Lepo je to rekao Krleza, ali izvini ipak vise verujem istoricarima profesionalcima poput Albertinija, A. J. P. Taylora i Nialla Fergusona. Znas, Krleza je znao dosta i o medicini, ima o tome u "Banketu u Blitvi" i na drugim mestima - pa opet ne bih vodio dete kod njega kad je bolesno, nego kod profesionalca.
mogao si bas i nabaciti koji citat historicara na koje se pozivas, a koji ce potkrijepiti tvoju tvrdnju. s tim sto bi ipak trebalo razlikovati "bilo bi bolje" (zelje i mastanja) od "moglo je drugacije" (realnih mogucnosti utemeljenih u stvarnosti). da je uistinu "moglo drugacije", a nevezano za (prevrtljivu) volju Antante koja prvih godina 1. svj. rata nije imala u planu nestanak Habsburske monarhije, onda valjda Austrija ne bi saptom pala na jesen 1918. to naime nije puka fraza / pjesnicka metafora, vec (faktografska) istina. tu nisu potrebni nikakvi "profesionalni povjesnicari", dovoljno je (za one koji zive sjeverno od Save i Dunava) prosetati se do knjiznice / citaonice, ili jos bolje, do gradskog arhiva, i pregledati (dnevnicke) biljeske svjedoka tog vremena (dakle s jeseni 1918.). Krlezine ocijene Austro-Ugarske, onakve kakva ona u realnosti jeste bila koncem 19. i pocetkom 20. stoljeca, a posebno na ovim "nasim prostorima", mozda jesu amaterske (njegova profesija nije bila povjesnicar), no to ne znaci da nisu kirurski precizne.
ti vjerojatno znas u kakvoj je katastrofalnoj bijedi zivjela jedna Dalmacija, i kolika je emigracija stanovnistva bila samo iz tadasnje Dalmacije u Ameriku, zar ne? sa druge strane, ne znam kako si uopce zamislio "sretni opstanak" jedne Ugarske, koja je uporno i tvrdoglavo pokusavala etnickom dominacijom gospodariti prostorima na kojima su Madjari zauzimali manje od trecine stanovnistva? ili pak, kakva bi uopce bila sudbina jedne monarhije, cija elita koristi ekstremnu desnicu (frankovce) kao svoje "moralne pandure", u obracunima sa "unutrasnjim neprijateljima"? a to su samo neka od pitanja koja su mi (u prvi mah) pala na pamet.
da li bi "historija bila sretnija" da Habsburska monarhija nije pukla, na koncu moram i to reci, cesta je (fakat nepresusna) tema pijanog kafanskog dokolicarenja u Hrvatskoj posljednjih dvadesetak (pa i vise) godina; barem u onim sjevernijim krajevima, tipa Zagreba, Varazdina, Osijeka ili Vukovara. lijepo je (romanticno nadasve) zamisljati Osijek koji je 1900. godine imao 25 fabrika, i u kojem su svi bili, hat istenem und gotesvil, lepi, bogati, i sretni. medjutim, previse je "profesionalaca" u Rvackoj koji se time, sasvim profesionalno, i to upravo "u ime dece" bave (pocevsi od vjerojatno najlosijeg profesionalnog historicara s ovih prostora ikada, dr. Franje Tudjmana), pa ne treba nimalo cuditi sto je poveliki postotak uvazenog gradjanstva gledao (i jos uvijek gleda) na ulazak Hrvatske u danasnju Europsku uniju kao na povratak u "staru dobru" (izmastanu) Kaiserlich und Königlich Mitteleuropu. a sve to ima i svoje (vrlo ozbiljne) posljedice. ne za jucer, ili za prekjucer, vec za danas, a bogami i za sutra. da li je moglo drugacije? pa ne, nije moglo drugacije. jer na krilima "sretne historije" moze se sletiti samo u "civilizacijski raskorak" (da ne kazem nesto, jelte, prostije). tako da je meni, shvatices me nadam se, takvih historicistickih sbbkbb sranja, da prostis, pun kufer.