U anglosaksonskom sistemu se isključivo "paralegal" poslovi outsource-uju, poput dostavljanja tužbe, delimično izvršenja, i pojedinih jednostavnih predmeta, poput ostavinskog prava koje i kod nas u 99% slučajeva vode stručni saradnici sudova a ne sudije. Izmenama u izvršnom i parničnom postupku, sve ove nepotrebne radnje mogu obavljati paralegali. Usvajanjem propisa o notarima, sudska overa se izmešta van zgrada suda - sve te reforme omogućavaju ovu sveobuhvatnu pravosudnu reformu.
Da li će ostavinski postupak voditi stručni saradnik ili sudija nije toliko bitno.Država će plaćati ili jednog ili drugog, pa se formalno to lice koje vodi postupak neće smatrati sudijom ali će de facto i de iure vršiti sudijsku funkciju.
Iz sudske nadležnosti se mogu izmestiti neke nadežnosti u neke "agencije" bilo privatne bilo državne.To se kod nas već čini sa zemljišnim knjigama a već je učinjeno sa registrima privrednih društava.To sada vodi katastar/posebna agencija, međutim to je preraspodela nadležnosti između državnih organa neće se plaćati sudski službenik nego službenik katastra/agencije pa je to isto.Sudiju u UK verovatno opslužuje veći broj stručnih pomoćnika nego kod nas(0.25 po sudiji, odnosno 1 saradnik na 4 sudije).
Onda se stiče privid da u UK ima mnogo manje sudija nego u Srbiji u odnosu na broj stanovnika, jer veći broj procesnih radnji izvodi neki sudijin pomoćnik, a kod nas to radi sudija.Onda mora u broj sudija u UK da se uračunaju i njihovi stručni pomoćnici(ne računam daktilografe i slično administrativno osoblje već one koji vrše procesne radnje) ako želimo da poredimo UK i Srbiju.
Notar je jedna advokatska kancelarija(uz položen poseban ispit) koji može vršiti overe i neke druge radnje-uglavnom u vanparničnoj materiji.
Notar ne može da zameni opštinski sud nego možda 1 šalter i 1 sudiju(ostavinskog).
Međutim notar mora da posluje po nekim tržišnim principima jer više neće moći da se bavi advokaturom već samo poslom javnog beležnika a moraće i nešto da zaradi.
Znači neće moći da overava ugovore po sadašnjim sudskim tarifama koje su i sad previsoke za prosečne građane.Moraće overa da 7-8 puta da poskupi da bi notar mogao da zaradi bar kao prosečan advokat.
Već traju špekulacije o tome među advokatima, lako je izračunati, prebroji se broj overa u upisniku suda i sadašnje sudske takse nisu dovoljne za pristojnu zaradu, računali smo 1 notar na 1 manji opštinski sud(opština do 60 000 stanovnika) ili 2-3 notara(opština do 100 000).
Naravno pitanje je da li će država biti toliko uviđavna da imenuje broj notara po našim internim računicama, možda će biti 4-5 notara na opštinu do 60 000 stanovnika.
Pitanje je da li će prosečan građanin moći da plati notara, to možda funkcioniše fino u UK ali ovde ljudi baš i nemaju para.
Procenti postupaka koji dolaze do presuđenja drastično bi se promenili izmenama u iznosu sudskih taksi. Siromahe bi tada advokati mogli zastupati (i plaćati njihove takse) samo ako ima izgleda za uspeh. U suprotnom takvi predmeti neće ni moći da dođu pred sud.
Danas se u Srbiji ne sude mnogo siromasi.Oni nemaju para ni za sadašnje, po tvom mišljenju niske sudske takse i advokatske tarife.Sudi se pretežno neki srednji sloj koji ima primanja koja mogu da izdrže tarife i takse.
Što se tiče ideje da advokat unapred plaća takse za siromašne klijente to je jedna neviđena glupost.Neće onda nijedan advokat ni hteti da zastupa takve.
Ja nikada ne ih pristao na to, jer što bih ja kreditirao klijenta po pitanju sudske takse do kraja sudskog postupka i uz to i snosio rizik da je suprotna stranka insolventna, da nema imovine i da se potraživanje ne može naplatiti.
Većina advokata u Srbiji već kreditira svoje klijente, stranka ne plati ništa ili plati nešto simbolično za advokatske usluge do kraja postupka već se čeka pravosnažnost presude i izvršni postupak pa kada se naplati potraživanje i troškovi od dužnika onda advokat iz toga naplati.
Znači već kreditiramo klijente što se tiče naknade za adv.usluge, i snosimo rizik da se to nikada neće naplatiti ako je dužnik insolventan.
Sada bi po tvom rezonu trebali i da plaćamo sudske takse za klijente i da i za to snosimo rizik da je dužnik insolventan.
To bi prosto ugasilo advokaturu, jer možda to funkcioniše u UK, a ovde je to neprimenjivo.
Ne znam tačnu statistiku za UK sudije, ali u izvršenju pitanje je da li ih ima uopšte - to se opet može obezbediti izmenama u izvršnom postupku - izmeštanjem manje formalnih radnji van nadležnosti sudova i uvođenjem bolnih penala za nepoštovanje odluke o izvršenju..
Sa našim dužnicima su najveći problem te "manje formalne radnje".Izvršni postupak počinje predlogom za izvršenje, na koji činovnik udara jedan veći četvrtasti pečat(šablonsko rešenje-gde popuni rukom ime stranaka i broj predmeta).To rešenje potpiše izvršni sudija i to se obavi za 10-15 minuta ili par sati.Onda se to dostavlja dužniku koji ima rok od 3 dana za žalbu.Ako izjavi žalbu onda spis ide u viši sud ali i to se relativno brzo obavi-za 10-tak dana, ako nije reč o 4 opštinskom sudu u BG.Onda je rešenje pravosnažno i izvršni postupak završen što se tiče pravnog aspekta.
Do donošenja novog Zakona o izvršnom postupku iz 2004 godine sve je to moglo da se obavi za nekoliko sati, jer je tada po žalbi dužnika rešavalo veće opštinskog suda, spis se nije slao u viši sud pa se sve to moglo brzo obaviti.
Kada je izvršno rešenje pravosnažno i kada je izvršni postupak okončan čisto pravno gledano, onda nastupa zastoj.Prosečan dužnik je uglavnom insolventan, nema račun u banci ili je on prazan, nema nepokretnosti, pa se sve svodi na izvršenje na nekoj kršini od auta koji vredi 200 evra ili plati/penziji(onda to traje mesecima/godinama, jer se ne može zapleniti cela plata, a ni 3 prosečne plate nisu dovoljne da podmire jedno malo potraživanje, na primer od 100 000 dinara iz spora male vrednosti ).Ako nema ni toga, onda se ide na popis i procenu pokretnih stvari a od toga se ne može naplatiti niko normalan.
Nisu ništa bolji ni dužnici-pravna lica.Ako su u pitanju propala društvena preduzeća onda se izvršni postupak ne može ni voditi dok se ne okonča privatizacija.
Ako je reč o privatnim preduzećima onda je česta pojava da se osniva kćerka-firma preko čijeg računa se obavlja finansijsko poslovanje a račun firme-dužnika je u blokadi.Protiv kćerke-firme ne možeš ništa, jer nemaš presudu protiv-izvršnu ispravu protiv nje.
Dešava se da vlasnik prosto ugasi Društvo sa ograničenom odgovornošću pa se izvršni postupak obustavlja zbog prestanka subjektiviteta dužnika.
Svuda je sličan postupak jer kada se ugasi firma-društvo kapitala(gde vlasnik ne odgovara svojom imovinom za obaveze preduzeća) onda se obustavlja postupak, to je svuda slično rešeno u uporednom pravu.
Verovatno u UK nikome iole normalnom ne pada na pamet da gasi svoje privredno društvo(stečaj najčešće) zbog neke parnice i duga.U Srbiji je to redovna pojava.
To uopšte ne može da se reši bilo kakvim zakonima.
Takođe, izvršenje na osnovu verodostojne isprave koje na prigovor dužnika prelazi u parnicu, takođe bi trebalo rešavati fast track.
To se vodi kao postupak po platnom nalogu, znači skraćen postupak
Dakle isto kao sada, uz novi zakon o izvršnom postupku (nadamo se).
Nov zakon je donet još 2004 godine.Tada je usvojen zakon o parničnom i zakon o izvršnom postupku, a primenjuju se od 2005 godine.Ti zakoni, zajedno sa Zakonom o krivičnom postupku su deo "reformske platforme" za pravosuđe, i već su odavno usvojeni.
Pre toga je bio zakon o izvršnom postupku iz 2000 godine koji je bio mnogo povoljniji za poverioca ali je zamenjen novim koji je mnogo blaži za dužnika, upravo na osnovu sugestija iz EU.
Izmene izvršnog postupka (po peti put). Ovo je prioritetni zahtev Svetske banke.
To smo u značajnoj meri već učinili.Donet je nov zakon o hipoteci gde je uloga suda minimalna.
Raniji znatno restriktivniji po dužnika ZIP iz 2000 je izmenjen na osnovu predloga EU.
Ovo je sad čista demagogija. Prethodni ministar je bio advokat, sadašnja ministarka takođe. Svi funkcioneri u ministarstvu bili su advokati. Dakle, komentar apsolutno izlišan.
Nisam čuo da je sadašnja ministarka bila advokat.Kada je bio izbor vlade jedino su pomenuli da je bila advokatski pripravnik a to nije advokat postoji značajna razlika.
Nema je ni u spisku advokata koji se nalazi u svakom sudijsko-advokatskom rokovniku.
Znači da nam resor pravosuđa vodi neko ko je 1976 i verovatno ne ispunjava uslove za izbor za sudiju opštinskog suda.
Ideja da bi najbolje bilo samo sahranjivati novac u pravosuđe jer postaje neefikasno, znači sahranjivanje beskonačne količine novca jer se od pravosuđa ni ne traži da bude efikasno. To jednostavno nema smisla.
Srbija godišnje u pravosuđe ulaže oko 70 miliona evra.Ne znam tačno koliko se izdvaja za sudove jer su tom cifrom obuhvaćeni i zatvori( oni su u nadležnosti ministarstva pravde).Od te cifre prima platu 10 000 zaposlenih u sudovima(uključujući i sudije, tužioce, organe za prekršaje, osoblje u zatvorima) i hrani se nekoliko hiljada osuđenih koji izdržavaju kazne.
Po izdvajanju po glavi stanovnika za pravosuđe to je na nivou Moldavije ili Jermenije a znatno ispod Albanije ili Gruzije-nepunih 10 evra godišnje po glavi stanovnika za sudstvo-to i nije neka cifra.
To zvuči uverljivo ovako u rečima, ali u praksi je predaleko od istine. U privatizaciji sudije ni ne razumeju ugovor u 90% situacija, ne shvataju pravni subjektivitet, ne poznaju zakon o privatizaciji i zakon o privrednim društvima. Kada to kažem, mislim da sudije po trgovinskim sudovima - ne smem ni da pomislim kako bi sudije u opštinskim sudile ove predmete.
Sudije u trgovinskim(privrednim) sudovima su pretežno na nižem nivou znanja od sudija opštinskih/okružnih sudova.To je neko opšteprihvaćeno mnjenje među advokatima.
Te sporove bi bolje sudili u opštinskim/okružnim sudovima.
To su u pravnom smislu najjednostavniji predmeti. Samo je potrebno naterati sudije da sude brže, da zakazuju ročišta u rasponima do 15 dana, a ne tri meseca i više.
Sudije mogu zakazivati ročišta na 15 dana ako imaju malo predmeta.Ako imaš 300-400 parničnih predmeta i još 2000-3000 izvršenja, onda moraš zakazivati na 3 meseca.Dnevno sudija može da se održi 5-6 suđenja, ne može 100 suđenja da obavi.
Nisam rekao da istog dana kada "predaš" tužbu, da dobiješ presudu. Rekao sam da se suđenje obavlja u jednom danu. Dakle, uputiš tužbu a tuženi odgovor. Sudski pripravnici organizuju pozivanje svedoka i prikupljanje materijalnih dokaza (u relativno kratkom roku) i sudija presuđuje istog dana kada je zakazano prvo ročište. Otpravak presude se naknadno dostavlja (opet ga rade clerks).
Pozivanje svedoka "organizuju" dostavljači ili pošta-ukidanjem većine sudova u provinciji, 90% dostave će ići poštom.
Prikupljanje dokaza obavljaju stranke, to ne radi sud.
Nije u našem pravosuđu to pravilo, već mogućnost. Sudijama je lakše da se ne upoznaju sa predmetom, nego da na ročištu samo slušaju advokate, čuju svaku treću reč i traže svedočenja o svemu i svačemu ili pak veštačenja i o pitanjima koja su u domenu zdravog razuma.
Nijedan sudija ne "traži" svedoke, već to čini ako stranke predlože svedoka, a to je ppotrebno za postupak.U
Sada će još ispasti da naše sudije vole da rade pa još traže svedoke čak i kada nisu potrebni.
Sporovi male vrednosti vode se u praksi gotovo istovetno kao i obični sporovi. Ne postoji u pravom smislu ta distinkcija kod nas - bitna je samo za sastav suda a i bez toga, tužioci označavaju veću vrednost spora da bi ostvarili pravo na reviziju.
Sastav suda se uoopšte ne razlikuje kod sporova male vrednosti i opšteg parničnog postupka.Parnice sudi sudija-pojedinac u oba slučaja(sem zakonom tačno određenih sporova).
Rokovi su kraći, i presuda se mora izraditi istog dana kada se zaključi rasprava.Postoje i razlike u žalbenom postupku.
To su velike razlike.
sasvim je uobičajeno plaćati ih 250 GBP po satu angažovanja, a vrhunski dostižu i 700 GBP. Po tvojoj logici, samo tajkuni bi mogli da imaju advokata ili srednji sloj uz rizik bankrotstva.
Ovde srednji sloj ne može da plati ni 10 evra po satu.
A tu uskaču dva džokera - advokati na procenat i osiguravajuća društva (naročito u class action situacijama, ali i u pojedinačnim)
Ima tu jedna sitnica.90% advokata u Srbiji spada u tu kategoriju "procenat advokata".Ljudi jednostavo nemaju para pa se mora sačekati kraj postupka i kada se naplati dug od dužnika onda advokat dobije naknadu.