Jump to content


Photo

Srpska desna strana


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
92 replies to this topic

#1 vladan

vladan
  • Members
  • 25,392 posts

Posted 05 March 2003 - 23:11

Da li je željeno rušenje miloševićevog režima kao svoju neželjenu ali neminovnu posledicu otvorilo prostor za bujanje desnog ekstremizma?

Ekstremizam u Srbiji | 05. mart 2003.

U Beogradu je 5.marta održan okrugli sto posvećen ekstremizmu u Srbiji, u organizaciji Foruma za međunarodne odnose i Fondacije Fridrih Ebert. Učesnicima skupa obratio se i Dr. Vladimir Ilić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu i direktor zrenjaninskog Centra za razvoj civilnog društva.

U javnosti raširen odnos prema Petom oktobru, odnosno prema prethodnom režimu, dosta govori o odnosu prema ekstremizmu. Prenaglašavanje značaja Miloševića kao ličnosti, pridavanje najveće uzročne specifične težine njegovom delovanju, zanemarivanje strukturalnih pretpostavki socijalističke vlasti i njene izolacionističke spoljne politike odgovaraju obrascu «diktator-žrtve» i sadašnjoj oficijelnoj ideologiji kojom se legitimiše današnja jagma oko plena. Kao što se u Nemačkoj nekada nastojalo da se glavni teret krivice prebaci na Hitlera, da bi se rehabilitovale elite koje su podržavale nacistički program, ovde se Milošević proglašava za prevashodnog krivca, čime se skreće pažnja sa etničkog nacionalizma, onih koji su ga stvarali i širili, sa njegovih društvenih pretpostavki i sa njegovih rezultata. Na taj način se pitanje ekstremizma svodi na problem jednog čoveka, čime se zamagljuje otvaranje pitanja odgovornosti. Uloga Miloševića zamenjuje pitanje uloge elita, a razlika između Nemačke i Srbije jeste u tome što se u Adenauerovoj vladi nisu našli Hitlerovi saradnici, dok saveznici Miloševićeve i dr Karadžićeve politike danas vladaju Srbijom. Kao što konzervativni nemački istoričari preko osporavanja teze o Hitleru kao o slabom diktatoru pokušavaju da odgovornost sa elita i sa grupa prenesu na pojedinca, tako i današnji srbijanski analitičari preko zaokupljenosti ulogom Miloševića nastoje da spreče otvaranje bolnih ali nezaobilaznih pitanja.

Desni ekstremizam je do kraja osamdesetih godina bio suzbijan monopolskim levim komunističkim ekstremizmom. Danas je komunizam nepovratna prošlost, a ulogu ranijeg internacionalizma preuzeli su globalizatorski procesi. Budući da su oni neuskladjeni i po mnogo čemu protivrečni, dolazi do trvenja izmedju aktera; ove napetosti pacifikuje logika multinacionalnog kapitala, a snaži ih njegova kontinentalna ili regionalna homogenizacija. S obzirom na svoju nadmoć, globalizacijski procesi variraju izmedju “Trećeg puta” i konzervativnog liberalizma; njihova snaga lišava ih iskušenja fašizacije. Istočno-evropski etnonacionalizmi posebno su podložni iskušenjima fašizacije i drugih desnih oblika ekstremizovanja; najpoznatiji primeri ovih poslednjih su masovni ratni zločini i politika “etničkog čišćenja”. Napetosti izmedju vodećih svetskih protagonista globalizacije otvaraju odredjen, mada neveliki, prostor za manevrisanje ne samo domaćih liberala nego i desnih ekstremista; u svojoj navodnoj odbrani Evrope od američke dominacije ovdašnji ekstremisti zagovaraju svojevrsnu desničarsku viziju, bližu dr Gebelsovom vidjenju novog evropskog poretka u smislu bele Evrope Karla Velikog nego sadašnjem zapadno-evropskom desnom ekstremizmu, a posve udaljenu od visokih načela Evropske Unije. Navodno evropejstvo srbijanskih desnih ekstremista često jeste drugo ime za apologiju uskogrudog etničkog pa i verskog fundamentalizma, za samodovoljnost i za odbijanje saradnje sa susedima ili za osporavanje novih standarda na planu zaštite ljudskih prava. Dok je osnovni ideološki instrument evropskog neofašizma poricanje holokausta, ovde se kao analogon javljaju ratni zločini koje su počinili pripadnici vlastite grupe. Zločine su, po definiciji, uvek činili drugi. Ova vrsta srbijanskog “evropejstva” izražava se u anti-amerikanizmu i osporavanju regionalnih integracija, opravdavajući na taj način raniju etnonacionalističku politiku i sadašnja manje ili više oprezna zagovaranja ekskluzije drugačijih povezana sa zagovaranjem regresivnog razvoja, ili, bar, usporavanja društvenih reformi.

Srbijanski desni ekstremizam pokušava da koristi podele izmedju sila u meri u kojoj veoma smanjeni resursi zemlje uopšte omogućavaju relativno autonomnu spoljnu politiku. Posle Petog oktobra nije više isplativo na način dr Šešelja otvoreno uspostavljati kontakte sa opcijama koje predstavljaju političari poput Le Pena ili Žirinovskog. S druge strane, praktični uticaj evropskih podela vidi se u dosta jasnoj podršci pojedinih sila kandidatu desnice na predsedničkim izborima i u kontaktima sukobljenih frakcija beogradske vlasti sa inostranim činiocima, što je bilo posebno vidljivo u toku tzv. “DOSovskih afera”, kao što je bio slučaj sa “aferom Perišić”. Odsustvo iole ozbiljnijeg reagovanja evropskih sila na otvoreno aneksionističke izjave prema Bosni i Hercegovini koje je predsednik Jugoslavije dao u kampanji za izbor predsednika Srbije pokazalo je da Evropa u slučaju Srbije toleriše ono što ne bi trpela kada bi se pojavio bilo kakav signal nekih francuskih pretenzija prema Valoniji ili nemačkih prema Austriji. Kao da se smatra da je od balkanske zemlje nerealno očekivati ponašanje primereno savremenim evropskim kriterijumima. Ovakvim pristupom Evropa snaži ovdašnji desni ekstremizam i ne pospešuje stabilizaciju regiona. U ovom kontekstu, a s obzirom na unutrašnje prilike, možda nije nepovoljno što Srbija više ne predstavlja vitalno pitanje ni za jednu silu, što joj znatno ograničava mogućnost manevrisanja u spoljnoj politici. Na idejnom planu zagovaranje Americi protivstavljene Evrope obeležene desničarskim regionalizmom pogoduje onima medju ovdašnjim političarima koji bi želeli da u Evropu udju kao samosvojni i samodovoljni Srbi, a ne u zapadno-balkanskom paketu. Osnov za poricanje mogućnosti saradnje sa susedima koji su prirodni saradnici Srbije traži se u desnom evropskom anti-amerikanizmu, pri čemu srbijanska desnica u svom zalaganju za istrajavanjem neproduktivne rasparčanosti regiona, što je drugo ime za balkanizaciju, pokazuje uočljiv desničarski provincijalizam. Ovde protivnici nisu vlada SAD niti gastarbajteri, nego inorodnici u sopstvenoj zemlji i oni koji se protive fašizirajućim nastojanjima. Ne postoji strategija koja bi se ugledala na u Evropi izvedeno preplitanje francuskih i nemačkih poslova koje je učinilo nemogućim sukob izmedju ovih nacija.

Uporište za uskogrudi desni ekstremizam traži se u odnosu prema nekadašnjem internacionalizmu koji posve nalikuje pokušajima da se rehabilituje nacizam kao navodno razumljiv reaktivni odgovor na komunističku opasnost sa Istoka. Po ovome srbijanski ekstremisti podsećaju na neonaciste u Nemačkoj ili na Čurku u Madjarskoj i Tudora u Rumuniji, pri čemu nasledje nedavnih ratova čini znatno opasnijim njihov destabilizatorski potencijal. Nacionalizam se na Balkanu dokazuje preko ubijanja.

Etnonacionalizam, kao najrašireniji oblik desnog ekstremizma u današnjoj Srbiji, snaži se osećanjem nacionalne ugroženosti i strahom od brutalne privatizacije, odnosno strepnjama od masovnih otpuštanja i gubitkom sigurnosti velikih grupa stanovništva koje su objektivno nedorasle modernoj takmičarskoj tržišnoj privredi. U tom smislu slabljenje pretpostavki za nacionalistički ekstremizam umnogome jeste drugo ime za problem socijalnih prava, koja se u današnjim brojnim raspravama o ljudskim pravima u Srbiji uveliko zanemaruju.

#2 Wu shu

Wu shu
  • Members
  • 355 posts

Posted 05 March 2003 - 23:25

Da, mozda se moze reci da, poput pijanca, Srbija baulja levo-desno (nidge moga stana). Ono sto je meni mnogo vaznije od minornih (i manje minornih) pojava u politickom spektrumu je to da je Srbija danas jadno i bedno mesto za zivot. Nedavne poruke "zalutale", "postenogradjanina", dalje, kompletni opus Henrija Chinaskog, nove statistike po kojima 2/3 mladih zeli da napusti zemlju (ako moze)... dovoljno govore. Da ne navodim primer "S.Kovacevica". Ekstremizam jeste problem, ali je osnovni problem beznadezna i ocajna situacija najveceg dela stanovnistva. (Ili, drugacije receno, niko od "dijaspore" se ne vraca u Srbiju ne zato sto tamo postoji nekakav Obraz ili Srpski Oslobodilacki Front, vec zato sto nema ideju od cega bi tamo ziveo). Promasio sam malo temu, izvin'te.

#3 Guest_nikcevm_*

Guest_nikcevm_*
  • Guests

Posted 05 March 2003 - 23:50

steta, a tako nam malo nedostaje da bi bili obicna normalna drzava (sa problemima, velikim ali sve bi moglo da se resi).

p.s.
inace, ovo danas je bio skup bivsih komunjara najgore sorte, Z. Kovacevic, Mirko Tepavac!!! Uzas! Niakako da ih cujem da progovre koju i o njihovoj licnoj odgovornosti zbog ucesca, i to kao visokih funkcionera, u jednom totalitarnom sistemu.

#4 Vladap

Vladap
  • Members
  • 4,823 posts

Posted 06 March 2003 - 04:39

Pre su se ljudska prava postovala, tako da oni mogu da drze vekelu..
Za razliku od tih uvostenih komunjara koji smrde na naftalin, ovaj profesor pripada novoj gardi ubedjenih levicara, i sto je najvaznije, nekompromitovan je..Ne znam sta ce u drustvu tog olosa, ali sam coveka nekoliko puta slusao i ima svoje vidjenje i smatram da je to OK...

#5 Nesa

Nesa
  • Members
  • 173 posts

Posted 06 March 2003 - 10:14

Mislim da ovde nece biti samo fraza ako se kaze "sve je to posledica 50 godina vladavine komunista". Ova tema je prezvakana dosad hiljadu puta, pa zasto da ne jos jedanput.
50 godina vladavine komunista rezultiralo je gotovo potpunim gubljenjem nacionalne svesti kod Srba. I onda, kada je, krajem osamdesetih, ceo lazni komunisticki sistem pukao kao mehur od sapunice, Srbi su ostali da lebde u vazduhu. Drzava u koju su se zaklinjali je nestajala, nacionalne svesti nisu imali, pa nisu ni bili sigurni ko su ni sta su, Srbi ili Jugosloveni, za koju drzavu treba da se zalazu, za Srbiju ili Jugoslaviju, i za koga, za Slobu i njegovu neokomunisticku kliku ili za sebe i svoje potomstvo.
I onda su se, onako izgubljeni i jos uvek nacionalno nesvesni, podelili na ekstremne anacionaliste (manjina), koji se zalazu za prava svih naroda i "narodnosti" osim za prava Srba (oni su i pokrenuli ovu temu) i ekstremne nacionaliste (vecina), koji misle da ce zestinom svoga nacionalizma nadoknaditi 50 godina potiskivane nacionalne svesti (jedna vrsta su seseljevci-milosevicevci, a druga su ekstremne "religiozne" grupe (Obraz, recimo) - tipovi koji su u poslednjih nekoliko godina procitali par knjiga, kako je lepo primetio dr Radovan Bigovic, cini mi se, i sada su odjedanput veci pravoslavci od Patrijarha Pavla).
Meni su, iskreno, odvratni i jedni i drugi, i i jedni i drugi su krivi za sve ono sto nam se desilo. No, sto bi rekao Henri, ajde da pricamo o tome kako smo mi SADA propala zemlja (a usput velica gubitak svoje nacionalne svesti) kao da to nema nikakvu predistoriju.

[ Izmena poruke: Nesa na dan 2003-03-06 10:36 ]

#6 Brane

Brane
  • Members
  • 1,312 posts

Posted 06 March 2003 - 10:27

pravljenje paralela izmedju Milosevica i Hitlera moze samo nenormalan covek. To pogotovo vazi za stare, nepokajane komunisticke zlotvore koji ni u starosti ne samo da ne osecaju grizu savesti, izvinjenje prema naordu nego i dalje truju ovaj narod.

Svi pokusavaju da proture tezu da su Srbi fasisti i dr. Prvo se krenulo: ne mi hocemo samo Milosevica. Kad smo ga dali e onda su po Srbiji osvanuli plakati - SUOCI SE ! Pa sta sad jel krivica pojedinacna ili kolektivna ? Recite sta hocete...

Al mi Srbi smo sami krivi tome. Samo mi se upiremo da dokazemo nasu krivicu. Mi smo stvarno neki cistunci ! Sta mislite ima li u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu takvih ljudi i NVO-ova. Ja se slazem da se zlocin ne sme precutati ali tek kada svi iskreno govore o njemu, a ne ovako...

#7 sonjal

sonjal
  • Banned
  • 3,375 posts

Posted 06 March 2003 - 11:16

[quote]
Nesa:
sonjal:

"Mislim da ovde nece biti samo fraza ako se kaze "sve je to posledica 50 godina vladavine komunista".

------
Fraza jeste, ali ste pogresili izraz nije komunisti, vec "komunjare"-lopovi,primitivci i neuka celjad.
------
"Ova tema je prezvakana dosad hiljadu puta, pa zasto da ne jos jedanput.
50 godina vladavine komunista rezultiralo je gotovo potpunim gubljenjem nacionalne svesti kod Srba. I onda, kada je, krajem osamdesetih, ceo lazni komunisticki sistem pukao kao mehur od sapunice, Srbi su ostali da lebde u vazduhu. Drzava u koju su se zaklinjali je nestajala, nacionalne svesti nisu imali, pa nisu ni bili sigurni ko su ni sta su, Srbi ili Jugosloveni, za koju drzavu treba da se zalazu, za Srbiju ili Jugoslaviju, i za koga, za Slobu i njegovu neokomunisticku kliku ili za sebe i svoje potomstvo."
------
"Komunjarska" svest Milosevica,Mire i ostalih "komunjara" ,za razliku od pravih komunista Koce Popovica , mog oca i more onih koji su zaglavili "Goli otok".
------
"I onda su se, onako izgubljeni i jos uvek nacionalno nesvesni, podelili na ekstremne anacionaliste (manjina), koji se zalazu za prava svih naroda i "narodnosti" osim za prava Srba (oni su i pokrenuli ovu temu) i ekstremne nacionaliste (vecina), koji misle da ce zestinom svoga nacionalizma nadoknaditi 50 godina potiskivane nacionalne svesti (jedna vrsta su seseljevci-milosevicevci, a druga su ekstremne "religiozne" grupe (Obraz, recimo) - tipovi koji su u poslednjih nekoliko godina procitali par knjiga, kako je lepo primetio dr Radovan Bigovic, cini mi se, i sada su odjedanput veci pravoslavci od Patrijarha Pavla)."
------
Pravi komunisti su oni pravi, neki su umrli , a mozda ih ima jos po neki , ali su vrlo retki.Oni se svoje kulture i tradicije nisu nikada odrekli , jer su poreklom iz poznatih porodica , gde je kultura, ucenost i tradicija bila i ostala kao vrednost, a komunjare su zaboravile na sve, samo su gledali svoj licni interes ,dobit i profit .Nikako da spoznate ko je u ovoj zemlji ko?
---------

"Meni su, iskreno, odvratni i jedni i drugi, i i jedni i drugi su krivi za sve ono sto nam se desilo. No, sto bi rekao Henri, ajde da pricamo o tome kako smo mi SADA propala zemlja (a usput velica gubitak svoje nacionalne svesti) kao da to nema nikakvu predistoriju."

------
Vasi i jedni i drugi su "komunjare", a pravih komunista je bilo vrlo malo i oni su se rodili u bogatoj porodici, sa puno kulturne i vrednosne tradicije.Vi ih tendenciozno ignorisete, jer su oni bili i ostali pravi visokomoralni ljudi, bez velikog uticaja na "komunjare".

------

#8 Jr

Jr
  • Banned
  • 4,557 posts

Posted 06 March 2003 - 13:38

sonjal:
Pravi komunisti su oni pravi, neki su umrli , a mozda ih ima jos po neki , ali su vrlo retki.Oni se svoje kulture i tradicije nisu nikada odrekli , jer su poreklom iz poznatih porodica , gde je kultura, ucenost i tradicija bila i ostala kao vrednost, a komunjare su zaboravile na sve, samo su gledali svoj licni interes ,dobit i profit .Nikako da spoznate ko je u ovoj zemlji ko?


Ovo bih volio da mi malo obrazlozis? Mislis na one koji su dokazujuci da su jednako dobri komunisti kao i oni radnicko-seljacki ubijali svoju bracu (Tempo) ili se odricali zene-burzujke (pomenuti Koca Popovic)?

#9 sonjal

sonjal
  • Banned
  • 3,375 posts

Posted 06 March 2003 - 13:58

Jr:

Ovo bih volio da mi malo obrazlozis? Mislis na one koji su dokazujuci da su jednako dobri komunisti kao i oni radnicko-seljacki ubijali svoju bracu (Tempo) ili se odricali zene-burzujke (pomenuti Koca Popovic)?

sonjal:
Moj otac se odrekao svog oca burzuja tj. mog dede radnika, koji je sav kapital stvorio, a zene burzujke nije, ciji je deda imetak stvorio, tako sto je radio u Americi.
Za mog oca sva materijalna dobit je imala blagodet ali ne i uzivanje.Svi deca a i ostali koje je vaspitavao su samo morali da rade, a da uzmu samo koliko im je osnovno za zivot.

[ Izmena poruke: sonjal na dan 2003-03-06 14:00 ]

#10 Nesa

Nesa
  • Members
  • 173 posts

Posted 06 March 2003 - 14:35

Dakle ovo je ipak malo previse :lol:
Pa zar moderatori nisu zapretili da ce brisati sve besmislene postove?

#11 sonjal

sonjal
  • Banned
  • 3,375 posts

Posted 06 March 2003 - 14:48

Nesa:
Dakle ovo je ipak malo previse :lol:
Pa zar moderatori nisu zapretili da ce brisati sve besmislene postove?

sonjal:
Neso , pa ovo je za smeh i parodiju o nekada slavnim komunistima,
ali i o "komunjarama".
Moji pradedovi i dedovi su bili pravi ljudi i nisu imali izgradjen sistem
"poremecene vrednosti", jer su svoj kapital sami stvorili, dok je i moj otac stvarao i to sa drugima delio i govorio :
"Nema vise moje, tvoje, vec
zajednicko".
Sada ti je verovatno jasnija razlika izmedju komunista i komunjara.
Neso, poslusaj malo pesmu od Kuguarsa
Gde si bre covece?

[ Izmena poruke: sonjal na dan 2003-03-06 15:37 ]

#12 Guest_nikcevm_*

Guest_nikcevm_*
  • Guests

Posted 06 March 2003 - 15:14

Nesa:
Dakle ovo je ipak malo previse :lol:
Pa zar moderatori nisu zapretili da ce brisati sve besmislene postove?


Postoje dve mogucnosti, ili je Sonja na nivou deteta od 15 godina ili je ubedjena da se ovde pojavljuju iskljucivo deca od 10 godina. Ili nas jednostavno zavitlava sve ovde.

#13 sonjal

sonjal
  • Banned
  • 3,375 posts

Posted 06 March 2003 - 15:22

nikcevm:
"Postoje dve mogucnosti, ili je Sonja na nivou deteta od 15 godina ili je ubedjena da se ovde pojavljuju iskljucivo deca od 10 godina. Ili nas jednostavno zavitlava sve ovde."

LJudi ajde da se zezamo av , av, av...

#14 Eraserhead

Eraserhead
  • Members
  • 9,436 posts

Posted 06 March 2003 - 15:32

Ja zaista ne shvatam neka danasnja razmisljanja po kome se ista SKJ slika odnosa patrizani-cetnici sada obrce i svi komunisti su zli, prljavi i glupi, a ovi drugi su divni, dobri i inteligentni. Mislim da ona najvise govore o bliskosti komunistickog i nacionalistickog mozga i sustinskoj blizini tih ideja u jednom psiholoskom, da ne kazem psihijatriskom smislu.

Pitanje da li ce neko biti partizan ili cetnik se najcesce ipak svodilo na to ko ce prvi proci kroz selo. Kasnije je clanstvo u SKJ bilo osnov za bilo kakvo napredovanje ili karijeru.Biti clan SKJ ili komunista nije krivicno delo niti zlo.

Danas dolazimo do situacije da isti oni koji su protiv lustracije su za selektivno otpisivanje ljudi koji su bili clanovi SKJ sto je besmisleno.

Brane:
"Sta mislite ima li u Hrvatskoj, Bosni, Kosovu takvih ljudi i NVO-ova."

Da, ima ih, samo sto ih u Hrvatskoj nazivaju ispostavama "Srpskih obavjestajnih sluzbi" dok ih kod nas nazivaju placenicima CIA. To je isti zaostali, pecinski sistem rezonovanja, predrasuda i generalizacija.

#15 Gandalf

Gandalf
  • Members
  • 7,553 posts

Posted 06 March 2003 - 16:05

U ovoj zemlji niko nije bio komunista. Niko nikada. Mozda cak nije bilo ni Komunisticke partije. To, zapravo, i nije bila neka partija - sve sami frakcijasi i disidenti. Jedna banda i fukara razularena. Njih desetak-dvadeset najvise. Niko nije plakao za Titom. Niko nije stajao u redovima pred njegovim odrom. Ono na slikama su avetinje i
prokletinje nijedne, fotomontaze iz najboljih dana najtiraznijeg dnevnika u zemlji (premda se ni to nije desilo). I za citavih pola veka zasluzno je samo nekoliko dementnih generala koji ustrajavaju u svojoj fiksaciji da su nekada verovali u nesto. I nista nije valjalo.

I svi idu u crkvu i slave svece i praznike upravo onako kako su to cinili njihovi ocevi i dedovi (majke i bake takodje, dakako) i ostali, generacijama unazad. I svi su odrasli u gradjanskim, demokratskim porodicama. I svima su dede bile cetnici - u najboljem slucaju simpatizeri i jataci. I u Drugom svetskom ratu je pobedila jedna banda i fukara za koju je pitanje da li je bila antifasisticka. I cela istorija je fals. I trebalo bi napraviti Inicijativni odbor za izgradnju vrtica "Nikola Kalabic" ili jaslica "Dimitrije Ljotic". Jer niceg nije bilo. Niko nikada nije ucestvovao na sletu (mozda poneko, na silu, pod pretnjom puskom i gulagom), radnoj akciji, partijskom sastanku (osim ponekad, da im
baci knjizicu u lice i kvalifikuje se za disidenta), spevavao i pevao pesmice Titu, NOB i KPJ... Prosto, nije mi jasno gde je nestao sav onaj svet. Ili svakih 50 godina moramo menjati istoriju.

Nismo mi ti koji se stidimo zarad pripadanja/nepripadanja partiji ili pokretu vec narod nebeski kome se to sto se desilo nikada nije desilo. No smo pali s neba.