kod čika Nađa smo ljeti išli na nedjeljni ručak (restoran odmah kod Žutog mosta na Dravi), ja ga se kao klinac odlično sjećam (volio se družiti s gostima, a mene i moju sestru uvijek je vodio u kuhinju i častio sladoledom). njega više odavno nema, no njegova obitelj i dalje drži restoran, samo na drugoj lokaciji, dublje u Baranji (u selu Bilje). kažu mi ovi moji mugeri iz turističke zajednice da je Nađ bio vrhunski špijun, a ja im velim - pa šta onda i ako je bio?
...
nego, što se fiša tiče (evo ga moj)
šaran, som, štuka, pastati, aleva paprika / feferoni, bijelo vino. ove godine sam odlučio sȃm nabaviti pastate (zanimljivo, osječki naziv za tog patuljastog / američkog somića nastao je od talijanskog bastardo), obzirom da ih po ribarnicama nema već godinama, a moj stari ih ne peca (on je zadužen za ovu sitniju boraniju, tipa štuke, smuđa, soma, itd.). i tako, zaletio se ja (koji nisam pecaroš) jednu jesenju noć na Staru Dravu i nahvatao ih dovoljno za blagdanski fiš. tako to rade majstori, kažu idem po pastate, i donesu kući pastate! slatku alevu papriku i feferone uzimam s provjerene adrese (od frenda iz Kopácsa), bijelo vino također (vinogorje Trojnaš / Baranjska planina), ovaj puta pinot blanc iz 2008-e bio je pun pogodak.
obzirom da mi svi jako volimo čorbu (osim mog starog koji voli baš ribu), uvijek je izazov napraviti je dovoljno. to se rješava većom količinom ribe (koju onda moj stari pohavlja sutra ujutro za doručak, sve s glavama, mozgovima, očima i obrazima / prizor iz horor filmova). recept koji je mene naučila moja baka sličan je Vladanovom, s tim što ja ne koristim krumpir, ali zato stavljam dodatak za riblju čorbu (sušeno povrće), i to onaj vojvođanski (mislim da ga rade u Apatinu). luk ide ispod ribe, a aleva paprika, feferoni i pasirana rajčica stavljaju se kad voda provrije. pazim da mi se riba ne raspadne (kad "baci ključ" ne više od dvadesetak minuta), s tim što za male pastate treba samo deset minuta. vatra mora biti jaka (to se lako regulira sitnim suhim grančicama, ne treba paliti panjeve kao za šarana u rašljama). moja supruga napravi domaće rezance, koji se onda "sinhronizirano" posluže uz fiš. tko želi ljuće, razmrvi si feferon u svom tanjuru.
naravno, suština fiša je u okupljanju familije i prijatelja oko kotlića (mada se u Osijeku tradicionalno za Badnjak, odnosno nakon ponoćke jelo štuku ili pijanog šarana). no po pitanju okusa vrlo sam kritičan (isprobao sam razne kombinacije, pa i sa kečigom, čak i sa amurom), tako da, ipak, nije baš "sve u tradiciji". u restoranima ih previše zaljute (na taj način možeš unutra ubaciti i cipele umjesto ribe), stoga uvijek dajem prednost domaćoj radinosti (i svježe ulovljenoj ribi). nema govora o poredbama s dalmatinskim brodetom, to je sasvim druga, tj. prva klasa (i što se okusa i što se zdravlja tiče). moj stari bi se po ovim kulinarskim pitanjima svakako složio s Kinikom (otkad pravim fiš, dakle posljednjih dvadesetak godina, svaki put nam održi predavanje o šaranu koji je u Americi korov). istina, svaki put ga uredno (za razliku od nas) i slisti / počisti dno kotlića.
btw. ovako sam putovao gradom na fišijadu, livo baranjski Pinot blanc, desno baranjski Cuvée (merlot-cabernet sauvignon)
(moliću lipo, biciklističkom stazom)
Ovo je, cini mi se, voznja pod dejstvom alkohola
ili ti ove flajke od 5l sluze kao kontrateg
hat ideš ištenem, kedveš fejhanter, pa nisam ni dunavska voda kotlićem zagrabila!
na jednom Zlatnom kotliću (koji se održavao u Batini na Dunavu), još prije rata / osamdesetih, pobijedila je jedna Engleskinja. nije uopće stavila alevu papriku (a kamoli paradajz). molim, ja sam napisao kako ja pravim fiš. istina, feferone sam, umjesto ljute aleve paprike, počeo stavljati u posljednje vrijeme, zato što su mi starci već, jelte, stariji, pa im preljuto smeta. ništa u okusu ne mijenja, a tko želi baš ljuto-ljuto, samo ih razmrvi u svom tanjuru. bijelo vino sam oduvijek stavljao pred kraj (jednu čašu), da se riba ne raspadne. onda kad sam skužio kako da mi se riba ne raspadne bez vina, zadržao sam (kvalitetno) vino kao šlag na tortu, zato što daje finiji / za nijansu bogatiji okus (pa ako nisi probao, a ti probaj, s tim što ćeš naravno to isto vino poslužiti kao piće uz fiš). krumpir nisam nikada stavljao.
a bogami ni smuđa.
I ja imam obicaj staviti malo belo vina u kotlic pred kraj: alkohol ispari, ali oplemeni ukus, brate
Ma vi slavonci(Ti i Vladan) ste sise. Ne vidim sličnost među feferonama i alevom paprikom. Biće, da se moramo naći uskoro, da razmenimo iskustva 
)
Ne bi bilo lose organizovati Zlatni Kotlic Foruma, nego, ko bi bio u ziriju?
Slazem se: dve potpuno razlicite stvari i jedina zajednicka karakteristika im je da obe mogu (ali ne moraju) biti ljute...
... i da oba, svaka na svoj nacin, doprinose krajnjem prpoizvodu tj. jelu
