1028 replies to this topic

[Asterion]

[souly]

http://www.lulu.com/...t-22130661.html

[daba 67]

kad vec reklamirate tudje knjige daj onda da i ja izreklamiram moju o Jugoslovenskoj kosarci

 

http://konkursiregio...dapcevica-dabe/

 

[LastMileHome]

Dabo, gde se moze kupiti tvoja knjiga? Verovatno su te ljudi 100000 puta pitali ovo, ali sam bio u banu i nisam video. Hvala

[daba 67]

Dabo, gde se moze kupiti tvoja knjiga? Verovatno su te ljudi 100000 puta pitali ovo, ali sam bio u banu i nisam video. Hvala

mozes preko mene na pp

500 dinara je cena  

152 strane ima

[TNT]

Da li neko zna gde je sve Radenko Dobras igrao posle NCAA? Uspeo sam da nadjem podatak za Hapoel iz Tel Aviva, ali osim toga nista...

 

http://www.fibaeurop...yerID_2628.html

 

http://www.gousfbull...TCLID=209728489

Lep omaz koledz karijeri!

[Beonegro]

Da li neko zna gde je sve Radenko Dobras igrao posle NCAA? Uspeo sam da nadjem podatak za Hapoel iz Tel Aviva, ali osim toga nista...

 

http://www.fibaeurop...yerID_2628.html

 

http://www.gousfbull...TCLID=209728489

Lep omaz koledz karijeri!

Ja mislim da on nije dugo igrao, da je našao neki solidno plaćen "regularan" posao u Americi i potpuno batalio košarku.

Ima Linkedin profil koji kaže da radi u jednoj velikoj banci, ali me blam da ulazim i provjeravam detalje   

Edited by Beonegro, 29 April 2015 - 11:24.

[TNT]

Vidim da je bio član olimpijske selekcije Jugoslavije, koja zbog sankcija nije putovala u Barselonu, pa me je baš zanimalo kako je dalje tekla karijera, a imao je impresivne brojke na koledžu i mladjim reprezentativnim selekcijama.

 

Pretpostavljam da je kilaža mogla da bude razlog relativno kratke karijere. Na 202 cm, 80-85 kg :I

[souly]

radivoj korać???

 

čudan lik snimljen je i film koji ga fali... intelektualac...

evo lomax iz moje knjige (malo za dabu, malo za društvo iz žućkovog ćoška)

 

Kako je Dražen ipak daleko najpopularniji i globalno najpoznatiji igrač košarke koji dolazi sa ovih prostora, pogledajmo kako bi prošao u poređenju sa nekim starijim dasama, kao i sa novijom generacijom...
Petrović vs Korać & Daneu
Reprezentacija:
Šta je ovo, reći ćete, kakvi crni Korać i Daneu za usporedbu s Mozartom. Pustite vi mene da radim svoj posao... Korać uostalom dijeli tragičnu sudbinu automobilske pogibije sa Draženom, a slični su i po još gomilu parametara koji se ne mogu previdjeti. Ivo Daneu je svojevremeno (uz normalan posao od 7 do 3 sa strane) imao izuzetnu karijeru, začinjenu s 8 medalja sa reprezentacijom Jugoslavije, od čega je jedno povijesno zlato iz Ljubljane ‘70. Daneu je naprosto u svojih 13 godina s državnim timom, iznio najveći teret srebrne generacije, vodeći je do povijesnog zlata u Ljubljani. Na velikim natjecanjima je redovito bio najboljim pojedincem; protiv Sovjeta i Amerikanaca igrao je čak i na višoj razini nego Korać. Žućko je prije pogibije osvojio 6 medalja. Dražen je točno između sa 7, ali je jedini sa 2 zlata. U obzir uzimam činjenicu da je Dražen, iako prijevremeno otišao, imao puno veći rezervoar talenta oko sebe nego ova dvojica, a Radivoju i Ivi dajem dodatne poene jer su pionirima (uspješne) košarke na prostorima bivše države.
Prednost: 1. Daneu 2. Korać i Petrović neriješeno
Prvenstvo:
Kako smo već naveli da je ovo Draženova ahilova peta, Korać i Daneu odnose pobjedu. Ivo je vodio ljubljansku Olimpiju do 6 naslova u prvenstvu Jugoslavije, dok je Korać bio prvakom 4 puta s OKK Beogradom i još jednom u Belgiji.
Prednost: 1.Daneu 2. Korać 3. Petrović
Evropski Kupovi/NBA:
Dražen vlada ovom kategorijom s 4 osvojena trofeja, dok Korać i Daneu nisu imali škvadru za nešto ozbiljnije. Ipak su pet puta vodili svoje momčadi do polufinala Kupa Prvaka i bili na milimetar od velikog finala. U ovom segmentu Dražen je napravio najveću razliku u odnosu na igrače koji su igrali prije njega i pored toga da su njihovi individualni uspjesi bili podjednaki jer su i Daneu i Korać naprosto briljirali u Kupu Šampiona.
Prednost: 1.Petrović 2. Korać i Daneu neriješeno
Imidž:
Uz već spomenuti repertoar Petrovića, danas jednog od najobožavanijih, ali svojevremeno jednog od omraženijih košarkaša Evrope, Korać i Daneu uživali su nešto manje impulzivne karijere. Daneu je pred kraj karijere imao konflikt s Vladimirom Cvetkovćem, reprezentativcem iz Crvene Zvezde i to je sve što iskopah od njegovih “skandala”. Korać je (nakon što pogledah “Žućka” još i više sam u tom filmu) bio iznimno popularnom osobom u Beogradu, ali i diljem Jugoslavije, uglavnom zbog smirenog, pristojnog izgleda momka kojeg biste dozvolili vlastitoj kćerci, kao i utjecaj na intelektualne sfere tadašnje države svojom finoćom i košarkaškim rekordima. Radivoj Korać je, kao uostalom i Krešo Ćosić iz prošle priče, jedan od najvećih arhitekata YU-košarke. Isto vrijedi i za Daneua, samo što je bio manje viđenim likom svog doba jer je naprosto imao i radnih obaveza uz sve one košarkaške. Možda sam lud, možda subjektivan, Dražen je iza ove dvojice i pored svoje bezuslovne ambicije i fanatične posvećenosti košarci, radu i slavi.
Prednost: 1.Korać i Daneu neriješeno 3. Petrović
007:
Kad poslušah priče mnogih doajena košarkaške igre koji poznaju je dulje no ja, ispada da je Ivo Daneu najpodcjenjenijim košarkašem bivše države. Barem iz ove današnje perspektive. Nije da su u ključnim momentima važnih utakmica Žućko i Dražen podbacivali, ali nekako imam najviše materijala da bih favorizirao velikog Ivu. Daneu je bio sjajan na velikim natjecanjima u dresu reprezentacije, a s Olimpijom je bio kolosalan. Gotovo da i nije bilo podbačaja u velikim susretima, dok za Koraća, a posebno za Petrovića, to ne mogu konstatirati. Korać je na isteku regularnog vremena pogađao slobodna bacanja, kako bi Jugoslaviji donio prvo učešće na Olimpijskim igrama, a pogađao je i nemoguće šuteve iz okreta, sa deset metara, uz zvuk sirene, kada je donio OKK Beogradu prvenstvenu titulu ‘60 protiv direktnog suparnika za naslov, ljubljanske Olimpije. I Amadeus je poznat po nekim nezaboravnim momentima, ali u oči bode činjenica da je više puta uzastopce proigrao prvenstvene titule, igrajući najslabije partije u najvažnijim utakmicama. Glasam za Daneua, i pored toga što ga nikad nisam gledao uživo. Stvar je u biti vrlo jednostavna; lako provjere se određene činjenice i fakta i dolazimo do toga da je Ivo (u ovo uključujem sve ex-YU košarkaše) bio najjači kad je toga trebalo najviše. Šest prvenstvenih naslova i neusporediva reprezentativna karijera su ipak presudnima u ovoj priči. Čak i bez uvažavanja diskriminirajuće činjenice da je Daneu imao tu nesreću igrati samo sa jednim sposobnim okom tokom čitave karijere!!! Koraća također nisam gledao, ali rekao bih da su on i Dražen i u ovoj katergoriji bili nalik jedan drugom.
Prednost: 1. Daneu 2. Korać i Petrović neriješeno
STATS:
Sva trojica bili su sposobni ostvariti sulude statistike. Evo, prvo Daneu - par sezona u prvenstvu preko 30 koševa u prosjeku, prosjek karijere malo ispod Draženovog. Daneu uz to nije bio samo klasični bek šuter jer te pozicije u tadašnjoj košarci nije ni bilo. Bio je i vođom tima, solidnim skakačem i vrlo vjerojatno, odličnim dodavačem - na šest međunarodnih natjecanja, predvodio je Jugoslaviju u asistencijama, koje su se u to vrijeme računale dosta čudno, tako da je prosjek oko 2 po susretu bio vrhunski. Što reći o Koraću? 99 poena je rekord Kupa Prvaka koji će stajati vječno, 74 je bivši rekord prvenstava, koji mu je ‘85 oteo baš Dražen sa suludih 112. Draženu je drugi najbolji rezultat 62 koša (dvaput u karijeri), a ukupno 4 puta je otišao preko 60 koševa. Radivoj Korać imao je 10 utakmica preko 60 poena u karijeri. Korać je superioran i u prvenstvenom prosjeku, gdje je rekorderom bivše države sa nenormalnih 33.8 poena po utakmici, dok je Dražen na oko 26 koševa. U evropskim natjecanjima, Korać je bilježio gotovo 40 po susretu i to samo u Kupu Šampiona, dok je Dražen točno 10 koševa u prosjeku iza Koraća. Žućko nije bio neki vrhunski all-round igrač i dodavač, ali je u svojoj posljednjoj sezoni - ‘69 u Padovi - imao prosjek od preko 9 skokova po večeri. Kako je već pomalo prevalio zenit, za pretpostaviti je da je u svojim najboljim danima bio sposoban za barem 10 do 12 skokova prosječno. Možda je tada bilo lakše postizati veće brojke, ali glasam za Koraća u ovom segmentu jer je triput bio najboljim strelcem Eurobasketa (Dražen jednom), a predvodio je i sve strelce na Olimpijadi ‘60, što Draženu u karijeri nije pošlo za rukom. Njihov prosjek koševa u reprezentaciji je gotovo identičan.
Prednost: 1.Korać 2.Petrović 3.Daneu
Bilo je za pretpostaviti da će Dražen pomesti ovu staru konkurenciju. Ako svakom prvom mjestu dam 3 poena, drugom 2, a trećem 1 poen, rezultat je sljedeći: 1. Daneu 15 bodova 2. Korać 14 bodova 3. Petrović 11 bodova. Hej, nisam htio da ovo izgleda baš ovako... Možete mi predbaciti da je košarka pedesetih i šezdesetih neusporediva sa onom iz osamdesetih, ali stvari treba posmatrati u vremenskom kontekstu. Daneu nije mogao otići u npr. Real Madrid, recimo ‘62 zbog dobne granice od 28 godina i nepostojanja diplomatskih odnosa Jugoslavije i Španije. Da je tu priliku imao, možda bi sa Emilianom i ostalim zvijezdama Reala osvojio 5-6 naslova u Kupu Prvaka i tko zna još koliko u nacionalnom prvenstvu. Tad neke rasprave o redovima veličina ne bi ni bilo. Petrović je znatno ranije napustio SFRJ, najprije postižući globalnu popularnost u Realu, a zatim i u NBA. Iako u globalnom kontekstu, Ivo ne može prismrdit Draženu po popularnosti, u ovom sustavu  relevantnih YU vrijednosti, Daneu je veći (nisam rekao bolji ili tehnički napredniji) košarkaš od Petrovića, čak i pored fatalne činjenice preranog odlaska Mozarta. Jednostavno je; usprkos neskladu u medijskim popraćenostima njihovih karijera, postoji dovoljno dokaza za ustvrditi da je Ivo bio uspješnijim, strpljivijim, racionalnijim, omiljenijim košarkašem od Dražena.  Barem što se ljudi od košarke tiče. Imao je neusporedivo manje oscilacija i amplituda u svojoj karijeri. To što to nije stvar većinske percepcije je također jednim od zanimljivijih fenomena današnjeg nam internetskog doba. Što se Radivoja Koraća tiče; i pored toga što na ovoj listi završava ispred Petrovića, mislim da su dosta izjednačeni. Obojici je nedostajala košarkaška dimenzija više u poređenju sa Danevom, Kukočem ili Ćosićem, koji su pak imali više momčadske i pobjedničke limite od Koraća ili Petrovića.
 

[souly]

i još malkice 'vako...

 

Muzej voštanih figura:
U muzeju voštanih figura nalaze se isključivo legende koje su igrale nezaboravne vrhunske sezone domaćeg prvenstva, Kupa i međunarodnih natjecanja za vrijeme bivše Jugoslavije. Zašto takva diskriminacija, pitat ćete? Pisao sam o najboljim sezonama u inozemnim klubovima u “gastarbeit” sekciji. Ova sekcija - Muzej voštanih figura - je po vrijednosti i viša no uspjesi iz prethodne jer je znatno teže ne smjeti napustiti državu do 28. godine i osvojiti neko od evropskih takmičenja bez ijednog stranca u timu, s lokalnim igračima, često iz istog kvarta (OKK Beograd šezdesetih). Jugoslavija je po ovome bila izuzetak u Evropi ako ne računamo Sovjetski Savez, koji je imao daleko veći fond igrača.
Razapnite me slobodno, ali znate li koliko su naslova u evropskim Kupovima osvojili klubovi iz bivše države nakon raspada iste. Odgovor je - samo jedan (Olimpija Ljubljana ‘94). Za vrijeme bivše države, klubovi s prostora iste su u periodu od 1972. do 1992. godine, osvojili 16 trofeja u evropskim kupovima, od čega 7 u Kupu Šampiona! Partizanov trijumf iz ‘92 ubrajam u ovu listu, naravno, a on je i posljednjim trofejem nekog domaćeg kluba u Euroligi. I zbog toga i zbog drugih aksioma, ovo su najbolje sezone ikad odigrane u košarkaškom prvenstvu bivše države
Ovdje je deset najvećih sezona legendarnih likova YU-košarke, a reći ću vam i zašto:

 

 

7.    Korać ‘65
Ne ide bez Koraća na ovim vječnim listama. Rekorder sa 7 naslova najboljeg strelca domaćeg prvenstva. Prvi košarkaš koji je proglašen sportašem godine u Jugoslaviji (‘60). Prvi evropski košarkaški superstar. Koraćevim igračkim vrhuncem je period prve polovice šezdesetih. Svake od tih sezona, Radivoj je kolosalan. Ja sam se ipak odlučio za sezonu ‘65. Iz više razloga:
1. “Žućko” je vodio OKK Beograd i do trećeg polufinalnog učešća u Kupu Šampiona ‘65. U susretu osmine finala protiv švedskog Alvika, Korać ubacuje 71 koša u prvoj, zatim 99 u drugoj tekmi. Nitko ovo nije nadmašio, kao ni prosjek od 55 koševa po susretu u jednoj sezoni najprestižnijeg evropskog natjecanja.
2. Korać je iste sezone predvodio i državni tim do familijarnog srebra na Evropskom prvenstvu u Moskvi. Tamo postaje prvim igračem koji triput uzastopce osvoji titulu najboljeg strelca Eurobasketa. U 9 susreta, postiže 193 koša, uz šut iz igre 48% i penale 89%. Eurobasket je za Koraća najuspješnijim natjecanjem - prosjek koševa na 4 šampionata koja je odigrao, iznosi gotovo 25 po susretu.
3. Sedma i posljednja titula najefikasnijeg igrača domaćeg prvenstva, Koraćev je šlag na tortu. Iako nije ostvario rekordan prosjek koševa, a premijernom titulom prvaka se dičio Zadar, “Žućko” u 22. kola Prve Savezne lige ubilježi ukupno 695 koševa, što je još jedan rekord.
Mogao bih izvući još pokoju zanimljivost o Koraću jer je on, sasvim jednostavno, jedinstven. Ako je Toni ‘90 bio vanzemaljcem, Korać je šezdesetih bio nezamislivom mašinerijom, plimnim valom domaće košarke. Njegov revolucionarni značaj nije ništa manji od Kukočevog, a bilo mu je nešto teže do medalja na velikim takmičenjima, zbog neuporedivo skromnijeg igračkog kadra koji ga je okruživao.
Koševa na Evropskim prvenstvima:
845     Radivoj Korać
660    Krešimir Ćosić
652     Dragan Kićanović
625     Dražen Dalipagić
600     Dražen Petrović
 

ljubi vas tata...

[souly]

i još jedna stvar - moje knjige nisu tuđe... one su naše braćo...

[steva cenejac]

Souly - a Krka i Eurochallenge 2011?

 

Razapnite me slobodno, ali znate li koliko su naslova u evropskim Kupovima osvojili klubovi iz bivše države nakon raspada iste. Odgovor je - samo jedan (Olimpija Ljubljana ‘94).

[souly]

priznajem greška... ali...

eurochallenge??? WTF? ja san ovo pisa pre jedno 5-6 godina... a eurochallenge je neusporediv i sa Kupom Koraća koji je bio bar 10x jači svojevremeno...

steva ima 1 bod više

[bounty hunter]

Današnji NIN, intervju Draženove majke -

 

 

Prvi deo vojske Dražen je služio u Puli, a Partizan je poslao dve bliznakinje da ga dovedu u Beograd. Zaista se desilo da je dobio prekomandu u Beograd i tada je trenirao sa Partizanom. Hteli su ga blizu sebe.

 

 

 

Kakav je kralj bio Siske.

[Ne sam Safete]

"Nin" u ruke - odlican intervju sa Biserkom Petrovic, Drazenovom majkom!

 

Spoiler

U prvi tim uveo ga je legendarni Moka Slavnic.Na opste iznenadjenje tadasnjih prvotimaca, bivsih reprezentativaca, na trening je doveo 15-godisnjeg klinca i rekao: "Ovo je Drazen Petrovic,od sada cete njega slusati na terenu. "Zaista je tako bilo",prica Biserka. Moka mi je govorio koliko mlijeka mora popiti, kakva mu ishrana mora biti ...

 

Iako (sa razlogom ili ne) osporavan Moka kao trener nije morao nista vise da uradi u zivotu!

 

 

Današnji NIN, intervju Draženove majke -

 

 

 

 

 

Kakav je kralj bio Siske.

Manitua mi i Moka