradeci ovaj forum zajedno s njom.
Cinjenica je da sam ovde provela dobar deo svog slobodnog vremena u poslednjih 6 godina (mozete mi cestitati forumski rodjendan za dva dana, hvala
Naravno da sam ovo gore izvukla iz konteksta u kojem je imalo sasvim drugi smisao, ali i nad ovako izvucenim se treba zamisliti. Jasno je da ono sto prilici Jupiteru ne prilici govedu, ali ko ce dobrovoljno pristati da bude govedo? A Jupiteri ne mozemo svi da budemo, pa ce se forum izgleda na to i svesti. Jedan Jupiter i par jupitercica koji oblecu oko njega. Steta za forum koji je dogurao do vise desetina hiljada clanova. Steta i za nas koji smo ga godinama redovno citali i na njemu ucestvovali.
Ono mi je bio prvi put da sam se teatralno oprastala od foruma, a gledacu da bude i poslednji









