...
Cudno je to kako se na mnogim tredovima, gde sam nesto, kao, "kinichki lajao" - pojave nikovi koje niti znam, niti smo se nesto "pajtali" / niti ja njih podrzavao / ni oni mene, niti formirali grupu za "neformalni pritisak" - pa ipak kazu stvari koje na neki nacin korespondiraju sa mojim stavom.
Da sad ne objasnjavam - zasto / kako, kakav je moj stav / zasto i na koji nacin pisem - etc, etc.
Dopalo mi se ovo splitovanje / chipovanje / vakcinacija. Setih se onog vica: bolje "vakcinacija" nego - "kastracija"!
Mislim, - mogu ja (uz poveci napor) da razumem i neke "tendencije u sociumu", "nove tokove", PC govor i sl.
No, ponekad me iritira / iznenadi neki zaoshinut stav, preterivanje koje zahteva vise nego evidentan i krajnje otkacen pristup jednom ... hm ... da tako kazem - skojevskom pogledu na neka ispoljavanja zivota.
Vise sam puta pisao po 4umchetu - nisam odrastao ovde, vec u jednom rigidnom, ideoloskom sistemu, gde sam se rukama i nogama borio za pravo da imam sopstveni stav, pa makar okolina cedila sline do pupka / premrla od besa / ljutnje.
Ma sta se to mene tice!
Ovaj PC govor koji se tako neodgovorno i nasilno, skoro podvlacenjem po metalnom lenjiru namece - pa to nije nista drugo do neka mutacija perverznog i zblanutog ideoloskog "makartizma / staljinizma".
Kao da citam Kunderu.
Evo primer.
U neko moje doba bivstvovanja na jednom hemijsko-tehnoloskom Msk. fakultetu (MHTI) postojalo je nesto sto se zvalo "subotnjik", kad se, prema staroj ideoloskoj tradiciji, par hiljada profesora / zaposlenih / studenata fakulteta okupi subotom i sve sa parolama (na crvenim platnima), ili slicnim andramoljama, citav dan posveti ciscenju "teritorije kampusa".
Pa vec u petak raznorazni likovi iz svih mogucih komiteta: partijskog, omladinskog, sindikalnog, profesorskog, sluzbenickog, studentskog - dolaze (prete) i podjaruju siromasnu studentsku masu da sutra dodju, zaduze parole / stapove i uz muziku citavu subotu (onda je subota bila radni / skolski dan) po raznim delovima kampusa skuplja djubre i baca u neke kontejnere: za staklo, metal, ovo / ono. Uz objasnjenje, reci / blagu pretnju - kao "dobrovoljno".
I tako, uvali se u manju auditoriju neka zhemska iz sindikata i veselo / preteci odcvrkuta sta treba. I kaze - ima li pitanja?
A ja, sedeci pored prozora i gledajuci u dvoriste, gde luduju neke sitne karijeristicke budale od laboranata / buducih asistenata i sl. kazem - molim vas neka svi pridju prozoru i pogledaju!
I svi se napenale (kao, - "spontano").
Vidimo laboranta koji iznosi u rukama neku skalameriju od stakla (fakultet je imao radionicu koja ti je pravila od stakla ono sto ti treba za 1-2 dana) i lasno je baca pored kontejnera. Pa dreknem kor prozor: alo, tupcho (u nekom zescem slengu) - pa sto to ne bacis u kontejner!?
On pogidne pogled uvis - i smrzne se.
Na prozorima nas jedno dvadesteak studenata, asistent koji vodi vezbanja i "sindikalna rukovotkinja".
Gde se ona iznervira i skoro drekne - svi na svoja mesta! A tu je bilo studenata iz mnogih zemalja.
Ona sva ubelela / besna, asistent sa molecivim pogledom prema meni: pa sta mi to radis; pola studenata zgranuti; stranci sa blagim (posprdnim) osmehom.
I tek ce ona meni: i sta ovime hocete da kazete?
- Pa kad bi svako radio svoj posao kako treba, a laboranti bacali staklo gde treba - ne bismo gubili dan ucenja!
Na sto ona, skoro zagrcnuta, prozbori - znaci necete doci sutra?
- Ne.
Ali to je nesto dobrovoljno, i od vas se ocekuje savesnost i odgovornost!
- Ako je dobrovoljno - necu! I zasto ovi laboratnti nisu "savesni i odgovorni"?
Gde ona sva besna i pomodrela izleti i tresne vratima.
Momentalno sam zgrabio knjige / sveske i potrcao za njom niz hodnik (taman posla da neko proziva asistenta ili grupu) i poceo namerno improvizujem oko slobode, Dj. Lukacha, "istorijske nuznosti", Kantovog "kategorickog imperativa" i mladog Hegela.
A ona se uz stakato potpetica smandrlja do sprata gde su profani, a ja do ulice, i pojavim se u ponedeljak.
Vrlo slicne stvari sam citao oko "levih" USA-unija, nametanja nekog PC govora / razmisljanja, pa i pod pretnjom sudskog utuzenja / uni_bojkota.
Na sto, kinichki, mogu da kazem - bas me zabole!
-----------------------------------------
Ja o zivotinjama znam mnogo vise nego 99% tzv. "zastitara".
Pre svega - imao sam ih povise. Raznih vrsta / pasmina / fela. I macke, i kucove, i kornjace, i zmije, i ptice.
Pa i u neko vreme kada se o tome uopste nije govorilo.
Kad su psi bili u dvorisnim kucicama na lancu, kanarinci u berbernicama a macke kod baba-penzionerki.
Pa ja sam neke '65. na NBg imao terarijum i povecu belousku (zmiju) koju sam nosio skoro kao narukvicu na ruci.
Da ne govorim o kucovima / mackama i kanarincu koji je iznenada premro od "ciroze jetre".
Nije pio. Jednostavno - pticiju shkart. Dodushe, - lepo je pojao.
No, ako nesto blago sekira, - to su sirupaste i neutemeljene izjave raznoraznih pomodnih "zastitara"!
Fuck, hebote!
Uopste, - citaju ci tred Priroda / Ekologija vidim da je ovde najveci problem - kako udomiti visak kucova / macova, sta raditi sa "iscasenima". Ni je valjda!?
Pa to je neodgovorno uplitanje "zastitara" u f'n' Mother Nature, kad hranom prevare jadnu zivulju da se pari, stekne postomstvo, - pa ga onda "uvaljuju"!
Fuj!
Zamisli samo, - tamo neka Francika hoce nesto da mi kaze! Moi?
A sudeci po pisaniju / godinama kao da piskara po 4umchetu kad joj nikoga nema kod kuce. Hoce da napravi nategnutu paralelu izmedju realnog fekalisanja domacih ljubimaca po ulicama / parkovima i necijeg virtuelnog stava na Net-u / 4umchetu. Pure inteligencija.
Ili se Rejchel nesto buni, - misli da je posveceno njoj.
Ajde, izbunarih jedan svoj godisnjak / rokovnik, a ja to vodim vec jedno trideset_i_nesto godina, pa se podsetih jednog clanka u NIN-u, br. 1087 sa naslovom: "Svajcarska, selo idiota u Evropi".
Nije problem u tome sto bi neko, da "zastitari". Sto se mene tice - samo nek izvoli. Ali, - da se ne kurobeca humanoscu.
Problem je u tome sto neki od toga prave "lik & delo".
Evo, danas nesto gledam preko TVa, jedno nesretno zhemsko dete od 9 godina koje zivi na ulici, sa "elektronski zamrljanim licem" kaze - eto, nece da me prime u skolu, zato sto se plase - padacu, - jer imam epilepsiju, nemam pare za lekove, a i prosim na ulici ...
I onda kamera u tom azilu za nesretnike sa ulice, kao, shvenkuje po nekim kreveticima, - tamo neke igracke koje niko ne dira, neka cvetna / sarenja posteljina, neke prazne sobe i sil.
Razumeoh bih ja muski svet, onako nadrndan i "alfa-muzjacki", ali da mi neka zhemskadija naprdjuje oko "zastitarstva" a ovamo ono nesretno zhemsko dete govori o tome kako ga niko nece, zbog epilepsije / prosnje, i da se jos produciraju sa svojih 7-8 zivuljki ili poretile dece, - pa stvarno - imaju li ti ljudi makar malo obraza?!
A Teja onako fino shwapski i kultur_tregerski (nista licno) kaze: ... svoj zivot posvetile spasavanju zivotinja ...
Zivotinja?
Ja nisam pri parama, nisam zenjen, mislim - nemam nikakve uslove / preduslove, - no kad bih mogao, i da sam mladji - pa normalno, ne bih se ni tren razmisljao da sa ulice pokupim neko nesretno ljudsko bice.
Mislim, kao i uvek, kad neko hoce da me opanjka / muchki udari, - potegne onaj cuveni tred koji je obrisan, gde je onaj nesretni lik govorio o svom gladu za novim hertzom i pozurivao druge da sto vise dodju na koncerat / uplate.
Ne ide to tako.
Ja sam gledao neke svoje ortake, zaljubljenike i Hi-Fi, koji su davali mnoge hiljade maraka za neke perverzne uredjaje: gramofone / rucke / igle, - sto je danas trash, zalud baceni novac.
Tj, ta firma ih je zarad sopstvenih haj-tek istrazivanja tako surovo globila, koliko i farmaceutske / hirursko-eksperimentalne organizacije, i za uzvrat samo nudile "ideju / nadu".
Nikada - cinjenice.
Jer da je drugacije, bogatuni tipa Onasis / Kenedi-Buvije bili bi dozivotno sretni i nikada ne bi premrli.
To bi bilo nesto novo u istoriji ljudskog roda.
No - nije.
...
Au, jbt. Ko je ovo sve procitao, taj je vec i umro od uzasa.