Jump to content


Photo
- - - - -

Kako preživeti udaju ćerke


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
349 replies to this topic

#1 vukosava

vukosava
  • Members
  • 36 posts

Posted 11 October 2008 - 01:10

Kci moja ima 20.godina i udaje se, a ja mislim da cu poludeti od tuge.Pitam se kako majke mogu da se raduju kada im deca odlaze od kuce?Mozda ja nisam normalna,mozda sam previse vezana za nju,...
Da li neko ima slicno iskustvo,neka se javi.

#2 Uma

Uma
  • Banned
  • 3,320 posts

Posted 11 October 2008 - 12:33

Da li Vam cerka odlazi u drugi grad ili mozda inostranstvo ? Ona mora da ode i Vi ste otisli od svojih kako bi inace dobili cerku :D ?
Ja sam bila presrecna kad sam otisla od oca i majke, a ne verujem da su i oni mnogo tugovali zbog toga. Bila sam srecna i zato sto se udajem za coveka koga volim :D , ali i zato sto cu konacno da zasnujem svoj dom i porodicu :ph34r: .
Doduse, udala sam se sa 30 + godina, pa mi je zivota sa mamom i tatom bilo previse, a izgledao je ovako :
mama :)
tata :D
I oni zive u Bg, vrlo blizu i odnosi su nam se jako popravili od kad sam otisla, cak ih vrlo cesto posecujem, ali se na kraju vratim svojoj kuci.
Mogu da razumem Vasu tugu, odbolujte je i pustite cerku, a mozda da posmatrate stvari iz njenog ugla, pa ce Vam biti lakse ?

Edited by Uma, 11 October 2008 - 20:59.


#3 jelisaveta

jelisaveta
  • Members
  • 702 posts

Posted 11 October 2008 - 20:42

ja bih bila tuzna ako ako bi moja cerka odlucila da se uda sa 20 godina. nekako, jos uvek je dete, bez zivotnog iskustva, tek izasla iz skolske klupe, i kada treba da uziva u mladosti i slobodi, ulazi u nesto tako ozbiljno kao sto je brak. meni je to prerano.
ali ne mora da znaci. mozda je od onih srecnoh osoba koje svoju ljubav i srecu pronadju brzo, bez mnogo lutanja i prethodnih razocarenja.
zelim joj lep, ispunjen i srecan bracni zivot!

a roditeljima nikada nije lako u takvim prilikama. ali prevazidje se i to.

#4 Uma

Uma
  • Banned
  • 3,320 posts

Posted 11 October 2008 - 20:58

ja bih bila tuzna ako ako bi moja cerka odlucila da se uda sa 20 godina. nekako, jos uvek je dete, bez zivotnog iskustva, tek izasla iz skolske klupe, i kada treba da uziva u mladosti i slobodi, ulazi u nesto tako ozbiljno kao sto je brak. meni je to prerano.
ali ne mora da znaci. mozda je od onih srecnoh osoba koje svoju ljubav i srecu pronadju brzo, bez mnogo lutanja i prethodnih razocarenja.
zelim joj lep, ispunjen i srecan bracni zivot!

a roditeljima nikada nije lako u takvim prilikama. ali prevazidje se i to.

Zrelost tj. spremnost da se zasnuje sopstveni dom i porodica nije nuzno povezana sa bioloskim godinama. Neko je potpuno zreo za brak sa 20, a neko nije ni sa 30, 40, nikad.
Vukosava, najvaznije da Vam je cerka zdrava, sigurna sam da blista od srece, verovatno je lepa devojka, nasla djuvegiju i hoce da se uda, pa ste ima lepse i prirodnije od toga ?
I ja, kao i Jelisaveta zelim da Vasoj cerki da uziva u svom braku, da se slaze i voli sa muzem, to je najbitnije, dosla je do te faze i ulazi u nju sa 20 godina, pa sta, ako je zrela, zrela je, kao sto sam gore napisala.
Zasto da "ludite od tuge" radujte se njenoj sreci ili ako vec ne mozete, nemojte joj je kvariti tako sto cete pokazivati svoju tugu pred njom.
A stvari ce doci na svoje mesto...

#5 zagor

zagor
  • Members
  • 6,113 posts

Posted 11 October 2008 - 22:55

ja bih bila tuzna ako ako bi moja cerka odlucila da se uda sa 20 godina.

Ja mojoj cerki ne bih dozvolio da se uda sa 20. godina.

#6 jelisaveta

jelisaveta
  • Members
  • 702 posts

Posted 11 October 2008 - 23:13

odvajanje od deteta nikada nije lako. odlazak iz roditeljskog doma, bilo da je u pitanju brak, odlazak u drugi grad ili drzavu, pa cak i samo preseljenje u drugi stan i zapocinjanje samostalnog zivota. moramo im dati slobodu, bas onakvu kakvu smo i sami ocekivali od sopstvenih roditelja. to je zivotni ciklus, neminovnost.
ali bez obzira na odvajanje, mudar roditelj ce i kasnije naci nacina da odrzi i razvija bliskost sa sopstvenim detetom, da mu pomaze kada je to potrebno, ali na jedan drugaciji nacin. vazno je ne biti nametljiv, a deca ce sama dati do znanja na koji nacin im se pruziti podrska u zivotu.
to davanje i primanje ljubavi i podrske ne prestaje nikada, samo menja svoje oblike.
to je ujedno i prilika da se roditelji posvete nekim novim interesovanjima, hobijima, mogucnostima, vidicima... da se posvete sebi, i nekim drugim dragim ljudima.

#7 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 12 October 2008 - 11:21

Uvek, uvek placem kad vidim nevestu u belom! Toliko puta sam se izblamirala da sam pocela da zakashnjavam na vencanja i cekam da se mlada presvuce! Osim ovog, imam jos jedan problem: devojke mog sina prihvatam oberucke, imam zaista pravi osecaj da sa njom postajem bogatija za jos jedno dete i to me jako raduje. Potpuno je druga prica sa momcima moje cerke (2 komada sam upoznala a i nije ih bilo mnogo vishe, bar koliko ja znam). Elem, koliko god da su to fini momci, ja imam problem da sakrijem ljutnju i ljubomoru. Kada je jedan od njih u mom prisustvu zagrlio moju cerku, malo je falilo da dobije shamar, sva sreca, progutala sam bes i ljubazno se smeskala. Rodila sam oba deteta, volim ih neizmerno (na razlicite nacine, naravno, jer su razlicitog pola i temperamenta) ali me ova potpuno suprotna reakcija zbunjuje i brine. Jedino objashnjenje do kojeg sam sama doshla je moj strah da ce cerkin zivot biti pretezak ako pored nje ne bude jak covek koji je voli. Na Balkanu je zaista tesko biti zena i majka. Ako nadjete reshenje za udaju cerke, postirajte ga ovde, hitno mi je potrebno jer potpuno delim vas uzas.

#8 zagor

zagor
  • Members
  • 6,113 posts

Posted 12 October 2008 - 12:30

Ako nadjete reshenje za udaju cerke, postirajte ga ovde, hitno mi je potrebno jer potpuno delim vas uzas.

Zabraniti joj da izlazi dok ne napuni 21 godinu, a posle toga joj, dok ne zavrsi fakultet, ograniciti izlaske do 22h i istovremeno joj ugraditi chip kako bi u svakom trenutku znali gde je. Kada dodje vreme za udaju (a nijedna normalna devojka se danas ne udaje pre 28. godine), preko oglasa joj naci mladozenju koji ispunjava sve potrebne uslove (zdrav, lep, vaspitan, fin, finansijski obezbedjen, sa zavrsenim fakultetom, stambeno situiran, iz postene porodice, glasa za LDP, prezire narodnjake).

Uz manje dopune, milslim da je to uglavnom to...

#9 Uma

Uma
  • Banned
  • 3,320 posts

Posted 12 October 2008 - 12:52

... poludeti od tuge...

... jer potpuno delim vas uzas...

Ja vas uopste ne rauzmem :ph34r: pogledajte sta pisete : ludilo, uzas, a naslov "Kako preziveti...?, kao da je u pitanju 3. svetski rat, a ne udaja cerke ?

Kada je jedan od njih u mom prisustvu zagrlio moju cerku, malo je falilo da dobije shamar, ...

Ovo zaista ne razumem, cak nije rec ni o poljupcu nego zagrljaju, sta sad ispade, da devojka i momak ne smeju da se zagrle u prisustvu roditelja ?
Ne znam, nadam se da cu imati cerku i (ili ) sina, pa cu stvari moci da sagledam iz vase pozicije, za jedno 20 godina.
Iskreno se nadam da necu imati takve kataklizmicne dozivljaje :) .

#10 zagor

zagor
  • Members
  • 6,113 posts

Posted 12 October 2008 - 13:08

Ovo zaista ne razumem, cak nije rec ni o poljupcu nego zagrljaju, sta sad ispade, da devojka i momak ne smeju da se zagrle u prisustvu roditelja ?

Pa ne... krajnje je neukusno i nevaspitano.

#11 avramova

avramova
  • Members
  • 8,594 posts

Posted 12 October 2008 - 13:33

Kci moja ima 20.godina i udaje se, a ja mislim da cu poludeti od tuge.Pitam se kako majke mogu da se raduju kada im deca odlaze od kuce?Mozda ja nisam normalna,mozda sam previse vezana za nju,...Da li neko ima slicno iskustvo,neka se javi.


Ja nemam iskustvo jer nemam ni dece. Ali sam ja bila necije dete kada sam sa 18 godina otisla od kuce.
Nisam se bash udavala, ali sam otisla od kuce i nikada se vishe nisam stvarno vratila kuci.
Nadam se i da necu morati.

Da li ti ovde otvarash topik jer si nesrecna da se tvoja cera udaje za nekoga ko
tebi nije po volji ili stvarnno pitash kako zene,majke ( a sto ne i ochevi)
dozivljavaju odlazak dece? Ili preciznije? Sa koliko godina zivota deca u Srbiji
treba da se osamostale?

Edited by Teja, 12 October 2008 - 13:34.


#12 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 12 October 2008 - 14:02

Ja mislim da je emotivna zavisnost u Srbiji veoma izrazena. O razlozima se moze diskutovati. Ta emotivna zavisnost se ne ogranicava samo na odnos roditelja i dece vec je uocljiva i u mnogim drugim odnosima.

Po cenu da budem docekana na noz moram da kazem da je moj licni utisak da se tu radi o jednoj vrsti egoizma. Ljudi, iako (mozda) nisu svesni toga, grade svoje odnose na jednoj vrsti posedovanja i aktivno zive tudje zivote. Time se (vrlo lako) ogranicava sloboda. Ne samo u fizickom smislu vec i sloboda misli i ponasanja. Pitanje licnog integriteta je takvima nepoznanica. Takvi treba da porade na sebi. Tj treba, pre svega, da shvate da treba da se pozabave sobom.

Sasvim je prirodno da nam nije lako kada se rastajemo od dragih nam osoba. Ali postoji jedna granica. Oni koji je predju ne zale zapravo samo zbog rastanka vec i zbog nemogucnosti da respektuju tudju odluku. Ljudi, ne samo da imaju neprikosloveno pravo na sopstveni izbor vec i na sopstveni razvoj. Odvojiti se od roditelja je deo tog zivotnog razvoja. Cemu i dokle ostajanje deteta u istom kalupu sa roditeljima? Svi mi ponekad posrcemo u nasim zivotima. Zar roditelji treba da nas pridrzavaju?

Ja nemam decu ali imam majku. Kad bih znala da je tako posesivna (srecompa nije) to bi mi bilo samo nepotrebno opterecenje u zivotu.

Ovde gde zivim se deca osamostaljuju bez ikakve zalosti. To uopste ne znaci da ih roditelji manje vole (sto neke srpske majke veruju iz dna duse). To samo znaci da svako ima i gradi svoj zivot. Tako i treba da bude.

#13 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 12 October 2008 - 15:45

Slazem se pokorno sa svim kritikama.

Stav koji sam iznela pred vas je duboko intiman, ne ide uz sliku majke koju zaista zivim: ja cu ponosno predati ruku svoje cerke onome kojeg sama izabere.

P.S. Bude li joj falila dlaka sa glave, imace posla samnom!

#14 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 12 October 2008 - 16:04

Pa, ako se prisetimo da roditelji odgajaju, vaspitavaju i pripremaju/osamostaljuju decu za zivot onda moramo da prihvatimo da vreme za taj samostalni zivot jednog dana i dodje. Zar nije veca sreca i ponos roditelja kada im dete krene svojim putem, samostalno i uspesno (to je dokaz da su odradili uspesno svoju ulogu) nego kada im dete ostane uz skute?

#15 highlanderka

highlanderka
  • Members
  • 3,150 posts

Posted 12 October 2008 - 16:13

Pa, ako se prisetimo da roditelji odgajaju, vaspitavaju i pripremaju/osamostaljuju decu za zivot onda moramo da prihvatimo da vreme za taj samostalni zivot jednog dana i dodje. Zar nije veca sreca i ponos roditelja kada im dete krene svojim putem, samostalno i uspesno (to je dokaz da su odradili uspesno svoju ulogu) nego kada im dete ostane uz skute?

Naravno, ako smo dobro odradili zadatak roditeljstva, otici ce, mi smo ti koji im daju dobar vetar u krila. Hat, medjutim, ja znam ono sto moja deca ne znaju, znam koliko je tesko i cesto bolno biti roditelj i ostaje mi samo da se nadam da ce njihovo roditeljstvo biti bezbriznije i srecnije. Strah koji sam dozivela kao roditelj u ovoj zemlji S. me je obelezio za 3 zivota.
"
mladozenju koji ispunjava sve potrebne uslove (zdrav, lep, vaspitan, fin, finansijski obezbedjen, sa zavrsenim fakultetom, stambeno situiran, iz postene porodice, glasa za LDP, prezire narodnjake)" - udala sam se za jednog takvog princa pa se ispostavilo da je bio suvishe otmen da bi se baktao sa sitnom decom i racunima, za svoju cerku prizeljkujem nesto zdravo, pametno, duhovito, velikodushno, nezno, blisko prirodi i zdravom razumu.

Edited by highlanderka, 12 October 2008 - 16:16.