Jump to content


Photo
- - - - -

da li je pricanje samim sa sobom psihicki poremecaj?


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
29 replies to this topic

#16 Kviskobg

Kviskobg
  • Members
  • 29 posts

Posted 23 November 2008 - 02:36

pa ovako se kaze u nasem narodu: "Kad vidis coveka kako prica sam sa sobom ulicom, ili je lud, ili zida kucu, ili studira medicinu.....ja sam sebe uhvatio dosta puta da pricam sam sa sobom, posebno pred neki ispit na medicni....mada mislim da sam i lud, tako da sam imao zasto da pricam po dva osnova....

kucu Bogu hvala jos uvek ne dizem, ali ne bi bilo lose da napunim ceo trojac....:ph34r:

#17 lena21

lena21
  • Members
  • 224 posts

Posted 23 November 2008 - 23:10

Ja povremeno pričam sa svojim kolima,koja inače doživljavam ko deo sebe samo sa pridodatom limarijom na četri točka,tako da se savršeno uklapa u temu.Nekada padnu i teške reči ('kanto završićeš u prvoj vrzini') kad 'mi' recimo otkažu brisači u sred vejavice na autoputu, a povremeno 'se' pohvalim,čisto da bi održala dobar self image...

#18 Plavimost

Plavimost
  • Members
  • 1,114 posts

Posted 30 November 2008 - 22:10

Drugar je na Terazijama video Kineza - finog, sredjenog, lepo obuchenog, kako ide ulicom i prica sam sa sobom.
Sto je najinteresantije, pricao je sam sa sobom - na srpskom.

#19 Hippie

Hippie
  • Members
  • 4,385 posts

Posted 01 December 2008 - 06:57

mozda covek vezba srpski.. ko pravi kineski bizmismen...

inace, ja mislim da che ti Kinezi da preuznu ceo svet jednog dana.. pa chemo mi da pricamo sami sa sobom.... na kineskom

#20 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 07 December 2008 - 12:45

ocigledno nije...ovde je to rasirena pojava medju politicqrima. svi pricaju sami sa sobom. :ph34r:

#21 steins

steins
  • Members
  • 7,357 posts

Posted 12 December 2008 - 07:32

pa ovako se kaze u nasem narodu: "Kad vidis coveka kako prica sam sa sobom ulicom, ili je lud, ili zida kucu, ili studira medicinu.....ja sam sebe uhvatio dosta puta da pricam sam sa sobom, posebno pred neki ispit na medicni....mada mislim da sam i lud, tako da sam imao zasto da pricam po dva osnova....

kucu Bogu hvala jos uvek ne dizem, ali ne bi bilo lose da napunim ceo trojac....:)


Pre mislim da se u nasem narodu kaze "....il je lud, il zida kucu il ga zena vara" a ti sad vidi ...... :ph34r:

#22 cyberwor/L/d

cyberwor/L/d
  • Members
  • 12,762 posts

Posted 12 December 2008 - 09:39

Mozda je koren takvih ljudi njihov veliki Ego. Posledica ugadjanja sopstvenim hirovima u vreme ranog (ne)vaspitanja rezultuje time da je autoritet sopstvenih zelja veci od autoriteta realnih potreba zivota. Kada gajis veliki Ego, onda prirodno gubis svoju licnost. Ono što radiš, radiš zato što moraš, a ne zato što hoćeš, jer je veliki Ego iznad tvoje slobodne ličnosti. Na primer, razum ti kaze da treba da operes sudove posle jela, a ti pitas svoje Ja - da li mu se peru sudovi. Ako se primiš na svoje Ja, onda uvek moraš da ga pitas za dozvolu. Tvoje subjektivne zelje postaju vaznije od objektivnih potreba. Subjektivna "istina" potiskuje apsolutnu istinu i ti vremenom i tvoj um i tvoja volja postaju rob svoga velikog Ega. Naravno da tada razgovaras sa sobom (svojim velikim Ja), bilo u sebi, bilo i naglas,


Zamisli kad kao slobodna licnost das oduska svom egu pa se nasladjujes svojim milozvucnim glasom i intonacijom. Milina slusati sebe samog! Ko to moze da uradi bolje od tebe samog? Voice je magija. Pa se druzis sa svojim velikim Ja. Pa se lepo razumete i slazete. Molicu lepo, subjektivna potreba. Sto bi ona zaostajala za objektivnom? Uostalom, kad je bilo da su objektivne potrebe definisane bez imalo subjektivnosti? Dalje, ego je deo licnosti. Manji ili veci + zavisi od toga kako ko tretira i izlazi na kraj sa tim delom svoje licnosti. Pricanje sa samim sobom nije hir. To je ocigledno potreba. Maligna ili benigna moze se diskutovati.

I tako se lepo ispricas sa samim sobom, pa ti milo. Pa se raspilavis i kad sretnes svet oko sebe a ti sve volis. Pa ti opet milo. I zamisli, niko tu ne mora da padne kao zrtva ni malog ni velikog Ja. Niko ne mora nikome da robuje.

Ozbiljno, evo ja pisem 10-12 sati dnevno. Cesto sama sebi diktiram. Glasno mislim i pricam i kucam. A onako generalno uopste nisam falicna (mislim psiho-falicna). A sopstveni glas me i opusta jer dok "diktiram" to sto radim imam sve pod kontrolom. Nijedna misao mi ne zbrise. Ko zna, moze biti da to moj EGO stvara. No ko mari ako je rezultat dobar.

#23 mladenbc

mladenbc
  • Members
  • 1 posts

Posted 20 December 2008 - 10:25

ma jok brate kakav poremecaj,to makar znaci da imam bilo kakvu komunikaciju sa sobom!Sta bi da cutim!A da ne pricam koliko mi je puta to pomoglo.....

#24 PointTaken

PointTaken
  • Banned
  • 317 posts

Posted 20 December 2008 - 22:24

Mozda je koren takvih ljudi njihov veliki Ego. Posledica ugadjanja sopstvenim hirovima u vreme ranog (ne)vaspitanja rezultuje time da je autoritet sopstvenih zelja veci od autoriteta realnih potreba zivota. Kada gajis veliki Ego, onda prirodno gubis svoju licnost. Ono što radiš, radiš zato što moraš, a ne zato što hoćeš, jer je veliki Ego iznad tvoje slobodne ličnosti. Na primer, razum ti kaze da treba da operes sudove posle jela, a ti pitas svoje Ja - da li mu se peru sudovi. Ako se primiš na svoje Ja, onda uvek moraš da ga pitas za dozvolu. Tvoje subjektivne zelje postaju vaznije od objektivnih potreba. Subjektivna "istina" potiskuje apsolutnu istinu i ti vremenom i tvoj um i tvoja volja postaju rob svoga velikog Ega. Naravno da tada razgovaras sa sobom (svojim velikim Ja), bilo u sebi, bilo i naglas,

ovaj. ja moje veliko Ja obicno opsujem kad nesto sebi naglas kazem... recimo, bunovna se ujutru spucam u zid umesto da prodjem kroz vrata kako treba (ne moze covek da se koncentrise na te detalje kad se cesto seli i kad nije skroz budan)... i onda kazem sebi: "idiote, ubices se jednog jutra"... i tako... u boljim danima, kad resim neki tezak problem u radu kazem sebi: "bravo, genije"... nije bas da u to ozbijno verujemo... ja i moje Ja... :)

@tema - ma skroz normalno, bre... ja se bojim ovih sto cute... :ph34r:

#25 dare...

dare...
  • Members
  • 2,008 posts

Posted 21 December 2008 - 00:56

Replying to: da li je pricanje samim sa sobom psihicki poremecaj?
neki kazu da jeste neki da nije sta vi forumasi mislite?


Nije, ako pričaš u sebi... :D

ili mozda stari ljudi, shto bi rekao Gandalf, izaberu najinteligentniju osobu u prostoriji i njoj se obracaju.


Elem, dok sam pio, uvek sam voleo da sedim, pijem i pričam sa pametnim ljudima...
Na kraju sam, svaki dan završavao nazdravljujući sam sebi... Sednemo tako uveče, ja i ja i otvorimo flašu vina... I siti se ispričamo... Milina... :D

Mnogo znači, kad nađeš pametnog sagovornika, srodnih pogleda na svet... :)

Ozbiljno, evo ja pisem 10-12 sati dnevno. Cesto sama sebi diktiram. Glasno mislim i pricam i kucam. A onako generalno uopste nisam falicna (mislim psiho-falicna). A sopstveni glas me i opusta jer dok "diktiram" to sto radim imam sve pod kontrolom. Nijedna misao mi ne zbrise. Ko zna, moze biti da to moj EGO stvara. No ko mari ako je rezultat dobar.


:ph34r:

#26 Sleepers

Sleepers
  • Members
  • 8,129 posts

Posted 21 December 2008 - 20:18

Ima jedna stara mudra izreka - bolje biti sam u dobrom drustvu, nego..., a koje se povremeno pridrzavam, glasno se druzeci sa sobom. A cesto mi se dogodi i da razgovaram s drugima koji me ne cuju. Npr. svasta kazem nekom tupsavom vozacu koji me iznervira. Malo sam bila zabrinuta i sto imam naviku pricati sa stvarima, npr. sa svojim autom, ves masinom, itd., medutim nakon gore iznesenih slicnih pojava, zakljucujem da je sa mnom apsolutno sve u redu. :ph34r:

#27 monahan

monahan
  • Members
  • 1,898 posts

Posted 07 January 2009 - 14:32

Psihicki poremecaj je kad toga nema, jer misliti ne znaci nista drugo do pricati sa samim sobom.

Sto se tice onog "u sebi", to je diskutabilno. Jer se inteligencija sastoji, pored ostalog, u tome da ono sto se misli ume jasno da se izrazi - kaze, izgovori.

Naravno, to ne znaci da je preporucljivo na taj nacin misliti i vezbati u svakoj prilici..

Edited by monahan, 07 January 2009 - 14:36.


#28 nsjecka

nsjecka
  • Members
  • 3 posts

Posted 08 January 2009 - 13:48

Ne vidim nishta loshe u tome shto ponekad sama sebi kazem naglas´ e sad ajde uradi ono,ne zaboravi ovo...´ Naravno sama u stanu... :ph34r:

#29 sonyboy2308

sonyboy2308
  • Members
  • 5 posts

Posted 13 January 2009 - 13:29

Moje misljenje je da normalni ljudi pricaju sami sa sobom kada su ocajni, uplaseni, pod stresom, kada zele sebe da ubede u nesto... Razlozi su dati u sledecem tesktu - procitajte i shvaticete zasto se to bas nama desava....

#30 Golubica

Golubica
  • Members
  • 3,253 posts

Posted 19 February 2009 - 23:21

Zanimljiva tema. I ja pricam sama sa sobom, naravno, iskljucivo kad sam sama kod kuce. Jos od malena, kad god sam nesto ucila, ispitivala sam se naglas i izigravala nastavnicu koja objasnjava lekciju. A rezultat: dobra dikcija, odsustvo treme i izgleda, talenat za rad u prosveti :)

Zato, slobodno u razgovor sa sobom. Ko zna sta cete zanimljivo saznati :ph34r: