Nema potrbe biti stidljiv oko toga, upotreba racunara u matematickom istrazivanju je sasvim legitimna i pozeljna (mada razumem da su mnogi matematicari konzervativni po tom pitanju)...
Naravno, ali u ovom slucaju se radi o minimalnoj pomoci racunara, ne o konzervatizmu matematicara kada je u pitanju pomoc racunara. Svakako da ima i toga medju matematicarima, medjutim mozemo takodje reci da i danas ozbiljno teski problemi mogu da se rijese sa papirom i olovkom.
Ovo je silno zanimljivo, treba da ide i na posebnu temu koja se bavi AI.
Problem je sto treba da se resi dilema izmedju logike (a racunari su svakako logicni, dakle ako je A=B a B=C, A=C) i filozofije/etike i slicnoga.
Racunari su brzi i efikasniji, nema sumnje. Medjutim, svaki racunar je pametan onoliko (ili ima takvu "filozofiju") kao i onaj/oni koji su ga programirali.
Zato je moguce da Deep Blue pobedi Kasparova u sahu. U sahu postoji ogroman broj kombinacija ali jeste konacan i predvidiv.
To je logoka i moguce je da se programira.
Medjutim, teoretski, recimo da imam kucu i volim da zivim, a za zivot su potrebni uslovi. Opet teoretski, koprive proizvode vise kiseonika nego cvece. Jebiga, cvece mirise a koprive me peku pa vise volim cvece a racunar kaze da su koprive efikasnije za kvalitet zivota. Sta da radim?
Uostalom, jeste da bez kiseonika ne mogu - ali, nakon "praga zadovoljenja" - da li je potrebno cim vise ili je dosta minimum?
Nije to bas tako jednostavno...