Kako preživeti udaju ćerke
#1
Posted 11 October 2008 - 01:10
Da li neko ima slicno iskustvo,neka se javi.
#2
Posted 11 October 2008 - 12:33
Ja sam bila presrecna kad sam otisla od oca i majke, a ne verujem da su i oni mnogo tugovali zbog toga. Bila sam srecna i zato sto se udajem za coveka koga volim , ali i zato sto cu konacno da zasnujem svoj dom i porodicu .
Doduse, udala sam se sa 30 + godina, pa mi je zivota sa mamom i tatom bilo previse, a izgledao je ovako :
mama
tata
I oni zive u Bg, vrlo blizu i odnosi su nam se jako popravili od kad sam otisla, cak ih vrlo cesto posecujem, ali se na kraju vratim svojoj kuci.
Mogu da razumem Vasu tugu, odbolujte je i pustite cerku, a mozda da posmatrate stvari iz njenog ugla, pa ce Vam biti lakse ?
Edited by Uma, 11 October 2008 - 20:59.
#3
Posted 11 October 2008 - 20:42
ali ne mora da znaci. mozda je od onih srecnoh osoba koje svoju ljubav i srecu pronadju brzo, bez mnogo lutanja i prethodnih razocarenja.
zelim joj lep, ispunjen i srecan bracni zivot!
a roditeljima nikada nije lako u takvim prilikama. ali prevazidje se i to.
#4
Posted 11 October 2008 - 20:58
Zrelost tj. spremnost da se zasnuje sopstveni dom i porodica nije nuzno povezana sa bioloskim godinama. Neko je potpuno zreo za brak sa 20, a neko nije ni sa 30, 40, nikad.ja bih bila tuzna ako ako bi moja cerka odlucila da se uda sa 20 godina. nekako, jos uvek je dete, bez zivotnog iskustva, tek izasla iz skolske klupe, i kada treba da uziva u mladosti i slobodi, ulazi u nesto tako ozbiljno kao sto je brak. meni je to prerano.
ali ne mora da znaci. mozda je od onih srecnoh osoba koje svoju ljubav i srecu pronadju brzo, bez mnogo lutanja i prethodnih razocarenja.
zelim joj lep, ispunjen i srecan bracni zivot!
a roditeljima nikada nije lako u takvim prilikama. ali prevazidje se i to.
Vukosava, najvaznije da Vam je cerka zdrava, sigurna sam da blista od srece, verovatno je lepa devojka, nasla djuvegiju i hoce da se uda, pa ste ima lepse i prirodnije od toga ?
I ja, kao i Jelisaveta zelim da Vasoj cerki da uziva u svom braku, da se slaze i voli sa muzem, to je najbitnije, dosla je do te faze i ulazi u nju sa 20 godina, pa sta, ako je zrela, zrela je, kao sto sam gore napisala.
Zasto da "ludite od tuge" radujte se njenoj sreci ili ako vec ne mozete, nemojte joj je kvariti tako sto cete pokazivati svoju tugu pred njom.
A stvari ce doci na svoje mesto...
#5
Posted 11 October 2008 - 22:55
Ja mojoj cerki ne bih dozvolio da se uda sa 20. godina.ja bih bila tuzna ako ako bi moja cerka odlucila da se uda sa 20 godina.
#6
Posted 11 October 2008 - 23:13
ali bez obzira na odvajanje, mudar roditelj ce i kasnije naci nacina da odrzi i razvija bliskost sa sopstvenim detetom, da mu pomaze kada je to potrebno, ali na jedan drugaciji nacin. vazno je ne biti nametljiv, a deca ce sama dati do znanja na koji nacin im se pruziti podrska u zivotu.
to davanje i primanje ljubavi i podrske ne prestaje nikada, samo menja svoje oblike.
to je ujedno i prilika da se roditelji posvete nekim novim interesovanjima, hobijima, mogucnostima, vidicima... da se posvete sebi, i nekim drugim dragim ljudima.
#7
Posted 12 October 2008 - 11:21
#8
Posted 12 October 2008 - 12:30
Zabraniti joj da izlazi dok ne napuni 21 godinu, a posle toga joj, dok ne zavrsi fakultet, ograniciti izlaske do 22h i istovremeno joj ugraditi chip kako bi u svakom trenutku znali gde je. Kada dodje vreme za udaju (a nijedna normalna devojka se danas ne udaje pre 28. godine), preko oglasa joj naci mladozenju koji ispunjava sve potrebne uslove (zdrav, lep, vaspitan, fin, finansijski obezbedjen, sa zavrsenim fakultetom, stambeno situiran, iz postene porodice, glasa za LDP, prezire narodnjake).Ako nadjete reshenje za udaju cerke, postirajte ga ovde, hitno mi je potrebno jer potpuno delim vas uzas.
Uz manje dopune, milslim da je to uglavnom to...
#9
Posted 12 October 2008 - 12:52
... poludeti od tuge...
Ja vas uopste ne rauzmem pogledajte sta pisete : ludilo, uzas, a naslov "Kako preziveti...?, kao da je u pitanju 3. svetski rat, a ne udaja cerke ?... jer potpuno delim vas uzas...
Ovo zaista ne razumem, cak nije rec ni o poljupcu nego zagrljaju, sta sad ispade, da devojka i momak ne smeju da se zagrle u prisustvu roditelja ?Kada je jedan od njih u mom prisustvu zagrlio moju cerku, malo je falilo da dobije shamar, ...
Ne znam, nadam se da cu imati cerku i (ili ) sina, pa cu stvari moci da sagledam iz vase pozicije, za jedno 20 godina.
Iskreno se nadam da necu imati takve kataklizmicne dozivljaje .
#10
Posted 12 October 2008 - 13:08
Pa ne... krajnje je neukusno i nevaspitano.Ovo zaista ne razumem, cak nije rec ni o poljupcu nego zagrljaju, sta sad ispade, da devojka i momak ne smeju da se zagrle u prisustvu roditelja ?
#11
Posted 12 October 2008 - 13:33
Kci moja ima 20.godina i udaje se, a ja mislim da cu poludeti od tuge.Pitam se kako majke mogu da se raduju kada im deca odlaze od kuce?Mozda ja nisam normalna,mozda sam previse vezana za nju,...Da li neko ima slicno iskustvo,neka se javi.
Ja nemam iskustvo jer nemam ni dece. Ali sam ja bila necije dete kada sam sa 18 godina otisla od kuce.
Nisam se bash udavala, ali sam otisla od kuce i nikada se vishe nisam stvarno vratila kuci.
Nadam se i da necu morati.
Da li ti ovde otvarash topik jer si nesrecna da se tvoja cera udaje za nekoga ko
tebi nije po volji ili stvarnno pitash kako zene,majke ( a sto ne i ochevi)
dozivljavaju odlazak dece? Ili preciznije? Sa koliko godina zivota deca u Srbiji
treba da se osamostale?
Edited by Teja, 12 October 2008 - 13:34.
#12
Posted 12 October 2008 - 14:02
Po cenu da budem docekana na noz moram da kazem da je moj licni utisak da se tu radi o jednoj vrsti egoizma. Ljudi, iako (mozda) nisu svesni toga, grade svoje odnose na jednoj vrsti posedovanja i aktivno zive tudje zivote. Time se (vrlo lako) ogranicava sloboda. Ne samo u fizickom smislu vec i sloboda misli i ponasanja. Pitanje licnog integriteta je takvima nepoznanica. Takvi treba da porade na sebi. Tj treba, pre svega, da shvate da treba da se pozabave sobom.
Sasvim je prirodno da nam nije lako kada se rastajemo od dragih nam osoba. Ali postoji jedna granica. Oni koji je predju ne zale zapravo samo zbog rastanka vec i zbog nemogucnosti da respektuju tudju odluku. Ljudi, ne samo da imaju neprikosloveno pravo na sopstveni izbor vec i na sopstveni razvoj. Odvojiti se od roditelja je deo tog zivotnog razvoja. Cemu i dokle ostajanje deteta u istom kalupu sa roditeljima? Svi mi ponekad posrcemo u nasim zivotima. Zar roditelji treba da nas pridrzavaju?
Ja nemam decu ali imam majku. Kad bih znala da je tako posesivna (srecompa nije) to bi mi bilo samo nepotrebno opterecenje u zivotu.
Ovde gde zivim se deca osamostaljuju bez ikakve zalosti. To uopste ne znaci da ih roditelji manje vole (sto neke srpske majke veruju iz dna duse). To samo znaci da svako ima i gradi svoj zivot. Tako i treba da bude.
#13
Posted 12 October 2008 - 15:45
Stav koji sam iznela pred vas je duboko intiman, ne ide uz sliku majke koju zaista zivim: ja cu ponosno predati ruku svoje cerke onome kojeg sama izabere.
P.S. Bude li joj falila dlaka sa glave, imace posla samnom!
#14
Posted 12 October 2008 - 16:04
#15
Posted 12 October 2008 - 16:13
Naravno, ako smo dobro odradili zadatak roditeljstva, otici ce, mi smo ti koji im daju dobar vetar u krila. Hat, medjutim, ja znam ono sto moja deca ne znaju, znam koliko je tesko i cesto bolno biti roditelj i ostaje mi samo da se nadam da ce njihovo roditeljstvo biti bezbriznije i srecnije. Strah koji sam dozivela kao roditelj u ovoj zemlji S. me je obelezio za 3 zivota.Pa, ako se prisetimo da roditelji odgajaju, vaspitavaju i pripremaju/osamostaljuju decu za zivot onda moramo da prihvatimo da vreme za taj samostalni zivot jednog dana i dodje. Zar nije veca sreca i ponos roditelja kada im dete krene svojim putem, samostalno i uspesno (to je dokaz da su odradili uspesno svoju ulogu) nego kada im dete ostane uz skute?
"
mladozenju koji ispunjava sve potrebne uslove (zdrav, lep, vaspitan, fin, finansijski obezbedjen, sa zavrsenim fakultetom, stambeno situiran, iz postene porodice, glasa za LDP, prezire narodnjake)" - udala sam se za jednog takvog princa pa se ispostavilo da je bio suvishe otmen da bi se baktao sa sitnom decom i racunima, za svoju cerku prizeljkujem nesto zdravo, pametno, duhovito, velikodushno, nezno, blisko prirodi i zdravom razumu.
Edited by highlanderka, 12 October 2008 - 16:16.