Ja pak smatram da je tada bilo puno lakse, ranih 90-ih. Kao sto je poznato Srbija je tada imala hrvatski i bosanski front. Tesko da bi ona bila u stanju da drzi i treci.
Duboko verujem da to znas, da je gospodin Tudjman pozvao I. Rugovu u Zagreb i predlozio mu otvaranje tkz "Juznog fronta", uz cvrsta obecanja da ce kosovski Albanci biti snabdeveni oruzjem i drugom logistikom ako pristanu na takvu zacrtanu strategiju. Pokojni Rugova je samo "doterao" svoju kravatu i bez reci napustio utanaceni prijem.
Tanja Torbarina, do tada naklonjena kosovskim Albancima, nakon toga je u nedeljniku "Danas" napisala onu jetku "karakteristiku, po secanju, "Znala sam da ljudi poticu od majmuna ali nisam znala da Albanci poticu od zeceva".Tudman je bio potpuno razocaran i ozlojedjen takvim odnosom I. Rugove.
A da je hteo, Rugova je mogao, sasvim je to sigurno,imao je tada velikog uticaja medju kosovskim Albancima, nagovoriti ih da se otvori "juzni front".
Kao sto je poznato, Srbija se dosta konsolidirala posle tih ratova i bila je puno opasnija kao vojna sila a imala je samo juzni front, to jest Kosovo. Ili sam ja u krivu?
Za Kosovo tj kosovske Albance Srbija je i tada bila, van svake sumnje, nadmocna. I daleko vise spremna, nakon tolikog ulozenog napora u dijabolizaciji svega albanskog, da mobilise velike snage za opsti rat protiv Kosova, tj. svega sto je albansko bilo u njemu.
Naravno da uzimam u obzir i "Bozicnu poslanicu" predsednika SAD Busha seniora, "do Kosova i nikako dalje". Bilo bi veliko pitanje stvarnog uplitanja SAD u mogucu kosovsku krizu tada, da se Srbija nije gadno umesala u bosansku kasapnicu i da se SAD nije "obrukalo" u obuzdavanju Mladicevih jedinica ( obracanje CNN Christiane Amanpour predsedniku Clintonu,"Mr Presaident..." zasto se nije interveniralo u tragediju, od UN zagarantovane sigurnosti enklave Srebrenice ?).
Sve u svemu, da parafraziram onu poznatu, "lako je biti general nakon poznatog finala kosovske krize...". Nije bilo tako jednostavno, kako se danas cini, odluciti se sta preduzeti pocetkom devedesetih? Badinter je priznao " pravo na napustanje Federacije" samo republikama ali ne i "konstitutivnim elementima federacije", iako vanustavno ukinutim. On se odlucio na "zateceno stanje".
I Adem Demaci je izrekao, u danima pregovora u Rambujeu, onu zlokobnu misao, nezadovoljan izostankom Referenduma, "da nam NATO ne treba jer Kosovo ima neke momke... "Kosova i ka do djem" ..." I tako omogucio Srbiji, u pruzenom ljubljanskom visenedeljnom timeoutu, dovlacenja dodatnog naoruzanja i regrutovanja najkrvolocnijih ubica sa neogranicenim pravom na zlocine. Kako je tek Hashim Thaqi bio smesan u pravdanju prekida pregovora izgovorom "...da trebaju mandat od naroda.." . Sa cijim su mandatom isli na pregovore ako se trebalo "vratiti" po mandat?
Moje je misljenje, poznavajuci Rugovu " iz blizine", da je verovao i da je imao viziju mirnog resavanja kosovskog pitanja sa ciljem sacuvanja mnogih i mnogih, mozda stotinak hiljada, mogucih zrtava. Ako nizasta drugo to je dovoljan razlog da se o njemu sudi pozitivno!