QUOTE(untouchable_23 @ 4 Jul 2007, 16:46) <{POST_SNAPBACK}>
1. Richard Bach - Illusions
"...Jednom življaše naselje
Nekih bića, na dnu
Velike kristalne reke.
Tok reke tiho je prelazio
Preko svih njih, mladih i starih,
Bogatih i siromašnih, dobrih i loših.
Reka je tekla svojim putem,
Poznavajući samo svoj sopstveni tok.
Svako od bića držalo se na svoj način,
Čvrsto uz grančice i stenje rečnog dna,
Jer je to bio način njihovog života,
A opiranje toku, nešto što su učili
Od samoga rođenja.
Napokon jedno od bića reče:
-Dosta mi je ovakvoga života!
Iako to ne mogu videti sopstvenim očima,
Verujem da reka zna kuda ide.
Opustiću se i neka me odnese kuda hoće.
Držeći se ovako UMREĆU OD DOSADE!
Ostala bića se nasmejaše i rekoše:
-Budalo! Pusti se samo i ta reka koju obožavaš,
Bacaće te izubijanog i isprevrtanog preko stenja
I umrećeš brže nego od dosade.
Ali on ih ne sasluša
I duboko uzahnuvši,
Opusti se, a reka ga odmah
Isprevrta i izubija preko stenja.
Ali vremenom, kako je biće
Odbijalo da se ponovo prihvati dna,
Rečni tok ga podiže
I ono ne bi više ranjavano.
A bića nizvodno
Za koja je bio stranac zavikaše:
-Gle čuda! Biće slično nama, a leti!
Eto Mesije koji je došao da nas sve spase!
A biće nošeno rekom reče:
-Ja nisam Mesija veći od Vas!
Reci je zadovoljstvo da nas oslobodi i uzdigne
Samo ako se na to usudimo.
Naš istinski cilj je ovo putovanje,
Ova avantura
Ali oni još vikaše:
-Spasioče!
Stalno pripijeni uz stenje,
A kad ponovo pogledaše,
On beše otplovio
I tako oni ostadoše sami,
Ispredajući legende o Spasiocu..."
Odlomak iz Bahovih „Iluzija“
Edited by dare..., 04 July 2007 - 20:22.