Jump to content


Photo
- - - - -

Istorija vina


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
50 replies to this topic

#31 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 11 May 2006 - 07:32

QUOTE(PeraZdera @ 11 May 2006, 04:35)
Idu topli dani, pa bi mogli da razglabamo malo o belim, šta ko preporučuje, itd.

A malo o istoriji (belog) vina?

Nedavno su istrazivaci sa univerziteta u Barseloni napravili otkrice (veliko, barem za istoricare vina): Tutankamon (1300 g. p.n.e.) je za odlazak na onaj svet bio opskrbljen belim vinom. Pretpostavka je da je ono bilo napravljeno bas od belog grozdja (jer belo vino od crnog grozdja ipak zahteva nerealan nivo enoloske sofisticiranosti za to doba). To je prvi solidan dokaz o postojanju belih sorti grozdja u davnoj proslosti; te sorte su morale biti rezultat namerne selekcije, jer je 'originalna', default, boja grozdja crna/crvena ("atavizam"). Selekcija biljaka za prehranu, za one koje to zanima, datira iz ranog holocena, negde 9500 g. p.n.e..

Inace, najstariji arheoloski nalazi (posude sa tragovima od vina) koji potvrdjuju pravljenje (crnog) vina (od grozdja) su iz danasnje Gruzije, datiraju iz Kamenog doba, iz 8000 g p.n.e.


Edit - izgleda da se i kralj Tut rashladjivao belim vinom na egipatskih 50-tak u hladu...

Edited by Indy, 11 May 2006 - 07:41.


#32 deepo

deepo
  • Members
  • 57 posts

Posted 30 May 2006 - 16:50

Evo jednog zanimljivog clanka o shampanjcu.. u par slika smile.gif











#33 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 19 December 2006 - 11:27

Bozicni / NG poklon svima koji vole istoriju vina - a posebno pokretacici topika, Teji - od Indyja i "Slobodne Dalmacije"
----------------------------------------------

VINO I VINOGRADARSTVO TROGIRASlobodna Dalmacija)

Vino na kamenim reljefima
Prema arheološkim nalazima, u Dalmaciji se prerada grožđa u to vrijeme obavljala isto kao na Apeninskom poluotoku, kako su to opisali mnogi autori, posebno Plinije, Katon, Kolumela, Verona i drugi


piše Duško GEIĆ

Kultura vinove loze vrlo je stara, mnogo starija od svih poznatih zapisa. Svi narodi koji je poznaju stavljaju početke vinogradarstva u mitsko doba. Prema egipatskoj mitologiji čovjeka je s kulturom vinove loze upoznao Oziris, bog dobra, kod Grka to je učinio bog Bakho, dok je kod Rimljana to bog Janus.

U Maloj Aziji vinogradarstvo i prerada grožđa bili su poznati već 7-8 tisućljeća prije Krista. Odatle je vinova loza preko Trakije prenesena na Balkanski poluotok. U Grčkoj je kultura vinove loze bila razvijena 1500 godina prije Krista. Što se Dalmacije tiče, Grci krajem 4. stoljeća prije Krista na Visu osnivaju prvu veću naseobinu, a Isejci onda osnivaju druge kolonije na kopnu i otocima, od kojih jedna bijaše i Tragurion, današnji Trogir. Usporedo s osvajanjem novih prostora Isejci šire i kulturu vinove loze.

Vinogradar Dioklecijan

U 2. stoljeću prije Krista lozom je zasađena većina naših otoka i mjesta na kopnu. Kako se na našim prostorima vinogradarstvo mnogo širilo i razvijalo i za vrijeme Rimskog Carstva, po usmenoj predaji i sam car Dioklecijan bavio se vinogradarstvom (i povrtlarstvom) nakon što je 305. godine napustio prijestolje i povukao se u palaču koju je već prije dao sagraditi.

O samoj rasprostranjenosti vinove loze nema pisanih dokumenata. No, o tome, kao i o velikoj ulozi vina u životu prastanovnika naših krajeva, svjedoči velik broj pronađenih kamenih reljefa s temom grožđa, berbe i pijenja vina, kao i količina glinenih vrčeva za vino, pehara i čaša. Spomenimo samo neke: Kod Baške Vode pronađen je antički reljef koji prikazuje berbu grožđa kao i reljef s prikazom seljaka koji tjera magarca natovarena mijehom masta. Interesantni prikazi berbe su i na fragmentima sarkofaga iz 3. stoljeća, nađenima u Solinu i u Biskupiji kod Knina. Po očuvanosti izdvaja se rimski sarkofag iz 3. stoljeća, pronađen na salonitanskom groblju, koji ne samo da je pronađen u cijelosti i da su mu i reljefi potpuno očuvani, već sve ukazuje na to da je na njemu dan realni prikaz berbe grožđa u rimsko doba.

Značenje vinove loze

Osim na nadgrobnim spomenicima, dokaze o značenju vinove loze i vina u životu starih Rimljana nalazimo i na mnogim antičkim zgradama. U Dalmaciji postoji velik broj antičkih vila rustica, kod kojih su nađeni ostaci tijesaka za grožđe i Salonitanski sarkofag (III. st) s prikazom berbe kamenih posuda za vino, što upućuje da su te kuće građene uz vinograde. Spomenimo ovdje samo one pronađene u Solinu, Docima u Kaštel Gomilici i u Bijaćima kod Trogira. Pored jedne od njih, nedaleko od Trogira, pronađena je statua boga Bakha-Dionisa koja se danas čuva u Arheološkome muzeju u Splitu. Zanimljivio je napomenuti da se svetkovina jematve pod nazivom Bakovo u Trogiru održala do naših dana.

Od pisanih dokumenata o dalmatinskim vinima iz antičkih vremena možemo navesti podatak da u svom djelu Gozba sofista grčki pisac Atenej (početak 3. stoljeća) navodi riječi svoga sugrađanina Agatarhida, koji je živio prije 2200 godina: Agatarhid kaže kako se na Issi, otoku na Jadranu, proizvodi vino, koje se u usporedbi sa svim ostalim pokazuje najbolje.

Prerada gožđa

Prema arheološkim nalazima, u Dalmaciji se prerada grožđa u to vrijeme zacijelo obavljala isto kao na Apeninskom poluotoku, kako su to opisali mnogi autori, posebno Plinije, Katona, Kolumela, Verona i drugi. Postupak je započinjao tiještenjem grožđa koje se odvijalo u posebnoj prostoriji koja se nazivala torcularium (u nekim krajevima Dalmacije i danas se tijesak za grožđe naziva torkul ili trokul). Iz prve prostorije mast se cijevima od pečene gline prelijevao u sudove za vrenje.

U početku u Dalmaciji nije bilo tijesaka, već se mast ulijevao u vreće smještene u badnjeve, koje su se onda gazile. Poslije se sve više upotrebljavao tijesak na polugu koji se sastojao od debele grede, koja se pomoću vitla i konopa spuštala na dolje.
Vino i mošt kopnom su se prenosili najčešće u kožnim mješinama zvanima sullei. Brodom se vino uobičajeno transportiralo u amforama. Zapremina klasične rimske amfore, vinarije, iznosila je oko 26 litara (bizantinska oko 40 litara, španjolska do 80 litara). Rimski trgovački brodovi ukrcavali su do 2500 amfora.

I sama obrada vinograda u Dalmaciji vjerojatno je bila jednaka kao i na Italskom poluotoku. Ova pretpostavka stoji to više što se takav način obrade u nekim našim sredinama zadržao i do današnjih dana. Posađen vinograd rijetko se gnojio (stoka je uglavnom pasla i zadržavala se vani pa nije bilo gnoja), pa su prinosi bili jako mali, što se vidi i iz odredbe u Statutu grada Trogira, po kojoj gospodar zakupcu može slobodno i nekažnjeno otkazati najam zemlje i vinograd iskopati, ako vinograd ne bi dao po vritu pola mjere masta.

Navedeni bi minimalni prihvatljivi prinos po vritu bio samo oko 57 kg grožđa, ili oko 7,5 dag po trsu, jer je kao mjera za mast služila trogirska kaca od oko 86 l. Zaštitu u vinogradu nije bilo potrebno provoditi, tako da se njega loze svodila na dva kopanja i obrezivanje, koje se obavljalo srpom, kao i čišćenje od trave, kako je to poslije propisano statutima dalmatinskih gradova.

Mirakuli s vinom blaženog Ivana

Niz zapisa o trgovini vinom, odnosima između vlasnika zemlje i težaka, uvozu, izvozu pa i stradanja vinograda zbog ratova nalazimo u raznim knjigama pisanim u srednjem vijeku, pa čak i u prikazima života svetaca

Tijekom više od dva milenija postojanja Trogira, njegovih političkih i gospodarskih uspjeha i padova, poljodjelstvo stalno čini jedan od bitnih čimbenika njegova gospodarstva. Sve do kraja tridesetih godina 20. stoljeća, trogirsko Malo i Velo polje zasađeno je lozom (uz maslinu i pokoju smokvu) i vinogradarstvo zauzima vodeće mjesto u poljodjelstvu pa mu se kroz stoljeća posvećuje i najviše mjesta u pisanim dokumentima.

U Statutu grada Trogira vrlo velik broj članaka regulira problematiku vinogradarstva, trgovine vinom, obrade vinograda, plaća radnika za pojedine poslove u vinogradima, prijevoz masta itd. Tako primjerice u dokumentima trogirske pisarne za razdoblje od 21. X. 1263. do 6. X. 1271., od 458 zapisanih privatno-pravnih poslova, sklopljenih pred pisarima komune, nalazimo 61 posao, u kojem je predmet ili jedan od predmeta pogodbe, kupoprodaje, ugovora, oporuke ili punomoći upravo vinograd ili rad u njemu. Niz zapisa o trgovini vinom, odnosima između vlasnika zemlje i težaka, uvozu, izvozu pa i stradanja vinograda zbog ratova nalazimo u raznim knjigama pisanim u srednjem vijeku, pa čak i u prikazima života svetaca.

Vino i vinogradi u mitu, legendi i umjetnosti

Kolovoza mjeseca 1899. godine na arheološkom lokalitetu Brige, jedan kilometar istočno od Trogira, uz cestu za Kaštela, u jednoj velikoj keramičkoj posudi, izlomljen na komade, pronađen je kip boga Dionisa-Bakha. Posuda na obodu imala je urezan broj XXX što je mjera tekućine koju je sadržavala. Iako razlomljen na relativno male dijelove, kip se ipak mogao rekonstruirati. Nedostaju mu samo dijelovi šaka, a osim toga zapažaju se još druga neznatna oštećenja. Kip prikazuje mladog Dionisa koji u jednoj ruci drži grožđe, a u drugoj tirsos. Oba atributa su nestala, osim vrha tirsosa koji se vidi na bazi skulpture. Kip je vrlo dobre kvalitete, što ukazuje na to da je u pitanju rad školovanog majstora, očito rimskog kopista, pripadnika radionice koja je izrađivala skulpture za bogatije rimske kuće.

Bakovo u Trogiru

Sličan primjerak pronađen je u kući Vetija u Pompejima. Budući da je trogirski Dionis izrađen od kararskog mramora, te s obzirom na tehniku i način modelacije, pretpostavljam da je nastao u radionicama grada Rima koje su izrađivale skulpture namijenjene za stvaranje ugođaja u raznim ambijentima (vrtovima, kućama itd.) a i za skromniju kultnu upotrebu. Kip potječe po svoj prilici iz druge polovice I. st. prije Krista...

Bakovo, po bogu Bakhu (na slici), svetkovina završene jematve, zadržalo se u Trogiru sve do naših dana/Zoran ALAJBEGTako glasi dio izvješća don Frane Bulića u Vjesniku za arheologiju, o jednom arheološkom nalazu u Trogiru na završetku 19. stoljeća.
Kult štovanja boga vina bijaše u pretkršćansko vrijeme jako razvijen. Kršćanski stanovnici trogirske vile rustike, ipak ne bijahu do kraja dosljedni. Poslije ovog ritualnog ubojstva oni nastaviše svetkovanje umorenog i pokopanog poganskog boga, jer se Bakovo (po bogu Bakhu), svetkovina završene jematve, zadržalo u Trogiru sve do naših dana.

Jedan od prvih spomena trogirskih vina u ranom Srednjem vijeku potječe iz 11. stoljeća, iz vremena kada je u Trogiru živio i djelovao biskup, kasniji blaženik Ivan. Interesantno je da se ovdje vino spominje u vezi čuda što ih je ovaj, kasniji blaženik, učinio još za života. U prvom slučaju vino je izravan predmet čudotvorja, dok se u drugom tek usput spominje:

Ono i takoje dugo vrime čineći zgodi se da jedno godišće pristupajući jematva, grad toliko potuče vinograde da ništor nemogoše umastiti, nego malo grozdah doma ponesoše. A biskupovi sluge budući i oni po taj način tako malo grozdah skupili, od kojih se ne bi po bačve napunilo, povidaše njemu, ...koim on reče: -Pojte i što je dal Gospodin, kojem služim, u njegovo mogućje i ime otočite-. A njegove sluge pojdoše i učiniše kako im biše zapovidil, i kako počaše otakati, toliko se vino proli da od takove male bačve tri velike bačve napuniše se pune...

Plavac iz morske dubine

Koliko god ovaj tekst podsjećao na Bibliju, ipak se iz njega jasno vidi kolika je važnost vina za trogirsko gospodarstvo. Samo jedna elementarna nepogoda uništavala je čitav godišnji trud težaka i dovodila u pitanje njegovu egzistenciju, ali i ozbiljno umanjivala prihode Crkve, vlastele, zanatlija i trgovaca, čije zemlje ovi obrađivahu.

U drugom mirakulu možemo pročitati: Da v drugo vrime hodeći po moru u Šibenik, i u plavcu u koju biše sfeti biskup nosahu jednu bačvu vina, i budući došli na Ploču uzdignu se veliki vitar ... Sam biskup po valih od mora kako da bi po suhu hodil, brez nijedne pečali na kraj izajde, i napokon po njegovoj zapovidi plavca zdrava iz morske dubine sa svom robom ku nosaše izajde po taj način da ni jedna kapja vina ne pomanjka.

Djetinjstvo uklesano u portal

Radovan, možda sin jednog od laboratora, pastinatora ili zappatora, u kamenu velebnog portala ovjekovječuje svog oca, sebe ili susjeda. Oni traju stoljećima i trajat će još dugo obrezujući lozu, kuhajući kulenice i lijući u pehar gusto, crno trogirsko vino

Početkom 13. stoljeća oporavljeni od pustošenja Mlečana Trogirani počinju zidati svoju stolnu crkvu, a četrdesetih godina, za kneza Stjepka Šubića Bribirskog, majstor Radovan izrađuje i ukrašava njezina glavna vrata. Doba je to procvata trgovine, zanatstva i umjetnosti. Radovan (možda dijete težaka?) u ranoj mladosti, kao uostalom sva djeca onog vremena, zajedno s ocem radi u polju, osjeća život u njegovoj punoći, u veličini sprege prirode i čovjeka. Svijet njegova djetinjstva sastavljen je od težaka, ribara iz Čiova, čobana iz okolice grada... Te slike ostaju duboko usađene u njegovoj svijesti.

Radovanovi težaci

Kao zreo umjetnik počinje Radovan na portalu katedrale likove iz svog djetinjstva urezivati u segetski kamen Portala. Nalazimo tako njegova težaka iz Pasika ili Čiova kao simbola za mjesec siječanj, gdje sjedeći uz komin u zimskoj odjeći kuhačom prevrće kulenice što se kuhaju u loncu na komoštrama. Nad njim nagnut dječak (možda sam Radovan?) punim mu mlazom u pehar lijeva vino.

U detalju lunete, koji prikazuje pastira, uočljiva je na štapu koji drži preko ramena, tikvica za vino. Na detalju dovratka (rad Radovanova učenika), kao simbol proljetnog mjeseca, okrenut nama je vinogradar, koji je upro nogom u trs loze da joj lakše odreže pruće. Prsluk mu je nalik onom što ga engleski putopisac G. Wheler vidi u seljaka sjeverne Dalmacije još potkraj 17. stoljeća, a opanci su mu istio kao oni što su ih nosili mještani sela na otoku Čiovu do pedesetih godina prošlog stoljeća.
Portal katedrale kao radilište omogućavao je Radovanu svakog dana bivati svjedokom sklapanja desetaka ugovora, od onih o zajmu, posudbi, pohrani, kupoprodaji, najmu ili zakupu koje sastavlja notar uz nazočnost egzaminatora i svjedoka, jer sve se to odvija na glavnom trgu, tik uz katedralu.

"Vinograd se ne smije zapustiti"

Velik dio tih ugovora odnosi se na zakup zemalja koje su uglavnom pod vinogradima, te na sadnju novih nasada vinograda. Tako čitamo:

U nedjelju dana 4. X. 1271. godine na gradskom trgu u prisustvu svjedoka Petra Dujma Cege i Andrije Strine iz Kao zreo umjetnik Radovan likove iz svog djetinjstva urezuje u segetski kamen portala katedrale Stefana....examinatora. Gospodin Luka Petri Luke daje u zakup Accingnu sinu Budauece deset vriti svoje zemlje, koja se nalazi pored zemlje i vinograda Draghe Gudole i zemlje samostana Sv. Ivana, na obradu, tako da posadi stabla (masline, jer je bio običaj da se oko parcele s lozom posade stabla maslina, op. a. ) i vinograd. Spomenuti Accingna obećava zemlju svake godine dobro obrađivati prema trogirskom običaju, dakako, svake godine vinograd obrezati, dva puta uskopati i očistiti od štetnih trava, pobrati grožđe i gospodaru Luki dati polovinu vina i svih ostalih plodova s te zemlje i kući ih dopremiti ili pak do mora, prema želji rečenog gospodina Luke. Vinograd se ne smije zapustiti dok trsje traje i dobro rađa. Gospodin Luka se obavezuje rečenome Accingni da tu zemlju i vinograd ne će uzimati natrag niti drugom dati u zakup dok trsje traje i dobro rađa. Za sadnju spomenutog vinograda rečeni Accingna je poviše toga dobio od gospodara Luke trideset malih solida venecijanskih po vritu. Gore spomenuti gospodin Luka i rečeni Accingna obavezuju se u ime svoje i svojih nasljednika da se ne će dogoditi ništa suprotno ovom ugovoru zbog bilo kakve prigode ili uzroka, uz jamčenje svojim imetkom. I tako, radeći na portalu, sluša Majstor kako Opris, Dujam, Stojan, Luka... obećava vinograd dat mu na obradu svake godine dobro obrađivati. Pa naređuje svojim učenicima da među simbole mjeseci u portalu uklešu jednog težaka kako obrezuje lozu. On, Radovan, možda sin jednog od tih laboratora, pastinatora ili zappatora, u kamenu velebnog portala ovjekovječuje tako svog oca, sebe ili susjeda, i oni traju stoljećima i trajat će još dugo obrezujući lozu, kuhajući kulenice i lijući u pehar gusto, crno trogirsko vino.

O važnosti vina za Komunu

Vino je predstavljalo glavni proizvod trogirskog polja pa stoga i zauzima vrlo važno mjesto u gospodarstvu Trogira. O tome svjedoči i to da je u srednjovjekovnom Trogiru, za vrijeme kampanje berbe grožđa prestajao rad javnih ustanova, a praznici berbe (ferijs vindemiarum) određeni su Statutom grada i to prvi put 1375., kad je odlučeno da traju od 1. rujna do 1. listopada, te drugi put 1700., kad se odluka mijenja, da traju od 16. rujna do 15. listopada.

U svojoj knjizi Povijest grada Trogira kroničar Pavao Andreis na niz mjesta iznosi podatke koji govore da je vino često bilo predmetom vanjske i unutrašnje politike grada. Prvi put spominje vino govoreći o problemima koje je grad imao po izboru Kolumbana za trogirskog biskupa. Biskup je, naime, postavio zahtjev da se crkvi osim desetine na žitarice i životinje ima davati također desetina na vrtove, mlinove, i vino, a da bi to postigao otišao je godine 1260. u Rim pred samog Papu.

Prvi članak trogirskog Statuta koji govori o grožđu, i vinarstvu jeste onaj o štovanju blagdana. Vrijeme je to kada Crkva određuje pravila življenja i ponašanja. Pazilo se štuju li građani blagdane, pa se uz zabrane obavljanja raznih poslova (osim najnužnijih, kao hranjenje i ispaša stoke i sl.) u vrijeme blagdana dozvoljava u vrijeme berbe donošenje grožđa kućama i popravljanje bačava i sudova za vino...

Nitko ne smije prodati uvezeno vino

Ne samo da su Trogirani priječili uvoz stranog vina u grad, već su nastojali dobiti povlastice za izvoz svoga vina u područja drugih gradova, i to u početku u samu Veneciju, a kasnije i u druga mjesta

Za vrijeme čestih sukoba a kasnije i turskih provala, trogirska polja su više puta bila u potpunosti uništena i popaljena. Kroničar T. Arhiđakon bilježi jedno od tih pustošenja: Tada se Splićani ne pouzdavajući se u svoje snage, vrlo mnogo ponadaju u silu bosanskoga bana Ninoslava, kojega pozvavši i isplaćujući mu troškove iz općinske blagajne, postave za gradskog kneza. A on, došavši okružen mnogim i odvažnim ljudima, otiđe sa Splićanima u Trogirsko polje, gdje su boraveći gotovo dvije sedmice sasjekli loze, odrezali stabla, pustošeći sve usjeve i svu obrađenu zemlju.

Rigorozne kazne

Osim ovih pustošenja izvana, vjerojatno su i sami građani, osvećujući se, jedan drugome, često sjekli loze i stabla pa su zbog ovakvih prilika Statutom bile određene rigorozne kazne za počinitelje ovakvih nedjela: Ako koji slobodan čovjek posiječe tuđe stablo ili trse neka se kazni sa 20 malih libara...,a ako ne plati bit će šiban po gradu od jednih do drugih vrata gradskih i neka bude stalno obilježen, a ako je to rob neka se bičuje i bude žigosan. Ako se rob ili slobodnjak ponovo nađu u istom deliktu odsjeći će mu se ruka».

Zabrana uvoza vina

Dalmatinski gradovi štite svoje vino zabranom uvoza vina izvana. Statutom se određuje tko sve i pod kakvim uvjetima može uvesti vino u grad, a za prekršitelje se predviđaju velike kazne. Sam knez, za potrebe svoje i svoje obitelji smije uvesti vino ali od toga ne smije ništa, ni na koji način prodati ili zamijeniti.

Strogo se zabranjuje da itko, bilo građanin ili stranac, u bilo kojim uvjetima smije pripremati uvoz ili uvesti vino u grad ili burg (naselje izvan zidina, naseljeno pučanima, danas Pasike, op. a.) niti bilo gdje u granice Trogira, dakle ni u Čiovo od vrha gdje je crkvica sv. Ciprijana do sv. Marije na istom otoku. Onaj tko bi protivno učinio bit će kažnjen da plati 100 libara (cijena oko 500 l vina!) i zaplijenit će mu se vino. Knez može iznimno dati dozvolu onima koji se vraćaju s puta da mogu u grad unijeti 10 galeta vina (oko 46 l), ako im je to vino ostalo od obroka, ali to vino ne smiju prodavati niti mijenjati, već su ga dužni prijaviti ubiraču daća onoga dana kada to vino unesu u Grad. Ako neki trogirski poslanici idu u poslanstvo i ako im je darovano vino, mogu ga donijeti u Grad ako se zakunu da im je doista darovano, ali to vino ne smiju prodavati pod prijetnjom kazne.

Grb obitelji Staffileo s lozom i grožđem danas se čuva u Muzeju grada Trogira O problemu uvoza vina Trogirani su u Vijeću raspravljali još u dva navrata i svoje zaključke unijeli u dopune Statuta, reformacije i to: prvi put 1368. godine kada su, vjerojatno zbog učestalog kršenja ili izigravanja već postojeće odredbe, odlučili smanjiti kaznu za ovaj prekršaj, ali i vrlo precizno formulirati zabranu, i drugi put 1397. godine, kada je odlučeno (vjerojatno zbog neefikasnosti postojeće odredbe) da se uz prethodnu kaznu prekršitelju zaplijeni i brod. Čak ni stanovnik Trogira, koji živi i radi u gradu, ali se odrekao građanstva ili ga je izgubio, nema pravo svoj mast dovesti u Trogir ni u predgrađe ni uz kakvu izliku. Koliko je zabrana uvoza vina bila važna za grad svjedoči i to, da je poslije zauzimanja grada od strane Mlečana (grad je pao 20. lipnja 1420.), među prvim zamolbama koje su upućene mletačkom Senatu bila i ona, kojom su Trogirani tražili da i dalje ostane na snazi zabrana uvoza vina u grad. Navedena zamolba je bila pozitivno riješena dukalama od 10. rujna 1420.

Povlastice za izvoz

Ne samo da su Trogirani priječili uvoz stranog vina u grad, već su nastojali dobiti povlastice za izvoz svoga vina u područja drugih gradova, i to u početku u samu Veneciju, a kasnije i u druga mjesta. Pa je zato 1313. (Komuna, op. a) odaslala poslanika u Mletke, Danijela Vitturia da bi zamolio od principove vedrosti četiri stvari u korist građana one zajednice i trgovine, koju su imali u Mlecima. Prvo, da za vino koje su Trogirani vozili u Mletke budu dužni platiti carinu razmjerno onoj što su je plaćali Rabljani; drugo, da im za prodaju njihova vina od javne darežljivosti bude određeno posebno mjesto, odvojeno od drugih... i u dukalama od 8. lipnja, koje je dužd Soranzo upravio Trogiru, bilo je javljeno udjeljivanje povlastice suglasne molbama.

U XV. st. Trogirani ponovo traže od Venecije takvu povlasticu i ona im je odobrena i to sniženjem carine sa 3 na 1,5 dukat po amfori, ali samo za crno vino proizvedeno na području toga grada. Odbijena im je, međutim, zamolba da ne plaćaju obalu (ripam), koji će plaćati jednako kao što ga plaćaju drugi koji prodaju vino, jer ta isplata pripada posebnim osobama.

Tužba pučana protiv kneza

Izgleda da je Trogir stalno muku mučio s pijancima, o čemu Pavao Andreis neizravno govori opisujući način življenja Turaka. Zbog toga u Statutu nalazimo niz odredaba kojima je cilj spriječiti prekomjerno uživanje alkohola

Tijekom 16. i 17. stoljeća Mleci pomalo krše monopole dalmatinskih gradova pa dopuštaju i uvoz stranih vina u pojedina gradska područja. Odredbe Trogirskog statuta o uvozu vina postaju tako mrtvo slovo. O tome svjedoči i tužba pučana Trogira protiv kneza Davida Trevisana (1643.-1646.) kojom ovi izvještavaju Sinjoriju o načinu na koji knez i njegova žena upravljaju gradom. U prikazu špekulacija kojima se knez neopravdano bogatio nalazimo i onu o vinu: Kad stigne vino sa Brača ili iz Pulje, kupuje ga kneževa žena. To zna Lovre Sanita, Ante Sabadin i drugi koji stanuju na obali, a Lukrecija prodaje, što znaju Matija Bota, donosioci vina i nosači koji su ga nosili...

Zloupotreba povlastica

Povlastica koju su Trogirani za prodaju svojih vina u Mlecima dobili 1420. godine bila je još jednom potvrđena godine 1508., ali kako se ona, izgleda, na veliko zloupotrebljavala, dolazi do njezine dopune: Dužd Petar Loredano svojim pismom od 29. kolovoza 1568. izvješćuje kneza Aleksandra Bollanija da je jučer u njegovu Vijeću umoljenih donesena odluka u vezi s plaćanjem carine na vino koje se dovozi iz Dalmacije u Mletke. Mnogi su dovozili trogirska vina u Mletke tako da su ova vina najvećim dijelom bila vina ili iz Dalmacije, koja su oni kupovali od drugih, ili pak, mletačkih trgovaca.

Zato je, potvrđujući ono što je 1508. bilo o toj stvari odlučeno, donesena odluka da oni koji budu dovozili svoje vino u Mletke iz dalmatinskih mjesta koja imaju povlasticu da plaćaju dukat i pol po amfori, budu dužni podignuti jedno potvrdno pismo (contralittera) kod rektora dotičnog mjesta, u kojem će biti posvjedočeno da je onaj koji vozi vino u Mletke izvorni građanin dotičnog mjesta, da po njegovoj zakletvi, nitko drugi osim njega nema posla s rečenim vinom, da je to vino proizvod loze iz tog istog mjesta te da je dovezeno na njegov rizik u Mletke. Ovo će potvrdno pismo donosioci spomenutih vina morati prikazati oficijalima carine za vino, inače će vino koje bude dovezeno u protivnosti s ovim naređenjem biti neoprostivo izgubljeno.
Ratne zabrane

Posebno je težak položaj građana Komune za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili pak rata, kad je dolazilo do zabrane izvoza vina (kao i drugih namirnica te stoke i drva), što se naročito osjetilo za vrijeme Kandijskog rata (1645.-69.), zbog dužine njegova trajanja. Tako, godine 1660. general Andrija Correr presuđuje da Splićani mogu (iz Trogira) izvoziti vino i mast (samo) iz svojih vlastitih prihoda i koje bi utjerali od svojih vlastitih kolona. Sjećanje na obilne vinograde u okolici Trogira danas čuvaju stare razgledniceČetiri godine poslije, general Jerolim Kontarini donosi odluku da Trogirani i ljudi s njihova područja smiju trampiti svoje vino za žitarice, drva ili drugu vrstu robe, ali samo za četvrtinu onoga što će iznositi vino koje će svaki pojedini pobrati, slažući cijenu u veću svotu...

Izgleda da je grad stalno muku mučio s pijancima, o čemu Pavao Andreis neizravno govori opisujući način življenja Turaka: Turci su trezveni, malo ih vode ražednjuje, malo riže i malo suhog mesa utažuje im glad, niti su ovako odani pijančevanju ni navikli na vino kao kršćani. Zbog toga u Statutu nalazimo niz odredbi kojima je cilj sprečavanje prekomjernog uživanja alkohola, kao na pr: Oni koji budu držali otvorene konobe poslije trećeg znaka zvona (oko 1 sat poslije zalaza sunca op. a.) kaznit će se sa 10 solida. Dozvoljava se kapetanu noćne straže da učini da se otvori konoba i poslije znaka, radi kupnje vina za sebe ili upotrebu drugih, stranaca ili građana, ali ne smije tamo piti pod prijetnjom iste kazne.

Zalog za vino

S velikom vjerojatnošću može se pretpostaviti da se ovdje radi o pučkim konobama u kojima se prodavalo samo vino. Ovo to prije što se u drugom dijelu odredbe izrijekom spominje vino. Interesantno je napomenuti da se običaj prodaje vlastitog vina na konobu, tj. na kitu (ovo stoga što bi se poviše vrata konobe u kojoj se počelo prodavati vino stavljao snopić od grančica lovora ili masline zvan kita) zadržao u Trogiru sve do sedamdesetih godina XX. stoljeća.

Vino se moglo kupiti i u zalog. Statutom je bilo dopušteno da krčmar ili krčmarica osobno mogu uzeti zalog. Isto tako je bilo određeno kako i kada se taj zalog može povratiti. Određujemo da, ako neka osoba bude poslužena vinom od strane krčmara ili krčmarice a zatim pobjegne ne plativši ili ne ostavivši zalog, neka se kazni sa 20 solida. Dozvoljava se krčmaru ili krčmarici da osobno uzmu zalog, bez kazne... Ako je u krčmi vino prodano uz zalog, dužan je knez, na zahtjev krčmara učiniti da se preko općinskog poslužitelja (rivarijus ) objavi, kako sve osobe koje su dale zalog za vino moraju isti otkupiti u roku od 15 dana poslije vikanja. Ne otkupe li ga u tom vremenu, gube na njega svako pravo.

Gospodaru dvije košare grožđa

Neposredni proizvođač, obrađivač zemlje, nije bio samo ekonomski prinuđen na zaključivanje ugovora o kolonatu, po kojem je vlasnik zemlje dobivao rentu, već su svi uvjeti obrade bili već unaprijed utvrđeni komunalnim Statutom

S obzirom na važnost vina, cijena vina je u korelaciji s urodom ostalih za život grada nužnih poljoprivrednih kultura: žita, maslina, smokava, sočivica...

O tomu svjedoči jedan dokument sa sastanka Vijeća iz 1636. gdje se navodi, da se glavni temelj slabih i jadnih prihoda gradskih plemića, pa i čitavog grada bez razlike, sastoji od male količine vina, koje se svake godine pravi, uz malo ulja i žita, koliko dopušta uskoća područja i vrsta zemljišta. Međutim, godina je 1636., osim što je bila vrlo jalova u maslinama, bila također škrta žitom, tako da se kao jedino utočište ukazuje vino. Ali, kako je vinu bila utvrđena cijena od 12 libara po barilu, a mastu od 13 libara po mjeri, to ne samo što se oduzima mogućnost izdržavanja onima koji žive od prinosa polja, već zbog toga što je, pri tekućim oskudicama, prisiljen kupovati skupo žito od Morlaka, grad im mora jeftino prodavati vino, pa ne samo što će se (grad) naći brzo u oskudici vina, (nego) siromah će, koji je za isplatu dugova bio prisiljen sebe lišiti masta, morati piti izvanjska vina po visokim cijenama, kako se to dogodilo prošlih godina. Zato su suci postavili prijedlog da se ovlaste dva plemića da stupe pred kneza te mu iznesu sve razloge i zamole ga da izmijeni cijene koje je utvrdio vinu.

O položaju težaka

Iz ugovora o zakupu zemlje, sklapanima između zemlje i kolona pred pisarom komune, egzaminatorom i svjedocima, da se zaključiti tko je sve davao zemlju u zakup ali i svu raznolikost pogodbi. Bilo je i seljaka koji su imali svoju zemlju, o čemu svjedoči ugovor u kojem žena daje zemlju u zakup svome mužu, ali je daleko najveći broj onih koji obrađuju zemlju posjednika u kolonatskom odnosu. Neposredni proizvođač, obrađivač zemlje, nije bio samo ekonomski prinuđen na zaključivanje ugovora o kolonatu, po kojem je vlasnik zemlje dobivao rentu, već su svi uvjeti obrade bili već unaprijed utvrđeni komunalnim Statutom.

Svi ti ugovori stoljećima su bili nalik jedan drugome i generacijama su iz jedne obitelji regrutirani vlasnici zemlje, a iz druge obrađivači koji su vlasnicima davali određeni dio plodova. Taj dio iznosio je 1/4, 1/3, 2/5 (rad na tzv. zlu petu) i 1/2 prinosa. Problem radne snage u to doba je bio jako izražen, nailazimo na niz ugovora u kojima vlasnici zemljišta pastinatorima daju, nakon roka obrade, dio svog zemljišta. U prilog ovoj tvrdnji ide i reformacija iz 1396. u kojoj je izglasano da od sada pa unaprijed nijedan građanin ili stanovnik distrikta ili grada Trogira, niti stranac, ne smije zemlju koju ima u trogirskom distriktu dati (na obradu) nekoj osobi iz grada ili strancu osim na trećinu (uroda), pod prijetnjom kazne.

Pastinator, laborator i zappator

Vijeće Togira 1636. odlučuje da cijena vina bude u korelaciji sa cijenama žita, maslina, smokava...Težak koji je u zakup uzimao zemlju koja se prvi put davala na obradu, nazivao se pastinator, a onaj koji je uzimao na obradu zemlju već zasađenu lozom zvao se laborator. Nadničar je zappator (zappa-motika). Statutom se određuje kolika mu je nadnica: Težak za svaki dan svoga rada prima 2 solida, a gospodar koji ga unajmi mora mu donijeti u polje kruh, vino i boba... Cijena nadnice kasnije se povećala na 6 solida i hranu, za muške (za obrezivanje vinograda, kopanje, mlačenje žita i sl.) te 3 solida i hranu za žene (za berbu grožđa, kupljenje i branje maslina, čišćenje od trave).

Nadničari su se mogli pogoditi s gospodarom i za rad na duže vrijeme, npr. za cijelo vrijeme berbe. No, najčešći oblik pogodbe bio je zakup na pastinatio, tj. za dio prinosa. Težak nije smio trgati (niti brati druge plodove) bez gospodareve dozvole, nitko nije smio trgati grožđe prije nego se plate čuvari (pudari), u novcu ili zalogom. Ove dvije odluke Statuta kasnije su dopunjene reformacijom da težaci ne smiju od ubranih plodova nositi kući svoj dio prije nego gospoda ili gospodari odnesu svoj. Gospodar je u početku, prema Statutu imao pravo na dvije košare grožđa, jednu na sv. Mariju u kolovozu a drugu u vrijeme berbe, da bi ovaj članak odlukom iz 1664. bio stavljen izvan snage.

Strepnja za urod

Zbog čestih krađa u polju Statutom je određeno da gospodari imaju pravo i dužnost postavljati pudare, koje moraju plaćati težaci. Kasnije je (1664.) donesena odluka da budu postavljeni čuvari ili pudari, na zemljištima zasađenim lozom tek kad vinograd doseže 12 vriti, i to za vrijeme što će trajati dok se grožđe pobere. Uz sve Statutom predviđene mjere opreza, pa i one represivne, za krađu u polju (globa se plaćala po mišljenju kneza o vrsti djela i osobe) težak živi u vječnoj strepnji za urod. Što provale neprijatelja na samo par sati hoda, što pastiri koji se spuštaju iz Zagore i napasaju blago u trogirskom polju, što vremenske nepogode znali su uništiti urod pred samu jematvu. Stoga težaci nastoje sve ranije obaviti berbu pa se grožđe znalo i zeleno pobrati. Stoga Statut određuje ni da bi itko mogao dirati ili brati grožđe privatno dok ovo ne dostigne prikladnu zrelost, i po isprošenom dopuštenju od gospodara.

Način obrade vinograda od pastinatora bio je također određen Statutom (što mnogo govori o kulturi obrade polja pa i življenja trogirskog težaka). Svi oni koji rade tuđe vinograde na pola ili trećinu moraju obrađivati iste na način da ga (vinograd) do pola ožujka obrežu, tokom travnja uskopaju a do svetkovine sv. Vida (15. lipnja) uskopaju drugi put...

Dobar vinogradar, a loš podrumar

Bevandu su pili i stari Grci. Na gozbama je "magistar bibendi" određivao koje vino iza kojeg jela piti i u kojem omjeru ga miješati s vodom. Jaka sredozemna vina treba razblaživati, to nije barbarski običaj, radili su to i bogati i hedonisti

Propisima se određivalo kad se može otkazati pastinatio vinograda: Naređujemo da nitko iz Trogira, nijedan vinograd koji mu je dan na obradu, ni na koji način ne može otkazati osim ako je prije Božića to najavio gospodaru... Nadalje hoćemo, dopuštamo i naređujemo, ako neki vinograd, koji netko u trogirskom distriktu obrađuje, ne bude dao ni urodio sa pola mjere masta po vritu, vlasnik zemlje može ga slobodno i nekažnjivo oduzeti obrađivaču i (sa njega) iščupati (lozu) s time da čokoti ostanu vlasniku, ali je vlasnik dužan težaku otkazati to propisno (tj.) najaviti prije početka obrezivanja. Ako tko želi tražiti pravdu radi vinograda, ovo mora učiniti prije početka kolovoza (tj. prije početka berbe). Poslije to ne može osim kad grožđe bude već pobrano i vino u bačvama.

Stopedeset godina kasnije prinosi vinograda nisu se izmijenili, a ni način ostvarivanja dobiti iz njih što je vidljivo iz jedne predstavke trogirskih kanonika knezu 1583.A u 18. stoljeću I. D. Stratiko, hvarsko-brački biskup, kao član Poljodjelske Akademije u Kaštel Lukšiću, pred članovima Akademije kaže: Pojedini naši posjednici s tolikom količinom zemlje u Italiji bi bili baruni, a ovdje jedva preživljavaju jer imaju slabe ili nikakve prinose. Da bi preživjeli prisiljeni su brojiti bobe svojih grozdova...

Vinarstvo u Trogiru

U dokumentima je malo podataka o vinarstvu u Trogiru. Grožđe se zacijelo prerađivalo kao u rimska doba. Nakon antičkih vremena u našim je krajevima, pa i u Trogiru, tijesak ponovno u uporabi od Srednjeg vijeka. Sastojao se od veće kamene ploče u koju je uklesan žlijeb u obliku kruga. U rupama na ploči utaknuti su stupovi na vrhu povezani gredom kroz koju je prolazilo vreteno tijeska. Drop se omotavao mrežom ili konopom, pred kamenom pločom nalazila se udubina u koju je tekao sok iz tijeska.

Glas da je dobar vinogradar a loš podrumar prati trogirskog težaka od Srednjeg vijeka do danas. Uz loše podrume i nedostatak znanja o potrebnoj njezi i pažnji, vino iz težačkih konoba nije moglo biti visoke kakvoće. Vrenje vina u dropu trajalo je 15-21 dan, često i duže, pa su vina bila podložna manama i oboljenjima, posebno crna vina koja su prevladavala u Trogiru. Tijekom vrenja nije se uranjao vrh dropa u mast, što treba činiti svaki dan, pa je već u početku vino znalo biti octikavo.
Ako je i ostalo zdravo, zbog loših podruma, loše njege bačava i nenadolijevanja suda, vino se kvarilo dolaskom toplijih dana. Kako se nisu pretakala, vina su znala imati neugodan miris.

Bevanda, piće za robove i težake

Grožđe se u Trogiru prerađuje još od rimskog dobaSve gore rečeno, ne odnosi se, dakako, i na vina proizvedena u podrumima većih posjednika koji su bili educirani i u toku sa svjetskim dostignućima, ne samo u vinarstvu i vinogradarstvu. Međutim, iako je (u najgorem slučaju za težaka) polovina prinosa grožđa sa trogirskih polja pripadala težacima, čak i uzevši u obzir činjenicu da je velik dio tog masta mijenjao vlasnika u toku same jematve zbog plaćanja dugova, još uvijek je zavidna količina grožđa stizala na preradu u težačke konobe.

Poslije cijeđenja i prešanja vina, težak je na drop nadolijevao vodu i na taj način pravio bevandu koju je pio čak nekoliko mjeseci po jematvi ne bi li uštedio na vinu. Bilo je to piće koje je po okusu sličilo gaziranom soku (jer su kvasci vrenja još djelovali). U isti se drop, nakon što bi se popila ili istočila (i često štedjela za teže radove) prva bevanda, iznova nadolijevala voda i po nekoliko puta pa se pravila i druga bevanda, čak i treća. Ovaj običaj pravljenja bevande potječe još iz starog Rima, gdje su bevandu pravili kao piće za robove.

Vodnilo se oduvijek

Bevandom se u našim krajevima naziva i mješavina vina i vode, koja se pije tijekom dana za gašenje žeđi, ali i za vrijeme jela. Ovakav način pijenja vina imamo u starih Grka (koji su pijenje vina bez dodatka vode smatrali barbarskim običajem) kod kojih je tijekom dana u posebnoj posudi, krateru (keranimi-miješam) na stol donošena i iz nje natakana u čaše već pripravljena mješavina od dvije petine vina i tri petine vode. Na gozbama je posebni magistar bibendi (o čemu piše Petronije i još neki antički pisci) određivao je koje će se vino iza kojeg jela piti i u kojem omjeru ga treba miješati s vodom.

Logično je da za taženje žeđi (i uživanje pri jelu) stanovnici Sredozemlja nisu mogli piti vino bez dodatka vode jer su zbog malih prinosa i povoljne klime mediteranska vina imala veliki volumni postotak alkohola (i do 17%). Nisu u pravu oni koji danas pijenje razvodnjena vina drže barbarskim običajem, manjkom kulture pijenja vina ili ovu pojavu pripisuju našem siromaštvu (navodno se time štedjelo vino, da bi ga više ostalo za prodaju).

Kod nas vino se vodnilo oduvijek, to su radili i bogati, pa i rafinirani hedonisti za koje se ne bi moglo reći da nisu imali kulturu pijenja vina. To svjedoče i stihovi iz poslanice kojom Marko Marulić odgovara na poslanicu prijatelja Božičevića: ...pak predragi moji, za objed će dovoljno svega,/ Naš pružiti vrt, blitvu, slanutak i kelj,/ Bit će i riba koje u obližnjoj uvali se love;/ Salpa, sipa, pas, menula, brancin i sarg./ Ne će uzmanjkati čaša, ni u njima crnoga vina,/ Bit će i s vodom vrč jaku da razrijedi kap,/ Na kraju, kao desert, poslužit ću domaće voće,/ Smokvu, il komu je drag kruške i jabuke griz...

Težaci odlaze preko oceana

Zajedno s filokserom, vinska klauzula učinila je da zavladaju neimaština, bijeda i glad, što je stanovništvo natjeralo na najveći egzodus u ovim krajevima. Od njega se Dalmacija, u nekim elementima (manjak stanovništva), do danas nije oporavila

Krajem 18. stoljeća proizvodnja vina u Trogiru kreće se oko trideset tisuća hektolitara i do polovine 19. stoljeća uglavnom se zadržava na istoj razini. Najviše se izvozi u Mletke, te u Trst, a odatle u ostale dijelove Austrougarske ili u Njemačku.

U Europi se 1845. javlja pepelnica (oidium) ili, pučki, lug. Ova bolest gljivičnog podrijetla napada vinograde prvo u Francuskoj a zatim i u Italiji. U Dalmaciju stiže 1852. ali vinogradi u trogirskom i kaštelanskom polju nisu odmah njome zahvaćeni. U inozemstvu naglo raste potražnja za našim vinima i cijene vinu sa 4-5 forinti po barilu rastu na vrtoglavih 20 forinti u srebru. Tako ova pojava u Trogiru (i Kaštelima) dovodi do prve opće sadnje vinograda i kratkotrajnog ekonomskog prosperiteta.

Vinska klauzula i filoksera

Vinograde u Europi 1868. napada nova pošast, koja u potpunosti uništava nasade. To je filoksera ili žilogriz. U pet godina gotovo u cijelosti uništila francusko vinogradarstvo. Francuska je kao dotad najveći proizvođač (i potrošač) prisiljena uvoziti vino. U Trogiru, gdje bolest stiže tek za četvrt stoljeća, slijedi još jedan ciklus sadnje novih trsa, oranice i maslinici pretvaraju se u vinograde i to, ovog puta zasađene novim sortama, koje kvalitetom i bojom (Francuzi su preferirali tamna vina) odgovaraju Francuzima kao najvećim uvoznicima. Svi su u gradu od toga imali koristi: težaci, trgovci vinom, bačvari, brodari, pomorci... Izvoz trogirskih (i dalmatinskih) vina u Francusku traje gotovo 20 godina - prekinut je obnovom francuskih vinograda oko 1890., a tada se izvoz usmjerava prema Mađarskoj i traje još dvije godine.

No, ono što nije učinila priroda, za dalmatinsko vinogradarstvo učinit će čovjek kroz politiku, odnosno aktualna vlast u Beču. Austrijski parlament, naime, godine 1892. donosi uredbu-klauzulu kojom se odobravaju Italiji velike povlastice za izvoz vina iz Lombardije i Venecije u zemlje bivše Austrougarske monarhije. I ne samo to. Godine 1892. donosi se i tumač klauzuli kojim je sva kontrola uvoza prenesena na Italiju. Vinska klauzula, kako se u puku ova uredba nazivala, svojom razornošću za kompletan život u Dalmaciji (a djelovanju iste pridružila se i filoksera koja je 1894. stigla i u naše krajeve) nadmašuje djelovanje prirodnog elementa i tragičan je primjer koji zorno svjedoči o nebrizi tadašnjih vlasti u Beču za Dalmaciju i njezine interese.

Najveći egzodus

Golema masa, uglavnom težaka, odlazi u prekomorske zemljePosljedice kojima rezultira ova uredba, iako su zastupnici u Dalmatinskom saboru prije ukazivali na ono što će se dogoditi, ravne su katastrofi. Zajedno s filokserom učinila je da u Dalmaciji zavlada opća neimaština, bijeda i naposljetku glad, što je stanovništvo natjeralo na najveći egzodus ikada viđen u ovim krajevima: ogromna masa uglavnom težaka ide u prekomorske zemlje, od kojeg egzodusa se Dalmacija, u nekim elementima (manjak stanovništva) ni do danas nije oporavila.

Već godinu po donošenju vinske klauzule, Italija je (od rujna 1892. do rujna 1893.) izvezla u Austrougarsku 1.258.034 hl. vina, što je uz rekordnu berbu u Dalmaciji (1.557.930 hl) dovelo do poplave vina na tržištu, pa su cijene pale i do tri puta (sa 25-30 forinti na 5,6-12 forinti po hektolitru). Osim toga, dalmatinska su vina, proizvedena s mukom i puno truda na vlakama, tj. terasastim dijelovima kraških polja, i inače, u dotadašnjim uvjetima kakve-takve administrativne zaštite, teško izdržavala konkurenciju jeftinih i mahom nekvalitetnih talijanskih vina.

Odnosi u agraru početkom XX. stoljeća

Odnosi u agraru u prvim desetljećima 20. stoljeća (u nekim aspektima i do Drugog svjetskog rata) u Trogiru još podsjećaju na one iz Srednjeg vijeka - ima težaka koji rade zemlju kao nadničari, na žurnatu, i onih koji uzimaju zemlju u zakup (iako raste broj onih, koji su, početkom provedbe agrarne reforme ili pak kupnjom zemlje od osiromašenih posjednika i sami postali vlasnici znatnih površina). Za one koji rade zemlju pod zakup uvjeti obrade su se, u odnosu na Srednji vijek čak i pogoršali jer je obrada na polovinu sada dosta česta (u Srednjem vijeku je Statutom bila zabranjena!). Nema više pismenog ugovaranja zakupa između zakupca i vlasnika zemlje već je sve prepušteno slobodnoj volji i procjeni posjednika pa je ovaj u situaciji da može na kolona vršiti razne često i političke pritiske.

Početkom jematve trgovci znaju obarati cijenu masta. To se posebno odnosilo na trgovce koji se ne bave samo otkupom masta i prodajom vina, već imaju dućane u kojima je težak preko cijele godine mogao uzimati robu na dug. Za razliku od trgovaca koji su specijalizirani za trgovinu isključivo vinom i otkupljen mast plaćali u prihvatljivom roku i u gotovini, oni prethodni su u otkupu masta vidjeli još jednu prigodu za laku zaradu na račun težaka. Ako im ovaj ne bi prodao mast, nije više bilo duženja.

Alternativa prodaji masta u doba berbe (po nižoj cijeni) bila je, kao što se to radilo i u srednjem vijeku, prodaja vina na kitu, tj. u vlastitoj režiji i vlastitoj konobi. To je oduvijek bio način da težak dođe do gotovog novca, a da vino kao proizvod ne bude podcijenjeno. Takva prodaja je najčešće bila u istoj prostoriji (podrumu, konobi) gdje su bile i bačve s vinom.

Educiranost trogirskog seljaka

Iako su mnogi elementi vinogradarskog i vinarskog posla nepromijenjeni stigli do naših dana još iz Srednjeg vijeka (neki čak od antičkih vremena), ipak je velik broj težaka koji imaju popriličnu kulturu obrade zemlje i uzgoja vinove loze

Sama berba po organizaciji bitno ne odstupa od srednjovjekovne. Još uvijek težak koji radi u zakupu ne smije brati grožđe prije nego vlasnik zemlje to dozvoli. Nekoliko dana prije berbe vlasnik šalje u polje svog župana da procijeni urod a na sam dan berbe župan na licu mjesta kontrolira tijek berbe, zastupajući interese vlasnika. Način podjele priroda također je isti. Težak još uvijek mora čekati u polju dok gospodar odnese svoj dio grožđa (u Srednjem vijeku taj dio se zvao terraticum) pa tek tada smije kući nositi svoj (aggraticum).

Poučavanje puka

Iako su mnogi elementi vinogradarskog i vinarskog posla nepromijenjeni stigli do naših dana još iz Srednjeg vijeka (neki čak od antičkih vremena), ipak je velik broj težaka koji imaju popriličnu kulturu obrade zemlje i uzgoja vinove loze. Ostavština je to koju im je tijekom stoljeća usadila normiranost (pa i kroz gradski Statut) poslova u polju. Educiranosti trogirskih težaka su od 18. do početka 20. stoljeća pridonijele i mnoge institucije ili društva, koje s tom svrhom osnivaju grupe naprednih građana ali i država. Prva od njih je Poljodjelsko društvo ili poljodjelska škola-akademija, osnovana 1788. u Kaštel Lukšiću (djelovala je do 1807.) za čije je osnivanje inicijativu dao trogirski plemić Radoš Ante Michieli Vitturi. Jedan od zadataka Akademije bio je i ...poučavati puk intenzivnoj obradi zemlje, na koji problem je ukazao i svećenik Luka Čaletić, član splitske i kaštelanske Akademije:

Čemu koriste teorije o poljodjelstvu, ako se one ne primijene u praksi i ako ostanu ograničene na mali broj osoba onog sjedilačkog društvenog sloja koji ih ne provodi u djelo? Poučavanje, dakle običnog puka, načinu ispravnog primijenjenog obrađivanja zemlje, nastojeći da napusti stare naslijeđene predrasude, najveća je dobit za svaki narod, a posebno za Dalmaciju. Ničemu ne koriste umovanje i apstraktni dokazi, pompozni i slikoviti govori o poljodjelskom poučavanju, jer to nije dostupno razumijevanju običnog puka i najvećem dijelu naroda.

Agrarni katekizam

Težak koji radi u zakupu ne smije brati grožđe prije nego vlasnik zemlje to dozvoliVeć krajem prosinca 1788., nakon što je sam prihvatio Statut Akademije, a prije no što je isti formalno bio prihvaćen i od Izaslanstva za poljodjelstvo, knez Francesco Loredan odobrio je da se ubuduće u Kaštel Lukšiću svake nedjelje održavaju javna predavanja, zapravo javna poučavanja iz poljodjelstva na hrvatskom jeziku. Sama Akademija je, uskoro nakon početka djelovanja tiskala tzv. agrarni katekizam, priručnik za težake pod naslovom Nauk poglskog texanja, koji je objavljen o trošku Senata u Veneciji 1792., na hrvatskom jeziku, a nakon odluke o objavljivanju za koju je zaslužan Andrea Memmo.

Pjesmice o ratarstvu

Po toj odluci župnici su bili dužni poučavati narod na materinjem jeziku u čitanju, pisanju, računanju i u osnovama poljodjelstva, kako bi se ratarska, vinogradarska i stočarska proizvodnja podigla iz teške zaostalosti. Priručnik-katekizam imao je svrhu da, pomalo naivno, kroz pjesmice od po četiri stiha (kojih pjesmica, ili poglavlja ima 12) poučiti narod ratarstvu, ali i dati plemenitost narodnom duhu. Svaka od pjesmica posvećena je pouci u nekoj od grana poljoprivrede i stočarstva a ovdje donosimo onu, koja se tiče vinogradarstva i vinarstva: U mokrini ne targatti/ I gniladi sve izabrati/ dobre sude pripraviti/ Tadchiese vina dobra piti.

Koliko su članovi Akademije točno detektirali probleme trogirskog vinogradarstva i vinarstva svjedoči i dio inauguralnog predavanja/govora Ivana Luke Garanjina u Akademiji, gdje o tome kaže: Zaslužuje pripadajuću pohvalu način gajenja loze, isto tako kao što nije dovoljno nikakvo ruženje protiv najgoreg načina pripremanja vina.

Smatrao je tada da su vrlo daleko od onih sretnih kombinacija koje mogu dati izvrsne rezultate, a stalnom pomnjom i iskustvom približiti se i savršenosti. Govori o načinu gajenja loze, berbi i pripremanju vina, preporučuje podzemne konobe i bačve od hrastovine ili kestenova drva pa zaključuje: Kad bismo naša vina stručno pripremali, ona bi mogla konkurirati najboljim vinima Francuske, Španjolske, Portugala i Toskane...

Nesumnjivo najveći doprinos educiranosti i stručnoj osposobljenosti trogirskog težaka dala je poljodjelska škola koja je u drugoj polovici 19. stoljeća osnovana u Trogiru.

Nema nade za trogirske vinograde

Dok se trs, uz maslinu neprikosnoveni vladar polja, povlači, skoro bismo rekli, u ilegalu, količina vina kod preostalih trogirskih težaka i polutana spala je na mjeru koja ponekad zadovoljava tek potrebe vlastita domaćinstva

Nakon što je po nalogu Kotarskog učioničkog vijeća, poznati arhitekt Trogiranin dr. Josip Slade izradio elaborat te pripremio troškovnike i trebovnike za nadogradnju i preuređenje prostorija muške pučko-ratarske učionice u kojoj će se održavati ratarski tečajevi na zemljištu zaklade sv. Mihovila te izvedeni radovi, poljodjelska je škola 1863. upisala prve polaznike.

Iz načina organizacije nastave te kontinuitetu rada jasno je da ratarski tečaj nije tek dodatak pučkoj školi već prava strukovna škola za poljodjelstvo, jedna od prvih u Dalmaciji. Da je nastava struke održavana na visokom nivou te da je zastupljena sa stručno osposobljenim kadrovima, svjedoči i uvid u neke dokumente o radu škole. Evidentno je da u godinama 1871./72. u školi postoji upražnjeno mjesto povrtlara koje je te godine upražnjeno, a u godini 1872./73. i 1875./76. kao pomoćni učitelj povrtlarstva radi Antonio Righi. Godine 1898./99. upražnjeno je mjesto učitelja teorije, a 1902./03. na Tečaju-školi predaju privremeni učitelj teorije i stalni praktični nastavnik.

"Razmnožiti korisna znanja"

Na Tečaj se upisuju učenici koji prethodno završavaju četverogodišnju pučku školu. Imaju svakim danom praktičnu nastavu kroz jutro, a dva ili tri puta tjedno popodne, teoretsku. Za održavanje praktične nastave bio je na zapadnom prilazu gradu, gdje se danas nalazi motel, lijepo i stručno uređen i održavan kompleks zemljišta, koji je narod kasnije prozvao Baranovićev vrtal, prema prezimenu jednog od stručnih učitelja. Škola prestaje s radom 1927. godine.

U Trogiru je u drugoj polovini 19. stoljeća u cilju unaprjeđenja poljoprivrede osnovano Poljskotežaško-umotvorno društvo te još neka društva. Trogirski posjednik i pregalac na unaprjeđenju poljodjelstva Ante Fanfonja 1866. predlaže a 1867. izdaje oglas koji je potpisalo 26 viđenih ljudi iz raznih gradova Dalmacije o inicijativi da se osnuje Poljskotežaško-umotvorno društvo u Trogiru sa ciljem da se brine između ostalog o podobrenju poljskotežanja kod nas mnogo zapuštenoga i o uhrabrenju umotvorstva.... Bavlajući se o korisnim trgovinam i naumijući podobriti zemaljske plodove, Združenje moći će dat izgled osobnikom, među kojim tražit će, s zapostranjenjem knjigah i listovah i s naukom mladeži, razmnožiti korisna znanja... da bi tako mogli čuti blagodilne tvore ne samo dilnici doli i vas puk.

Kasa uzajamne pomoći

Ne znamo točno je li društvo zaista djelovalo, ali imamo podatak da je 1870. u Trogiru osnovano Poljoprivredno društvo s ciljem unaprjeđenja rada na svim područjima koja se tiču poljoprivrede, (cilj je dakle sličan onom iz Fanfonjina oglasa). Društvo se odmah angažiralo na nabavi strojeva za pravljenje vina. Da pomiče, olakša i pomogne korisnije raspačanje u inozemstvu dalmatinskih vina (ponovo jedan od ciljeva iz Poljskotežačko- umotvornog društva!) u Trogiru se 1871. osniva Vinarsko društvo, a koncem stoljeća u okviru njega, kao neka vrsta težačke štedionice, kasa uzajamne pomoći s ciljem međusobnog pomaganja.

Vinograd u kamenjaru trogirske zagoreUz pomake na bolje u radu u vinogradima, stanje je u podrumima trogirskog težaka i dalje teško, pa pojedini trgovci počinju od težaka otkup ne vina, nego masta, kako bi ga onda u vlastitim podrumima po novoj tehnologiji preradili u kvalitetna vina. Tako je obitelj Madirazza svojim (trogirskim) vinima, zahvaljujući dobrim vezama ali i nesumnjivoj kvaliteti, opskrbljivala i samu cesarsku menzu, stekavši pri tome i naslov Dvorskog snabdjevača.

Zahvaljujući sustavnom djelovanju samih Trogirana, vlasti, ali i stjecajem okolnosti koje su izvan mogućnosti ljudskog utjecaja, količina vina proizvedena u Trogiru, od početka 19. stoljeća (kada iznosi oko 30.000 hl.) kontinuirano raste, da bi 1938. po obujmu proizvodnje Trogir postao druga općina splitskog kotara (prvi je Vis sa 150.000).

Bor, brnistra i drača

Danas, poslije zlatnih stoljeća za trogirsko vinogradarstvo i vinarstvo, u kojima je bilježilo uspone i padove ali uvijek iznova nalazilo snage za oporavak i novi uzlet, poslije vremena kada je težaku po jematvi plaćalo konte, hranilo ga, odijevalo, kupovalo dote, pa i podmićivalo, trogirsko Velo i Malo polje ustupila su svoje meje i vlake boru, drači, brnistri, kupini i ošjarici. Niži njihovi dijelovi okupirani su nekontroliranom stambenom izgradnjom, koja nemilice troši, od budućih generacija iznajmljenu, obradivu zemlju što su nam je kroz tisućljeća preci uspjeli sačuvati kao hraniteljicu i zalog sigurnosti.

Nekada su vlake davale svijetu cijenjena vina, a danas vape za mladim rukama. Nada da bi se u Trogiru mogla dogoditi sadnja novih vinograda, sa kvalitetnim sortama loze, više ne postoji.

Iako su upravo takvi tereni budućnost dalmatinskog vinogradarstva, iako se vina proizvedena sa njih jedino mogu plasirati u svijet i konkurirati svojom kvalitetom, trebalo bi uložiti enorman trud probijajući putove koji su postali vododerine, ručno krčeći teren i ponovo zidajući velikim dijelom urušene meje. I dok se trs, taj pradavni hranitelj i graditelj, i uz maslinu, neprikosnoveni vladar polja povlači, skoro bismo rekli, u ilegalu, količina vina kod preostalih trogirskih težaka i polutana (izuzevši nekoliko vrijednih pojedinaca koji su iznimke što potvrđuju pravilo) spala je na mjeru koja ponekad zadovoljava tek potrebe vlastita domaćinstva.




#34 Grazia

Grazia
  • Members
  • 2,714 posts

Posted 04 August 2007 - 19:12

Evo, da se malo i pohvalim. smile.gif Naše je dobro rodilo, cool.gif a ovaj Buvije već skoro sasvim i sazreo.




(Rizling i Slankamenku još malo ćemo sačekati).

#35 avramova

avramova
  • Members
  • 8,594 posts

Posted 07 August 2007 - 16:40

QUOTE(msmodesty @ 7 Aug 2007, 13:29) <{POST_SNAPBACK}>
sto se vina tice, slazem se do kraja sa tvojim opisom, ja ne znam bas mnogo o vinima, ali probam puno, pa vidim sta mi se svidja
a sto se Rotschild-a tiche, sinoc je to bila vest po Francuskim medijima, pa eto da se pomene covek koji je puno uradio za francusko vinogradarstvo i vinarstvo.


Ma u pravu je onaj ( da ga ne imentujem) sto je upotrebio malo drastican izraz "vinarski teroristi"

1885 za vreme svetske izlozbe u Parizu dodeljuje se dole navedenim vinogradima kvalifikacija
Premier cru ( napravljena u to vreme na osnovu visine cena za vina u poslednjih 100 godina) Kvalitet nije igrao
nikakvu ulogu. To je zacementirano za vjek i vjekovma Mogu i sirce da proizvode ( naravno ne proizvode ga)
ali "premier cru" ostaje. Ovo se odnosi samo na vinograde iz Bordo dela Haut Medoc.



Premiers Crus

Château Haut-Brion (Pessac in Graves)
Château Lafite-Rothschild (Pauillac)
Château Latour (Pauillac)
Château Margaux (Margaux)
Château Mouton-Rothschild (Pauillac), seit 1973, ranije Deuxième Cru

Ovaj poslednji na spisku, Mouton Rotschild, godinama je vodio proces da mu se dodeli
premier cru i 1973 ga je konacno dobio Inace su vinogradi i zamkovi obojice Rotschilda jedan pored
drugog.Zak Shirak je tada bio ministar poljoprivrede tada pa se sazalio.

Nadjoh foto sa ruzama ( iz Kalifornije wink.gif )

Lep pozdrav
Teja

Edited by Teja, 07 August 2007 - 17:02.


#36 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 20 November 2007 - 11:18

Paleolitska hipoteza” (prvi put izložena na skupu Poreklo i praistorija vina, održanog u vinariji Robert Mondavi, 1991.)
(Prema Ancient Wine, Patrick E McGovern).

Možemo zamisliti grupu ranih ljudi kako skupljaju hranu u rečnoj dolini, ili u šumi, u gustišu vegetacije, na nekoj razdaljini od svoje pećine, ili drugog skloništa. Privučeni su intenzivno obojenim bobicama koje vise u krupnim grozdovima sa lijana loze koja prekriva okolno drveće. Uberu bobice i, oklevajući, okuse ih. Dopada im se opori i slatkasti ukus, pa beru još. Skupe što više mogu i stave to u neku šupljinu, ostalu od neke životinje, ili za tu priliku na brzinu izdubljeno drvo. Grožđe ostavljeno u takvoj “posudi” se zatim konzumira u toku nekoliko dana, a za to vreme sok počinje da fermentira, zahvaljujući prirodno prisutnim kvaščevim gljivicama. Tako iscureli sok postaje vino (sa niskim procentom alkohola). Dok naši preci stignu do dna ove “posude”, imaće prilike da se uvere u prijatan i blago opojan ukus koji je nastao spontano. Potom bi bilo za očekivati više namernog gnječenja bobica i degustiranje nastalog fermentiranog soka.

Moguće je da su i druge okolnosti pomogle ovom otkriću. Mnoge životinje, a posebno ptice, vole da konzumiraju grožđe. Pod adekvatnim uslovima, grožđe može da fermentira na lozi, takođe da bude napadnuto od plesni, koje koncentrišu šećer, a što omogućava prodor prirodnim kvaščevim gljivicama u unutrašnjost bobica. Tako se i nivo alkohola može spontano sve više podizati. Inače, namerno korišćenje plesni za pravljenje vina kasne berbe moraće da sačeka narednih milion godina, dok Mađari u Tokaju i Nemci u dolini Rajne (simultano) ne otkriju “plemenitu plesan”.

Naši preci su morali imati dobru moć zapažanja da bi opstali, te su morali videti ptice i druge životinje kako rado jedu ove fermentisane bobice. Zaintersovanost bi bila samo uvećana time što su možda mogli da vide i efekte ovoga na životinje (crvendaći su bili viđani kako padaju sa svojih grana). Pre ili kasnije, ljudi bi poželeli i lično da to isprobaju.

Organizmi tako različiti kao voćna mušica i slon gravitiraju ka fermentisanom voću, a i dejstvo na njih je slično. Privlačnost je lako razumeti jer je glikoliza (razgradnja šećera) najraniji oblik proizvodnje energije za održavanje života.

Nema skoro nikakvih izgleda da će Paleolitska hipoteza ikada biti dokazana. Najveća prepreka tome je da je izrazito malo verovatno da će ikad biti pronađene “posude” sa očuvanim starinskim organskim materijama ili mikroorganizmima koji bi mogli bili identifikovani kao isključivo asocirani sa vinom.

Pojava posuđa je daleko kasnija, najstariji nalazi pečene gline su 26.000 godina stari (figurine trudnih žena iz oblasti Dolni Vestoniče u Češkoj). Ove figurine su izolovani nalaz, nepovezane sa bilo čime što bi sledilo iza toga. Prve posude od gline kao takve potiču sa samog kraja paleolitskog perioda, iz 10.000 god. p.n.e. (Istočna Azija i Japan).

Mala šansa da se otkriju dokazi postojanja Beaujolais nouveau kamenog doba bi bilo eventualno pronalaženje kamenih posuda koje su možda bile korišćene za fermentaciju u Paleolitu.

(Ima ovde tekst o "starinskom vinu" u National Geographic)

#37 avramova

avramova
  • Members
  • 8,594 posts

Posted 22 November 2007 - 14:34

Bozicni / NG poklon svima koji vole istoriju vina - a posebno pokretacici topika, Teji - od Indyja i "Slobodne Dalmacije"


b]Vinarstvo u Trogiru[/b]

Bevanda, piće za robove i težake

Vodnilo se oduvijek

Bevandom se u našim krajevima naziva i mješavina vina i vode, koja se pije tijekom dana za gašenje žeđi, ali i za vrijeme jela.

Težaci odlaze preko oceana

Zajedno s filokserom, vinska klauzula učinila je da zavladaju neimaština, bijeda i glad, što je stanovništvo natjeralo na najveći egzodus u ovim krajevima. Od njega se Dalmacija, u nekim elementima (manjak stanovništva), do danas nije oporavila
Krajem 18. stoljeća proizvodnja vina u Trogiru kreće se oko trideset tisuća hektolitara i do polovine 19. stoljeća uglavnom se zadržava na istoj razini. Najviše se izvozi u Mletke, te u Trst, a odatle u ostale dijelove Austrougarske ili u Njemačku.

U Europi se 1845. javlja pepelnica (oidium) ili, pučki, lug. Ova bolest gljivičnog podrijetla napada vinograde prvo u Francuskoj a zatim i u Italiji. U Dalmaciju stiže 1852. ali vinogradi u trogirskom i kaštelanskom polju nisu odmah njome zahvaćeni. U inozemstvu naglo raste potražnja za našim vinima i cijene vinu sa 4-5 forinti po barilu rastu na vrtoglavih 20 forinti u srebru. Tako ova pojava u Trogiru (i Kaštelima) dovodi do prve opće sadnje vinograda i kratkotrajnog ekonomskog prosperiteta.

[b]Vinska klauzula i filoksera

Vinograde u Europi 1868. napada nova pošast, koja u potpunosti uništava nasade. To je filoksera ili žilogriz. U pet godina gotovo u cijelosti uništila francusko vinogradarstvo. Francuska je kao dotad najveći proizvođač (i potrošač) prisiljena uvoziti vino. U Trogiru, gdje bolest stiže tek za četvrt stoljeća, slijedi još jedan ciklus sadnje novih trsa, oranice i maslinici pretvaraju se u vinograde i to, ovog puta zasađene novim sortama, koje kvalitetom i bojom (Francuzi su preferirali tamna vina) odgovaraju Francuzima kao najvećim uvoznicima. Svi su u gradu od toga imali koristi: težaci, trgovci vinom, bačvari, brodari, pomorci... Izvoz trogirskih (i dalmatinskih) vina u Francusku traje gotovo 20 godina - prekinut je obnovom francuskih vinograda oko 1890., a tada se izvoz usmjerava prema Mađarskoj i traje još dvije godine.[/b]


Posted Image



Najlpeshe ti hvala na ovom clanku . Procitah ga dva puta jer neke izraze iz prve ne razumeh.

Zanima me da li ima nekih zapisa i iz Srbije koji govore o stanju srpskih vinograda
za vreme "invazije" filoksera u 19 veku. Naime, tamo u onom kraju (Rajac i okolina)
kola legenda da su kao samo ti vinogradi ostali postedjeni pa su onda citave zeleznicke
kompozicije sa cisternama vina isle u Francusku. Mene je dodushe mrzelo i da proveravam
kada ej tamo uoste i zeleznica prosla ( mislim da je bilo kasnije,al aj sad to i nema
veze sa ovom filokserom)

Kada ti bude bilo zgodno i imash volje napishi nesto o kalifornisjkim vinogorjima.
Istorisjki posmatrano, ali i bash u vezi ove filoksere koja je dosla iz Evrope kod njih i
unistila im vinograde. Postoji jedan predivan film sa jako dirljivim scenama ( nicega
se vishe ne secam izuzev da su to bili Baskijci koji su na na ledjima nosili lozu na nekom
treku prelazeci Rocky planine, razni susreti sa Indijancima, rodjenja, ljubav i smrt, ali
su vinovu doneli u Kaliforniju). Ti ces se setiti filma :rolleyes:

Bevanda je samo meshavine vode i crnog vina?
Ono sa belim se valjda zove lepo slovenski "gemish :huh: "

Lep pozdrav
Teja

#38 PedjaB

PedjaB
  • Members
  • 362 posts

Posted 22 November 2007 - 14:51

Zanima me da li ima nekih zapisa i iz Srbije koji govore o stanju srpskih vinograda
za vreme "invazije" filoksera u 19 veku. Naime, tamo u onom kraju (Rajac i okolina)
kola legenda da su kao samo ti vinogradi ostali postedjeni pa su onda citave zeleznicke
kompozicije sa cisternama vina isle u Francusku. Mene je dodushe mrzelo i da proveravam
kada ej tamo uoste i zeleznica prosla ( mislim da je bilo kasnije,al aj sad to i nema
veze sa ovom filokserom)

Lep pozdrav
Teja


Ja čuh da su se čak neki Francuzi naselili tu oko Rajca, odnosno došli su sa namerom da učestvuju u sađenju i održavanju loze, jer je u Francuskoj, bila usled filoksere uništena. Navodno neke kuće su građene, rekoše, u "provansalskom" stilu!?

#39 avramova

avramova
  • Members
  • 8,594 posts

Posted 22 November 2007 - 15:28

Ja čuh da su se čak neki Francuzi naselili tu oko Rajca, odnosno došli su sa namerom da učestvuju u sađenju i održavanju loze, jer je u Francuskoj, bila usled filoksere uništena. Navodno neke kuće su građene, rekoše, u "provansalskom" stilu!?


Da Pedjo, eto i ja licim na Francuskinju :rolleyes:

O tim kucama je vec bilo reci, ali cemo ponoviti pricu.

Lep pozdrav
Teja

#40 Corkscrew

Corkscrew
  • Members
  • 135 posts

Posted 22 November 2007 - 20:34

Ja čuh da su se čak neki Francuzi naselili tu oko Rajca, odnosno došli su sa namerom da učestvuju u sađenju i održavanju loze, jer je u Francuskoj, bila usled filoksere uništena. Navodno neke kuće su građene, rekoše, u "provansalskom" stilu!?



Koliko ja znam Francuzi su se naselili u Kladovu i to dvojica tehnologa sa porodicama koji prave nesto sto se zove Dusa Dunava i ima da se nadje u gradskim vinotekama, u pitanju je italijanski rizling od grozdja iz mihajlovackog vinogorja.

#41 PedjaB

PedjaB
  • Members
  • 362 posts

Posted 23 November 2007 - 09:42

Koliko ja znam Francuzi su se naselili u Kladovu i to dvojica tehnologa sa porodicama koji prave nesto sto se zove Dusa Dunava i ima da se nadje u gradskim vinotekama, u pitanju je italijanski rizling od grozdja iz mihajlovackog vinogorja.


Ne, ne, nisam mislio u današnje vreme! Znam za Dušu Dunava! Već se moj post odnosio na vreme filoksere! Ako se ne varam, to je bilo krajem 19 veka. Od tada je priča da su Francuzi kupovali srpska vina. Ovo su bili neki drugi tehnolozi, pratehnolozi!

edit:A, pa lepo piše malo iznad :
"Vinska klauzula i filoksera

Vinograde u Europi 1868. napada nova pošast, koja u potpunosti uništava nasade. To je filoksera ili žilogriz. U pet godina gotovo u cijelosti uništila francusko vinogradarstvo. Francuska je kao dotad najveći proizvođač (i potrošač) prisiljena uvoziti vino."

Edited by PedjaB, 23 November 2007 - 10:21.


#42 PedjaB

PedjaB
  • Members
  • 362 posts

Posted 23 November 2007 - 09:45

Da Pedjo, eto i ja licim na Francuskinju :huh:

O tim kucama je vec bilo reci, ali cemo ponoviti pricu.

Lep pozdrav
Teja

Oui! :rolleyes:

Znam da se već o pimnicama (pivnicama) pisalo. Čak sam, smatram, solidno obavešten. Ali mi neće smetati da ponovo pročitam, ima sigurno stvari koje neznam!

#43 avramova

avramova
  • Members
  • 8,594 posts

Posted 23 November 2007 - 12:29

Koliko ja znam Francuzi su se naselili u Kladovu i to dvojica tehnologa sa porodicama koji prave nesto sto se zove Dusa Dunava i ima da se nadje u gradskim vinotekama, u pitanju je italijanski rizling od grozdja iz mihajlovackog vinogorja.


Ovo stvarno sada cujem prvi put. Ali, naravno nije nemoguce.

Ja sam PedjuB razumela da pita za davna vremena i da se samo
nadovezao na moj post u vezi filoksera i unistenog evropskog vinogorja.

Sacekacu da se Indy javi.

Lep pozdrav
Teja

#44 Indy

Indy
  • Members
  • 21,392 posts

Posted 23 November 2007 - 13:45

Sacekacu da se Indy javi.

Filoksera se u Francuskoj prvi put pojavila 1868, a već 1881. je primećena kod Smedereva. 1883 se pojavila u Timočkoj krajini (celo ex-YU područje je bilo zahvaćeno u roku od narednih 30 godina).

Timočki rejon obuhvata 2 podrejona - Krajinski i Knjaževački. Krajinski podrejon, a u njemu Negotinsko i (pretpostavljam) Rajačko vinogorje su bili imuni na filokseru (pošto je zemljište u njima tip živog peska*). Filokseri, tom minijaturnom insektu, smetaju oštre ivice zrna peska, te ga shodno tome izbegava.

---
*Živi pesak nije ono iz filmova, već prosto "pokretni pesak" (onaj što ga vetar razduvava).

Edited by Indy, 23 November 2007 - 13:46.


#45 fefe

fefe
  • Members
  • 18 posts

Posted 05 January 2008 - 13:33

Ovo stvarno sada cujem prvi put. Ali, naravno nije nemoguce.

Ja sam PedjuB razumela da pita za davna vremena i da se samo
nadovezao na moj post u vezi filoksera i unistenog evropskog vinogorja.

Sacekacu da se Indy javi.

Lep pozdrav
Teja


Filoksera je tada zaobisla i vinograde u Bajsko-Subotickoj pescari, mada ta regija u to vreme nije pripadala Srbiji (doduse jedan deo i dalje ne pripada Srbiji), ali ima veze sa nasom istorijom vinogradarstva i vinarstva. Evropska loza na korenovom sistemu ima samo jedan sloj plutastih celija koje filoksera moze lako progristi i napraviti ogromna ostecenja korena, dok forme americke loze imaju dvostruki sloj ovih celija, cime je nihova otpornost znacajno veca. Kasnije su se bas iz tog razloga u Evropi koristile americke podloge na koje se kalemila evropska loza.

Srdacan pozdrav