Nažalost, Vlada R Srbije je tokom 2006. bez neophodne planske dokumentacije i u suprotnosti sa postojećim zakonima izgradila prvu ski stazu sa četvorosednom žičarom na prostoru Babinog zuba. Žičara je svečano otvorena 30.decembra 2006. godine i predstavljala je uvod u eroziju velikih razmera. Zbog toga, ovo je prva velika ilegalna aktivnost i uništenje koje je urađeno na Staroj planini od strane Vlade Srbije (Ministarstvo za infrastrukturu i Ministarstvo za ekonomiju i regionalni razvoj). Tom prilikom je prekršeno 6 aktuelnih zakona Republike Srbije: Zakon o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“: Br. 47/2003 i 34/2006), Zakon o šumama („Službeni glasnik RS“: Br. 46/91, 83/92, 53/93, 54/93, 60/93 - izm., Br. 67/93, 48/94, 54/96 i 101/2005), Zakon o površinskim vodama („Službeni glasnik RS“: Br. 46/91, 53/93, 67/93, 48/94, 54/96 i 101/2005), Uredbu o zaštiti parka prirode Stara „planina“ („Službeni glasnik RS“: Br. 19/97), Zakon o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“: Br. 66/91, 83/92, 53/93 i 67/93) i Uredba o zaštiti prirodnih retkosti („Službeni glasnik RS“: Br. 50/93). Ka vrhu Babin zub, žičare su već postavljene a ogromni šumski kompleksi su prosečeni da bi se napravile ski staze koje silaze sa vrha. Na ogoljenom strmom planinskom zemljištu pokrenule su se lavine neizbežnih klizišta i erozije, i samo je pitanje vremena kada će se i preostali proređeni fragmenti stoletnih četinarskih šuma biti potkopani bujicama i porušeni vetrom. Neprocenjiva destrukcija je učinjena i širenjem postojećeg puta do žičara. Uništeni su veliki šumski kompleksi, a planinske bujice nezaustavljivo nose ogoljeno zemljište i potkopavaju drveće na rubovima prosečene trase puta.
Suma novca koju Republika Srbija (Ministarstvo infrastrukture i Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja) planiraju da ulože samo tokom 2008. godine u infrastrukturu neophodnu za ski staze, opremu za veštački sneg i ski liftove je 31.213.000 eura. Navedena suma je dovoljna da se obezbedi 100000 ovaca plus 500 traktora sa kompletnom dodatnom opremom,a da se sa ostatkom novca daju donacije od po 20.000 eura za ukupno 500 domaćinstava za zadovoljenje uslova za turističku kategorizaciju, rekonstrukciju kuća, adaptaciju radi etno turizma ili započinjanje neke vrste prerade (sušare, proizvodnja mleka, prerada šumskog voća...). Dakle, navedena suma novca je dovoljna za pomoć razvoju najmanje 500 domaćinstava radi otpočinjanja poljoprivredne ili bilo kakve druge proizvodnje, prerade ili usluge (sa 100%-nim učešćem od strane države) ili mnogo više domaćinstava principom kofinansiranja (koji bi dao šansu mnogo većem broju korisnika fonda, ali takođe i odgovornosti pri njegovom korišćenju). Ova suma novca pomogla bi uspostavljanje minimum 500 malih poljoprivredno-prerađivačko-uslužnih gazdinstava/preduzeća koja bi svoju delatnost zasnivala na održivom korišćenju resursa Stare planine.
Program izgradnje mega ski rezorta se zvanično zasniva na “postojećem društvenom koncenzusu” što u slučaju Stare planine nije slucaj. Ova izjava je izfabrikovana korišćenjem podrške u uskim interesnim grupama pojedinaca u zemlji i regionu. Tvrdi se da program počiva na “detaljnoj analizi prepoznatih potencijala Stare planine”. Međutim, niko ne može da sakrije činjenicu da se kreatori Master plana odnosno Plana turizma na Staroj planini sa predinvesticionom studijom i fizičko-tehničkim karakteristikama skijališta (Ministarstvo infrastrukture i Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja zajedno sa Ecosign-om i Horwath Consulting Zagreb) nisu čak ni potrudli da zađu u sela Stare planine, a kamoli da se tokom izrade dokumenata zaiteresuju za mišljenje i stavove lokalnog stanovništva. Sa kojim pravom neko može da priprema plan turizma nekog područja, a da pritom na teriotoriji tih Opština provede svega par sati i to u Opštinskim prostorijama. Sa kojim pravom se onda govori o takozvanoj transparentnosti izvođenja ovog projekta. Još jedna besmislica je navedena u ovom projektu, a to je da je 5 meseci snegom pokriven deo Stare planine na visini većoj od 1700 metara. Da li neko ovom netačnom tvrdnjom želi da prikrije činjenicu da je tokom nekoliko poslednjih godina Balkansko poluostrvo jedno od Evropskih regija sa najupečatljivijim klimatskim promenama, ili želi da sakrije činjenicu da je otvaranje žičare 30-og decembra 2006. godine bilo praćeno minimalnim količinama snega u Srbiji? Tog dana ilegalne vladine aktivnosti su postale zvanične.
Od posebnog značaja za zaštitu celokupnog prirodnog bogatstva, geološkog nasleđa, genetskog, specijskog i ekosistemskog diverziteta Republike Srbije i Balkanskog poluostrva, srpska Vlada proglasila je Staru planinu za Park prirode 1997. Godine i dodelila joj prvi stepen zaštite – od posebnog značaja za državu. (Službeni glasnik Republike Srbije broj 19/97.) Sa druge strane Stara planina je na listi potenicijalnih geoparkova Srbije. Stara planina takođe ima status značajnog internacionalnog regiona. Na listi je važnih internacionalnih područja za ptice (IBA-Bird Life International, 1997), na listi važnih internacionalnih biljnih područja (IPA-PlantaEuropa, 2005), na listi primarnih područja za leptire u Evropi (PBA), na preliminaranoj listi za pogranična područja Bisofere pod zaštitom UNESKA (Man and Biosphere, UNESCO), na listi prioritetnih staništa za zaštitu pod Ramsarskom konvencijom (tresetišta), na Emerald listi (područje značajno za očuvanje evropske ekološke mreže), na listi pograničnih zaštićenih područja u okviru programa GREEN BELT (IUCN), na listi Pro geo geološkog blaga značajnih mesta u okviru Evropske asocijacije za konzervaciju geološkog nasleđa (od 2000), trenutno se vrši realizacija pograničnog projekta „Prekogranična saradnja kroz upravljanje zajedničkim prirodnim resursima – Promocija umrežavanja i saradnje između zemalja Jugositočne Evrope“ sa Bugarskom, preporučeno je za pogranični kooperativni projekat sa Bugarskom i nalazi se u grupi projekata Pakta za stabilnost Jugoistočne Evrope ReREP. Model prekogranične saradnje je preporučen kao rešenje generalne zaštite biodiverziteta, ali istovremeno kao koncept “Park mira” čija je uloga učestvovanje u evropskoj inicijativi “Parkovi za život” i u Pan-Evropskoj strategiji za biološki i pejzažni diverzitet. Ovaj projekat je iniciran 1999. godine od strane Ministarstva za životnu sredinu Evropske Unije. Ovakav nacionalni i internacionalni status Stare planine proizilazi iz biodiverzitetskih konvencija koje je Srbija ratifikovala 2001. godine, Bonske konvencije (“Službeni glasnik” RS, 102/07) i Bernske konvencije (“Službeni glasnik” RS, 102/07), Ramsarske konvencije. Direktive za staništa Saveta evrope (Habitat) iz 1992, ProGeo iz 1995. godine i mnogi drugi internacionalni ugovori.
Na Staroj planini је do sada zabeleženo 344 vrste mahovina, medju kojima je veliki broj onih koje su pod raznim vidovima zaštite. Posebno su ugrožene vrste koje žive na stablima u raspadanju i na tresavama. Veoma veliku opasnost po ove vrste predstavljaju i hidrogeografski radovi jer se tako značajno menja vodni balans staništa ovih vrsta. Buxbaumia viridis, vrsta zaštićena Bernskom konvencijom i Habitat direktivom u čitavoj Evropi, jer ostaje veoma malo mikro-staništa (trula debla) na kojima ova vrsta uspeva. Slična situacija je i sa vrstom Dicranum viride koja je takodje zaštićena Bernskom konvencijom zajedno sa tresavskim belim mahovinama Sphagnum capillifolium, Sphagnum cuspidatum, Sphagnum palustre, Sphagnum rubellum, Sphagnum squarrosum i Sphagnum subsecundum koje su zaštićene i Habitat direktivom. Na staroj planini nalaze se sledeće vrste iz Evropske crvene knjige briofita: Brachythecium geheebii, Bryum neodamense, Encalyptra microstoma, Grimmia caespiticia, Lophozia dscendens, Paraleucobryum sauteri i Pseudoleskea saviana. Izgradnjom ski centra na Jabučkom ravnistu i kaptiranjem Dojkinog vrela, bice uništene dve najveće tresave na Staroj planini. Time su direktno ugrožene sledeće vrste mahovina: Anastrophyllum minutum, Barbilophozia floerkei, Barbilophozia hatcheri, Bazzania trilobata, azzania tricrenata, Lophozia adscendens, Leiocolea badensis, Leiocolea collaris, Leiocolea hetrocolpos i Scapania aequiloba i mahovine Amphidium mougeotii, Anomodon rugelii, Buxbaumia viridis, Cynodontium brutonii, Dichodontium palustre, Dicranum fuscescens, Dicranum viride, Diphyscium foliosum, Encalypta ciliata, Grimmia caespiticia, Physcomitrium piriforme, Pohlia longicolla, Orthotrichum obtusifolium, Paraleucobrium sauteri, Pseudoleskea saviana, Sphagnum capillifolium, Sphagnum cuspidatum, Sphagnum palustre, Sphagnum rubellum, Sphagnum squarrosum, Sphagnum subsecundum, Tetraphis pellucida i Timmia bavarica.
Diverzitet vaskularne flore na srpskoj strani Stare planine (druga polovina je u Bugarskoj) je najmanje 1195 biljnih vrsta, od kojih 116 (9,7% od svih zabeleženih vrsta) su lokalni ili regionalni endemi. Endemi su najugroženija kategorija i kao takvi najvažniji biljni elementi diverziteta. Primer kako opasan divlji turistički razvoj može biti je skoro istrebljenje Krilastog zvončića (Campanula calycialata) koji raste jedino na Staroj planini (vrh Babin Zub), a deo njegove osetljive populacije je uništen tokom prve faze projekta. Na Staroj planini raste 9 vrsta sa svetske crvene liste (Cota macrantha, Dianthus banaticus, Scabiosa fumaroides, Pedicualris heterodonta, Tozzia alpina, Acer heldreichii, Delphinium fissum and Viola dacica), 42 vrste sa evropske crvene liste od kojih su 4 kritično ugrožene (Lycopodium complanatum, Pinus mugo, Rosa balcanica, Androsace elongata), tri vrste zaštićene habitat direktivom (Gentiana lutea), 45 vrsta sa CITES liste (41 vrsta orhideja), 179 vrsta koje su po IUCN-u regionalno ugrožene, 14 vrsta sa nacionalne crvene liste, kao i 153 vrste zaštićene zakonima i uredbama Republike Srbije. Takođe, 21 biljna vrsta je lokalno kritično ugrožene (IUCN YUCR): Lathyrus pancici, Alnus viridis, Androsace elongata, Angelica brachyradia, Bupleurum pachnospermum, Campanula thyrsoidea, Clematis alpina, Eranthis hyemalis, Gentiana lutea, Heracleum verticillatum, Pinus mugo, Juniperus sabine, Knautia ambiqua, Lycopodium complanatum, Oenanthe stenoloba, Peucidanum minutifolium, Rosa balcanica, Senecio pancicii, Swertia punctata, Tozzia alpina, Trifolium badium var. pseudobachium. Iz Uredbe o prirodnim retkostima (Službeni glasnik Republike Srbije broj 50/93) prisutno je 40 vrsta i prema tome nelegalno je narušavati i uništavati njihovo stanište. Bernska konvenicja takođe štiti 2 vrste koje rastu na Staroj planini: Campanula abietina i Lilium jankae. Tresetišta su staništa za brojne endemske biljne vrste. Na tresetištima Stare planine raste u proseku između 50 i 70 endemskih vrsta. Želimo da naznačimo da je Jabučko ravnište najveće tresetište i da je ugroženo zbog nelegalne gradnje turističkog naselja, betonskih zgrada i parkinga, čija se gradnja na njemu planira. Drugo najveće planinsko tresetište, Dojkino vrelo će se iskoristiti kao izvor vode i prema tome tresetište će biti isušeno. Najznačajnije endemske vrste na tresetištima su Senecio pancicii, Ciscium heterotrichum, Cardamine aeris, Barbarea balcana, Geum coccinum, Rumex balcanicus, Silene asterias i Dactylorhiza cordygera. Pored njih, jedna od najznačajnijih je muholovka (Drosera rotundifolia) – retka i veoma ugrožena biljna vrsta koja je već nestala sa drugih područja Srbije. Podsećamo vas da je planinska tresetišta danas predstavljaju jedan od najređih i najugroženijih svetskih ekosistema. Prema IUCN (International Union for Conservation of Nature) kategorizaciji ovo su veoma osetljivi ekosistemi gde su i najmanje promene abiotičkih i biotičkih faktora kobne (nestanak svega jedne do dve vrste rezultira njihovim totalnim nestankom). Pored toga, tresetišta su centri biodiverziteta i za njihovu zaštitu je odgovorna naša zemlja (Srbija) i po odredbama Direktive o staništima potpisane u Rio De Žaneiru 1992. godine. Kao tip vlažnog staništa koje ne može biti obnovljeno, Ramsarska konvencija (na osmoj konferenciji 2003. godine) identifikjuje tresetišta zajedno sa šumama mangrove i koralnim grebenima kao najosteljivija i najugroženija staništa na planeti usled čega je neophodna hitna i primarna aktivnost za njihovu zaštitu i konzervaciju (Global Review of Wetland Resources and Priorities for Wetland Inventory). Posebnu opasnost predstavljaju planirane akumulacije i postrojenja za proizvodnju veštačkog snega zbog promena u vodnom balansu okoline akumulacija, pojačanom erozijom i drugim poremećajima u tlu usled sabijanja veštačkog snega kao i amonijaka koji se ispusta njegovom proizvodnjom. Pored osnovnih ugrožavajućih faktora, pretnju predstavljaju i fizičke promene terena. Neke druge endemske vrste, ugrožene zbog izgradnje parking prostora i ski staza su: Jovibarba heuffelii, Minuartia bulgarica, Silene lerchenfoldianae, Campanula trojanensis, Saxifraga paniculata, Symphyandra wanneri, Alyssium wierzbickii i Alium melanantherum… Veoma je važno pomenuti i to da diverzitet šumske vegetacije (Piceetum excelsae serbicum, Fagetum subapinum serbicum и Fagetum submontanum mixtum silicicolum) sprečava eroziju na planinskim padinama. Izgradnjom ski staza započeli bi se nezaustavljivi erozivni procesi, što se već desilo na nekim delovima planine gde su započete nelegalne aktivnosti (Babin zub).
Na Staroj planini živi 116 vrsta leptira, od kojih su 3 zaštićena Bernskom konvencijom (Parnassius mnemosinae, Parnassius apollo, Maculinea arion), 6 je deklarisano kao prirodne retkosti po Uredbi o prirodnim retkostima (Papilio machaon, Parnassius mnemosinae, Parnassius apollo, Zerynthia pollyxena). Prema IUCN kategorizaciji među leptirima koji žive na Staroj planini, postoji šest ugroženih (Erebia alberganus, Erebia orientalis, Apatura iris, Limentis populi, Plebeius pylaon, Papilio machaon), 37 osetljivih i 21 retka vrsta. Od evropskog značaja za zaštitu zabeleženo je 14 vrsta. Vrste E. orientalis, E. alberganus, Proclossiana eunomia i Muschampia cribrellum u Srbiji žive samo na Staroj planini. Visokoplaninska vrsta E. orientalis je glacijalni relikt, E. alberganus je tercijarni relikt dok je vrsta P. eunomia isključivo vezana za tresavska staništa. Sve tri vrste žive na prostoru planiranom za meka ski centar (Babin zub, Midžor, Topli Do, Jabučko ravnište). Posmatrano sa aspekta zaštite, 69 vrsta su interesantne, dok su 64 svrstane u 3 najugroženije kategorije. Najvažniji lokaliteti za leptire na Staroj planini su na Babinom zubu (preciznije, na delu planiranom za parkiralište), Crnom vrhu (lokacija predviđena za turistički centar i mesta za parkiranje), Midžor (ski staze su isprojektovane u blizini) i Topli do (planirano za vodnu akumulaciju radi proizvodnje električne energije).
Razmatrajući faunu riba na planini (26 vrsta), najvažnija vrsta je pastrmka (Salmo trutta) koja ime drugačiju mDNK strukturu od ostalih populacija u Srbiji, i sličnija je populacijama pastrmke sa Kavkaza. Osim toga u hladnijim planinskim rekama živi vrsta Zlatni čikov (Sabanajewia aurata) koja je pod zaštitom Uredbe o prirodnim retkostima. Takođe, Bernska konvencija štiti 6 planinskih vrsta koje se mogu naći na Staroj planini (Alburnoides bipunctatus, Barbus peleponensis, Cobitis teania, Cobitis elongata, Sabanajewia aurata, Gobio kessleri). Kaptiranje planinskih izvora za vodosnabdevanje ogromnog broja planiranih objekata će izazvati nesagledive posledice po vodni balans regiona, pa će stoga efekat na vodene životinje biti katastrofalan. Brojni tokovi i manje reke su u opasnosti zbog zagađenja vode kanalizacijom.
Na Staroj planini živi 18 vrsta vodozemaca i gmizavaca, od kojih je 10 pod zaštitom Bernske konvencije (Bombina variegata, Pseudepidale (Bufo) viridis, Natrix tessellata, Vipera ammodytes, Coronella austriaca, Zamenis longissimus, Podarcis muralis, Lacerta viridis, Lacerta agilis and Ablepharus kitaibelii), dok je 8 pod zastitom Uredbe o prirodnim retkostima (Salamandra salamandra, Bombina variegata, Bufo bufo, Pseudepidale (Bufo) viridis, Zootoca vivipara, Ablepharus kitaibelii, Zamenis longissimus and Coronella austriaca). Trenutno su poznata samo 3 lokaliteta u Srbiji gde se mogu naći populacije živorodnog guštera (Z. vivipara). Samo jedna populacija do sada nije bila ugrožena ljudskim aktivnostima i ona se nalazi na Staroj planini, u blizini lokaliteta Babin zub, koji je planiran kao početna tacka za nekoliko ski staza i takođe predviđen za parkiralište. Gotovo je izvesno da će ta populacija biti izgubljena ukoliko se radovi tamo nastave.
Do današnjih dana 206 vrsta ptica je zabeleženo na Staroj planini. Od tog broja 104 vrste su zaštićene Bernskom konvencijom, ali neke od njih nisu viđene na Staroj planini godinama unazad, kao posledica aktivnosti čoveka (Gypaetus barbatus, Tetrax tetrax, Aegipius monachus, Gyps fulvus, Falco naumanni i Neophron percnopterus). Na primer, samo nakon probijanja puta do Babinog zuba za terenska vozila 80-ih, 3 vrste koje su se tu gnezdile su nestale u nekoliko narednih meseci (Pyrrhocorax graculus, Falco peregrinus i Aquila chrysaetos). Ukoliko je jedna takva prosta operacija prouzrokovala nestanak 3 vrste koje su se tu gnezdile, možemo samo zamisliti kakav će efekat imati izgradnja mega ski-rezorta. Lokaliteti predviđeni za degradiranje u ski-centre i ski staze su od izuzetne važnosti za retku i ugroženu faunu ptica Stare planine.
U narednim redovima ćemo predstaviti lokalitete predviđenje za razvoj mega ski rezorta, koji će ugroziti vrste koje se tamo gnezde ili su se u skorije vreme gnezdile. Sve prisutne vrste su i zaštićene Bernskom konvencijom kao i Uredbom o prirodnim retkostima:
- Planinski nagib Golema reka - Tetrao urogallus, Prunella collaris, Nucifraga caryocatactes, Circaeetus gallicus, Pernis apivorus, Parus cristatus
- Toplodolska reka - Ciconia nigra, Pernis apivorus, Falco peregrinus, Buteo rufinus, Aquila chrysaetos, Monticola saxatilis, Emberiza cia
- Bratkova strana - Tetrao urogallus, Eremophila alpestris balcanica, Circaetus gallicus, Falco cherrug, Monticola saxatilis
- Vrhovi Midžor i Tupanar - Falco cherrug, Eudromias morinellus, Monticola saxatilis, Anthus campestris, Eremophila alpestris balcanica
- Vrh Babin zub - Falco peregrinus, Pyrrhocorax graculus, Prunella collaris, Hirundo rupestris, Alectoris graeca, Monticola saxatilis
- Tresava Jabučko ravnište - Scolopax rusticola, Phoenicurus phoenicurus, Saxicola rubetra, Caprimuglus europaeus, Strix aluco, Perdix perdix, Dryocopus martius
Od velike je važnosti za ove vrste da njihovo stanište ostane sačuvano. To je od posebne važnosti za vrste E. morinellus (jedino njeno stanište na Balkanskom poluostrvu), E. alpestris balcanica (nalazi se na svega par lokaliteta u Srbiji) F. cherrug, T. urogallus (jedini lokalitet u istočnoj Srbiji), S. rusticola (najvažniji lokalitet u Srbiji), P. collaris (Balkanska podvrsta subalpina, koja ima jos samo 5 staništa u Srbiji).
Prisutno je 60 vrsta sisara na Staroj planini, među kojima su neke veoma retke. Među njima je i snežna voluharica (Chionomys nivalis), veoma redak “živi fosil” tercijarnog porekla, koji živi samo na najvišim delovima planine i direktno je ugrožena ski stazama. Zajedno sa snežnom voluharicom, pod Uredbom o prirodnim retkostima je zaštićeno jos 19 vrsta sisara kao i njihova stanista. U neposrednoj opasnosti od uništenja su staništa risa (Lynx lynx), slepog kučeta (Spalax leucodon), tekunice (Spermophilus citellus), šarenog tvora, (Vormela peregusna), vodene rovčice (Neomys fodiens), juzne vodene rovčice (Neomys anomalus). Takođe Bernskom konvencijom , Dodatak II zasticemo je 5 vrsta : tekunica (S. citellus), mrki medved (Ursus arctos), vuk (Canis lupus), divlja mačka (Felis silvestris), šareni tvor (Vormela peregusna) kao i vidra (Lutra lutra), dok Dodatak III štiti dodatnih 12 vrsta. Vrstama iz Dodatka II su staništa veoma ugrožena potencijalnim objektima zimskog turizma.Vuk i divlja mačka su u Srbiji izuzeti sa Bernske konvencije i ne podležu zaštiti.
Među ovim navedenim vrstama prisutno je mnogo tercijarnih i glacijalnih vrsta, balkanskih endema, prirodnih retkosti Srbije, kritično ugroženih vrsta od globalne važnosti za očuvanje svetskog i evropskog biodiverziteta. Osim lokaliteta značajnih za živu floru i faunu, prisutan je i jedan veoma važan lokalitet sa nalazištem tragova dinosaurusa iz nizeg trijaskog perioda, od brojnih, uglavnom nepoznatih vrsta. Kako je ovo jedan od lokaliteta sa najstarijim tragovima dinosaurusa, neophodno je intenzivnije istraživanje za otkrivanje pravog identiteta ovih prastarih bića koja su verovatno nepoznata za nauku. Ukoliko se ovaj projekat nastavi, ovaj lokalitet će takođe biti oštecen, a možda i uništen.
Prema naučnim istraživanjima ovaj vid turizma je neodrživ zbog klimatskih promena (više temperature i značajno tanji snežni pokrivač), jake konkurencije u regionu (Bansko, Borovec, Kopaonik, Jahorina, Durmitor kao i skijalista Slovenije) i uništenja diverziteta koja bi nastupila. Pretpostavke kreatora ovog projekta - da će implementacija istog u prostorni plan voditi ka komplementarnim aktivnostima, boljim uslovima života i boljem standardu lokalne populacije, nije dovoljno jak argument za realizaciju navedenog Master plana, jer situacija u ruralnim regijama Stare planine može biti znacajno promenjena u pozitivnom smislu sa efikasnijim i za državni budžet Srbije, racionalnijim merama. Ove mere podrazumevaju razvoj tradicionalne stočarske proizvodnje bazirane na eksploataciji planinskih pašnjaka, podsticanju organske poljoprivrede, podsticanju sektora prerade i marketinga poljoprivrednih proizvoda sa akcentom na tipične proizovde sa geografskim poreklom (ovčetina, med, vuna, sakupljanje bilja, autentični ručni rad, sir i ostali mlečni proizvodi). Alternetiva takođe podrazumeva i motivaciju za razvoj etno i ostalih vidova održivog turizma. Navedeni razvoj etno turizma mora biti propraćen sa ulaganjem države u lokalnu infrastrukturu (puteve, dovod vode, odvoz smeća, telekomunikacije). Mere u razvoju etno turizma moraju biti orijentisane kao postojećim selima i to posebno ka onim sa očuvanim autentičnim izgledom, gde je finansijska pomoć potrebna za rekonstrukciju i adaptaciju objekata u lokalnom etno-arhitekturnom stilu, sa zadovoljavanjem uslova turističke kategorizacije.
Naša alternativa je ruralni, AGRO, EKO i ETNO turizam, koji može biti razvijan i profitabilan na duže staze bez opšteg uništenja prirodnih resursa i sa mnogo manje investicija. Ova vrsta turizma će poboljšati kvalitet života lokalnog stanovništva plasiranjem njihove hrane, zanatskih proizvoda i dodatnih usluga. Eko turizam je ranije preporučen od strane IUCN kao jedini prihvatljivi vid turizma u ovom regionu. Takođe Svetska banka trenutno radi na projektu sa lokalnim zajednicama na unapređenju ekološkog menadžmenta u Parku prirode Stara planina (142.000 ha); biodiverzitet i održivi prirodni resursi su uključeni u program razvoja poljoprivrede ruralnih područja; 30.000 ha livada pod održivom ispašom.
Još nije kasno, jer glavni deo realizacije ovog projekta počinje od 2008 godine. NEOPHODNO JE DA IZVRŠIMO PRITISAK NA NAŠU VLADU DA ZAUSTAVI OVO. Pokušaćemo da ujedinimo sva moguća ekološka društva i asocijacije u Srbiji i obavestimo međunarodnu javnost. Stoga, UKOLIKO MOŽETE, POMOZITE NAM DA ZAJEDNO ZAUSTAVIMO OVAJ ILEGALNI PROJEKAT I DA SAČUVAMO NAŠU PRIRODU !!!
u toku je potpisivanje elektronske peticije za stavljanje van snage pomenute uredbe. Pozivam vas da posetite sajt
http://www.thepetiti...lanina-petition