Jump to content


Photo
- - - - -

Klinci i hrana


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
25 replies to this topic

#16 Dunadan

Dunadan
  • Members
  • 12,305 posts

Posted 27 December 2008 - 14:55

Ovde gde zivim jos nikada nisam videla da neko pravi ketchap.

to pravljenje kechapa je par ekselans jebada. keva je pravila samo jednom, nekih dvadesetak bochica, i zarekla se da kroz tu golgotu vishe nece prolaziti. posle je njena prijateljica pravila pa sam se s vremena na vreme sretala sa tom poezijom.


Jasno je meni da se generalno klinci mnogo više lože na čipsiće, grickalice, slatkiše i slične zajebancije te da ih je lakše time nahraniti nego nečim drugim.

Ali, zar nije bolje da se možda i ne najedu uvek i u svakoj prilici ali da dugoročno naviknu sve da jedu?

generalno se svi loze vishe na chips, grickalice i slatkishe nego na voce, povrce i kuvana jela. ponudi mi s jedne strane jabuku, a s druge marcipan...

#17 Amelija

Amelija
  • Members
  • 6,996 posts

Posted 27 December 2008 - 15:27

generalno se svi loze vishe na chips, grickalice i slatkishe nego na voce, povrce i kuvana jela.


da ne ulazimo sad u raspravu jel tačno ili nije, pričamo o klincima

pa ljudi koji opravdavaju specijalnu hranu za kince kažu da je tako lakše

ja kažem, ok verovatno jeste lakše u trenutku, ali da li je zaista dugoročno bolje?
tj, da li je bolje da ti je klinac uvek sit pa makar i non stop sa čipsom i sličnim, nego da tu i tamo ostane i gladan jer bože moj ne voli kuvano ali da se vremenom opameti?

#18 Dunadan

Dunadan
  • Members
  • 12,305 posts

Posted 27 December 2008 - 17:40

ja lichno ne znam nijedan roditeljski par koji bira da ugodi detetu na ushtrb snabdevanja esencijalnim nutritivnim sastojcima. mozda kasnije, kad porastu pa se femkaju pa im se nekad i ugodi, ili se nema vremena za ne znam kakav ruchak, a ako bash dodje do klincha izmedju "mrzim!" i "morash!" vecina roditelja nalazi "nutritivne zaobilaznice" kako bi ipak dobili neophodne vitamine (izgleda da se ljubav prema povrcu uchi :ph34r:)

#19 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 27 December 2008 - 21:08

to pravljenje kechapa je par ekselans jebada.


Ja se u takve avanture pravljenja uopste ne bacam. To je sve visak zbog imas manjak vremena. Verujem da je dobar taj domaci ali to meni NIKADA ne bio razlog da majstorisem sa tim. Kuku lele!

I ajvar je super stvar onaj domaci. Bolji od kupovnog. No ja draze spustim kriterijume nego da mesam tamo satima. Nema se danas vremena za te obimne kuhinjske poslove. Kupuje se gotovo.

Ili ona fora sa pravljenjem zimnice. Secam se kako su ljudi vukli silne dzakove sa paprikama. Auuu, nema to ovde. Paprike se kupuju na komad. :ph34r:

#20 XXL

XXL
  • Members
  • 18,731 posts

Posted 27 December 2008 - 21:27

Paprike se kupuju na komad. :ph34r:

Kako ih kisele? Po jednu u tegli? :)

#21 Dunadan

Dunadan
  • Members
  • 12,305 posts

Posted 27 December 2008 - 21:46

I ajvar je super stvar onaj domaci. Bolji od kupovnog. No ja draze spustim kriterijume nego da mesam tamo satima. Nema se danas vremena za te obimne kuhinjske poslove. Kupuje se gotovo.

moja keva je redovno pravila sve odjednom, znachi dribling od dva dana za paradajz, pa dribling od 4 dana za kompote itd... a onda je videla kako svekrva to radi; svaki dan napravi po par teglica kompota od kajsija, laganini, sutra par teglica kompota od breskvi (bresaka) itd. fora je u rasporedu. (osim za kechap, to je GI Joe training. anyway, ja josh nisam nikad nishta pravila ali bih bila spremna ledja da oderem od posla samo da imam prepun shpajz svega.

Paprike se kupuju na komad. :ph34r:

:) I get you.
pricha sestra kad je bila u gostima kod prijatelja u Chikagu. srbovici, 2nd generation there, trulo bogati. domacinu se prijede krompir i zena na putu kuci svrati i kupi dva krompira (2).

#22 honey

honey
  • Members
  • 1,277 posts

Posted 22 January 2009 - 19:12

Ja sam smatram da je hrana navika. Lepa i ponekad opasna navika. Moj prijatelj recimo ne jede paradajz, (sto je meni neshvatljivo, al ajde :ph34r: ) a kao razlog navodi to da ga ni njegova mama ne jede i da ga nikad nije mogla jesti.

I nisam od onih koji stalno nutkaju. Ako nece da jede, taj obrok se preskace, pa jede kad je gladan.


Ha, verovatno mu mama nikad nije nudila paradajz i eto ti. To je i meni bezveze, svako ce i sam imati nesto sto ne voli i nece da jede, zasto da mu jos ja dodajem na taj spisak? Od pocetka sam se trudila da nudim detetu sto raznovrsnije i krila sam da postoje namirnice koje nikako ne jedem. Od raznih vrsta voca i povrca koje sam ovde po prvi put probala, nisam uspela sve da prihvatim, ali zasto to detetu da namecem.

Ni ja ne nutkam stalno hranom. Mi se naviknemo da je beba stalno gladna, pa nekako mislimo da ce uvek da bude tako i pocnemo da se brinemo kad posle navrsene godine zivota pocnu da jedu sve manje i manje, sto je skroz normalno, jer nikad vise u zivotu ne rastu tom brzinom. Tako jedan dvogodisnjak ne pojede vise od bebe od 10 meseci, sto nama izgleda da ce da umre od gladi, dok dete u stvari jede koliko mu treba i sasvim lepo napreduje. Mrzim da vidim i cujem da roditelji prisiljavaju dete da "pocisti sve iz tanjira" :) , a na dugorocne staze samo stvaraju lose navike i utabavaju put za neki buduci eating disorder.

Ali, zar nije bolje da se možda i ne najedu uvek i u svakoj prilici ali da dugoročno naviknu sve da jedu?


Generalno jeste, nego smo skoli da idemo linijom manjeg otpora i da zavrsimo problem obroka za tu priliku. Da se nauci da jede sve je nemoguce, ali je vazno da jede sto raznovrsnije i da ne dodje do toga da odbaci celu grupu namirnica (to je najcesce povrce u decijem slucaju). Onda ne znas sta da spremis za rucak/veceru. Ne racunam przene krompirice, to svi hoce :D
Ja sam naucila nekoliko trikova povodom povrca:
deca se najvise oslanjaju na vizuelni utisak, a pogotovo kad im po prvi put ponudis nesto i to je velika razlika u odnosu na odrasle (mi vec znamo sto je to u jelu, pa koristimo i druga cula). Znaci ako im nesto izgleda grozno "na oko", nema sanse da to dospe u njihova usta. E sad, pitanje je kako se oni odlucuju da obeleze nesto kao "grozno". Samo ko nije bio u ovoj kozi ne zna o cemu pricam: sve sto je tvoje sa ljubavlju pripremljeno jelo dobilo od 80 cm visokog food critic je jedno: "Yucky :D ". Sta da se radi? Ja sam cula da npr klicni ne vole kada je vise povrca, meso itd izmesano sve zajedno (ono sto zovemo casserole), ali nikako nisam razumela zasto. Kada je moja cerka dovoljno porasla da je mogla da izrazava svoje primedbe jasno i glasno, pitali smo je zasto nece da jede neko jelo, a unutra se nalazi sve sto ona inace voli, da bi ona odgovorila: "Prljavo je". Mi u cudu :D U stvari njoj to tako izgleda sve zajedno pa je "isprljalo jedno drugo". Od tada sve radim isto, ali odvajam svako povrce na posebne gomilice, da ne dodiruju jedno drugo i sve je ok. Kuriozitet je da ovo ne vazi za pizzu, tu moze sve da bude pomesano kako hoces, deca ne odbijaju pizzu.
Drugo sto sam uspela je da sa njom pregovaram: ako joj se nesto nikako ne dopada, lepo je zamolim da proba samo pola kasicice i onda ako joj se i dalje ne svidja, ne mora da jede. Na taj nacin sam imala zadovoljavajuci rezultat: u preko polovini slucajeva uspelo mi je da prizna da to u stvari i nije yucky.
I trece, a najlakse: deca nisu luda za nekakvim zacinima (nije im jos culo ukusa dovoljno razvijeno da bi znali da cene sve sto i mi, nego im to samo smeta) i cesto preferiraju sirovu hranu na racun kuvane sto je dvostruki uspeh (jedu sveze, a ti ne moras da kuvas). Svako povrce koje je ok jesti sveze, samo lepo operem, iseckam i ona to pogricka kao zec.

pricha sestra kad je bila u gostima kod prijatelja u Chikagu. srbovici, 2nd generation there, trulo bogati. domacinu se prijede krompir i zena na putu kuci svrati i kupi dva krompira (2).


Ja sam se ovome prvo strasno cudila, a posle mi preslo u naviku da radim isto. Sve zavisi koliko ima ukucana u domacinstvu i sta vole da jedu. Ako nesto u kuci jedem samo ja i to ne cesto, a kvarljivo je, nemam razloga da kupim ceo dzak da mi negde trune. Cesto se voce i prodaje na bas taj nacin (npr kaze 3 kivija 99 centi, znaci na komad, ne na meru). U sustini je mnogo lakse, zasto da nabacis jedno 5 kila necega, a onda posle nekog vremena mislis da je crko pacov u kuci, samo zato sto se niko nije nedeljama setio da mu se to jede.

#23 Mirko85

Mirko85
  • Members
  • 19 posts

Posted 26 January 2009 - 17:24

Ja sam kao malo dete jeo uvek mesa. I to dosta :ph34r:

svaki dan sam treniro od seste godine (prvo Kung Fu do dvaneste godine, pa onda americki Fudbal)

sada imam 190cm, retko sam bolestan, i atletican sam (76kg :) )


Fazit:

deca trebaju da jedu mesa :D

#24 medic

medic
  • Members
  • 140 posts

Posted 31 July 2010 - 10:25

Hm, jel neko od vas primjetio da mu beba prilikom odabira predmeta koji ce da stavi u usta ( faza zubici, konkretno 10. mjesec) obraca paznju na boju!!! cerkica redovno bira plavu boju,bilo da je u pitanju drvena kockica ,obicna stipaljka , ili obicni krugici za igru djece u tom uzrastu. Iako je svaki od tih predmeta zastupljen u svim ostalim bojama ( mislim jos 6 - 7 boja, pred njom stoji tako gomilica igracaka) ona redovno izvlaci plavu !!!
Ima neko slicno iskustvo ? :ph34r:))

#25 Treba_da_se_cisti

Treba_da_se_cisti
  • Members
  • 458 posts

Posted 15 August 2010 - 21:58

U vezi kecapa , nase najmladje dete je opsednuto istim. " Can I have some more ketchup pWeeese ( please) mommy."
Inace svo troje su toliko razliciti po pitanju toga sta vole i sta najvise jedu. Najstarije dete nista bez mesa, ako nema mesa to ne racuna za obrok, srednje voli povrce, voce i testenine, za meso se uvek mucimo jer je to za njega: " poor little chicken, poor little lamb or there's no way I can eat a cow ". Najmladje kao sto rekoh voli kecap, i krompirice uz kecap wink.gif.

#26 Gogy

Gogy
  • Members
  • 7,469 posts

Posted 18 August 2010 - 13:48

QUOTE (honey @ 22.01.2009, 20:12) <{POST_SNAPBACK}>
Tako jedan dvogodisnjak ne pojede vise od bebe od 10 meseci, sto nama izgleda da ce da umre od gladi, dok dete u stvari jede koliko mu treba i sasvim lepo napreduje. Mrzim da vidim i cujem da roditelji prisiljavaju dete da "pocisti sve iz tanjira" dry.gif , a na dugorocne staze samo stvaraju lose navike i utabavaju put za neki buduci eating disorder.


E, ovo je po meni najvažnije. Koliko li je generacija samo ovako 'uništeno'? Još dok sam ja bio mali, uvek nam se tepalo, kako treba da se sve pojede. Često se setim mojih 'muka' pa tako lakše našoj klinki od 7 godina 'oprostim' kad kaže da nije gladna ili ne može više... Ostavimo za kasnije ali i ona zna, da će kad tad svariti ono što je na tanjuru.. smile.gif Nema 'ekstra' hrane samo za nju. Srećom, moju gospođu je još vrlo rano mala prošetala, da joj se napravi četiri različita jela, pa kad ni to četvrto nije htela, pomračilo se sunce i munje su počele da sevaju. ph34r.gif Bila je to dobra škola, kako za dragu, kako za malog gremlina. wink.gif