Their minimal aging periods of about two months under identical conditions further serve to negate any detectable differences between them."
To je tačno, i ja ih slabo razlikujem.
Što se ležanja tiče, lepo piše na siru (Gaudi ili Edamcu):
mlad (jong) = minimum od 2 meseca
delimično odležao (jong belegen) 10 nedelja
odležao (belegen) 4 meseca
dodatno odležao (extra belegen) 8 meseci
Osim toga postoje i stari (oud - godinu dana) i jako stari sirevi (overjarig - 16 mesi i više)
Preporučujem Oud Amsterdam ili Primadonu.
Sa izuzetkom onih "starih" sireva, Gauda i Edam su sirevi za masovnu potrošnju, ne smatraju se luksuzom (najjeftiniji Gauda ili Edam su oko 3,50 evra za kilo) i tamane se u stvarno ogromnim količinama. Nije džabe pogrdno ime za holanđane "Kaaskop" (siroglavi) ili "Jan-Kees" (Jan-sir, odatle potiče i američko Yankee za severnjake).
Mlad beli sir (kao naš kravlji ili ovčiji sa pijace) se slabo jede i teško nalazi; mnogi Holanđani ni ne veruju da je i to "sir". Isto važi i za fetu, koji se uvozi i skuplji je od gaude ili edamca.
Kalvinističke osnovne i srednje škole su svojim uticajem u XIX i XX veku očistile holandski jelovnik od svih luksuza (luksuz=rasipništvo=greh), pa su recepti za svakojake đakonije, uključujući i zanimljive sireve, kobasice i slične "nepotrebne luksuze" izbačeni iz upotrebe. Svakodnevna kuhinja je svedena na očaj za sladokusce.
Od osamdesetih postoji neki povratak u dekadenciju, mentalitet se menja, ali se ta dekadencija ogleda u potrošnji francuskih i italijanskih sireva i španskih, belgijskih, francuskih i italijanskih kobasica, šunki i sličnih đakonija. Neki majstori i kuvari počinju da prekopavaju stare kuvarice i arhive ondašnjih majstora za sireve, pa se nadam da će stara kuhinja opet da zaživi a neki stari, zaboravljeni sirevi opet početi da se prave.
Inače, i ja obožavam leerdammer, a holandski kozji sirevi su jako ukusni, čak i oni iz samousluge. Od ovčijeg mleka se ništa ne pravi, ni kiselo mleko ni sir (a ovaca ima, viđam ih po pašnjacima). Zašto, još nisam provalio.