Razlika između organizovanog , sistematskog dopingovanja i pojedinačnih slučajeva dopinga je ogromna. Ovo prvo je moguće samo u totalitarnim državama kao što su bile komunističke zemlje , kao što su danas Rusija , Kina , Turska i opasno je jer uključuje veliki broj sportista , kojima je teško da se odupru , jer se to radi uz znanje i pomoć vlasti. Pojedinačni slučajevi dopinga ne znače da se sportista sam dopingovao bez ičijeg znanja i pomoći , jer je to u vrhunskom sportu nemoguće , nego da se ne radi o velikoj , organizovanoj prevari izvršenoj uz znanje i pomoć vlasti , sportskih institucija i antidoping agencije. Američki sprinteri su uhvaćeni u dopingu i kažnjeni a vlast u Rusiji nije hvatala i kažnjavala svoje sportiste , nego im je pomagala , to je ta ogromna razlika.
Sve sto kazes stoji. Samo mi reci da li ima razlike ako zlatnu medalju uzme sistematski dopingovan atleticar ili dopingovani vuk samotnjak. Mada, tih vukova samotnjaka nesto mnogo ima. Da li posteni sportista koji je izgubio medalju moze reci da mu je lakse jer ga je na prevaru pobedio jedan a ne drugi dopingas.
Pod sta bi ti naveo skandale koji su pratili OI u LA kada se pominjalo da su nestali mnogi rezultati kontrole, pod sta bi naveo da nikada nije otkriveno sta i kako je radila Florens Grifit. Kako bi tumacio da je tek sa velikim zakasnjenjem Marion Dzons kaznjena. Sta je radila USA antidoping sluzba u svim tim slucajevima.
Pa da li je moguce da su svi ti sportisti u super tajnim istrazivackim centrima za koje niko ne zna muckali hemikalije i napravili koktele koje ni najsavremenija USA kontrola nije mogla nikako da otkrije. Moguce je, ali u Dzems Bond filmovima.
Olimpijski duh poodavno vise ne postoji. Unistili su ga sistemski doping, doping kvazi vukova samotnjaka, Omegini tasteri koje treba maljem udarati...