Podjednako je besmisleno nekome zabranjivati da se izjašnjava kao Bunjevac, ili tvrditi da time greši.
Ne znam zasto inzistiras na bilo kakvoj zabrani. Gdje vidis da sam rekla da ikome ista treba zabraniti?
To što su Bunjevci došli sa teritorije koja danas spada u granice države Hrvatske ih ne čini Hrvatima, kao ni činjenica da su Rimokatolici. U vreme kada su došli u Vojvodinu, pre 300 godina, ljudi su se izjašnjavali svakojako, kao Vlasi, Vlasi Katolici, Bunjevci, Rasi...
Uopce ne govorim o sadasnjim granicama drzave Hrvatske, nego o sedmom stoljecu kada su Hrvati koje se smatra i Slavenima koji su zivjeli u savezu s Antima, stigli na podrucje ondasnjih rimskih provincija Panonije i Dalmacije.
Nacije su veštačke tvorevine.
Slazemo se, to uopce nije sporno. Pitanje je samo treba li ih zbog toga osporavati. Znam mnoge Bunjevce koji se danas izjasnjavaju kao Srbi i imaju svoje razloge (koliko god meni osobno bili besmisleni), medjutim to ne mijenja cinjenicu da vuku korijene sa hrvatskog tla, sto se uostalom vidi iz kulture, a i jezika, a ne samo cinjenice da su rimokatolici; to je najmanje bitno.
I na kraju, Yoss - moje skromno misljenje je da se radi o raznim plemenima, a pripadnicima istog naroda.
Elita krene da izjednačuje sve etničpke grupe na svojoj teritoriji, uvede jedan jedini dozvoljen književni jezik, a dijalekte ismeva ili kažnjava decu ako ih govore u školi, krene nekoliko decenija ispiranja mozga i na kraju se ili primi ili se ne primi.
Ne znam o cemu pricas. Dodji u Hrvatsku i u svakoj regiji ces naici na drugi dijalekt. Kad si cuo jednog Zagorca ili Dalmatinca da pricaju knjizevnim (standardnim) jezikom?
Da se još tada primila ideja jugoslovenstva, i da su srpstvo i hrvtstvo kao ideologija zaobiđeni (a mislim da je to tada bilo moguće), istorija bi nam bila možda manje tragična.
Jugoslavenska ideja je nastala daleko ispred svog vremena. Mozda u krivom sistemu, ali promatrano geopoliticki i ekonomski, najbolja ideja koja je ikad zadesila ove prostore. Da je bilo vise pameti, mogli smo opstati bar kao konfederacija i to bi po meni bilo idealno rjesenje.
Ovo su teske nebuloze.
Ti, smanji malo dozivljaje. Tvoja forumska filozofija se drasticno mijenja, ovisno o topicu, tj. tvojim osobnim afinitetima naspram pojedinih naroda, pa mi je samim tim tesko s tobom voditi bilo kakve ozbiljne razgovore. Sto se tice Crnogoraca, stvarno ih nikad nisam smatrala Srbima, ni Hrvatima, pa mi je nejasan tvoj pokusaj bilo kakve paralele, osim ako ne mislis da su zapravo Srbi isto kao sto, sudeci po tvom postu smatras da Hrvati kao narod ne postoje, nego su pokatoliceni Srbi. Pozdravio te Mile Curcic.
Ih, pa pitaj Antu Starcevica.
Pretpostavljam da ne znas da je Starcevic pisao ekavicom.
Odakle recimo Slavonija u Hrvatskoj? Ili Dalmacija? Ili Istra?
A gdje bi po tebi trebale biti? U Srbiji?
To se isto i desava i desavalo u Hrvatskoj, gde su Srbi postajali polako katolici, i onda i kompletno pohrvaceni. Puna je Dalmacija takvih, kao i Dubrovnik.
Ne poznam nijednog pokatolicenog Srba, a zivim u Hrvatskoj. Sve Srbe koje znam, a ima ih mnogo, su pravoslavci i cuvaju svoj identitet. Vecina njih koja je rodjena i odrasla u HR, a nije otisla tijekom rata, govore ijekavicu i to je jedini vid asimilacije s tim sto je srpsko -hrvatski jezik toliko ukorijenjen u narodu da danas i najvece HrVatine koriste ciste srbizme a da toga nisu ni svjesni. Osobno nemam bas nista protiv toga; dapace, spadam u ugrozenu vrstu koja smatra da se radi o jednom jeziku koji je umjetno podijeljen.
GLAVNI NARODNO OSLOBODILAČKI ODBOR
VOJVODINE /GNOOV/
Taj tvoj politicki pamflet ne dokazuje nista ukoliko znamo da je pitanje Bunjevaca kao nacije pokrenuto davno prije II svj. rata:
Velikosrpskim krugovima nije nikako odgovaralo buđenje hrvatske nacionalne svijesti u Bunjevaca. Raspadom Austro-Ugarske snažno se krenulo sa pokušajima srbiziranja Bunjevaca. Unatoč pokušajima srpske administracije, koja je brojne Bunjevce klasificirala pod kategoriju "katolički Srbi", vrlo ih se malo deklariralo katoličkim Srbima. Zbog neuspjeha te akcije, krenulo se sa politikom vezivanja Bunjevaca samo za regionalno ime odnosno držanja što dalje od hrvatstva.
Da bi mogli doći na visoke dužnosti, Bunjevci su se morali odreći svoje hrvatske ideologije, i prijeći u režimske stranke. Primjer za to je gradonačelništvo nad Suboticom. Starješina Hrvatskog sokola prije 1. svjetskog rata i HSS-ov član Ivana Ivković Ivandekić je za dolazak na mjesto gradonačelnika morao pristupiti Jugoslavenskoj nacionalnoj stranci, te kasnije zatim Jugoslavenskoj radikalnoj zajednici.
Isticanje Hrvatstva u Subotici nije godilo ni Srbima ni vladinim krugovima. Oni su htjeli da Bunjevci i nadalje ostanu Bunjevci i da budu most između Srba i Hrvata za stvaranje Jugoslavenstva. Međutim Bunjevci su vidjeli da od njih hoće da naprave most zato da gaze po njemu.
Vojna obavještajna služba iz Subotice je 1934. izvijestila šefa u Beogradu o buđenju hrvatske svijesti među Bunjevcima, poglavito zahvaljujući svećenstvu i inteligenciji (spominju i književnika Petra Pekića, autora povijesti Bunjevaca-Hrvata, čiju su knjigu zabranili jer "širi plemenski separatizam"), navodeći da je "sva bunjevačka inteligencija i najmanje 80% bunjevačkog naroda potpuno hrvatski i strogo katolički, ne samo orijentisana, nego i oduševljeno zadahnuta", tako da "Na severu naše države... mi imamo danas 100000 novih Hrvata".
Projekt stvaranja umjetnog bunjevačkog naroda, na štetu Hrvata je bio dijelom projekta, kojim se išlo zatrti trag postojanja Hrvata uopće. Promicanje bunjevačke nacije, sve u cilju smanjenja broja Hrvata i stvaranja umjetne nacije Bunjevaca, sve u cilju pripisivanje iste Srbima ("Srbi katoličke vjere") je bilo izraženo za zadnjih desetljeća Jugoslavije, a u pojedinim srpskim političkim i jezikoslovačkim ekspanzionističkim krugovima još i prije.
Sliku o dekroatizacijskim nastojanjima vladajućih krugova u Srbiji je najbolje dao bunjevački Hrvat, filozof Tomislav Žigmanov: "Milošević je odlučio Hrvate u Vojvodini umjetno podijeliti, pa je financijski podupirao organiziranje Bunjevaca, davao im je novac za izdavanje knjiga i novina, a oni su kao sluge za uzvrat lovili Hrvate po Vojvodini kako bi ih Milošević mogao slati na frontove. Dolaskom Koštunice Bunjevci proživljavaju renesansu. Hrvatska politička elita u Vojvodini i vodstvo DSHV-a nisu dorasli rješavanju toga problema, a vlasti u Hrvatskoj za njega su posve nezainteresirane". Naglasio je i da se brojni vojvođanski Hrvati i danas izjašnjavaju kao Bunjevci zbog straha za svoju egzistenciju, jer biti Hrvat u Srbiji nije baš popularno.
Jedna od najboljih potvrda da je nacionalno izjašnjavanje kao "Bunjevac" vid kriptohrvatstva je i podatak, kojeg je dao generalni konzul RH u Subotici, Davor Vidiš, u emisiji Otvoreni studio Radija Subotice 26. rujna 2007.:"U interesantnoj smo situaciji, jer smo svjesni da neki od pripadnika takozvane bunjevačke nacionalne zajednice imaju hrvatske dokumente koje su stekli temeljem činjenice da su prezentirali dokumente u kojima su se izjašnjavali kao Hrvati." (Wiki)Poanta je da se ovako mozemo nadmudrivati (a bez konkretnih zakljucaka) sljedecih 100 godina. Izmedju ostaloga i zato sto neki od najjacih bunjevackih intelektalaca podupiru moju tezu, ili bolje receno, ja njihovu.
