Zaista neverovatan turnir i na impresivan način ostvarene pobede u poslednja dva meča. Poslednji put kada je neka selekcija bila ovako dominantna na EP za odbojkašice, Holanđanke su takođe ''stradale'' u finalu, a Italijanke su takođe izgubile samo 2 seta na tom turniru, kao Srbija ove godine. Bilo je to 2009. godine u Poljskoj. Interesantno, to je jedino EP od samostalnosti, gde Srbija nije bila učesnik polufinala.
Mihajlović i Veljković potpuno zasluženo u idealnom timu, Bošković očekivano MVP. Jedino nisam siguran koliko je realno da Eda Erdem bude izabrana za drugu blokerku, ali uvek je tako sa CEV i FIVB. Nastavlja se sjajan niz medalja u poslednje dve godine (SK 2015 srebro, EP 2015 bronza, OI 2016 srebro, WGP 2017 bronza, EP 2017 zlato...), pa se može reći da Srbija trenutno gleda u leđa Kini i eventualno Brazilu (isključivo zbog jako lošeg međusobnog skora). Da smo Kineskinjama uzeli bar jedno zlato (SK 2015, OI 2016), a nije da nismo imali šansu, moglo bi se s pravom reći da smo najbolja svetska ekipa trenutno.
Sledeće godine je SP u Japanu i nova misija za srpske odbojkašice. Podsećam da su jedina takmičenja na kojim ženska selekcija nije imala medalju, bila SK i OI. Ta dva zadatka su rešena u poslednje dve godine i osvojena su dva srebra. Jedina medalja na SP osvojena je 2006, kada je počeo uspon naše ženske reprezentativne odbojke i to pod imenom SCG. To je trenutno jedino takmičenje na kojem samostalna Srbija nema medalju. Eto novog zadatka. Maja Ognjenović je u jednom intervjuu ove godine rekla, da je najveća želja Zorana Terzića zlatna medalja na SP u Japanu.
Odbojkašice su uspele nešto što košarkaši nisu na Eurobasketu. Osvojile su zlato bez 5 igračica iz Rija (Brakočević, Nikolić, Ognjenović, Popović, povređena Rašić), uz izostanak još 2 bitne igračice - Antonijević i Ćebić. Može se reći da su posle vaterpolista, naša najuspešnija nacionalna selekcija. Odmah iza su košarkaši.