Nisam siguran da evolucionisti mogu da dokažu to da su ljudi pre 3 hiljade godina bili manje inteligenti nego danas.
Po teoriji evolucije inteligencija se razvila tako što su slučajno, geneteskim mutacijama (niko od evolucionista ne zna da objasni kako), pojedini ljudi postali inteligentniji od prosečnih predstavnika svoje vrste, pa im je ta inteligencija dala evolutivnu prednost, tako što su lakše preživljavali i samim tim imali veći broj potomaka u odnosu na ostale predstavnike svoje vrste koji su zbog niže inteligencije imali manji broj potomaka i zato izumrli.
Međutim, najveću evolutivnu moć opstanka imaju najprostiji organizmi (bakterije, alge i gljive), što dovodi u pitanje evolutivnu hipotezu da je složena građa organizama posledica njihove prilagođenosti na "teže" uslove življenja.
Razmislimo na koji način su pametniji ljudi navodno lakše preživljavali zbog svoje više inteligencije?!
Da li su ljudi lovci zahvaljujući svojoj inteligenciji bili sposobniji i lukaviji u svom lovu od jedne lisice ili zmije?
U većini sveta hiljadama godina ljudi nisu pokazvali nikakvu zainteresovanost da primene svoju inteligenciju i poboljšaju svoja oruđa za lov i za rad. Tek u zadnjih pet vekova ljudska civiliacija, i to zapadni svet, počeo je da koristi blagodati svoje pameti za uspešniju produktivnost rada i za viši standard življenja. Pa opet, se upravo na tom području sveta pojavila bela kuga, koja otkriva da ljudi koji najviše koriste svoju pamet, zloupotrebljavaju svoju pamet, i pokazuju manju evolutivnu moć opstanka od naroda koji žive u oskudici hrane i elementarnih zdravstvenih uslova za zdrav život i koji imaju veći broj potomaka od onih koji koriste blagodati ljudske pameti, ali ne toliko za svoju egzistenciju i reprodukciju, koliko na njenu štetu.
Nameće se pitanje zašto niža inteligencija jeste dovela do izumiranja manje inteligentnih ljudi, a ne i manje inteligentnih životinja? Činjenica je da čovek ima sposobnosti koje daleko prevazilaze potrebe njegove egzistencije, a te sposobnosti, kao na primer da rešava složenije zadatke iz matematike, da svira na violoni, da govori, da peva i da stvara svakako nemaju nikakve direktne veze sa njegovom egzistencijom.
Po teoriji stvaranja pored egzistencijalnih sposobnosti koje su kod viših organizama a posebno čoveka najmanje razvijene, ljudska bića odlikuju sposobnosti koje im pomažu da ispune smisao svoga življenja, a to je da vole, da služe. Kod čoveka su te sposobnosti najrazvijenije, i one su samo posle pada kod nekih ljudskih rasa iskorišćene delimično za opstanak. Na primer, većina ljudi uopšte nema sposobnosti za lov i život, za brzo tračnje i snalaženje u uslovima divljine, izuzev kod afričkih crnaca kod kojih je desna moždana hemisfera, koja je inače zadužena za stvaralaštvo, upotrebljena da lovcima pruži sposobnost izražene prostorne i kinestetičke inteligencije, pa crnci usput pored dara za lov, zbog njega imaju i sposobnosti i naklonosti ka imaginaciji, vajarstvu, igri (plesu), sportu, itd, ali i sve simptome zanemarene leve hemisfere mozga (apstraktna i logička inteligencija, koje bi u lovu čoveka usporile i dekoncentrisale). Da je čovek radi lova formirao visoku inteligenciju, onj svakako ne bi imao izražene one vrste inteligencije koje danas posebno odlikuju belu i žutu rasu (dominantna uloga leve hemosfere).
Ono što osporava teoriju evolucije jeste funkcija čovekovih sposobnosti. Čovek uvek podređuje svoju egzistenciju smislu svog života i funkciji svih ostalih neegzistencijalnih sposobnosti. To znači da će on žrtvovati svoju egzistenciju radi ispunjenja smisla svoga postojanja, bez obzira da li je taj smisao dobar ili nije. Čovek će žrtvovati svoj život radi dobra drugih ljudi, kao i radi zla (hedonista će žrtvovati život radi telesnog i emotivnog užitka - na primer, uživanja u nezdravom poroku, a gord i sujetan čovek zbog povređenog gordog i sujetnog Ega - na primer, u nacionalizmu). Dakle, jasno je da čovek nije stvoren samo da bi opstao, već da mu je smisao života, bilo da je on dobar ili loš, važniji od samog života.
Takođe, nisam siguran kako će evolucionisti objasniti kako to da se koeficijet inteligencije ne razlikuje između Evropljana, Afrikanaca ili pak Azijata.
Ako razlike postoje izmedju pojedinaca u samoj ljudskoj populaciji, logično je da postoje i izmedju samih antropoloskih tipova od kojih su na jednom području izmešani. Ljudi se razlikuju i po nivou i po vrstama inteligencije, i kzmedju pojedinaca i izmedju rasa:
Danas, iz ideoloških razloga, mnogi polaze od dogme da psihičke razlike između rasa ne postoje. Međutim, zanimljivo je zapažanje psihologa Dr Ričarda Lina, koji u svom delu "Rasne razlike u inteligenciji: evoluciona analiza" (2006. god.) piše da je “teza po kojoj su se tokom stotinak hiljada godina ljudi razdvojeni geografskim barijerama u različitim delovima sveta razvili u deset raznih rasa, koje imaju izražene genetske razlike kada je reč o morfologiji, krvnim grupama i učestalosti genetskih oboljenja, a istovremeno imaju identičan genotip inteligencije, do te je mere neverovatna da oni koji je zagovaraju ili uopšte ne poznaju osnovna načela evolucione biologije, ili pak imaju politički cilj koji nalaže osporavanje važnosti rase. A možda je i jedno i drugo u pitanju.”
Tako objašnjavaju razlike u inteligenciji evolucionisti. Međutim, iz kreacionističke perspektive razlike između vrsta inteligencije jesu nastale naknadno kao plod Božje adaptacije čoveka na različite poslepotopne uslove života, a razlike izmedju nivoa inteligencije jesu plod nekih nuspojava adaptacije, kao i čovekove degradacije i raznih mutacija koje su posle potopa skratile duzinu života ljudskom rodu i priličnog ga unakazile raznim naslednim bolestima.
Naravno, to nas dovodi do pretpostavke da smo mi ipak nastali na jednom "području" i tako raširili "seme" po čitavoj planeti. Eto ideje o Adamu i Evi.
Dokaz da smo nastali od tri Nojeva sina i njihovih potomaka se vidi genetskoj bliskosti izmedju ljudi na svetu koji se mogu podeliti prvo na tri grupe naroda, a zatim na populacije koje su posledice onih porodica koje su rastavljene izmedju sebe u vreme pometnje jezika. Svaku jezičku grupu odlikuje jedinstven fond korena reči i gramatičkih posebnosti, a njene nosioce (tamo gde je njihova jezička grupa sačuvana) čitav skup jedinstvenih genetičkih markera. To je veliki problem za evolucioniste, jer ne mogu da objasne tako radikalne razlike izmedju jezika koje formiraju hipotezu da su se ljudski jezici razvili istovremeno nezavisno jedni od drugih.
S druge strane, Biblija je toliko puna nelogičnosti da stvarno ne znam šta da kažem.
Hajde bar jednu jedinu navedi. Izaberi jednu koju si siguran da je baš besmislica, pa ćeš videti da u Pismu besmislice ne postoje.