Jump to content


Photo

KK Partizan 2009/10.


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
46093 replies to this topic

#46081 teoNS

teoNS
  • Members
  • 4,663 posts

Posted 19 June 2010 - 19:08

Nasa prica se nastavlja.
Dogodine u Torinu. :ph34r:

#46082 glimmer twins

glimmer twins
  • Members
  • 40,295 posts

Posted 19 June 2010 - 19:11

Ko izadje zadnji neka ugasi svetlo. :ph34r:

#46083 Ridjis

Ridjis
  • Members
  • 37,708 posts

Posted 19 June 2010 - 19:32

Ево ја гасим светло :ph34r:
Mислио сам да сте (готово) сви оставили ороштајни пост од теме, ево онда нека колега запечати тему

Edited by Ridjis, 19 June 2010 - 20:05.


#46084 Albatross

Albatross
  • Members
  • 3,086 posts

Posted 19 June 2010 - 20:14

To bi bilo to, sto se tice 09/10...

- ekipa, koja nas nije osvojila na prvi pogled

- ekipa, kojoj nisu davane velike sanse i visoki dometi

- ekipa, od koje niko nije ocekivao da ponovi uspehe prethodnih

- ekipa, koja nije na vreme skupljena

- ekipa, koju posle pocetnih poraza, nisu zaboravili samo Grobari

- ekipa, kojoj smo "nasli", svi mi, milion mana

- ekipa, u kojoj na pocetku nista nije funkcionisalo

- ekipa, koja je bila strpljiva

- ekipa, koja je vredno trenirala

- ekipa, koja nas je trudom zadobila

- ekipa, koja nas je radom, borbenoscu, bespostednoscu, postepeno osvajala

- ekipa, koja je rasla iz dana u dan

- ekipa, koja je rusila sve granice, i subjektivne, i objektivne

- ekipa, koja je pokazala da ne postoje nepobedivi

- ekipa, koja je pokazala da KK Partizan i realnost, ne idu ruku pod ruku

- ekipa, koja je svima nama, pokazala da ne postoji nemoguce

- ekipa, koja je, jos jednom, dokazala, da ne igra novac

- ekipa, koja je uzimala rade volje ulogu autsajdera, i to uzvracala dvostrukom merom

- ekipa, kojoj smo pevali sat vremena, nakon poraza

- ekipa, zbog koje smo bili srecni, i kada su gubili

- ekipa, koja je dobijala aplauze i na gostujucem parketu

- ekipa, koja je naterala protivnike da se raduju

- ekipa, koja je za 0.6 sekundi, tim istim protivnicima, pokazala put od srece do tuge

- ekipa, koja nam je za tih 0.6 sekundi, suze zbog poraza, pretvorila u suze zbog pobede

- ekipa, zbog koje sam prvi put plakao

- ekipa, koja nam je dala krila

- ekipa, koja mi je oduzela mnogo zivaca

- ekipa, za koju je vredelo izgubiti te zivce

- ekipa, koja je srusila nase "unutrasnje" zidove

- ekipa, koja nam je pokazala, da iskrene emocije oplemenjuju

- ekipa, koja je pokazala zasto je KK Partizan clan (moje)nase porodice

- ekipa, koja nas je naucila, da razlicitost spaja

- ekipa, koja nam je pokazala, da bajke zaista postoje

- ekipa, koja nas je iz racionalizma prevala u romantizam

- ekipa, koja je inspirisala, i inspirisace potonje generacije

- ekipa, cije cemo uspehe, prenositi, sa kolena na koleno

- ekipa, cije cemo video zapise, gledati i kada ostarimo

- ekipa, cije cemo uspehe, prepricavati svojim potomcima, a oni svojim

- ekipa, koja je ojacala nase zajednistvo

- ekipa, koja nas je ucinila ponosnim i posebnim

- ekipa, uz koju smo disali

- ekipa, koja je finale u tri pobede, dobila sa dve

- ekipa, iz koje ne bi bilo posteno izdvojiti pojedinca

- ekipa, koja nije osvojila Evroligu, jer savrsenstvo, "realno", nije moguce

- ekipa, zbog koje smo sigurni, da ce vec sutra, "nemoguce" postati moguce



- ekipa, koja ce zauvek ostati u nasim srcima

Pera, Kecman, Bo, Aleks, Lee, Jan, Slavkan, Rasic, Bane, Braca, Mitrovic, Sinovec, Steva Milosevic...

Edited by HariHaler, 20 June 2010 - 10:23.


#46085 Hades & Persephone

Hades & Persephone
  • Members
  • 1,212 posts

Posted 19 June 2010 - 20:21

To bi bilo to, sto se tice 09/10...

- ekipa, koja nas nije osvojila na prvi pogled

- ekipa, kojoj nisu davane velike sanse i visoki dometi

- ekipa, od koje niko nije ocekivao da ponovi uspehe prethodnih

- ekipa, koja nije na vreme skupljena

- ekipa, koju posle pocetnih poraza, nisu zaboravili samo Grobari

- ekipa, kojoj smo "nasli", svi mi, milion mana

- ekipa, u kojoj na pocetku nista nije funkcionisalo

- ekipa, koja je bila strpljiva

- ekipa, koja je vredno trenirala

- ekipa, koja nas je trudom zadobila

- ekipa, koja nas je radom, borbenoscu, bespostednoscu, postepeno osvajala

- ekipa, koja je rasla iz dana u dan

- ekipa, koja je rusila sve granice, i subjektivne, i objektivne

- ekipa, koja je pokazala da ne postoje nepobedivi

- ekipa, koja je pokazala da KK Partizan i realnost, ne idu ruku pod ruku

- ekipa, koja je svima nama, pokazala da ne postoji nemoguce

- ekipa, koja je, jos jednom, dokazala, da ne igra novac

- ekipa, koja je uzimala rade volje ulogu autsajdera, i to uzvracala dvostrukom merom

- ekipa, kojoj smo pevali sat vremena, nakon poraza

- ekipa, zbog koje smo bili srecni, i kada su gubili

- ekipa, koja je dobijala aplauze i na gostujucem parketu

- ekipa, koja je naterala protivnike da se raduju

- ekipa, koja je za 0.6 sekundi, tim istim protivnicima, pokazala put od srece do tuge

- ekipa, koja nam je za tih 0.6 sekundi, suze zbog poraza, pretvorila u suze zbog pobede

- ekipa, zbog koje sam prvi put plakao

- ekipa, koja nam je dala krila

- ekipa, koja mi je oduzela mnogo zivaca

- ekipa, za koju je vredelo izgubiti te zivce

- ekipa, koja je srusila nase "unutrasnje" zidove

- ekipa, koja nam je pokazala, da iskrene emocije oplemenjuju

- ekipa, koja je pokazala zasto je KK Partizan clan (moje)nase porodice

- ekipa, koja nas je naucila, da razlicitost spaja

- ekipa, koja nam je pokazala, da bajke zaista postoje

- ekipa, koja nas je iz racionalizma prevala u romantizam

- ekipa, koja je inspirisala, i inspirisace potonje generacije

- ekipa, cije cemo uspehe, prenositi, sa kolena na koleno

- ekipa, cije cemo video zapise, gledati i kada ostarimo

- ekipa, cije cemo uspehe, prepricavati svojim potomcima, a oni svojim

- ekipa, koja je ojacala nase zajednistvo

- ekipa, koja nas je ucinila ponosnim i posebnim

- ekipa, uz koju smo disali

- ekipa, iz koje ne bi bilo posteno izdvojiti pojedinca

- ekipa, koja je nije osvojila Evroligu, jer savrsenstvo, "realno", nije moguce

- ekipa, zbog koje smo sigurni, da ce vec sutra, "nemoguce" postati moguce



- ekipa, koja ce zauvek ostati u nasim srcima

Pera, Kecman, Bo, Aleks, Lee, Jan, Slavkan, Rasic, Bane, Braca, Mitrovic, Sinovec, Steva Milosevic...

...ekipa koja te (nas) je podstakla i "nauchila" da pishesh ovakve postove :) :ph34r:

Edited by Hades & Persephone, 19 June 2010 - 20:21.


#46086 Plikuscht

Plikuscht
  • Members
  • 16,514 posts

Posted 19 June 2010 - 20:24

bejah tu neko vreme, pa i ja da se pozdravim sa znanim i neznanim ... za protekli deo zajednicke istorije/iskustva.

mnogi vec izvajase lepe reci o protekloj godini da nam prinesu jos lepse misli, pa ne bih pokusavao pronaci nesto autenticno po svaku cenu, jos manje ponavljao vec lepo receno. samo zelja za ubuduce, da forum i dalje adekvatno prati tim, i sa njim paralelno da svi ovde zajedno (kao i do sada) prolaze kroz i srecne, i radosne, i uspesne, ali i krizne momente, jer tek se u takvim vidi prava velicina cele ideje koja spaja ovu notorious grupu zaludjenika, u narodu i beloj knjizi znanoj kao fb92.

#46087 glimmer twins

glimmer twins
  • Members
  • 40,295 posts

Posted 19 June 2010 - 20:33

bejah tu neko vreme, pa i ja da se pozdravim sa znanim i neznanim ... za protekli deo zajednicke istorije/iskustva.

mnogi vec izvajase lepe reci o protekloj godini da nam prinesu jos lepse misli, pa ne bih pokusavao pronaci nesto autenticno po svaku cenu, jos manje ponavljao vec lepo receno. samo zelja za ubuduce, da forum i dalje adekvatno prati tim, i sa njim paralelno da svi ovde zajedno (kao i do sada) prolaze kroz i srecne, i radosne, i uspesne, ali i krizne momente, jer tek se u takvim vidi prava velicina cele ideje koja spaja ovu notorious grupu zaludjenika, u narodu i beloj knjizi znanoj kao fb92.


KKP je izdao saopstenje da, ukoliko ne nastavis da pises na st.topic-u, istupa iz svih takmicenja u sledecoj sezoni. :)

Pa ti sad vidi... :ph34r:

Edited by glimmer twins, 19 June 2010 - 20:34.


#46088 darkopfc

darkopfc
  • Members
  • 5,453 posts

Posted 19 June 2010 - 21:03

Attached File  janzakucava.jpg   192.19KB   25 downloads

Attached File  bo_leti.jpg   112.89KB   14 downloads

Attached File  bo_i_jan.jpg   102.65KB   12 downloads

Attached File  bane__kec_i_jan.jpg   83.14KB   12 downloads

Attached File  to_je_ta_ekipa.jpg   74.99KB   12 downloads

#46089 glimmer twins

glimmer twins
  • Members
  • 40,295 posts

Posted 19 June 2010 - 22:06

Posted Image

"Sad cu da zakucam i tebe u kos" :ph34r:

Posted Image

"Dal' da otkinem obruc ili ne"

Posted Image

"Jos najmanje 3 godine sam u Partizanu! :)

#46090 Stefan Lamza

Stefan Lamza
  • Members
  • 153 posts

Posted 20 June 2010 - 02:33

Ja prelazim na 2010/2011 a vi kako 'ocete :ph34r:))))))

Pozdrav svima i nadam se da ce i sledeci topik biti ovako zanimljiv i rekordan.

Mislim da ce sam Torino vredeti jedno 5000 stranica :))))

Edited by Stefan Lamza, 20 June 2010 - 02:53.


#46091 pazi,valjak gazi

pazi,valjak gazi
  • Members
  • 15,856 posts

Posted 20 June 2010 - 16:05

Nestala mi struja juce kad je pocela KZS na SOS-u :ph34r:....i evo tek sad sam pristigao da se i ja oprostim sa svetim ovosezonskim topicom....cao svima i pisemo se na novom :)

#46092 CrniGuja

CrniGuja
  • Members
  • 11,290 posts

Posted 20 June 2010 - 16:36

Bilo je zadovoljstvo diskutovati i razmenjivati misljenja na ovoj temi.
Vidimo se na novoj :ph34r:

Edited by CrniGuja, 20 June 2010 - 16:37.


#46093 mastro mostro

mastro mostro
  • Members
  • 1,602 posts

Posted 20 June 2010 - 18:29

Izvenredan uvodni post realnog za temu KKP 2010/11, me je opet celog protresao i podsetio koliko je prošla sezona Partizana bila nenormalno dobra, čini mi se neponovljiva, baš kao što sam i prošle godine u ovo vreme sa setom gledao odlazak TNT-a i mislio da njihovu magiju niko ne može ponoviti.

To što smo mi doživeli u prethodnih devet meseci ne može se novcem platiti ni rečima dočarati, niti se za to ikad klubu i igračima možemo zahvaliti i odužiti, mada sam siguran da i igrači isto misle kad je u pitanju njihova zahvalnost najboljoj košarkaškoj publici na svetu.

Imali smo veliku sreću, čast i zadovoljstvo da budemo svedoci toliko bitnih, teških, tvrdih, neizvesnih, važnih, spektakularnih utakmica i fantastičnih izdanja Partizanovih igrača sklopljenih u respektabilnu ekipu, koja je fascinirala sve, svojom snagom, brzinom, skočnošću, atletizmom, uigranošću, borbenošću, disciplinom, verom, kuražnošću, jedinstvom i predanošću u zajedničkom cilju: da igraju najbolje što mogu, daju sve od sebe i pokušaju da pobede uvek, svuda i svakoga u borbi za svaki trofej, bez izuzetka i kalkulacija.

Imali smo privilegiju da kroz utakmice u Pioniru budemo deo nezapamćenog transa od košarke koju su igrači igrali dok ih je verna publika bučno i znalački, bespogovorno podržavala, praveći tako zajedničke spektakle o kojima je Evropa „vuvuzelaški“ brujala.
Toliko mečeva, nakon čijih završetaka sam umornog i naježenog tela ali i nasmejanog lica, mislio kako od te večeri ne može više, bolje i spektakularnije, da bi me već sledeći okršaj demantovao nekom svojom novom posebnošću. Svaki meč koji sam odgledao uživo ove godine, bilo u hramu ili Areni, pamtiću zauvek, do sitnih detalja viđenog na parketu i doživljenog na tribini. O svemu tome sam pisao puno puta i ne bih se opet ponavljao u hvalospevima i odama, ali sam siguran da ću se rado vraćati na doživljene impresije.

Nakon NBA turneje, smrzli smo se doživevši poraze od Cibone, Zvezde i Unikahe, a sumnja u mogućnost tima je kulminirala nakon visokog poraza od Ritasa i Duletove neskrivene zabrinutosti. Onda su kockice počele da se sklapaju, navijači su zauzeli svoje borbene položaje, igrači su se trgli i „paklena mašina“ je iz stanja brundanja, štucanja i preskakanja počela da štekće kao šmajser, i zuji kada se turbina po potrebi uključi... a redom su na kolena nemoćno padali: Orlean, Olimpijakos, Efes, Ritas, Unikaha u Malagi... Pao u Atini, Barsa u Pioniru, Makabi u Nokiji i prepunoj Areni, osvojeni su Žućkov kup u tradicionalno crno-belom Čairu i prsten šampiona NLB-a u antologijskoj utakmici u zagrebačkoj Areni, a toliko priželjkivano parisko finale sa Barsom nam je iscurilo za par milimetara i delić sekunde. Sezona za film.

S obzirom koliko je dobro bilo nama koji smo sve te podvige proživeli gledajući s tribine ili ekrana, mogu samo da zamislim koliko je neopisivo fenomenalna i nezaboravna ova sezona bila igračima koji su to na terenu (a i van njega) odživeli, i sve te fantazije svojom igrom i zalaganjem proizveli i sa nama najvernijima podelili, i gde god nastavili svoje karijere, siguran sam da će ovu sezonu pamtiti i na nju biti ponosni celoga života.

U tom kontekstu ne mogu da verujem da kod igrača (pojedinih) postoji dilema da li da ostanu u timu i sledeće sezone, jer Partizan nije samo tim. Partizan je dokazano kultna institucija koja košarku shvata, radi i prezentuje na esencijalan način. Mi smo ekipa koja ne preza ni od koga, u kojoj je svako mnogo bolji igrač nego u nekoj drugoj sredini, naša je publika nenadjebiva, trener je najbolji evropski, igra je naraznovrsnija i najinteligentnija, zalaganje i želja su najveći. Sportom se (nekad) počinjalo baviti nadajući se i maštajući da će se desiti upravo ono što se desilo igračima Partizana u ovoj sezoni: trofeji, finala, erupcije navijačkog oduševljenja, veličanstvene pobede, igrački napredak, zdrava timska atmosfera požrtvovanja i nesebičluka, individualna nadgradnja kroz kvalitetan i osmišljen naporni rad, koševi u poslednjoj sekundi, drugarstvo, ljubav, podrška, poverenje...

Nadam se da će igračima, koji se premišljaju listajući basnoslovne ponude evropskih bogataša, njihovi „brižni“ menadžeri skrenuti pažnju na (očiglednu) grešku tria TNT+L kome ništa ne bi falilo da su ostali još jednu sezonu, jer po istoj logici bi se pomenuti kvartet verovatno popeo na tron Evrope da im je u njihovoj izlaznoj sezoni ostao barem Peković.
Ne kažem da je Partizan zbog odlaska nosilaca imao štete, iako smo se silno pribojavali kako će stvari funkcionisati bez duše tima; ali su zamene u liku Boa, Keca, Marića i Robertsa (uz rastućeg Naja) uspele sve da nadoknade i pokriju, a u mnogim segmentima i nadmaše pretprošlogodišnje, mislili smo apsolutno nezamenjive i neponovljive, nosioce igre i njihove učinke; ali ne mogu da se otmem utisku da su sva četvorica koja su prošlog leta napustili Partizan (Novica, Uroš, Milenko i Lazme) napravili grešku lišivši sebe jedne nezaboravne sezone i mogućnosti napada samog evroligaškog trofeja. Plašim se da je pad na nivou kvaliteta individualnih partija neminovnost (barem u prvoj sezoni) svakoga ko izađe iz sistema pre nego što potpuno stasa.

Ne bih mogao ni da pomislim prošle godine u ovo vreme da ću ovo reći, ali za nas se ispostavilo kao dobro to što nas je prošlogodišnja prva petorka sa početka te sezone napustila, jer da su neki igrači ostali mi ne bismo videli našu ludilo-petorku u sastavu, Bo-Kec-Veseli-Roberts-Marić kako „trese-lupa-udara“.

Ostaje nam da vidimo koji žanr će veliki reditelj spremiti za predstojeću sezonu, kako će podeliti uloge i koga će dovesti u ansambl. Ja nemam sumnje da ćemo i sledeće sezone gledati neku avangardnu predstavu u našem teatru snova, i da ćemo se u Torinu pojaviti iskusniji, snažniji i brojniji (i ujedinjeniji) na tribini, i zajedno doneti pehar u Beograd.

PS. Posebne čestitke realnom kao začetniku i svim forumašima koji su ispisali temu KK Partizan 09/10, topik koji je odvalio po broju postova, novoprivučenih forumaša, dobrog humora, vrednih informacija, analiza, ispovesti, rasprava, uspostavljenih prijateljstava... topiku koji se desio paralelno sa „najjačom“ sezonom crno-bele košarkaške porodice, koja je, nadam se, uvetira za predstojeću, u kojoj će se trofej šampiona Evrope vratiti u prave ruke.
Nadam se i da će novotvoreni topik za sezonu 10/11 u svakom pogledu i smislu nadmašiti ovaj što je pred zatvaranjem.

PS2. Počeo sam ovaj post da pišem na novoj temi, ali sad kad ga napisah, shvatam da sem što sam se po običaju rasplinuo, ipak bavio upravo završenom sezonom, te mislim da pripada starom, dobrom topiku KKP 2009/10.

#46094 CRNO BELI SVET

CRNO BELI SVET
  • Members
  • 1,166 posts

Posted 21 June 2010 - 02:34

20. jun. 2010.

Otvaram oči, zbunjeno gledam oko sebe... Izgleda da sam se probudio...Oko mene nepoznati ljudi. Šta se dešava ovo? :)
Čovek u belom mi prilazi, i kaže da me je neko napao sa leđa, prebio i opljačkao.
Ja ga gledam bledo, spuštam pogled, i vidim sebe u nekoj šarenoj posteljini...Ležim, i nije mi jasno šta se dešava...On mi govori da se u ovom momentu ne sećam pređašnjih događaja, da sam zaradio blaži oblik amnezije... I kaže mi da ne brinem, uskoro ću se setiti svega... i nakon toga odlazi, i ti izgleda bitni ljudi( moja familija ) odlaze...
Ostajem sam, zbunjen, plašim se, šta će biti sa mnom, kako su moji bližnji... :D

Sedim već pola sata, u tišini tame, i razmišljam o nečemu nedavno prošlom...O nečemu čini mi se bliskom i dragom, jedinstvenom, posebnom...O nečemu neponovljivom, o nečemu šta treba čuvati i negovati...Pokušavam, ali ne ide...I dalje ne mogu da setim...Znam da je tu, da je deo moje svakodnevnice, nešto za šta živim, za šta bih život dao...
Ali opet stajem sa mislima, onako zbunjen, ne znam šta ću od sebe. Po prirodi sam borac, kažem sebi: Šta je ovo, borba bre!!! I nastavim da premotavam film...
Tama!!! Jel' ja to malopre spomenuh tamu? Priznajem, jesam. Tama me asocira na nešto crno, plaši me...Crno, nikad nije označavalo nešto pozitivno, šta više, bilo je predznak nesreće...Nije mi svejedno...Ali ja sam pozitivac...
Rekoh sebi da mora da postoji neki razlog što ja crno razmišljam... Ljudi koji pozitivno razmišljaju, i u tami će videti svetlo na kraju tunela, belinu, put ka nečemu boljem, put ka uspehu...
Ali šta sad, u jednu rečenicu sam stavio crno, belo, bolje, uspešnije?...Na svetu bitiše nekih 6 i po milijardi ljudi. Njih 6 ne bi znalo da ove pojmove objedini u jednu celinu, samo mali deo ovih ostalih bi u tome uspeo. Definitivno, to ne ide zajedno...Još uvek nemam asocijaciju... :D
Opet se pitam, pa o čemu ja to razmišljam? I dalje nisam siguran, ali daću sve od sebe, da dođem do rešenja.

Duboka koncentracija, u sećanje mi stiže kiša, lišće po pločnicima, tmurna jesen...Vidim sebe, kako sedim za lap top-om, i gledam u ekran na kome piše:

NBA recap

Partizan Belgrade
VS
Nuggets

Puštam snimak, i vidim alley-oop igrača sa brojem osam, setih se StrahinjeMiloševića za igrača sa brojem 22, huh , ko li je taj, :D Rakočević se zvaše, da upravo taj je...Vidoh i kucanje u kontri dečka sa brojem 5, Sinovac, polako mi se slika vraća...
Moje zaboravljene misli lutaju u krug. Setih se da sam dobar poznavalac sporta, pa rekoh sebi: To mora da je bio san, Partizan ne igra NBA... :D
Međutim, sledeća misao me totalno pretrne...Opet vidim sebe kao ukucavam adresu nba.com, otvara se strana na kojoj piše:

OCTOBER
Tue 6. 2010.
Partizan Belgrade
VS
Suns
Opet Partizan u NBA-u. Pomislih, slučajnosti se ne dešavaju dva puta zaredom...Osmeh polako poče da obuzima moje ranjeno lice...Pomislih ovo je uvod u nešto lepo...Moram nastaviti da se sećam...

Ali, kao za inat sledeće sećanje mi otvara Unikahu, Efes, Zvezdu, Zagreb i Ritas. Zabrinut sam, pomislih da se uštinem, ovo je noćna mora...Ali ne predajem se...Opet sebi na glas kažem: Šta je ovo, borba bre!!!
Nadam se da će se u mojim sećanjima javiti neka lepša slika, ona pobednička, uspešna...Kad ono sledi baš moćni Olimpijakos, pomislih ovo je kraj, zažmurio sam...



...ko bi rekao, da će posle ovog trijumfa, svest ubrzano početi kao na filmskoj traci da mi se vraća, da će mi mislima prodefilovati i Malaga, i Kecmanov šut protiv Efesa, i neverovatnih +30 nad Ritasom...Sreća me je sve više obuzimala, predosetio sam nešto lepo...
I tako je i bilo. Ubrzano su mi se u misli vraćale pobede nad velikanima Panatinaikosem i NAROČITO Barselonom, poslednje kolo i strepnja od grčke štele :ph34r: , prolazak u 8 najboljih, razvaljivanje protivnika diljem Jadrana, približavala se polako ŽUTA minuta...
Ležeći u krevetu, nastavio sam da maštam, ili da se prisećam :D ... neverovatnog preokreta i Kecove simultanke u Tel Avivu, praznične atmosfere 20000 ljudi u areni, grobarskog slavlja na ulicama, jednom rečju Final Four...

E sad mi više nije svejedno, ovo je vrhunac, neverovatno, ne može čudesnije od ovoga...ili ipak može... :D
Može - 0.6 sek. gotovo je, posle tri godine vladavine, izgubismo trofej Jadrana, međutim jedan veliki čovek sa brojem 7 se nije predao, ciljao je iz daljine i pogodio...Bajka se nastavila...

Rekoh sebi, nadam se da će mi ostatak misli doneti nešto što sanjam 18 godina. Javljaju mi se slike, ludnica Pariza, neverovatan dvoboj, vodimo, još samo 3.6 do kraja, i onda muk...
Setio sam se, nije mi dobro. Moje povređeno lice prekriveno ožiljcima oblivaju suze, plačem kao novorođenče... sklupčao sam se i jecajući zaspao...



21.jun.2010.

...Otvaram oči. Gledam oko sebe. U svom sam stanu...Pipam lice, glatko je...Pomislih: Dobro je, sve ovo je bio san, nisam povređen...
Lepo je Džon Lenon jednom rekao: San koji sanjaš sam je samo san.
Pristavio sam kafu, i otišao da se umijem...Polubunovan, gledam svoje ozareno lice u ogledalu, i pitam se da li je baš sve ono bilo san...
Brzo sedam u fotelju, uključujem lap top, otvaram forum b92, i klikćem na moju omiljenu temu KK Partizan 2009/10, prelistavam je na brzaka i shvatam da sam sanjao sve ono što se izdogađalo...
Razbudio sam se skroz, setih se nekih nemilih scena sa finalnih mečeva srpske lige, ali mi odmah osmeh vratiše proslava titule, Aleksova trojka sa pola terena, Janovo i Bo-ovo kucanje, i trojka Miše Tumbasa kao pečat na do sad neviđeno ludu sezonu...

Jedno veliko hvala Čarobnjaku i njegovih 12 ratnika na svemu učinjenom...Neizmerno sam ponosan na vas!!!


Na žalost, tema KK Partizan 2009/10 se zatvorila. Tema koja me je i privukla na forum, tema na kojoj je pisalo, zezalo se, tugovalo, i pre svega radovalo, veliki broj ljudi, čije je glavno i zajedničko obeležje, veliko CRNO BELO SRCE...

Nastavak Lenonovih reči glasi: San koji svi zajedno sanjamo je realnost...
Braćo Grobari, mi smo naš san u protekloj sezoni dosanjali.

Neka nam nova sezona donese još veće želje, koje ćemo zajedničkim snagama dosanjati...

Edited by CRNO BELI SVET, 21 June 2010 - 02:52.