Jump to content


Photo
- - - - -

Kriza Evra


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
459 replies to this topic

#451 Sapunar

Sapunar
  • Banned
  • 2,066 posts

Posted 26 November 2012 - 10:12

Pravo, pravda i državni dugovi
by Nebojsa Katic
Državama koje nisu bile u stanju redovno da otplaćuju dugove bilo je omogućeno da ih delimično otpišu i reprogramiraju. Ta nepisana pravila su usvojena i važe na globalnoj ekonomskoj sceni poslednje tri decenije. Reprogram nikada nije bio lak, imao je i svoju skrivenu političku dimenziju, ali su države uspevale da posle otpisa dela dugova ponovo normalno funkcionišu.

Ova ustaljena praksa preti da bude radikalno narušena presudom njujorškog sudije Tomasa Griza, presudom koju je 26. oktobra ove godine potvrdio i američki Kasacioni sud. U tom sporu izgubila je Argentina a dobili su oni njeni kreditori koji se nisu pridružili kolektivnom reprogramu argentinskog duga. Iako proces još uvek nije okončan, njegove potencijalne posledica su zabrinjavajuće, bez obzira na krajnji ishod spora.

Saga počinje 2001. godina kada je Argentina prestala da servisira svoje dugove i kada je počeo dugi proces njihovog restrukturiranja koji je obavljen u dve faze - 2005. i 2010. godine. Argentina je time reprogramirala oko 94% svojih dugova, budući da je najveći broj kreditora prihvatio uslove reprograma i otpis dugova koji je sa tim išao. Mali broj kreditora koji su reprogram odbili, pokušao je svoja potraživanja da namiri sudskim putem i u celom iznosu. Ovo što se danas događa je epilog te sage. Ako presuda ostane i realizuje se, Argentina će ovim kreditorima morati da isplati pun iznos duga.

Preskočiću brojne i kompleksne tehničke zavrzlame ove presude i fokusiraću se samo na njenu suštinu, logiku i potencijalne posledice.

Kada su dugovi po kreditima u pitanju, sudovi su izbegavali da presude protiv suverenih država i da stanu na stranu poverilaca. To je razlog zbog koga su države-dužnici uspevale da izbegnu plenidbu svoje imovine i novca po svetu. Pretnja je uvek bila prisutna ali se gotovo nikada nije i realizovala. Za to ili nije bilo sudskog osnova - sudskog dokumenta na bazi koga bi plenidba dobila legalitet, ili ako je presuda i postojala, njeno sprovođenje je u praksi bilo gotovo nemoguće.

Pravna praksa je prihvatila, manje ili više eksplicitno, da su države suverene, da su specifičan dužnik i da se razlikuju od korporacija, na primer. Iako zakleti tržišni fundamentalisti takvu logiku ne prihvataju, iako na prvi pogled može izgledati da su oni ovde u pravu, problem je složeniji nego što izgleda.

Korporacija koja ne može uredno da servisira svoje obaveze ili je proglasila bankrot i traži reprogram dugova, raspolaže moćnim oružjem. Ako se reprogram ne prihvati, korporacija će se ugasiti, a sa njom i obaveze. Poverioci će se naplatiti iz preostale imovine, ako je ima, i tom prilikom će pretrpeti velike gubitke. U interesu je poverilaca da budu fleksibilni, da pažljivo izračunaju posledice svojih akcija i da, najčešće, svog dužnika održe u životu. Kreditori su prisiljeni da vode računa i o interesu dužnika, pa zato postoji kakva-takva ravnoteža pregovaračke moći obe strane.

Države-dužnici ne mogu nestati, pa ako se izuzme slučaj Nju Faundlenda, države ne mogu prestati da postoje kao posledica svoje prezaduženosti. Njihov kapacitet da dugove vraćaju je neograničen, bez obzira na posledice po njih i njihove stanovnike. Države neograničeno traju, imaju mnogo više različitih oblika imovine od one koju imaju korporacije, i najvažnije, imaju poreske mehanizme kojima mogu naterati svoje građane da (posredno) pomažu vraćanje državnih dugova. Snaga kreditora je zato balansirana isključivo i samo suverenitetom dužnika, pod uslovom da taj suverenitet nije doveden u pitanje.

Za države koje su postale nesolventne, otpis i reprogram dugova je jedini put da se izbegnu finansijsko uništenje, kao i politički i socijalni haos koji sa tim idu. Finansijska kriza pogađa mnogo veći broj ljudi i pogađa ih mnogo teže no što kriza može pogoditi korporacije i njene zaposlene. Za kreditore to nije prevelik problem, jer oni (ako im sudovi to dozvole) mogu strpljivo i beskonačno nastaviti da cede države, bez obzira u kakvom stanju se one i njihovi građani nalaze. Kašnjenje i usporeno plaćanje se mogu kompenzirati sve većim i većim kamatama.

Finansijska tržišta prepoznaju različite kreditne rizike država i kvantifikuju ih kroz kamate. Što su države rizičnije, to su kamatne stope koje kreditori traže veće. Visoke kamate koje rizične države plaćaju imaju samo jedan cilj – da kompenziraju rizike i gubitke ako do otpisa dugova dođe.

Ako sudovi sada odluče da su države u istoj poziciji kao i svi drugi dužnici, da moraju vraćati dugove u celosti, uvek i po svaku cenu, onda nema potrebe za diferenciranjem u visini kamata, jer rizika tada, zapravo i nema. U tom slučaju bi sve države trebalo da plaćaju iste ili slične kamatne stope. Sve preko toga bila bi pljačka dužnika.

Logika koju sam ovde izneo je verovatno implicitni ekonomski razlog za pravnu praksu koja je preovlađivala godinama. U svetlu te logike, američka presuda je krajnje sporna i narušava nešto što je do skora bio tabu. .

Da li iza ove presude stoji nešto više od ekscetričnog sudije i njegovog pojednostavljenog viđenja obligacionih odnosa i ignorisanje pravnog i ekonomskog konteksta vezanog za argentinski reprogram? Nevolja je što je presudu sudije Griza podržala i viša sudska instanca koja ne može biti nesvesna svih posledica ovakve odluke. Ovde nije u pitanju samo nemoguća pozicija u kojoj se sada nalaze Argentina i većina njenih poverilaca koji su na reprogram pristali. Reč je i o svim budućim reprogramima do kojih će neminovno doći.

U novom ambijentu koji se možda stvara, pozicija kreditora se dramatično ojačava i on se oslobađa svake odgovornosti i rizika vezanih za kredite koje daje državama. Kreditori će biti destimulisani da pomognu dužniku da iz krize što pre izađe. Ako bi to i uradili, uslovi po dužnika će biti lošiji nego što je to ranije bio slučaj. Svaki otpis dugova će biti taman toliki da se glava održi iznad vode samo neko vreme. Ustupci će biti minimalni, i dužnik će ići iz jednog reprograma u drugi.

Da li je moguće da se ovom presudom čini presedan koji će postati pravilo i koji će ogroman broj država dovesti u tešku poziciju? A ako postane pravilo, da li će se ono baš striktno primenjivati, ili će neke nove presude tolerisati prijateljske i poslušne države, a kažnjavati neposlušne? Da li će presude koje donose sudovi malih država moći da se sprovedu, ili će to biti privilegija samo moćnih država i njihovih sudova? Da li se na ovaj način uvodi još jedna politička batina prerušena u ekonomsko-pravni princip?

Samo iracionalni optimisti mogu verovati da će Srbija, u ne tako dalekoj budućnosti, izbeći novo reprogramiranje dugova. Bilo bi zato mudro da srpska vlada pažljivo prati njujorški proces i da iz njegovog epiloga izvuče zaključke. Oni će se ticati ne samo budućnosti Argentine, već i Srbije i sličnih zemalja.


#452 Sapunar

Sapunar
  • Banned
  • 2,066 posts

Posted 22 December 2012 - 17:33

http://nkatic.wordpr...ica-i-nakovnja/

 

Srpska privreda između čekića i nakovnja

22/12/2012 od Nebojsa Katic

Centralne banke SAD i Velike Britanije najavljuju veliki zaokret u vođenju monetarne politike. Umesto dosadašnjeg fokusiranja na visinu stope inflacije, akcenat će se pomeriti na stimulisanje zaposlenosti i na privredni rast. Stavljajući problem nezaposlenosti danas u prvi plan, sve velike ekonomije tome žrtvuju i do juče vladajuću monetarnu doktrinu. To je ogromna, tektonska promena. Srpska ekonomska politika se međutim ne menja. Ona ostaje nepokolebljivo neoliberalna, pravoverna, čvrsta i istrajna – do potpune ekonomske propasti.

Decenijama unazad, doktrina centralnih banka zapadnih zemalja počivala je na stavu da je zadatak centralne banke da brine o stabilnosti cena, a da su zaposlenost i privredni rast u domenu vlade i samoregulišućeg tržišta.(1)

Logika monetarne neutralnosti centralne banke počivala je na uverenju da se štampanjem novca pre stiže do inflacije nego do privrednog rasta, te da od štampanja novca ima više štete nego koristi, pogotovo dugoročno.

Tehnika koju je najveći broj centralnih banaka do sada primenjivala oslanjala se na tzv. ciljanu inflaciju. Banke bi određivale raspon dozvoljenog kretanja inflacije, a zatim bi shodno tome, otvarale ili zatvarale novčanu slavinu, neobazirući se na kretanja u realnoj ekonomiji.

Američka centralna banka sada najavljuje da će se fokusirati na visinu stope nezaposlenosti i da će kamate držati na nivou blizu nule, sve dok se stopa nezaposlenosti ne spusti ispod 6.5 procenata. Nije sasvim jasno kako će banka reagovati ako u tom procesu dođe do naglog rasta inflacije, ali to za trenutak nije previše važno. Ključni signal je poslat – zaposlenost nije samo prvi prioritet vlade, ona postaje i prioritet centralne banke. Ovako jasna poruka bi trebalo da ohrabri i investitore i potrošače. Za svakoga ko prati monetarna zbivanja, ovo nije samo promena monetarne politike, ovo je promena paradigme.

Vlada Srbije, a ni Narodna banka Srbije (NBS) ne najavljuju ništa što može pomoći rastu zaposlenosti. Katastrofalno stanje zaposlenosti i recesija u kojoj Srbija efektivno obitava već četvrtu godinu, njih kao da se ne tiču. Manje ili više eksplicitno, rast zaposlenosti se sada najavljuje tek za 2014. godinu.

Za razliku od SAD gde se stopa nezaposlenosti kreće oko 8 procenata i smatra se previsokom, u Srbiji je ona iznad 25 procenata i taj problem se doživljava kao usud za koji niko nije kriv. Bar tako sledi iz onoga što vlada Srbije i NBS govore i rade.

Vlada je ponosna na svoj plan smanjivanja budžetskog deficita i na planirano realno smanjivanje budžetske potrošnje. Domaći ekonomisti uglavnom iskazuju skepsu prema realnosti ovakvog budžetskog planiranja ali ne i prema njegovoj logici i ciljevima. Svi se takmiče u iskazivanju budžetske ortodoksnosti, kao da su se zakleli na vernost MMF-u. Uostalom, oni znaju da ih samo pravovernost i može dovesti do sinekure u nekom od lukrativnih državnih saveta.

No, na ključno pitanje niko ne nudi odgovor, ako se odgovor uopšte i traži. Ako građani sve manje troše, ako privreda ne investira, ako stranci ne dolaze, ako je u takvoj situaciji budžet restriktivan, odakle onda može doći privredni rast?

Jedini mogući odgovor je da se rast može podstaći monetarnom politikom, dakle snižavanjem kamatnih stopa, a time i podsticanjem potrošnje i investicija. To je logika na kojoj sada počiva ekonomska politika zapadnih država. Iako sam veoma, veoma skeptičan prema mogućnosti da se iz recesije brzo izađe oslanjanjem samo na instrumente monetarne politike, bar ohrabruje činjenica da se problemu nezaposlenosti konačno poklanja pažnja. (2)

Za razliku od drugih centralnih banaka koje svoju monetarnu politiku menjaju, NBS ne haje nizašta što se u realnoj ekonomiji događa. I to tako radi već desetak godina. Toj pravovernosti i konzistentnosti gotovo da nema ravne. NBS i sada kani da istraje na politici visokih kamatnih stopa i jakog dinara – sve do potpune propasti domaće ekonomije.

NBS je i dalje fokusirana na inflaciju, i dalje nastavlja da podiže kamatne stope, i dalje nije u stanju da suzbije inflaciju, i dalje nije u stanju da objasni šta to zapravo radi. A i ne mora. Konačno, NBS suštinski ne odgovora nikome i može činiti šta joj je volja, pod uslovom da ima podršku MMF-a za politiku koju vodi. A takvu podršku NBS ima. Tu počinje i tu se završava svaka rasprava u vezi sa monetarnom politikom Srbije kao i njenim ekonomskim suverenitetom.

Srpska privreda nastavlja da živi svoju nesreću, između čekića visokih kamata i na nakovnju ortodoksne budžetske politike. To nije ni kaljenje, ni kovanje, ni oblikovanje – to je ubijanje ekonomije. Domaći ekonomski stratezi i njihovi savetnici nemaju ideju o tome kako da podstaknu ekonomski rast i državu izvuku iz krize, i to se mora glasno reći.

——————————————————————————————————————————————————-

(1) Američka centralna banka (FED) je jedna od retkih koja je među svoje ciljeve i ranije uvrstila maksimiziranje stope zaposlenosti, ali to nikada nije bio i jasno kvantifikovani cilj.

(2) O razlozima svog nepoverenja u monetarni lek za izlazak iz krize sam pisao u tekstovima:

http://nkatic.wordpr...as-rekao-kejnz/

http://nkatic.wordpr...cijalne-drzave/



#453 zg76

zg76
  • Members
  • 526 posts

Posted 06 February 2013 - 22:53



#454 Sapunar

Sapunar
  • Banned
  • 2,066 posts

Posted 07 February 2013 - 10:01

narvno da se to desava, evroelite odrekle su se proizvodnje. sektor usluga je premali da bi svi bili zaposleni



#455 Istria

Istria
  • Members
  • 14 posts

Posted 02 March 2013 - 14:53

Činjenica je da mi mali ljudi ne možemo utjecati na situaciju koja se dešava u Evropi i njenoj ekonomskoj situaciji koja je iz dana u dan sve gora. Mislim da niti nama na području bivše nam zajedničke države ne cvatu ruže. Teško je bilo do sada, a mislim da će biti još teže u bliskoj budućnosti. Svaki dan gledamo kakva je tečajna lista i pratimo kako se kreću valute, naročito evro. Ma kako god završilo to stanje, treba se boriti za pozitivne promjene, jer u suprotnom nas čeka prava propast...


Edited by DJ_Vasa, 04 March 2013 - 00:38.
Uklonjen link


#456 rikelme

rikelme
  • Members
  • 85 posts

Posted 26 April 2013 - 00:21

Procena iz Berlina: evro - još pet godina

 

Procena iz Berlina: evro - još pet godina

 

Mnogi nemački mediji preneli su rezultate ankete sprovedene među građanima šest najvećih zemalja Evropske unije – o njihovom poverenju u tu zajednicu. Te rezultate je prvi objavio britanski dnevnik „Gardijan“
„Dužnička i ekonomska kriza u Evropi ostavlja tragove“, piše tako Špigel onlajn, „sve više građana okreće leđa Evropskoj uniji. Anketa je pokazala da je poverenje građana u institucije EU na najnižem nivou u njenoj istoriji (…) Brojke je analizirao Evropski savet za spoljne poslove EFCR: samo u Španiji i Velikoj Britaniji je skepsa prema Evropskoj uniji još veća nego u Nemačkoj. Anketa se inače temelji na brojkama iz 2012. godine. U Španiji, gotovo tri četvrtine građana više nema poverenja u EU. Samo 20 odsto njih navodi da je kod njih prisutna tendencija da veruju u njene institucije. Još pre dve godine, 65 odsto građana Španije je verovalo u EU.“
 
„Španci trenutno gaje veći pesimizam i od Britanaca, među kojima 69 odsto građana ne veruje u institucije EU – 2007. je u Velikoj Britaniji bilo samo 50 odsto takvih skeptika – i to je bio i evropski rekord. U Nemačkoj 59 odsto ispitanih ne veruje u pomenute institucije – a pre finansijske krize je baš toliki broj građana verovao u njih. Ako se tome dodaju i brojke od pre pet godina, pokazuje se da je skepsa bitno porasla otkako je počela kriza evra, jer pre početka te krize samo 36 odsto Nemaca nije imalo poverenja u EU. U Italiji se nepoverenje gotovo udvostručilo – na 53 odsto.“
 
U pet od šest zemalja nepoverenje je ubedljivo jače od poverenja, osim u Poljskoj, gde još postoji euforija zbog pristupa Evropskoj uniji i činjenice da je ta država profitirala od novca iz Brisela. Ali, i u toj zemlji je poverenje u EU žestoko poljuljano i postoji samo među 48 odsto građana. Šef kancelarije ECFR u Madridu Hoze Ignasio Toreblanka, kaže da je šteta tako velika da nema razlike da li je reč o građanima iz zaduženih država ili iz država-poverilaca. Osim toga, građani sada smatraju da se njihove nacionalne demokratije podrivaju načinom na koji se postupa sa krizom evra.“
 
A portal ekonomskih stručnjaka Dojčland mitelštadns nahrihten prenosi i najnovije informacije koje ukazuju na mogući dalji razvoj događaja. „Kaj Konrad, savetnik nemačke vlade za privredu, daje evru još najviše pet godina života. Kurs štednje ne funkcioniše, otpor u najvećem broju zemalja evrozone će rasti, tvrdi on. I predsednik Komisije EU Barozo kaže da dalje mere štednje nije više moguće sprovoditi. To sve izgleda kao najava temeljitih promena u Evropi – Izgleda da se Angela Merkel i Žoze Manuel Barozo mentalno već pripremaju za kraj evra.“
 
„Aktuelni podaci Eurostata pokazuju da je i pored štednje javni dug u 21-oj od 27 zemalja Evropske unije porastao. Ni Francuska ni Španija ove godine nisu uspele da ostanu ispod tražene granice deficita – ali umesto da traži još veću štednju, predsednik Naučnog konsultativnog saveta Nemačkog ministarstva finansija Kaj Konrad sada – što je iznenađenje – traži da se odustane od kursa štednje u Evropi. A Konrad nije bilo ko: on je glavni savetnik vlade za ekonomska pitanja. Države imaju slobodu da se zadužuju onoliko koliko hoće – pod uslovom da za te dugove same i odgovaraju, kaže Konrad, koji smatra i da bankarski sektor treba da bude otporniji na krize: najbolje je da se banke sasvim povuku iz državnog finansiranja.“
 
„Na pitanje da li se on to zapravo zalaže za povratak nacionalnoj državi, Konrad je rekao da mu je važna Evropa, a ne evro. Evru srednjoročno gledano dajem samo ograničene šanse da preživi. Teško je navoditi konkretne brojke, ali pet godina (je rok koji) zvuči realistično, kaže Konrad. Time prvi put iz štaba koji savetuje nemačku vladu čujemo da evro više nije dugoročni projekat. Već dugo se nagađa kako bi Angela Merkel mogla da napusti evro, a ova neuvijena procena iz krugova bliskih njenoj vladi potvrđuje pretpostavke prema kojima ona ima plan B – izlazak iz evrozone.“
 
Pripremio: Saša Bojić
Odg. urednik: Ivan Đerković

Edited by rikelme, 26 April 2013 - 00:22.


#457 zg76

zg76
  • Members
  • 526 posts

Posted 30 April 2013 - 14:17

Istina o štednji i potrošnji



#458 JimmyM

JimmyM
  • Members
  • 94 posts

Posted 05 October 2013 - 15:26

Dominanta valuta na svetu ostaje dolar čiji je udeo u svetskom obrtu 87 odsto. To je za dva procentna poena više nego 2010.

Drugo mesto ima evro, čiji udeo je, usled dugotrajne finansijkse krize, pao na 33 odsto, sa 39 pre tri godine.

 

http://www.b92.net/b...9&nav_id=751593

 

^_^

 

 

 

Evro gubi pozicije svjetske rezervne valute – upozoravaju ekonomski analitičari. Kriza u evrozoni ne jenjava, pa su zemlje u razvoju smanjile udio rezervi u valuti EU za 45 milijardi dolara, što je ekvivalentno procentu od šest odsto.

 

Odnos valutnih rezervi zemalja u razvoju je sljedeći: u dolarima se čuva 62 odsto rezervi, a u evrima – svega 24 odsto.

 

Za evropsku novčanu jedinicu to je najslabiji pokazatelj u toku posljednjih deset godina.

 

 

http://www.capital.b...-gubi-pozicije/

 

Ako ćemo preciznije dolar je sa 61.8% iz 2010 porastao na 62.2% u 2013 u deviznim trezorima. U transakcijama, dolar je porastao sa 85% na 87%, dok se evro srušio sa 39% na 33%. :angry:

 

Jav, jav, jav, danas sam nešto mnogo fensi raspoložen, toliko sam raspoložen da moram da pozdravim Andurilka i bruslijčića, moje drugare i velike stručnjake u pokušaju ^_^

 

Živela ekonomija, živelo srBsko znanje, živeo Ron Paul i antiglobalistička agenda :heart:

 

P.S. Svratih do Srbije, pa rekoh da se javim promašenoj uvaženoj eliti. :heart:



#459 JimmyM

JimmyM
  • Members
  • 94 posts

Posted 11 October 2013 - 21:41

Kineski juan ispao iz prvih 10 valuta sa kojima se najviše trguje B-)
 

 

 

Yuan slips in ranking as a world currency

china_yuan_166201895_35089615.jpg
 

The yuan lost ground to the Thai baht to rank as the 12th-biggest world currency in August.
 
Inbound and outbound yuan payments by entities outside of Hong Kong and the mainland fell to a four-month low in August, as fewer people chose to settle deals using the currency, especially in London and Singapore, according to financial clearing firm SWIFT.

 

The yuan lost ground to the Thai baht to rank as the 12th-biggest world currency in August, accounting for 0.84 per cent of global payments in terms of value. A month earlier, payments using the yuan hit a record high, pushing it up to the 11th place in the ranking table.

 

In a push to globalise its currency, the central government has been striving to open its doors wide to foreign trade and encourage trade partners and individual customers to pay in yuan.

 

Offshore buyers purchasing from suppliers in China, and offshore sellers into the market are now able to pay and receive yuan for their goods much more efficiently after regulators loosened rules.

However, the trend was reversed in August, with the value of payments declining significantly as customer-initiated and institutional payments using yuan outside Hong Kong and the mainland fell to the lowest level by value since April. The value also decreased in Hong Kong and on the mainland.

 

"The decrease [for the non-China region] was mainly from London and Singapore," SWIFT said, adding that holidays could be an explanation.

 

"CNY (Chinese yuan) activity had never been so high in the three months before May [due to seasonal factors]."

 

Its increased market share was mainly at the expense of Singapore. Meanwhile, Switzerland, France and United States all saw slight declines in their market share.

 

 

http://www.scmp.com/...-world-currency

 

 

A bejaše i osmi pre samo par meseci. :wub:

 

Da vidimo - evro ga duva, juan ga duva, a dolar nam raste li raste, ljubi ga Jimmy tako moćnog... ^_^ Gde je onaj kolaps koji propali provereni intelektualci u pokušaju najaviše ovde? ^_^

 

E zato je Jimmy za moje divne drugare ovde Uncle Scrooge! :heart:

 

Obožavam kad sam ovako najbolji, ljubi me ženče pametnog i lepog :wub:



#460 Stari Vujadin

Stari Vujadin
  • Members
  • 2,215 posts

Posted 17 September 2014 - 00:46

Moze li neko lepo da mi objasni prednosti sto imamo nasu valutu koja je variabilna u odnosu na evro i sta je bolje imati svoju valutu koja je vraiabilna ili koja je fiksna ili da nemamo valutu nego da predjemo na evro?