Jump to content


Photo

Dzordz Buš: Čavez opasniji od Kastra


This topic has been archived. This means that you cannot reply to this topic.
32 replies to this topic

#1 Jasa Tomic

Jasa Tomic
  • Banned
  • 319 posts

Posted 09 March 2007 - 21:48

Čaves opasniji od Kastra
B. LALIĆ, 8. mart 2007

"Ni malo me ne iznenađuje da je naš predsednik Buš odlučio da, u trenutku kada mu sve ide loše, uzme koji dan odmora i krene u Latinsku Ameriku. Ako u tome ima ikakve politike, onda je to "faktor C", ali ne "C" od komunizma, nego "C" od Čavesa."
Ovako je prokomentarisala turneju Džordža Buša u pet zemalja Latinske Amerike (Brazil, Urugvaj, Kolumbija, Gvatemala, Meksiko) Hilda Solis, demokratski član američkog Kongresa.
Venecuelanski predsednik Ugo Čaves, koji se Vašingtonu u poslednje vreme tako često priviđa, javio se sam iz Karakasa izjavom da njegova zemlja ne bi primila Buša u goste, čak i da je hteo da dođe.
A Bušov prvi domaćin, predsednik Brazila Lula da Silva se već unapred ogradio od tog "faktora C" izjavom da ne želi da se za vreme Bušove posete pominje ime Uga Čavesa, ali ne zbog toga što ne može da ga smisli, nego da ne bi ispalo da sa američkim predsednikom otvara front protiv kolege iz Venecuele.
Front je, međutim, otvoren i to na mnogo širem planu, za šta se potrudio i sam predsednik Venecuele. Buš je dva dana pre nego što će krenuti na ovu turneju izjavio da je za njega Čaves opasniji od Kastra, jer deluje uz pomoć petro dolara, a ne ideologije kako je to kubanski lider činio. Čaves, smatra Buš, koristi bedu u susednim zemljama i odvaja ogromne količine dolara za pomoć, kako bi tamošnje populističke režime preveo u levicu.
Sada se, međutim, i Buš setio latinoameričke bede, pa je pre polaska na put izneo "skandalozan podatak" da "u ovom vremenu blagostanja i progresa", jedna četvrtina tamošnjih ljudi živi od dva dolara dnevno.

I umesto da ponudi strateški odgovor za izlazak iz takve situacije, američki predsednik je najavio da će njegova zemlja odvojiti 75 miliona dolara, kako bi mladi ljudi u Latinskoj Americi u naredne tri godine mogli da uče engelski, pa da jednog dana dođu u Ameriku!
To je samo bacanje prašine u oči, reaguju latinoamerički komentatori i dodaju da zemljama "zelenog kontinenta", ne trebaju američke "mrvice", nego sloboda da same upravljaju svojim prirodnim bogatstvima i da same rešavaju svoju sudbinu.
To je ono što je započeo kočoperni Čaves, a prihvatili Evo Morales u Boliviji, Rafael Karera u Ekvadoru, Danijel Ortega u Nikaragvi, Martin Torihos u Panami. To nije Kastrov komunizam, ni "socijalizam" o kojem Čaves u poslednje vreme često govori.
Radi se jednostavno o tome da je u Latinskoj Americi prošlo vreme vojnih i pučističkih diktatura, slepo poslušnih prema Vašingtonu, da na površinu izlaze one političke nacionalističke snage koje hoće da izađu iz američkog
"zadnjeg dvorišta", da upravljaju svojim resursima i da same izvode revoluciju socijalne pravde.

O KASTRU
Uoči samog polaska na turneju, Buš se opet dotakao Fidela Kastra. "Komunistička vlast kubanskog predsednika Fidela Kastra morala bi biti okončana sa njegovom smrću", rekao je on, ali se odmah ogradio da to nije u njegovim, nego u božjim rukama.
"Koliko će Kastra još biti u životu, a moguće je da još hoće, to zavisi od odluke koju će doneti Svevišnji", dodao je Buš, uz napomenu da tranzicija na Kubi ne može biti u tome da se vlast prenosi "na nekog ko je brat". U celoj toj stvari najbliža istini je, ipak, Bušova konstatacija da o Kastru "odlučuje Svevišnji".


ADIOS, GRINGOS

Probudili su se antigringosi kontinenta sa najdrastičnijim kontrastom između bogatih i siromašnih. Svi govore sve najgore o neoliberalnom tržišnom modelu. Dive se Fidelu Kastru. Skandiraju ime Če Gevare. Podsećaju da su Amerikanci uvek nalazili novac za ratove i državne udare, ali ne i za mir i prosperitet

Ako se hrišćanska, bela Evropa sve više brani od imigranata drugih vera i rasa, da li trijumfalni pohod latinoameričke levice nagoveštava ne samo potiskivanje gringosa sa severa, već i kulture konkiste i promovisanje autentičnih vrednosti Indiosa?
Prvo o prvom. O levici. Priča je za 2006. veoma važna, mada je nekako ostala neispričana. Džordž V. Buš je izgubio Latinsku Ameriku.

Dok njegova administracija ratuje po Avganistanu i Iraku, juri talibane, Al kaidu i druge teroriste po belom svetu, odnosi SAD sa južnim susedima zapadne hemisfere teško da su ikad bili lošiji. Od Nikaragve do Venecuele, od Perua do Bolivije – plus Meksiko, Argentina i Brazil na nešto drukčiji način – područje na širokom potezu od granica Teksasa do Antarktika okreće se protiv Jenkija. Mnogi kažu biće i gore.

„Kolonijalizam SAD će kad-tad morati da se suoči sa širim otporom. Latinska Amerika to neće trpeti”, sećam se da mi je, otprilike tim rečima, govorio marksistički predsednik Nikaragve Danijel Ortega tokom večere u Nikoziji. El Comandante se te 1991. vraćao iz Bagdada posle neuspešnog pokušaja da Sadama Huseina nagna da okonča invaziju Kuvajta i tako izbegne Prvi zalivski rat.

Sudbina je ironično odredila da sedimo u „Hiltonu”, u sali tik uz onu u kojoj su američki pukovnik Oliver Nort i Contras – Ortegini rivali, miljenici CIA – pregovarali o ilegalnom doturanju američkog novca i, tvrde, oružja kako bi se srušio Ortegin sandinistički pokret koji je 1979. oborio četiri decenije dugu diktaturu porodice Somoza, konfiskovao privatnu svojinu i okrenuo se ka Kubi i bivšem Sovjetskom Savezu.

Bio je to više nego dovoljan razlog da Vašington poželi njegov kraj. Kada je skandal otkriven, umalo nije oborio administraciju Ronalda Regana. U Nikaragvi su posle dugog, razornog rata konačno raspisani novi izbori koje je Ortega izgubio.

Stari rival Vašingtona iz vremena hladnog rata nedavno se, posle tri neuspešna pokušaja tokom proteklih 15 godina, ponovo vratio na vlast. Brkati bivši marksista tvrdi da nije onaj odranije, ali ne odustaje od želje da se otarasi „prljavog kapitalizma”.

Tu je onda i Evo Morales, predsednik zemlje u kojoj je ubijen Če Gevara. Čovek koji je „teroristi” Bušu obećao da će biti njegov „košmar” zato što je njegova Bolivija bila opitni kunić globalizacije i zato što američka komandna liberalna ekonomija nije učinila ništa kako bi se nacionalno bogatstvo prirodnog gasa pretočilo u bolji život.

Venecuelanski predsednik Ugo Čaves je najoštriji. Buša poredi sa Hitlerom: „Imperijalistički, genocidni, fašistički pristup američkog predsednika nema granice”. Čvrsto na „koloseku socijalizma” i „ekspanzije revolucije”, on je svoju nedavnu treću pobedu opisao kao „još jedan poraz đavola koji pokušava da vlada svetom”.

Ortega, Morales i Čaves su latino-simboli svega pogrešnog u američkoj spoljnoj politici.

Još davne 1823. predsednik Džejms Monroe uspostavio je doktrinu po kojoj je Latinska Amerika isključiv zabran SAD. I Buš je kontinentu davao prioritet kada je preuzimao dužnost. Tvrdio je da nema važnijeg saveznika od – Meksika.

Onda je proglašen rat terorizmu. Buš je našao nove saveznike. Umro je i Augusto Pinoče koji je mnoge podsetio da su Bušovi prethodnici u prošlom veku oborili ili destabilizovali najmanje 40 latinoameričkih vlada, sve u interesu SAD.

Izgleda da je došlo vreme za naplatu. Probudili su se antigringosi kontinenta sa najdrastičnijim kontrastom između bogatih i siromašnih. Svi govore sve najgore o neoliberalnom tržišnom modelu. Dive se Fidelu Kastru. Skandiraju ime Če Gevare. Podsećaju da su Amerikanci uvek nalazili novac za ratove i državne udare, ali ne i za mir i prosperitet.

Od Nikaragve do Bolivije, od Venecuele i Perua do Argentine, raspadaju se stare partije kojima su upravljale dinastije. Ruše se stranke oslonjene na patrone spolja. Birače sve više privlače neki romantični revolucionari koji obećavaju preraspodelu bogatstva.

U tom traganju ne samo za novim porukama, već i novim glasnicima, predstavnici privilegovane bogate bele elite, koja je tradicionalno dominirala i politikom, doživljavaju poraze od kandidata dugo ignorisane osiromašene domorodačke većine.

Nema sumnje da je zaokret ulevo eruptivni iskaz lokalnog socijalnog nezadovoljstva i globalnog animoziteta prema gringo-susedu sa severa. Naslućujem elemente razračuna sa pozicijama, navikama i kulturom koje su Latinskoj Americi vekovima nametali konkvistadori.

Ortega ne odustaje od namere da bezemljašima vrati deo otete zemlje. Morales, prvi Ajmar indios na položaju koji je tradicionalno pripadao beloj manjini, obećava da će štititi el pueblo. Čaves, takođe indioskog porekla, nagoveštava promenu statusa elite belih naseljenika, potomaka španskih i portugalskih osvajača i drugih Evropljana koji su ih kasnije pratili.

Latinska Amerika se kao kontinent tradicionalno isključuje od kolonijalnih projekata po ostalim delovima sveta, pa ni španski ni portugalski nemaju pojam za „bele naseljenike”. Ipak, dominantne grupacije pripadaju i danas potomcima evropskih imigranata koji su prvo zauzeli teren a potom nametnuli sopstvenu kulturu.

Ovo posebno važi za 19. i 20. vek kada su naseljenici eksproprisali zemlju, preselili i uništili lokalni živalj ili ga koristili kao jevtinu radnu snagu i obezbedili da lokalci ostanu obespravljeni. Gotovo robovska klasa kakvu Evropljani nisu stvarali u svojim drugim kolonijalnim pohodima.

Paradoksalno, rasna mržnja bila je minorna. Izgleda da sada fermentira. Animozitet koji prema Čavesu pokazuje opozicija umnogome je rasne prirode. „Beli naseljenici” ga ne podnose. Kao što su svojevremeno bili protiv Huana Perona ili Salvadora Aljendea jer se prvi u Argentini oslanjao na podršku cabezas negras – „crnih glava”, dok je drugi mobilisao potcenjene društvene segmente Čileanaca.

Razloge nije posebno teško dokučiti: povratak tradicionalnim lokalnim vrednostima koje bi sa evropskim stvorile autentičan latino-brend. Eliti to očigledno nije po volji. Ona opčinjeno putuje Evropom u potrazi za novim političkim modelima, drži se glavnih gradova kao njenih jakih simbola, trudi se da većinu isključi iz projekata podizanja nacije.

Tako su uporedo sa liberalnom ideologijom uvezene i rasne predrasude koje je Evropa širila po svom kolonijalnom svetu. Obojeno i indiosko stanovništvo kosile su evropske bolesti na koje nisu bili imuni. „Čišćenja terena” u periodu od 1870. do 1914. bila su okrutnija nego u vreme Španaca i Portugalaca: Brazil i Argentina otvorili su prostor za novih pet miliona imigranata i njihovu kulturu hegemonije.

Posmatrane iz tog ređeg rakursa, pobede levičara i nisu tako neočekivane. Pomalo liče na nov talas antikolonijalnog revolta kakav je Latinsku Ameriku zapljusnuo početkom 19. veka kada je revolucionarna hunta u Buenos Ajresu proglasila jednakost Indiosa i Španaca, Brazil se vraćao svojim korenima a Kuba slavila indiosku ženu ogrnutu u duvanski list.
Taj projekat je propao pre dva veka. Šta će biti sa ovim koji je u pozadini nekih novih vlada Latinske Amerike? Novopronađeni nacionalizam svakako je pre svega „ne” Bušu i multinacionalnim kompanijama, ali poprima i druge dimenzije.
Boško Jakšić

#2 milosh76

milosh76
  • Banned
  • 3,560 posts

Posted 16 March 2007 - 08:16

Kakav intelektualni kapacitet. Deda koji moze da rikne svaki cas je manje opasan od lika u najboljim godinama, koji sa zdravljem stoji prilicno dobro. Bush je legenda

#3 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 16 March 2007 - 09:53

Jasa Tomic opasniji od Levicara i Mileta curcica.

#4 iPhuck10

iPhuck10
  • Members
  • 18,742 posts

Posted 16 March 2007 - 13:06

QUOTE(Schrodinger @ 16 Mar 2007, 09:53)
Jasa Tomic opasniji od Levicara i Mileta curcica.

Nekako i Levicar i Mile i Vidusha i Pobunjenik pocinju da mi nedostaju.
I nad njima se nadje neko gori. ph34r.gif

#5 revolucionar

revolucionar
  • Banned
  • 2,408 posts

Posted 01 April 2007 - 18:12

To je samo bacanje prašine u oči, reaguju latinoamerički komentatori i dodaju da zemljama "zelenog kontinenta", ne trebaju američke "mrvice", nego sloboda da same upravljaju svojim prirodnim bogatstvima i da same rešavaju svoju sudbinu.
To je ono što je započeo kočoperni Čaves, a prihvatili Evo Morales u Boliviji, Rafael Karera u Ekvadoru, Danijel Ortega u Nikaragvi, Martin Torihos u Panami. To nije Kastrov komunizam, ni "socijalizam" o kojem Čaves u poslednje vreme često govori.
Radi se jednostavno o tome da je u Latinskoj Americi prošlo vreme vojnih i pučističkih diktatura, slepo poslušnih prema Vašingtonu, da na površinu izlaze one političke nacionalističke snage koje hoće da izađu iz američkog
"zadnjeg dvorišta", da upravljaju svojim resursima i da same izvode revoluciju socijalne pravde.

Ako se hrišćanska, bela Evropa sve više brani od imigranata drugih vera i rasa, da li trijumfalni pohod latinoameričke levice nagoveštava ne samo potiskivanje gringosa sa severa, već i kulture konkiste i promovisanje autentičnih vrednosti Indiosa?
Prvo o prvom. O levici. Priča je za 2006. veoma važna, mada je nekako ostala neispričana. Džordž V. Buš je izgubio Latinsku Ameriku.

Dok njegova administracija ratuje po Avganistanu i Iraku, juri talibane, Al kaidu i se druge teroriste po belom svetu, odnosi SAD sa južnim susedima zapadne hemisfere teško da su ikad bili lošiji. Od Nikaragve do Venecuele, od Perua do Bolivije – plus Meksiko, Argentina i Brazil na nešto drukčiji način – područje na širokom potezu od granica Teksasa do Antarktika okreće se protiv Jenkija. Mnogi kažu biće i gore.


Venecuelanski predsednik Ugo Čaves je najoštriji. Buša poredi sa Hitlerom: „Imperijalistički, genocidni, fašistički pristup američkog predsednika nema granice”. Čvrsto na „koloseku socijalizma” i „ekspanzije revolucije”, on je svoju nedavnu treću pobedu opisao kao „još jedan poraz đavola koji pokušava da vlada svetom”.

Tako su uporedo sa liberalnom ideologijom uvezene i rasne predrasude koje je Evropa širila po svom kolonijalnom svetu. Obojeno i indiosko stanovništvo kosile su evropske bolesti na koje nisu bili imuni. „Čišćenja terena” u periodu od 1870. do 1914. bila su okrutnija nego u vreme Španaca i Portugalaca: Brazil i Argentina otvorili su prostor za novih pet miliona imigranata i njihovu kulturu hegemonije.

Posmatrane iz tog ređeg rakursa, pobede levičara i nisu tako neočekivane. Pomalo liče na nov talas antikolonijalnog revolta kakav je Latinsku Ameriku zapljusnuo početkom 19. veka kada je revolucionarna hunta u Buenos Ajresu proglasila jednakost Indiosa i Španaca, Brazil se vraćao svojim korenima a Kuba slavila indiosku ženu ogrnutu u duvanski list.
Taj projekat je propao pre dva veka. Šta će biti sa ovim koji je u pozadini nekih novih vlada Latinske Amerike? Novopronađeni nacionalizam svakako je pre svega „ne” Bušu i multinacionalnim kompanijama, ali poprima i druge dimenzije.
Boško Jakšić

[/quote]
Tacno je da se produbljuje jaz izmedju latinoamerickog kontinenta i USA. Medjutim vecu tragediju u buducnosti ce strvoriti levicari od USA. Mozda bi Latinoamerikanci mogli da rese neke probleme kad bi na vlasti dosli kapitalisti tipa Putina ali verovati da ce levicari izvuci kontinent iz krize je zaista besmisleno. Stvorice se sistem gde ces imati malu grupicu nekompetentnih ljudi u drzavnom aparatu koja ce prirodnim resursima ucenjivati i USA i narod u tim drzavama. Koje to programe ili viziju nudi levica za ekonomski oporavak drustva ? Kojim zakonima ili programima ce mobilisati stanovnistvo da se bavi ekonomijom ? Sve je ovo obicna demagogija. Medjutim, to nije ni bitno, mene je najvise iznenadio komentar o nekakvim nacionalnim i rasnim interesima. Kad levicari spomenuse naciju, rasu i nacionalno pitanje, ja sam siguran da ce odvesti latinoamericki kontinent u katastrofu. Levicarska ideologija je zasnovana na stvaranju konflikta medju klasama, medjutim, ubaciti u sve to rasne i nacionalne konflikte...
Teoreticari komunizma su ponudili viziju humanog drustva, medjutim, mnoge stvari u tim konceptima treba da se dorade da bi drustvo zaista funkcionisalo i bilo naprednije. Ono sto je bilo interesantno u tim ideologijama kao sto je socijalna pomoc je uvedena u mnogim kapitalistickim zemljama. To je prakticno sve sto je moglo da se iskoristi od tih teorija i ideologije. Sve ostalo je konfuzno i nejasno. Mozda i ljudi nisu dovoljno evoluirali za takvo drustvo. Poznato je da su svi humanoidi izumrli i da je njihov prosecan vek bio maksimalno 6 miliona godina. Ne znam kako ce proci Homo sapiens (zivi vec 200 hiljada godina) ali meni se cini da ce i on morati da evoluira.
Ono sto me najvise plasi to je uticaj pojedinih ideologija na americko drustvo. Pod uslovom ako se severnoamericki kontinent zarazi nekakvim ideologijama iz Evrope ili Latinske Amerike onda ce to zaista biti njihov kraj. U Americi niko te ne pita kojoj rasi pripadas, koliko imas godina, odakle si vec sta znas da radis. Ako pocnu da prave rasne, nacionalne podele... mogu zamisliti posledice.
Druga opasnost za Ameriku je njihova arogantna politika. U pravu si da imaju probleme u Latinskoj Americi i trenutno na Bliskom Istoku ali im je zaista nepotrebno da ulaze u konflikt sa Rusijom. Postavljanjen raketnog sistema u Istocnoj Evropi je usmereno direktno prema Rusiji. Licno, vise nisam u stanju da razumem tu politiku...

#6 bukem

bukem
  • Members
  • 273 posts

Posted 01 April 2007 - 19:00

Opasniji my ass!

#7 Jasa Tomic

Jasa Tomic
  • Banned
  • 319 posts

Posted 02 April 2007 - 17:30

Latifundisti prvi na udaru
B.Lalić, 27. mart 2007

Ratoborni i kontroverzni predsednik Venecuele Ugo Caves počeo je da napusta svoje "verbalne đavolije", u kojima su najčeše na udaru bili američki predsednik Džordž Buš i njegov šef diplomatije Kondoliza Rajs, i da sa reči prelazi na "dela" koja potvrđuju da ga bez razloga ne zovu "mali Fidel".
Čaves je prošle subote, u svojoj redovnoj televizijskoj emisiji "Alo, predsedniče", šokirao venecuelansku vladajuću klasu i zabrinuo amerikku administraciju, koja je sa njim u sve dubljem "ratu", za sada, verbalnom, ali nije nemoguće da stvari odu dalje. On je u toj emisiji saopštio, bez najave i odstupnice, da država nacionalizuje 16 velikih i, naravno, privatnih latifundija, koje će od tog istog dana postati "društvena svojina" i na kojima će država, a ne bogati latifundisti, gajiti stoku i proizvoditi meso i mleko "za potrebe naroda", kako je rekao.
On je tu odluku saopštio na terenu latifundije "La Kaljeha", koja ima 25.000 herktara i nalazi se 630 kilometara južno od Karakasa. Ista sudbina je zadesila i latifundije Buea Vista ( 21.000 ha), Montanja del Orinoko (26.700 ha), Gregorio Vijeho (12.000), Jaguita (47.00 ha) i još 12 velikih poseda, koji se, zajedno, prostiru na više od 300.000 hektara.
Ovaj radikalni potez venecuelanskog predsednika šokirao je latifundiste, zabrinuo Vašington i zbunio domaću javnost. Čaves više ne priča samo o "socijalizmu", on sada vuče i konkretne poteze, slične onima koje je svojevremeno preduzimao Fidel Kastro na Kubi, koji je preko agrarnih reformi i nacionalizacija, praktično likvidirao privatni sektor.
I Čaves je,kao i Kastro počeo od latifundija. Razlika je samo u tome što je Kastro nacionalizovao i latifundiju svoga oca (12.000 ha), a Caves nije, jer je nema.
"Ovo je trebalo još ranije uraditi, rekao je Čaves, tim pre što se na tim enormnim latifundijama uglavnom ništa ne proizvodi. Ima, dakle, zemlje na pretek, a u Venecueli je toliko seljaka bezemljaša. To tako više ne može. Sada će se na tim terenima prozvoditi hrana za potrebe naroda".
A onda je da bi utešio sada već bivše latifundiste, dodao: "Oni treba da mi budu zahvalni, jer sam ih poštedeo od pobuna seljaka- bezemljaša, koji su mi pre nekoliko godina tražili oružje da se bore za zemlju..."
Seljaci se sada neće pobuniti, ali se na jednoj od latifundija već pojavila prva oružana pobuna protiv Čavesovih dekreta, pa je na "teren" odmah poslata vojska.
Čaves je najavio i nove nacionalizacije, ali je isto tako pokušao da umiri manje latifundiste, sa obećanjem da nacionalizacija neće zahvatiti one vlasnike koji na imanjima održavaju proizvodnju i obrađuju zemlju.
A šta će biti dalje, pitaju se domaći i strani analitičari. Čaves je najavio uvođenje socijalizma u Venecueli i proglasio Kastra za svog idola. On je u pomenutom govoru jasno najavio da se stvari neće na ovome završiti. "Uvođenje društvene svojine, i izgradnja socijalističkog modela društva, rekao je on, treba da demoliraju običaj kapitalista u ovoj zemlji da sve podređuju profitu i eksplataciji."
Do sada , Čaves je bio jedan od predvodnika "nove levice" u Latinskoj Americi, deo onog sve šireg fronta levih i nacionalističkih snaga "zelenog kontinenta", čije su ambicije da svoje zemlje izvuku iz američkog "zadnjeg dvorišta", da sami kreiraju svoju sudbinu i rešavaju neviđene probleme siromaštva i socijalne nepravde.
To, međutim, nije ona ideološka, marksistička , ili maoistička levica, koju su predvodili Kastro, Če i pojedini gerilski pokreti na tom kontinentu. Kubanski primer komunizma, i sva ona socijalistička iskustva iz istočne Evrope, nisu više u Latinskoj Americi uzor kojem bi iko težio.
Moguće je da bi Čaves na ovim radikalnim potezima i najavama uvođenja "socijalistickog modela" i jednopartijskog sistema, mogao da počne da gubi podrsku u tom novom, širokom i levom frontu. A da će time izazvati još žešće pritiske moćnog suseda sa severa, u to nema nikakve sumnje. Amerika može sve da proguta sem rađanje "nove Kube" na kontinentu.

Socijalizam ili smrt

Čaves je u nedelju, u Karakasu , najavio stvaranje svoje moćne, praktično jedine partije u Venecueli, koja bi bila "garant" njegove revolucije.
On je naveo da bi se ta stranka zvala Jedinstvena socijalisticka partije Venecuele, ali da ne bi bila ni "staljinistička" ni "marksističko- lenjinistička."
"Mi ne nameravamo da ovde uspostavimo despotske šeme vlasti kakve su bile u sovjetskoj Rusiji", rekao je Čaves, pozivajući KP Venecuele, i dve leve stranke - " Domovina za sve" i "Mi možemo" da se pridruže projektu njegove velike stranke koja će biti formirana do kraja godine.
U sali, u kojoj je održan inicijativni skup, svi su bili obučeni u crvene košulje, a na zidu je bila istaknuta parola: "Domovina - socijalizam ili smrt."

#8 revolucionar

revolucionar
  • Banned
  • 2,408 posts

Posted 02 April 2007 - 18:28

QUOTE(Jasa Tomic @ 2 Apr 2007, 17:30)
Latifundisti prvi na udaru
B.Lalić, 27. mart 2007

Ratoborni i kontroverzni predsednik Venecuele Ugo Caves počeo je da napusta svoje "verbalne đavolije", u kojima su najčeše na udaru bili američki predsednik Džordž Buš i njegov šef diplomatije Kondoliza Rajs, i da sa reči prelazi na "dela" koja potvrđuju da ga bez razloga ne zovu "mali Fidel".
Čaves je prošle subote, u svojoj redovnoj televizijskoj emisiji "Alo, predsedniče", šokirao venecuelansku vladajuću klasu i zabrinuo amerikku administraciju, koja je sa njim u sve dubljem "ratu", za sada, verbalnom, ali nije nemoguće da stvari odu dalje. On je u toj emisiji saopštio, bez najave i odstupnice, da država nacionalizuje 16 velikih i, naravno, privatnih latifundija, koje će od tog istog dana postati "društvena svojina" i na kojima će država, a ne bogati latifundisti, gajiti stoku i proizvoditi meso i mleko "za potrebe naroda", kako je rekao.
On je tu odluku saopštio na terenu latifundije "La Kaljeha", koja ima 25.000 herktara i nalazi se 630 kilometara južno od Karakasa. Ista sudbina je zadesila i latifundije Buea Vista ( 21.000 ha), Montanja del Orinoko (26.700 ha), Gregorio Vijeho (12.000), Jaguita (47.00 ha) i još 12 velikih poseda, koji se, zajedno, prostiru na više od 300.000 hektara.
Ovaj radikalni potez venecuelanskog predsednika šokirao je latifundiste, zabrinuo Vašington i zbunio domaću javnost. Čaves više ne priča samo o "socijalizmu", on sada vuče i konkretne poteze, slične onima koje je svojevremeno preduzimao Fidel Kastro na Kubi, koji je preko agrarnih reformi i nacionalizacija, praktično likvidirao privatni sektor.
I Čaves je,kao i Kastro počeo od latifundija. Razlika je samo u tome što je Kastro nacionalizovao i latifundiju svoga oca (12.000 ha), a Caves nije, jer je nema.
"Ovo je trebalo još ranije uraditi, rekao je Čaves, tim pre što se na tim enormnim latifundijama uglavnom ništa ne proizvodi. Ima, dakle, zemlje na pretek, a u Venecueli je toliko seljaka bezemljaša. To tako više ne može. Sada će se na tim terenima prozvoditi hrana za potrebe naroda".
A onda je da bi utešio sada već bivše latifundiste, dodao: "Oni treba da mi budu zahvalni, jer sam ih poštedeo od pobuna seljaka- bezemljaša, koji su mi pre nekoliko godina tražili oružje da se bore za zemlju..."
Seljaci se sada neće pobuniti, ali se na jednoj od latifundija već pojavila prva oružana pobuna protiv Čavesovih dekreta, pa je na "teren" odmah poslata vojska.
Čaves je najavio i nove nacionalizacije, ali je isto tako pokušao da umiri manje latifundiste, sa obećanjem da nacionalizacija neće zahvatiti one vlasnike koji na imanjima održavaju proizvodnju i obrađuju zemlju.
A šta će biti dalje, pitaju se domaći i strani analitičari. Čaves je najavio uvođenje socijalizma u Venecueli i proglasio Kastra za svog idola. On je u pomenutom govoru jasno najavio da se stvari neće na ovome završiti. "Uvođenje društvene svojine, i izgradnja socijalističkog modela društva, rekao je on, treba da demoliraju običaj kapitalista u ovoj zemlji da sve podređuju profitu i eksplataciji."
Do sada , Čaves je bio jedan od predvodnika "nove levice" u Latinskoj Americi, deo onog sve šireg fronta levih i nacionalističkih snaga "zelenog kontinenta", čije su ambicije da svoje zemlje izvuku iz američkog "zadnjeg dvorišta", da sami kreiraju svoju sudbinu i rešavaju neviđene probleme siromaštva i socijalne nepravde.
To, međutim, nije ona ideološka, marksistička , ili maoistička levica, koju su predvodili Kastro, Če i pojedini gerilski pokreti na tom kontinentu. Kubanski primer komunizma, i sva ona socijalistička iskustva iz istočne Evrope, nisu više u Latinskoj Americi uzor kojem bi iko težio.
Moguće je da bi Čaves na ovim radikalnim potezima i najavama uvođenja "socijalistickog modela" i jednopartijskog sistema, mogao da počne da gubi podrsku u tom novom, širokom i levom frontu. A da će time izazvati još žešće pritiske moćnog suseda sa severa, u to nema nikakve sumnje. Amerika može sve da proguta sem rađanje "nove Kube" na kontinentu.

Socijalizam ili smrt

Čaves je u nedelju, u Karakasu , najavio stvaranje svoje moćne, praktično jedine partije u Venecueli, koja bi bila "garant" njegove revolucije.
On je naveo da bi se ta stranka zvala Jedinstvena socijalisticka partije Venecuele, ali da ne bi bila ni "staljinistička" ni "marksističko- lenjinistička."
"Mi ne nameravamo da ovde uspostavimo despotske šeme vlasti kakve su bile u sovjetskoj Rusiji", rekao je Čaves, pozivajući KP Venecuele, i dve leve stranke - " Domovina za sve" i "Mi možemo" da se pridruže projektu njegove velike stranke koja će biti formirana do kraja godine.
U sali, u kojoj je održan inicijativni skup, svi su bili obučeni u crvene košulje, a na zidu je bila istaknuta parola: "Domovina - socijalizam ili smrt."

OK u vezi nacionalizacije i u vezi zemlje seljacima. Ovim reformama Cavez ce pridobiti vecinu u zemlji : seljake, radnike i siromasne. Uspeo je da mobilise seljake. Delimicna mobilizacija drustva nije losa stvar. Medjutim, sta je sa industrijom ? Zamisli neko ima ideje da nesto uradi ili napravi. Kojim to idejama Cavez moze da mobilise intelektualne i kreativne mase ? Drugo, u zemlji ce biti jednopartijski sistem, ko ce njih kontrolisati ? Judi u jednopartijskom sistemu nece imati ni konkurenciju a ni eventualnu kaznu zbog korupcije... Bez obzira sto Cavezove ideje deluju humano, na prvi pogled, one u potpunosti guse sve kreativne mase u zemlji. Kapitalizam je mozda nepravedniji sistem ali u njemu su svi mobilisani. Onaj ko nema posla mora da ga trazi ili se usavrsava. To je ipak dinamican sistem. Pod uslovom ako levicarima podje za rukom da naprave dinamican sistem, kao sto je kapitalizan, i jos uz to humaniji onda ce oni sigurno jednog dana pobediti. Medjutim, ko veruje da su oni dovoljno inteligentni i sposobni za to ?

#9 Schrodinger

Schrodinger
  • Members
  • 20,418 posts

Posted 03 April 2007 - 02:57

QUOTE(revolucionar @ 2 Apr 2007, 19:28)
Medjutim, ko veruje da su oni dovoljno inteligentni i sposobni za to ?

Jedino jos Jasa Tomic - jedina nada svetske levice!

#10 Jasa Tomic

Jasa Tomic
  • Banned
  • 319 posts

Posted 12 April 2007 - 04:06

Чавез не намерава да створи једнопартијски систем.

"Mi ne nameravamo da ovde uspostavimo despotske šeme vlasti kakve su bile u sovjetskoj Rusiji", rekao je Čaves

Чавез хоће оне партије које га подржавају (од екстремне левице до екстремне деснице) да уједини у једну партију, ради лакшег доношења закона. Опозиција би и даље постојала као и до сада. Чавезова садашња странка "Покрет за Пету Републику" мора да се ослања на друге антиглобалистичке странке да би имала већину у парламенту.

QUOTE
Medjutim, sta je sa industrijom ? Zamisli neko ima ideje da nesto uradi ili napravi. Kojim to idejama Cavez moze da mobilise intelektualne i kreativne mase ?


Да би на тржишту добио неку иновацију мораш имати здраве и школоване кадрове. Чавез је створио неке услове за нормалан живот, бесплатно здравство, школство, нема више гладних, купио је оружје од Руса, авионе и хелихоптере, значи безбедност земље је подигао на виши ниво, нафтна индустрија ради за добробит свих Венецуеланаца, --> он је омогућио људима довољно слободног времена да испоље креативност, а не да брину о најелементарнијим потребама.

#11 Jasa Tomic

Jasa Tomic
  • Banned
  • 319 posts

Posted 12 April 2007 - 04:10

"NATO" protiv Amerike
Đ. B., 4. april 2007

Samo što je - najavom nacionalizacije svih privatnih bolnica - oduševio jedan a šokirao drugi deo sunarodnika, predsednik Venecuele Ugo Čavez je, najblaže rečeno, zatalasao i inostranstvo, pogotovo SAD. Inicijativom za formiranje neke vrste južnoameričkog "NATO" koji bi "latinose" štitio od "agresivnog severnog suseda".
Čavez je - istupajući na jednom skupu posvećenom 25-godišnjici britansko-argentinskog rata za Foklandska ostrva - ocenio da je "došao istorijski trenutak za osnivanje južnoameričke vojne organizacije koja bi štitila suverenitet i nacionalne interese država-članica". Kličući - "Samo ujedinjeni možemo biti i ostati slobodni!" - venecuelanski lider prvo podsetio da je Vašington, umesto da u skladu sa Sveameričkim sporazumom o uzajamnoj pomoći podrži Argentinu, pre četvrt veka stao na stranu Velike Britanije.
I to "sramno držanje", podvukao je Čavez, potvrđuje da Vašingtonu "očito nije ni do kakve panameričke solidarnosti". Pa precizirao: "Zato moramo svoje stvari uzeti u svoje ruke. Zato nam treba i svoja vojna alijansa". heart.gif



#12 dare...

dare...
  • Members
  • 2,008 posts

Posted 14 April 2007 - 20:32

Чавес опаснији од Садама

Венецуелански председник позвао војску и народ да од првог маја заузму нафтоносна поља у поседу страних компанија
Уго Чавес
(Фото АФП)

По налогу председника, народ Венецуеле ће, заједно са оружаним снагама, од првог маја „мирно” почети да заузима петролејска поља у поседу иностраних компанија. „Налазишта прелазе под контролу Републике и компаније ’Петролеос де Венецуела’”, рекао је Чавес на војној свечаности на којој су уручивана одликовања и официрска унапређења.
Чавес је још у фебруару потписао закон по коме се петролејска поља која су до сада држале фирме из САД, Француске, Норвешке и Велике Британије пребацују у надлежност националне државне компаније.
Она би у овим мешовитим предузећима, како је замишљено, морала да има „најмање 60 одсто акција”.

Уз поклич да „нафта припада Венецуели”, Чавес је најавио да ће у процесу национализације првог маја бити запоседнута сва налазишта и да ће се на њима истаћи венецуеланска застава. У међувремену, „транзициони комитети” ће се потрудити да отпочне процес формирања мешовитих предузећа у већинском власништву државне петролејске компаније.

Мере се односе пре свега на појас око реке Ориноко, где се, по неким америчким проценама, крију већа налазишта нафте него у Саудијској Арабији. Тако ће светске мултинационале бити скрајнуте са највећих нафтних налазишта на западној хемисфери, док ће амерички увоз нафте из оближње Венецуеле бити препуштен на милост и немилост хировитом Чавесу, како се коментарише у експертским круговима у Вашингтону. Државне компаније су, како процењују економски институти у америчкој престоници, знатно политизованије од приватних које су увек ефикасније у пословању. На страну то што Чавес већ дуже време прети да ће смањити или укинути испоруку нафте расипној империји...

Поједини стручњаци чак тврде да Чавес може много више да угрози енергетску сигурност суперсиле него што је то својевремено могао Садам Хусеин. Мајкл Економидес, консултант за енергенте у Хјустону, упозорава да је сукоб са Чавесом веома опасан за Америку. Он је, иначе, аутор есеја у коме Чавесов популизам по Латинској Америци пореди са Гадафијевим „панарабизмом”, пре две деценије.

До сада идеологија није битно утицала на економску размену од које су обе земље имале користи. Али венецуелански министар за енергетику најавио је могућност продаје венецуеланских рафинерија у Тексасу које прерађују нафту са домаћих налазишта у власништву америчких фирми.

Мултинационале на терену сада грозничаво свака за себе преговарају са Чавесом и његовим помоћницима. Свима је стало да остану на терену, најбогатијем резервоару црног злата на западној хемисфери, али знају да морају да учине огромне уступке како би венецуелански председник пред својим народом и целом Латинском Америком одржао свој имиџ и приказао се као победник.

Венецуела, међутим, склапа све више уговора са државним компанијама у Кини, Ирану, Индији и Бразилу. Извоз венецуеланске нафте у далеку Кину удесетостручио се од 2004. „Ако Америка хоће, ради сигурности, да увози нафту из што више различитих земаља, не треба да се чуди што и Венецуела, ради сопствене безбедности, жели клијенте широм света, каже један венецуелански стручњак за националне резерве.

Но, многи указују да ни Чавесу неће цветати руже отараси ли се мултинационала са високом технологијом. Државна компанија „Петролеос де Венецуела” већ је запала у дугове због великодушности Уга Чавеса који у бесцење даје гориво околним земљама у региону. Кини је потребно још шест-седам година да до краја развије технологију за прераду једне врсте венецуеланске нафте. А стране компаније спремне су на велике компромисе само да остану на златном терену Венецуеле.


Зорана Шуваковић
(објављено: 14.04.2007. Politika)


Leva, leva, leva... heart.gif whistling.gif heart.gif

Edited by dare..., 14 April 2007 - 20:39.


#13 revolucionar

revolucionar
  • Banned
  • 2,408 posts

Posted 15 April 2007 - 20:10

QUOTE(dare... @ 14 Apr 2007, 20:32)
Чавес опаснији од Садама

Венецуелански председник позвао војску и народ да од првог маја заузму нафтоносна поља у поседу страних компанија 
 
Уго Чавес
(Фото АФП)

По налогу председника, народ Венецуеле ће, заједно са оружаним снагама, од првог маја „мирно” почети да заузима петролејска поља у поседу иностраних компанија. „Налазишта прелазе под контролу Републике и компаније ’Петролеос де Венецуела’”, рекао је Чавес на војној свечаности на којој су уручивана одликовања и официрска унапређења.
Чавес је још у фебруару потписао закон по коме се петролејска поља која су до сада држале фирме из САД, Француске, Норвешке и Велике Британије пребацују у надлежност националне државне компаније.
Она би у овим мешовитим предузећима, како је замишљено, морала да има „најмање 60 одсто акција”.

Уз поклич да „нафта припада Венецуели”, Чавес је најавио да ће у процесу национализације првог маја бити запоседнута сва налазишта и да ће се на њима истаћи венецуеланска застава. У међувремену, „транзициони комитети” ће се потрудити да отпочне процес формирања мешовитих предузећа у већинском власништву државне петролејске компаније.

Мере се односе пре свега на појас око реке Ориноко, где се, по неким америчким проценама, крију већа налазишта нафте него у Саудијској Арабији. Тако ће светске мултинационале бити скрајнуте са највећих нафтних налазишта на западној хемисфери, док ће амерички увоз нафте из оближње Венецуеле бити препуштен на милост и немилост хировитом Чавесу, како се коментарише у експертским круговима у Вашингтону. Државне компаније су, како процењују економски институти у америчкој престоници, знатно политизованије од приватних које су увек ефикасније у пословању. На страну то што Чавес већ дуже време прети да ће смањити или укинути испоруку нафте расипној империји...

Поједини стручњаци чак тврде да Чавес може много више да угрози енергетску сигурност суперсиле него што је то својевремено могао Садам Хусеин. Мајкл Економидес, консултант за енергенте у Хјустону, упозорава да је сукоб са Чавесом веома опасан за Америку. Он је, иначе, аутор есеја у коме Чавесов популизам по Латинској Америци пореди са Гадафијевим „панарабизмом”, пре две деценије.

До сада идеологија није битно утицала на економску размену од које су обе земље имале користи. Али венецуелански министар за енергетику најавио је могућност продаје венецуеланских рафинерија у Тексасу које прерађују нафту са домаћих налазишта у власништву америчких фирми.

Мултинационале на терену сада грозничаво свака за себе преговарају са Чавесом и његовим помоћницима. Свима је стало да остану на терену, најбогатијем резервоару црног злата на западној хемисфери, али знају да морају да учине огромне уступке како би венецуелански председник пред својим народом и целом Латинском Америком одржао свој имиџ и приказао се као победник.

Венецуела, међутим, склапа све више уговора са државним компанијама у Кини, Ирану, Индији и Бразилу. Извоз венецуеланске нафте у далеку Кину удесетостручио се од 2004. „Ако Америка хоће, ради сигурности, да увози нафту из што више различитих земаља, не треба да се чуди што и Венецуела, ради сопствене безбедности, жели клијенте широм света, каже један венецуелански стручњак за националне резерве.

Но, многи указују да ни Чавесу неће цветати руже отараси ли се мултинационала са високом технологијом. Државна компанија „Петролеос де Венецуела” већ је запала у дугове због великодушности Уга Чавеса који у бесцење даје гориво околним земљама у региону. Кини је потребно још шест-седам година да до краја развије технологију за прераду једне врсте венецуеланске нафте. А стране компаније спремне су на велике компромисе само да остану на златном терену Венецуеле.
Зорана Шуваковић

Nisam znao da je za preradu nafte potrebna nekakva "visoka tehnologija"... Interesantni su prozapadni komentari tipa da Cavezu nece cvetati ruze itd. Kao da ce nekome cvetati ruze ako je nafta skuplja... Medjutim, slazem se sa nekim analiticarima koji tvrde da je Cavez opasniji od Gadafija, Sadama i Kastra. Zapravo, postoji opasnost da Anglosaksonci i narodi latinoamerickog porekla udju u direktan sukob. U tom slucaju nisam siguran da ce Francuzi, Italijani i Spanci stati na strani Amerike kao sto je to slucaj sa Sadamom i Gadafijem. Arapi i Latini nisu isto. Optimalna solucija je gradjanski rat u Venecueli ali ni u tom slucaju Amerikanci nece biti pobednici. Takodje nije mi jasno kako ce jedna super sila pristati na kompromise sa Cavezom... Anglosaksonci su mozda pobedili Arapa, Slovene i Kineze ali sumnjam da su nadmocniji od Latinosa...

#14 Jasa Tomic

Jasa Tomic
  • Banned
  • 319 posts

Posted 23 May 2007 - 00:11

Нафтом против Светске банке

Радници запосели нафтна постројења до сада у рукама мултинационала, а Уго Чавес објавио излазак из међународних институција чије је седиште у Вашингтону



Венецуелански радници запосели су за празник рада нафтна поља у поседу страних компанија, извршавајући тако налог Уга Чавеса. Овлашћен да влада декретима како би убрзао „социјалистичку револуцију 21. века”, венецуелански председник је претходно најавио да ће се национализовати сва налазишта нафте у поседу страних компанија. Чавес је уједно објавио да Венецуела излази из међународних организација чије је седиште у Вашингтону – Светске банке и Међународног монетарног фонда…

У акцију је било укључено на хиљаде нафтних радника у црвеним мајицама са натписима у прилог национализацији, а запоседање једног од највећих басена нафтног блага на свету Ориноцо изведено је у атмосфери опште народног весеља.

У страху да не изгубе све што су у међувремену уложиле у најбогатије налазиште нафте на западној хемисфери, пет од шест тамошњих мултинационала, потписале су прошле недеље уговоре са државном венецуеланском петролејском компанијом по којима су постали мањински власници у мешовитим предузећима. Венецуеланска „Петролеос де Венецуела” имаће у сваком од тих предузећа, минимум од 60 одсто акција, како је прописао Чавес. Остало деле амерички „Шеврон Тексако” и „Ексон Мобил”, британски „Бритиш петролеум”, француски „Тотал” и норвешки „Статоил”. Басен око реке Ориноко, простире се на 55.000 квадратних километара и у њему се налази око 1,3 милијарде барела црног злата.

Светску банку и Међународни монетарни фонд, Чавес је у најновијем нападу назвао установама које служе интересима „Севера”, а најавио је одлазак из Организације америчких држава уколико ова установа осуди одлуку председника Венецуеле да не обнови лиценцу за фреквенције једном телевизијском каналу чији су прилози били критички према власти. „Одлазимо”, рекао је Чавес. „Хоћу да потпишем папир ове ноћи и да тражим да нам врате оно што нам припада. Не треба нам да путујемо у Вашингтон ни у Фонд ни у Банку”…

Чавес је објаснио да Венецуела у обе институције има свој депозит, и да он „мора да се врати што пре”: „…Пре него што нас покраду, јер и то су у стању, пошто су у кризи. ММФ нема паре ни за плате…”, додао је Чавес.

Обе институције „машинерије северноамеричког империјализма” са седиштем у америчкој престоници оптужио је за „експлоатацију малих и сиромашних земаља”. Чавес подржава стварање нове Јужне банке која би финансирала пројекте интегрисаних земаља Јужне Америке.

Заменик директора ММФ-а Мурило Португал, огласио се из Најробија и рекао да жали због ове одлуке.

Венецуела је значајна земља и дугогодишња чланица, рекао је Португал, али је додао да није на њему да просуђује „да ли је ова одлука добра или лоша и ко ће због ње изгубити а ко добити”. Чавес се, како се верује, на овај радикалан потез одлучио и због тога што је ММФ својевремено подржао неуспешни удар против њега и пожурио да призна нове власти које су трајале само четири сата.

Средином априла, венецуелански председник објавио је да је држава унапред отплатила све дугове овим организацијама и да „наша деца неће дуговати више ни центу…”

Тиме је како је објављено на државној телевизији Венецуела уштедела осам милиона долара у каматама које би јој биле наметнуте да је отплаћивала свој дуг у ратама до 2012. године. Подсећа се да је 1998. када је Чавес дошао на место председника, земља дуговала овим двема организацијама 3,3 милијарде долара.

-------------------------------------------------------------------------

Страховање од ланчане реакције

Као једна од 184 чланице Међународног монетарног фонда, Венецуела је власник акција у вредности од четири милијарде долара. То је сума коју потражује Чавес, после одлуке да држава изађе из ове организације. У Вашингтону се међутим страхује да ће многе друге земље следити одлуку Венецуеле. Председник Никарагве Данијел Ортега рекао је у недељу да се нада да ће његова земља „ускоро изаћи из тог затвора” и да преговарају са Фондом о изласку, док је еквадорски председник Рафаел Кореа, недавно затражио да представници Светске банке напусте земљу. Аргентина је унапред отплатила дуг ММФ-у, па је уштедела велику суму на каматама.



#15 revolucionar

revolucionar
  • Banned
  • 2,408 posts

Posted 23 May 2007 - 20:16

QUOTE(Jasa Tomic @ 23 May 2007, 00:11) <{POST_SNAPBACK}>
Нафтом против Светске банке

-------------------------------------------------------------------------

Страховање од ланчане реакцијe


Dobro Jaso sta ima novo kod Kastra ? Da li je on ziv ili mrtav ?
Zamisli ovaj uvod :
Visokom tehnologijom protiv Svetske banke.