2 replies to this topic

[Sumadinac]

Alexander Boraine, potpredsjednik južnoafričke Komisije za istinu i pomirenje, koja je prije tri godine završila obimni izvještaj o užasu na jugu Afrike i tako okončala svoj rad. U intervjuu Danima ovaj ugledni profesor prava se izjašnjava o ponudi za mjesto savjetnika Vojislava Koštunice ..............

Jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica, osnivajući "svoju" Komisiju za istinu i pomirenje, imenovao ga je savjetnikom te institucije. Boraine se o toj ponudi prvi put javno očitovao u Danima, u subotu 12. maja.

DANI: Gospodine Boraine, Vi ste nedavno imenovani za savjetnika jugoslavenskog predsjednika Vojislava Koštunice za Komisiju za istinu i pomirenje. S obzirom na to da su tri člana te komisije već podnijela ostavku zato što ona, po njihovim riječima, ima čisto politički karakter, da li ćete prihvatiti imenovanje?

BORAINE: Koštunica me imenovao za savjetnika za Komisiju za istinu i pomirenje ne pitajući me. Sreli smo se prvo u Beogradu, a potom u New Yorku prošle sedmice, na njegov zahtjev.

Rekao sam mu da se želim sresti sa komisijom da bih razumio šta je njen mandat, cilj i kako će ga ostvariti, jer ako je to sve već određeno, onda ne znam zašto sam imenovan za savjetnika. Rekao mi je: "Morate doći i kazati nam šta mislite da trebamo činiti, iz vašeg iskustva. Mi ćemo vas slušati i učinit ćemo kako kažete!" U utorak ću se sresti sa tri člana komisije koja su dala ostavke - Koštunica mi je kazao da se nađem i sa njima - da bih im kazao da rad komisije ne može biti uklesan u kamen i da oni mogu utjecati na njen rad i ulogu.

Koštunica mi je kazao da komisija nije zamjena za Tribunal u Haagu, da treba raditi ono što sud ne može, ustanoviti širu istinu, uzroke i razloge rata, utvrditi odgovornost i pokušati na taj način doći do pomirenja.

Rekao sam mu da to ne može učiniti u okviru granica SRJ ili Srbije, bez BiH i Hrvatske, ali je to odšutio.

Ta je komisija osnovana pod žestokim pritiskom Zapada, koji je novčanu pomoć uvjetovao izručenjem Slobodana Miloševića Tribunalu u Haagu, i mislim da se njeno osnivanje može svrstati u dobro vođenje politike.

Koštunica je u nezgodnoj situaciji: relativno je kratko na vlasti, mora pomiriti razne interese, ima vrlo krhku Vladu, te SAD i međunarodnu zajednicu koje na njega bez prestanka vrše pritisak. Ali, Koštunica nije glup čovjek i zna da očajnički treba novac. Što se mene tiče, odlučio sam mu vjerovati sve dok se ne ispostavi da on uopće nije bio vrijedan povjerenja.

DANI: Da li je to jedini način da se cijelo društvo ispovjedi, ili ako hoćete, izliječi, i da se podvuče crta pod rat?

BORAINE: Za razliku od BiH, u Južnoj Africi nije bilo suda i brzo smo shvatili da moramo ponuditi neku vrstu amnestije ako želimo doći do istine. Tako smo uveli "uvjetnu amnestiju", što je značilo da počinitelji zločina mogu doći i pred javnosti ispričati svoju priču u potpunosti. Neki od njih su imali 17 godina kada su bili regrutirani, a došli su pred komisiju kao tridesetgodišnjaci.

Mnogi su plakali ispovijedajući se, jer su čineći zločine vjerovali da obavljaju svoju patriotsku dužnost, da brane domovinu. Neki od njih su zatražili da se sretnu sa žrtvama, htjeli su im se izviniti. Neke od žrtava su to odbile, dok su neki drugi pristali.

Meni se u sjećanje urezao jedan od tih slučajeva, koji je postao poznat kao "Guguletu 7" - po sedam majki čiji su sinovi, tinejdžeri, ubijeni u policijskoj zasjedi.

Jedan od policajaca, crnac, koji je bio agent provocateur i doveo ih u zasjedu, godinama je šutio o tome: policajci su tvrdili da su bili napadnuti i niko nije znao šta se ustvari desilo dok on nije odlučio da progovori. Nakon što je objelodanio priču, posjetio me je privatno i zamolio da mu zakažem sastanak sa majkama tih sedam dječaka. Rekao sam mu da moram razgovarati s njima. One su mi rekle da će mi dati odgovor tek nakon što se međusobno dogovore.

Nekoliko dana kasnije odgovorile su: "Sastat ćemo se s njim!" I taj sastanak je održan, taj čovjek je u tom času imao 45-50 godina i sav život je proveo kao ubojica…

DANI: Bojim se da Vi govorite o zločinu počinjenom po naređenju, dok su najveći dio zločina počinjenih tokom rata u BiH bili zločini iz ubjeđenja?

BORAINE: Sve što želim reći jeste da svako društvo koje je preživjelo ovakve stvari mora proći neku vrstu katarze. A ta katarza može doći kroz istinu i pomirenje.

DANI: Može li komisija razbiti tišinu koja je zavladala u društvu od 1992, bez koje, očigledno, ne bi bilo ni moguće počiniti ovako masovan zločin kao što je počinjen u BiH?

BORAINE: Trebat ćete pred komisiju, kao i mi, pozvati sve one ugledne poslovne ljude koji će morati reći kako su se obogatili surađujući sa ovim ili onim vlastima tokom rata, koji su vrlo dobro zaradili na ratu. Njima se možda nije dopadalo to što vlasti čine, ali se nisu suprotstavljali. Novinare, isto tako.

U Južnoj Africi su mnogi novinari bili policijski doušnici: ispostavilo se i da je urednik jednog od najuglednijih dnevnika kod nas bio doušnik. Cijela zemlja je vrvjela doušnicima, neki od njih bili su crnci i oni su naposljetku prošli najgore. Dakle, treba pozvati medije, učitelje i nastavnike te doktore koji su lagali, predstavnike svih političkih stranaka, suce koji su provodili diskriminirajuće zakone. To može biti vrlo pročišćavajuće iskustvo.
.................

[sonja]

Sta se zapravo desava sa ovim projektom i ovom komisijom. Da li postoji website na kome se mogu dobiti informacije o projektu, ciljevima i tome kako sve napreduje (ako uopste ista napreduje)?

[zen]

primaju platu, ja mislim.