Jump to content


Photo
- - - - -

Da se ne zaboravi!


  • Please log in to reply
1164 replies to this topic

#211 Al_Pashino

Al_Pashino
  • Members
  • 126 posts

Posted 03 September 2008 - 02:15

Dnevnik s Pala 1992

ŽIVOT GORI OD SMRTI (7)



Četiri stotine srpskih porodica po naređenju njihovih vođa napustilo je Zenicu i došlo na Pale: isto toliko muslimanskih porodica mora još danas, sutra napustiti sve što su godinama stjecali. Kao da su ljudi saksije za cvijeće. Čak i kad cvijeće premještamo s jednog na drugi kraj prostorije, pazimo da ne uvene, da ima dovoljno svjetla za život. Koji monstruozni mozak sve ovo smišlja i sprovodi u djelo? Znam. Mozak ratnih zločinaca, kojima se mora suditi, kad-tad.


LINK

Edited by Vesna, 03 September 2008 - 10:39.
link na tekst

  • 0

#212 XXL

XXL
  • Members
  • 18,731 posts

Posted 03 September 2008 - 16:14

Dnevnik s Pala 1992


Svaka cast za link Alpasinac!
  • 0

#213 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 07 September 2008 - 10:04

greska... sorry :ph34r:

Edited by shivaja, 07 September 2008 - 11:39.

  • 0

#214 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 07 September 2008 - 11:38

Greatest shits, prvih 10 godina: vikend izdanje (2)Objavljeno: Ned, 07. 09. 2008. 06:59 NAJBOLJE OD NAJGORIH
Posted Image
PHOTO: DRAGAN KUJUNDŽIĆ

Za čitaoce e-novina pripremili smo mali izbor najlepših izjava pripadnika srpske političke, kulturne i svake druge elite iz perioda od 1991. do 2001. godine. U međuvremenu su stasale nove generacije koje nisu imale čast i zadovoljstvo da bisere naših velikana čitaju i slušaju u realnom vremenu, pa je red da ih upoznamo sa najvećim izlivima mudrosti u mozak iz veselih devedesetih. A ni onima kojima je sve ovo već poznato neće biti nezanimljivo – uvek je lepo podsetiti se prošlosti koja nema nameru da prođe

LINK
  • 0

#215 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 13 September 2008 - 20:04

http://www.youtube.c...feature=related
  • 0

#216 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 19 September 2008 - 16:52

Oštre optužbe Fonda za humanitarno pravo

Objavljeno: Pet, 19. 09. 2008. 17:05

VRHOVNI SUD BLAGONAKLON PREMA ŠKORPIONIMA

Šta je gledao Vrhovni sud Srbije: Egzekucija u režiji Škorpiona
PHOTO: HAŠKI TRIBUNAL

Bez obzira na kvalitet dokaznog materijale u slučaju Škorpioni, nezapamćen u sudskoj paksi, izjave svedoka i VHS snimak, prvostepeni sud je jednog optuženog oslobodio (Aleksandra Vukov), drugom pogrešno kvalifikovao delo (Aleksandar Medić), a trećem izrekao blagu kaznu (Pera Petrašević). Vrhovni sud Srbije je svojom odlukom otišao još dalje u ignorisnaju činjenica, zakona i prava u najširem smislu, pa je potvrdio oslobađajuću presudu Aleksandru Vukovu, ukinuo presudu kojom je Aleksandar Medić kao pomagač najblaže kažnjen, Peri Petraševiću blaga kazna je potvrđena, a Branislavu Mediću smanjena je za čitavih pet godina. e-Novine
Presuda Vrhovnog suda Srbije u slučaju Škorpioni još jednom je pokazala da se Vrhovni sud Srbije, odlučujući u drugom stepenu u predmetima optuženih za ratne zločine, rukovodio političkim, a ne pravnim razlozima, saopštio je beogradski Fond za humanitarno pravo.

Manje krivi: Škorpioni na delu
PHOTO: HAŠKI TRIBUNAL


U saopštenju Fonda podseća se da su prvostepenom presudom Veća za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu iz aprila 2007. oglašeni krivim za krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva i Slobodan Medić, Pero Petrašević i Branislav Medić, a za isto delo u pomaganju Aleksandar Medić, dok je Aleksandar Vukov oslobođen optužbe. Slobodan Medić i Branislav Medić osuđeni su na 20 godina zatvora, Pero Petrašević na 13 godina zatvora, a Aleksandar Medić na pet godina zatvora. Ovom presudom presuđeno je za jedan od najtežih zločina počinjenih u oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Neutvrđenog dana, u julu mesecu 1995, na mestu Godinske bare, u blizini varošice Trnova (BiH) streljano je, šest civila, Muslimana iz Srebrenice, od kojih su trojica bili maloletni.

„Osnovna karakteristika i izrazita specifičnost ovog sudskog postupka su kvalitet, raznovrsnost i brojnost dokaza na osnovu kojih je ova krivično-pravna stvar u potpunosti, u celini i bez ikakve dileme rasvetljena. U novijoj sudskoj praksi nema primera da je zločin sa svim detaljima snimljen na VHS kaseti, a da su događaji sa snimka potvrđeni materijalnim dokazima, iskazima svedoka, nalazom veštaka i priznanjem saokrivljenih", ocenjuju eksperti ove nevladine organizacije koji su pratili suđenje.Bez obzira na dokazni materijal, nezapamćen u sudskoj paksi, prvostepeni sud je jednog optuženog oslobodio (Aleksandra Vukov), drugom pogrešno kvalifikovao delo (Aleksandar Medić), a trećem izrekao blagu kaznu (Pera Petrašević)", konstatuje Fond.

U saopštenju se naglašava da je „Vrhovni sud Srbije svojom odlukom otišao još dalje u ignorisnaju činjenica, zakona i prava u najširem smislu, pa je potvrdio oslobađajuću presudu Aleksandru Vukovu, ukinuo presudu kojom je Aleksandar Medić kao pomagač najblaže kažnjen, Peri Petraševiću blaga kazna je potvrđena, a Branislavu Mediću smanjena je za čitavih pet godina".

„Potvrđena kazna prvooptuženom Slobodanu Mediću je jedini deo presude Vrhovnog suda zasnovan na dokazima, zakonu i pravdi. Svi ostali delovi presude su nezakoniti, prozivoljni i zasnovani na krajnje paušalnim ocenama i netačnim predstavljanjem činjenica iz spisa predmeta".

Fond ocenjuje da je, potvrđujući prvostepenu presudu Aleksandru Vukovu, Vrhovni sud ocenio da za njegovu eventualnu krivicu postoje samo indicije, a ne i dokazi, te da je potpuno ignorisao činjenicu da je Alekandar Vukov na mesto streljanja doveo dvojicu svojih vojnika, koji su učestvovali u streljanju i koji bez njegovog naređenja ne bi mogli ni da ostanu na licu mesta, a pogotovu ne da pucaju u civile. FHP ocenjuje da je „usvajajući žalbu branioca Aleksandra Medića, Vrhovni sud potpuno prenebregao činjenicu da je Aleksandar Medić aktivni i potpuno ravnopravni član grupe koja vrši streljanje".


Apsurd i cinizam

Optuženom Branislavu Mediću je smanjena kazna sa 20 na 15 godina zatvora, bez ikakvog opravdanja, tvrdi Fond.

„Iako je bio samo vozač i niko mu nije naredio da puca, on je samoinicijativno i na svoju ruku, pucao i ubio najmanje dvojicu civila, što ukazuje na njegov poriv za ubijanje. Stav Vrhovnog suda, da on ne može dobiti istu kaznu kao i prvooptuženi koji je to streljanje naredio, je pravno besmislen, moglo bi se reći apsurdan", kaže se u saopštenju FHP.

„Grupa je homogena, kompaktna i u svemu jedinstvena. Reč je o telohraniteljima komandanta koji na terenu spavaju u istoj kući sa njim i koji ga bez izuzetka prate gde god on pođe. Ne postoji mogućnost da neki od telohranitelja znaju kakvo je komandantovo naređenje, a da drugi to ne znaju. Atmosfera među egzekutorima, pre, za vreme i posle streljanja koja se vidi na video snimku, pokazuje da se oni utrkuju ko će više da maltretira zarobljenike, da ih gazi čizmom, psuje, vređa i ponižava, a svi su pri tome ne samo bahati nego i raspoloženi – bezmalo u euforiji. Traže od zarobljenika da idu brže govoreći im jala, jala - način na koji se tera stoka, upućuju im psovke, ne daju im vode i ponižavaju ih na najraznovrsnije načine. Aleksandar Medić se, ni na koji način, ni jednom rečju, gestom ili ponašanjem ne razlikuje od ostalih. Naprotiv, pita jednog zarobljenika, dečaka od 16 godina da li si prcao, a kada dečak odgovori da nije on mu kaže i nećeš. To je apsolutno dovoljno za zaključak da Aleksandar Medić zna da će zarobljenici biti streljani. Iako je Medić bez ikakve sumnje saizvršilac, tužilac njegovo delo kvalifikuje kao pomaganje, a Vrhovni sud ukida presudu u odnosu na njega i traži da se utvrdi da li je to uopšte bilo krivično delo (ne prihvata ni da je pomaganje, iako je jasno da je reč o saizvršilaštvu). To je nonsens i predstavlja cinizam kojim se vređaju osećanja najbliže familije ubijenih i njihova uspomena na njih", navodi se u saopštenju.

Dalje se ističe da su organizacije za ljudska prava i porodice žrtava očekivale su od Vrhovnog suda Srbije da otkloni ozbiljne nedostatke prvostepene presude i pokaže da su mu svete činjenice i primena zakona.

„Umesto toga, još jednom se pokazalo da Vrhovni sud ozbiljno ometa suđenja za ratne zločine u Srbiji i donošenje pravde, i za optužene i za žrtve”, ocenjuje Fond.

LINK

Edited by Vesna, 19 September 2008 - 17:50.
slika

  • 0

#217 Krosh

Krosh
  • Members
  • 2,546 posts

Posted 25 September 2008 - 20:25

Spaljivanje školskih drugova
25. septembar 2008. | 12:02 -> 13:17 | Izvor: B92
Hag -- Na suđenju Milanu i Sredoju Lukiću moglo se čuti jedno od najpotresnijih svedočenja - žene koja je preživela masovno ubistvo i spaljivanje Muslimana u Višegradu

Zehra Turjačanin opisala je kako su 27. juna 1992, Milan Lukić i ljudi u uniformama sakupili stanovnike naselja Bikavac, u Višegradu, i zatvorili ih u kuću Mehe Aljića. Među zarobljenima je bilo najviše mlađih žena i dece i tek nekoliko starijih ljudi.

Pošto su u kuću naterali ljude, Lukić i ostali su najpre kamenjem razbili prozore, a potom kroz otvore, u prostoriju u kojoj su se nalazili ljudi ubacivali bombe. Iživljavanje se završilo podmetanjem požara, u kome su izgoreli svi osim Zehre Turjačanin.

Svedokinja se spasla provlačeći se kroz mali otvor između zida i gvozdenih vrata kojima je bio blokiran ulaz u prostoriju u kojoj su ljudi živi spaljivani. Na njenom telu i licu i danas su vidljivi tragovi zločina koji je preživela. Pred Haškim tribunalom svedočila je na francuskom jeziku.

U plamenu kuće Aljića nestale su njene majka, retardirana sestra, druga sestra sa dvoje dece i snaha sa sinom.

Posle bekstva iz zapaljene kuće, Zehra se nekoliko dana oporavljala u kući jednog komšije, ali ju je onda jedan vojnik upozorio da je bolje da ode, jer "Milan Lukić zna gde je i mogao bi da dođe da dovrši posao".

Turjačaninova je, bežeći uglavnom pešice, napustila Višegrad, a potom i Bosnu. U danima posle nesreće jedan lekar, za koga je rekla da je Musliman, odbio je da je pregleda, rekavši da joj nema pomoći. "Ali, ja sam želela da živim", rekla je svedokinja.

Na telu i licu Zehre Turjačanin i danas su vidljivi tragovi zločina koji je preživela. Pred sudom je izjavila da je preživela opekotine trećeg stepena, izgubila deo uveta, a da su joj ruke trajno paralizovane.

Ipak, pri kraju svedočenja izjavila je: "Bez obzira na sve što se dogodilo, život je lep i ja želim da živim."

Pre nego što je govorila o detaljima tog zločina, Turjačaninova je rekla da Milana Lukića zna iz detinjstva, da su išli zajedno u školu, i da su Lukić i njen brat Dževad sedeli u istoj klupi!

Zato je za posmatrače suđenja bilo iznenađenje kada je na pitanje da li u sudnici vidi nekoga poznatog, Turjačaninova odgovorila negativno. Ni na ponovljeno pitanje da li može da prepozna nekoga, ona je, pošto je pogledala u pravcu mesta na kome su sedeli Milan i Sredoje Lukić, odgovorila: "Ne."

Sudija Patrik Robinson upitao je svedokinju zašto svedoči na francuskom jeziku, a ona je objasnila da je "prekinula sve veze sa Bosnom" i da ima drugu zemlju čiji jezik želi da govori.

Ona je dodala da je ponašanje Milana Lukića izazivalo nelagodu i među Srbima, opisujući da je jedan lokalni Srbin, za koga je rekla da se zvao Milan Lučić i da je "bio dobar čovek", uoči zločina govorio da Muslimani trebalo da odu jer "ih ne čeka ništa dobro".

"Bio je jako potresen, tužan, čak je plakao", ispričala je Turjačaninova.

Za vreme spaljivanja živih i ranjenih ljudi u kući Mehe Aljića, Lukić i ljudi u uniformama ležali su na obližnjem travnjaku i posmatrali događaj, rekla je Turjačaninova.

I njeno svedočenje Milan Lukić slušao je udobno zavaljen u stolicu. Na sve ostale, čini se, iskaz Zehre Turjačanin ostavio je težak utisak.

Sudija Patrik Robinson načinio je mali gest prilikom proglašenja prve pauze, dozvolivši da se iz sudnice prvo povuče svedokinja, pa da za njom izađe sudsko veće. U ostalim prilikama sudije prve napuštaju sudnicu.

Milan Lukić i Sredoje Lukić terete se za više ubistava i mučenja Muslimana u Višegradu. Samo spaljivanjem ljudi u dve kuće u tom gradu je, prema navodima optužnice, ubijeno oko 140 ljudi.


Bem ti zivot.
  • 0

#218 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 29 September 2008 - 22:02

Unapređenje: Kadijević postao ruski državljanin

Objavljeno: Pon, 29. 09. 2008. 14:54

GENERAL MRTVE VOJSKE
Novi Rus: Tavarišč Kadijević
PHOTO: VICAN VICANOVIĆ

Veljko Kadijević, poslednji ministar odbrane SFRJ postao je, milošću Ruske federacione imigracione službe, odnosno šefa države Dimitrija Medvedeva, državljanin Rusije, čime je neutralizovana hrvatska tjeralica za čovekom koji je u toj državi optužen za ratne zločine protiv civilnog stanovništvaPiše: Bojan Tončić
Vukovarska operacija, preciznije: sumanuto uništavanje ljudskih života i grada koje je imalo biti egzemplarno, anticivilizacijski nasrtaji na Dubrovnik i brojne druge toponime zločina ništa ne znače modernom Buenos Ajresu na obalama Moskve koji štiti kreatore i izvršioce najstrašnijih zločina u Evropi posle Drugog svetskog rata. U Rusiji je nedvosmisleno na delu strategijski osmišljeno zatiranje tragova zveri koje su umakle pacovskim V.I.P. kanalima, u prevodu samoljetom sa beogradskog aerodroma, zaštićeni novostečenim ugledom Vojislava Koštunice i dilom vojnih obaveštajnih službi. Evo najnovijeg primera.


Moskva suzama žrtava ne veruje: Kadijević u civilu
PHOTO: VICAN VICANOVIĆ


Veljko Kadijević, poslednji ministar odbrane Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (od 1988. do 1992) postao je, milošću Ruske federacione imigracione službe, odnosno šefa države Dimitrija Medvedeva, državljanin Rusije, čime je neutralizovana hrvatska tjeralica za čovekom koji je u toj državi optužen za ratne zločine protiv civilnog stanovništva. Protiv njega su podignute optužnice u Županijskim sudovima u Bjelovaru, Vukovaru i Osijeku, ali ruski ustav zabranjuje izručenje državljana ove zemlje. Izbeglica od 2005, Kadijević je morao da čeka tri godine na državljanstvo, a zahtev Hrvatske da bude izručen i da mu bude suđeno za zločine odbijen je, jer je ruska država procenila da nema dovoljno argumenata za to. Kadijević se u Rusiji obreo 2001. kada je pozvan u Haški tribunal za svedoka.

Rusija je po ko zna koji put potvrdila svoju pripadnost antiljudskom komplotu državnih tvorevina koje se rugaju civilizacijskim normama i međunarodnom pravu, a njeni su se demokratski izabrani kagebeovci žestoko delegitimisali. Ne i u Srbiji koja poklanja nevinost i gasovod i usput abolira. Gradovi pobratimi Moskva, Buenos Ajres, Montevideo, San Fernando (Ajhman), štagod, suzama veruju, ali ne suzama žrtava, nego sitnim nedaćama krvnika. Na slobodi su Mira Marković, organizatorka zajedničkog zločinačkog poduhvata čije se suze slivaju sa stranica tiskovina opskurne provenijencije, sin njen nevin je - smatra u ime osramoćenog naroda požarevačko pravosuđe, a njegov je stric, bivši ambasador, tek ugledni biznismen koji gleda svoja posla. Strašnija od ruskog azila je činjenica da se niko za koga se osnovano sumnja da je u Moskvi - ne potražuje. Ne samo formalno, već i suštinski, kao da nikom nije važno što se u Rusiji kriju različite vrste ratnih zločinaca.

U vreme raspada bivše Jugoslavije Veljko Kadijević je bio ministar vojni sa originalnim idejama. Predlagao je državni udar: "Kadijević mi je predlagao da vojska pohapsi rukovodstva Hrvatske i Slovenije, a da ja kao legalno izabrani premijer SFRJ postanem i predsednik države. Upitao sam ga gde je tu Milošević i njegova ekipa, a on mi je odgovorio da se samo Milošević bori za Jugoslaviju", reći će 2004. Ante Marković, poslednji predsednik Saveznog izvršnog veća SFRJ.

Na Miloševićevo pitanje zbog čega hapšenja nije bilo, svedok je odgovorio da iza takvog plana nije niko hteo politički da stane. "Mogao sam, ja ali nisam hteo. Nisam hteo da budem oružje u vašim rukama, da vi preko mene postanete predsednik države", objasnio je Ante Marković u Hagu.


Rusija je azil za ratne zločince


Dan nakon što su tenkovi 9. marta 1991. oskrnavili beogradske ulice, predlagao je da svi okupljeni na Ušću, mitingaši iz Kozaračkog kola koji su nosili parole “Uhapsite Vuka!”, “Za slobodu i demokratiju!” pođu da se obračunaju sa studentima koji su demonstrirali na Terazijama. U više navrata je, u intervjuu jednoj ovdašnjoj televiziji, ponovio da je bio siguran da bi se ovi sa Terazija povukli da su oni sa Ušća krenuli. Nije badava Dušan Matković, uz sasluženje Petra Škundrića, današnjeg ministra energetike, te akademika Mihajla Markovića, Živorada Igića i Radomana Božovića poručio da su studenti na Terazijama huligani i pozvao prisutne da krenu sa Ušća i obračunaju se sa njima. To mu dođe kao neka dobro poznata sprega Armije sa narodom. Zapovednik srodne zločinima ovenčane formacije Pavle Tužilaštva za ratne zločine rekao je da general “nije predmet interesovanja” Tužilaštva.

Današnja Srbija može samo da mu poruči: ”Čestitamo, tavarišč, dobrodošli!”.


:ph34r:

LINK

Edited by shivaja, 29 September 2008 - 22:04.

  • 0

#219 Aloha

Aloha
  • Banned
  • 1,355 posts

Posted 29 September 2008 - 22:11

Dobro im je unapredjenje, pod stare dane u hladnu Moskvu. Ispunjava me toplotom zamisao kako se tresu na -40 i taj Krmokadijevic i ona babetina sa sinom Jason-om. Ja planiram Kaliforniju pod stare dane.... :ph34r:
  • 0

#220 outcast

outcast
  • Banned
  • 2,346 posts

Posted 30 September 2008 - 20:15

Dan podsecanja - inicijativa NUNS-a

http://www.nuns.org....?articleId=9786
  • 0

#221 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 02 October 2008 - 13:01

Prošlo je 17 godina od početka agresije na Dubrovnik

Objavljeno: Sre, 01. 10. 2008.

RAT PROTIV DUBROVNIKA I CIVILIZACIJE

PHOTO: WIKIPEDIA

Pre 17 godina, u ranim jutarnjim satima, pripadnici JNA potpomognuti rezervistima iz Crne Gore i istočne Hercegovine napali su Dubrovnik, Konavle, Župu i Rijeku Dubrovačku svom silinom s kopna, mora i vazduha. Dubrovnik je ostao u potpunoj kopnenoj i pomorskoj blokadi i gotovo puna tri meseca bio je bez vode, struje i telefonskih veza. e-Novine
Otvarajući novi front agresije na Hrvatsku, jedinice Jugoslovenske narodne armije u čijem su sastavu bili uglavnom rezervisti iz Crne Gore pre 17 godina započele su „osvajačko pljačkaški pohod”, kako je divljanje rezervista formulisala Hina, na Konavle i Dubrovnik. Povodom ove godišnjice u sredu su ispred Središnjeg križa na dubrovačkom groblju Boninovu položeni venci u spomen na sve hrvatske branitelje i civilne žrtve rata.
U organizaciji Udruge civilnih žrtava Domovinskog rata grada Dubrovnika prigodan program održan je u Kazalištu Marina Držića uz predstavljanje knjige „Oteto zaboravu” autorke Marije Nadilo.


Pre 17 godina, u ranim jutarnjim satima, pripadnici JNA potpomognuti rezervistima iz Crne Gore i istočne Hercegovine napali su Dubrovnik, Konavle, Župu i Rijeku Dubrovačku svom silinom s kopna, mora i vazduha. Dubrovnik je ostao u potpunoj kopnenoj i pomorskoj blokadi i gotovo puna tri meseca bio je bez vode, struje i telefonskih veza. Grad je ipak odbranjen i Dubrovnik nije doživio sudbinu mnogih drugih hrvatskih gradova.

Tokom opsade grad je, prema podacima iz presude osuđenim vojnim licima, pogodilo više hiljada projektila, a poginulo je 300 branilaca i civila. Teško je oštećeno istorijsko jezgro, a na širem dubrovačkom području spaljeno je i opljačkano oko osam hiljada kuća. Više stotina ljudi je ranjeno, preko 30.000 građana moralo je napustiti svoje domove, a u srpske i crnogorske logore u Bileći i Morinju odvedeno je 336 osoba.

Prva civilna žrtva srpskocrnogorske agresije na Dubrovnik bio je ugledni književnik i intelektualac Milan Milišić koji je poginuo od granate koja je 5. oktobra pala na njegovu kuhinju. Žalbeno veće Haškog tribunala osudilo je penzionisanog generala JNA Pavla Strugara (75), optuženog za granatiranje zaštićenog istorijskog jezgra Dubrovnika u decembru 1991. godine, „za pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, kršenje zakona i običaja ratovanja i protivpravne napade na civilne objekte” i osudilo ga na sedam i po godina zatvora. Strugar je bio komandant Druge operativne grupe JNA i, kako piše u prvostepenoj presudi, naredio je napad na Srđ 6. decembra 1991. godine, a Treći bataljon 472. motorizovane brigade koji je granatirao dubrovački Stari grad bio je podređen Drugoj operativnoj grupi kojom je general Strugar komandovao od 12. oktobra 1991. godine.

Pretresno veće je ocenilo da je to bilo hotimično granatiranje, „a ne uzvratna vatra na hrvatske ili neke druge vojne položaje, postojeće ili pretpostavljene, te da je taj napad prouzrokovao znatna oštećenja u Starom gradu i doveo do pogibije dve osobe i ranjavanja druge dve, pri čemu nijedna od tih osoba nije aktivno učestvovala u neprijateljstvima”.


Danas na ulazu u Stari grad stoji tabla sa mestima najtežih oštećenja za vreme agresije
PHOTO: WIKIPEDIA


Usvajajući delimično žalbu Tužilaštva, Žalbeno veće je zaključilo da Strugar snosi komandnu odgovornost i za dve tačke optužnice po kojima je bio oslobođen prvostepenom presudom.

Zaključujući da je kao komandant „imao razloga da zna da će njegovi potčinjeni počiniti zločin, a nije ništa učinio da ih spreči”, Žalbeno veće je Strugara proglasilo krivim i za uništavanje neopravdano vojnom potrebom i nezakonite napade na civilne objekte.

Krivicu za granatiranje Dubrovnika u decembru 1991. pred Tribunalom je priznao Strugaru podređeni viceadmiral Miodrag Jokić, tadašnji komandant Vojnopomorskog sektora Boka. Jokić je osuđen na sedam godina zatvora, a zatim je svedočio protiv Strugara. Admiral Jokić je prevremeno pušten sa izdržavanja kazne.

Admiral Jokić je osuđen za ubistvo, okrutno postupanje, napade na civile, pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; protivpravne napade na civilne objekte, uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namenjenim religiji, dobrotvornim svrhama, obrazovanju, umetnosti i nauci, kao i istorijskim spomenicima i umetničkim i naučnim delima (kršenja zakona i običaja ratovanja). Vojnici pod komandom Miodraga Jokića granatirali su Stari grad u Dubrovniku, koji je na UNESCO listi mesta svetske kulturne baštine. Usled granatiranja, dva civila su ubijena, a tri su ranjena, šest zgrada je u potpunosti uništeno, a mnoge druge zgrade su oštećene. Uništene su ili oštećene ustanove namenjene religiji, dobrotvornim svrhama, obrazovanju, umetnosti i nauci, kao i istorijski spomenici i umetnička i naučna dela. Kao komandant, Jokić nije preduzeo nužne i razumne mere da spreči ili zaustavi granatiranje ili da naknadno kazni ili pokrene disciplinske mere protiv onih koji su bili odgovorni za ta dela. U agresiji na Konavle i Dubrovnik učestvovale su jedinice regularnog sastava JNA, rezervisti iz Crne Gore, specijalna policija, srbijanske paravojne formacije, poginule su 43 osobe, Konavle je opustošeno („Admirale, nikad nisu lepše izgledala!”, rekao je Jokiću gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević).

Dubrovnik je uporno branjen i nije pao, ali je, po proceni UNESCO, oštećeno 60 odsto spomenika neprocenjive vrednosti.


LINK
  • 0

#222 Vesna

Vesna
  • Sleepers
  • 18,721 posts

Posted 02 October 2008 - 13:12

imam utisak da je veoma brzo zaboravljena činjenica da je milo djukanović i tada, kao što je i danas, bio predsednik crnogorske vlade.
  • 0

#223 shivaja

shivaja
  • Members
  • 1,828 posts

Posted 03 October 2008 - 11:48

pa jeste..i to je tacno..

menjaju se ljudi... valjda.
  • 0

#224 Vesna

Vesna
  • Sleepers
  • 18,721 posts

Posted 03 October 2008 - 14:56

svakako, ali ta činjenica ne bi trebalo da ih amnestira za učinjeno dok su bili u drugoj pameti.
  • 0

#225 iPhuck10

iPhuck10
  • Members
  • 18,742 posts

Posted 03 October 2008 - 15:00

pa jeste..i to je tacno..

menjaju se ljudi... valjda.

Pa ih zbog toga treba amnestirati za zlocine u kojima su direktno ucestvovali kao naredbodavci?
Alo, jebote, kako mozes da primenjujes duple arsine?
Da ti Djukanovic bude OK, a da ti SPS, DSS i SRS budu ogavni?
Odluci se, ili jesi ili nisi anti-zlocinacki orijentisana!
Za mene je Milo Djukanovic zlocinac, jer je, zajedno sa balkanskim kasapinom i njegovim zlocinackim satrapima iz SPS-a, SRS-a, JUL-a, podrzani od strane Kostunice i DSS-a, ucestvovao u agresiji na Hrvatsku i opsadi i rusenju Dubrovnika! :ph34r:
  • 0