"Moja lepota, moj seksualni život, moja sreća u porodici. Prošli put sam plakala, ali sad nema kukanja. Da li je moguće da mi je takva sudbina, da sam takav baksuz da se po drugi put, na potpuno neobjašnjiv način, nađem u spletu nesrećnih okolnosti? I da li je moguće da od svega što se u ovoj zemlji dešava, da sam ja nekome interesantna… "
Ova njena iskrena ispovijest me je potsjetila na svu bijedu intimnog zivota iz koje sam, jos 1965 godine pobjegao u Pariz gdje sam ucestvovao u studentskim nemirima i sexualnoj (Hippie) revoluciji i tom prilikom svoje nazore promijenio do te mjere, da sam - MOZAK prihvatio kao jedini polni organ...!
Zato nije cudo sto mi je ovo divno zensko celjade - SUZANA MANCIC - ostala u svijetloj uspomeni poput svojevrsnog zenskog - CHE GEVARE, jer se dobro sjecam da su generacije nosile njen lik u uspaljenoj masti, dok su bjesomucnim drkanjem trazile sebi olaksanja...
Zato ovim treadom zelim da joj odam priznanje za sve sto je ucinila za sve (nekad a i sad) mlade ljude, uz napomenu da bi bila prava grehota da je, onakva kakva jeste, ostala uz jednog jedinog muza, te je po tome svrstavam uz rame Élizabet Tejlor...
Neka je velika hvala i neprolazna SLAVA ovoj divnoj i postenoj zeni!
- M -