A ono sto moram priznati je da je deci uvek bila uzorna i brizna majka i zato bezbrizno mogu da odem.eh sad kad se tu umesa neki ljubitelj rakije i pocne da ih vaspitava u savremenom duhu ovih prostora,tj. u duhu 16 veka onda ce opet raditi sud i tako dalje.
Ja uvek navijam za Ljubav. Onu Ljubav - za sva vremena. Razumem da Vam sada treba uteha više nego bilo šta, ali ova Vaša poslednja rečenica... nemojte... nosite u sebi ono što je bilo u mladosti, to vam je zajednički kapital, koji nećete imati dva puta u životu. Gajite to u sebi i ako sada boli. Ali samo sada. Bol će proći, ali ljubav ne može proći. I ako je volite, a naravno da nije "ravna crta", i ne pođe joj dobro, ne radujte se tome. Budite strpljivi, makar i otišli tamo daleko; bio bi to veliki trijumf ljubavi! Ne dajte da Vas porazi teška situacija, jer ste emotivno slomljeni, ne dajte joj da ide.
Pre nekoliko dana, videla sam grafit u svom kraju -
nikad tuđa, nikad svoja - uvek samo moja - i pomislih ima nade za mlade generacije kada takve stvari pišu po zidu.
Ako se jedan odrekao, ne sme drugi - VERUJTE u ono što ste osećali, i na časnu reč, volela bih da čujem da javite da se to i dogodilo, samo se posvetite tome, slobodno, NIJE SRAMOTA verovati u Ljubav, patiti, trpeti, ali ne odreći je se. Ako je krenulo nizbrdo, nemojte gurati kola, stavite klip u točak! Otvorite joj se, pitajte pošto je bila mlada kada ste počeli -
Reci mi ženo, jesam li izneverio tvoje snove, jer bih... - (recite slobodno!)
- Kakav god sam, TVOJ sam - Neznam osobu koja je procvetala nakon razvoda u nekom novom početku, jer nema početaka, samo foliranje da je sve ok, ali vreme radi svoje.
Ja ne mislim da ste "papuča", a ovakva iskrenost je čak vrlo mačo, mada je to nevažno - važna je ljubav. Ne gurajte je pod tepih, znam da je emotivni lom kao klanje tupim nožem.
Sve ovo, rekla sam kao što bih prijatelju. A sad drugi deo: to što ste pokazali širinu, dajući joj ovakav prostor je odlična stvar. Pustite dalje da sama shvati - a shvatiće.
Vi ćete verovatno biti u prilici da se podsetite kako to beše imati devojke, ali to su samo "ladne obloge", ni jedna Vam ne može biti ONA sa kojom ste gradili sve to što "nije za deljenje" (izem ti takav vokabular, šta je uopšte za deljenje). Svakako ste u odličnim godinama, ali imate iza sebe nešto što je neraskidivo. Imate decu. I ne kažem da to može biti ok. Ali pomislite, sa kim ćete sutra moći da pričate na koga su povukli koju osobinu, da pratite i radujete se njihovom odrastanju, Vi sa nekom Lolitom, ona sa nekim strašnim bajom? Ma kakvi. E to je ono što ljudi redovno poriču. Želim vam da zajedno starite! Samo postupajte zrelo, smirite svoje srce, nemojte biti uznemireni, posvetite se nečemu. A one prijateljice koje Vam se čine krivima, nek puknu od zavisti, ako je stvarno vuku dole.
I verujte da sam Vam svaku reč napisala sa iskrenom željom, jer ne volim modu koja nam razvode predstavlja kao hit sezone zvane 21. vek. Neke su vrednosti nepromenljive, samo su vremena teška i ljudi su postali povodljivi.
Nadam se da nećete ovo okarakterisati kao naivno. Ja znam šta pišem, i užasno mi je žao što ljudi tako olako donose odluke, koje su tako važne za život. Time se brane od činjenice da su se prevarili.
Neka Vam ovaj bolan period donese katarzu, a kada opet budete bili zajedno, posle svega, biće to jače nego ikad.
"Ljubav sve snosi, u sve veruje, sve trpi i svemu se nada. Ljubav nikada ne prestaje"
a ja bih dodala, jer nema veće sile nego što je Ljubav