Sve i da su tačni i empirijski potvrđeni, ovakvi kolektivistički zaključci nemaju nikakvu vrednost u individualističkim društvima budući da činjenica da npr. tamnoputi ljudi (ja odbijam da govorim o ljudskim rasama budući da su iste naučno neutemeljene) u proseku imaju jače listove od bledolikih ne znači da bledolika individua ne može biti dobar atletičar ili košarkaš.
Svakako ne znaci da ne moze, najvazniju sposobnost da budu ljudi, imaju i jedni i drugi, ali zasto se plasiti cinjenice da izmedju razlicitih pojedinaca i razlicitih populacija postoje razlike na nivou njihove inteligencije, vrste inteligencije, razlcitih talenata, karakternih iskusenja, boje koze, itd?! Onaj ko se plasi suocavanja sa razlikama prvi otkriva kod sebe nesposobnost da postuje i voli drugacijeg od sebe.
Ako testovi inteligencije pokazu da je moj prijatelj manje inteligentan u odnosu na mene, da li to znaci da cu ja da ga mrzim i da hocu da ga istrebim? Ako ga ja mrzim, da li onda to znaci da testovi nisu ispravni i da mozda treba ta stvar da se tabuizira, ili to znaci da treba da se pokajem sto nemam ljubavi prema onome ko je od mene drugaciji?
Zasto danas ljudi vide u svakoj razlici povod za mrznju? Zato sto nemaju onog elementarnog postovanja jedni prema drugima, pa ne bi mogli da vole jedni druge kada ne bi imali ulepsanu sliku jedni o drugima.
Na taj lazan nacin je i komunizam pokusavao da unisti nacionalizam i iskoreni medjunacionalne sukobe. Kod nas covek nije smeo da spomene kako je igrom slucaja Srbin, da ne bi slucajno bio etiketiran kao nacionalista. Medjutim, ni pet decenija takve fizolofije i politike nije bilo dovoljno da se nacionalizam zaista iskoreni, jer se niko nije borio protiv njegovog uzroka - sujete, pa samim tim ni protiv njegovog simptoma - uvredjene sujete - sovinizma. Uklanjajuci razlike izmedju ljudi, mi ne uklanjamo IZVOR mrznje iz ljudskih srca, vec samo POVOD za manifestaciju mrznje. Na zalost, Zapad je u svojoj degradaciji dosao na nivo mehanizama bivse komunisticke ideologije. Danas u prosecnom americkom filmu glavni junak moze da ubija druge do mile volje, a istovremeno ne sme da se pojavi crnac u ulozi lopova. Zasto, pitacete ih? Oni ce vam odgovoriti - "Zato da se ne bi izazivalo nasilje prema crncima, da se ne bi promovisala mrznja medju ljudima!" Pa zar se mrznja ne promovise samim scenama nasilja i ubijanja? O, kakvog li licemerstva! Moze junak filma da vozi kolima 300 kilometara na sat, da usput ubija ljude oko sebe, a ne sme u ustima da ima cigaru ili da ima raskopcan sigurnosni pojas. Zapad u svojoj degradaciji ka hedonizmu cini ljude nesposobnim za susret sa osecanjima i predstava koja su adekvatna zivotnoj realnosti, jer neprijatna osecanja i predstave ugrozavaju sao cilj i smisao zivota zapadnog coveka, a to je hedonisticko uzivanje. Odbrambeni mehanizmi kojima covek bezi od zivotne realnosti su milenijumima bili tipicni za fizolofiju Istoka. Poznat nam je njihov tipican osmeh na licu, koji oni imaju u svim sitiuacijama, i koji predstavlja njihov mehanizma bezanja od problema. Na zalost, na Zapadu (Americi) se danas jos mala deca uce kako treba stalno da gaje na licu osmeh koji nema svoj izvor u objektivnoj stvarnosti. Sebican covek nije spreman da ima osecanja adekvatna zivotnoj realnosti, on ne moze da prihvati i voli ljude takvi kakvi oni zaista jesu, pa umesto pokajanja za nedostatak ljubavi i pokajanja za mrznju, Zapad promovise zivotnu filozofiju koja je slicna istocnjackim religijama, gde se predstava o stvarnosti izopacava tako sto se iz nje uklanjaju samo povodi za manifestaciju realnih motiva ponasanja, dok zlo u ljudskom srcu i dalje ostaje. Kako takva "resenja" ne mogu da izdrze probe zivota, tu je i politika koja represivnim resenjima tabuizira sva sporna pitanja i odrzava medju ljudima lazni mir. Onakve plodove kakve je takva filozofija i politika donela kod nas i na Istoku, donece na zalost i na Zapadu.
Ovakve zaključke koriste samo oni koji se zalažu za kolektivistička društva a takva neretko završavaju u Aušvicu, Jasenovcu i Srebrenici.
Srebrenica i Ausvic nisu uzrokovani razlikama u veri, naciji i rasi, vec su uzrokovani ljudskom mrznjom. Naconalne, verske, politicke, rasne i druge razlike jesu samo povod za manifestaciju mrznje, a ne njen uzrok. Hocemo li onda mozda da se zalazemo za jednopartijski sistem sa poznatim komunistickim izgovorom da je visestranacki sistem samo izazivao medjustranacke sukobe i mrznju izmedju ljudi? Hocemo da ukinemo razlicite fudbalske klubove da se ljudi ne bi sukobljavali i mrzeli izmedju sebe?